Borba za prilagodbu na razvoj ruske ratne taktike ključna je ako Ukrajina želi izaći kao pobjednik
Autor: Mick Ryan
Ranije ove godine, ukrajinski vojnici borili su se da održe položaj oko uništenog grada Bakhmuta. Gubici među ukrajinskim i ruskim snagama bili su veliki.
Tijekom ove borbe za grad, britanski novinar Andrew Harding otputovao je u Bakhmut i intervjuirao nekoliko ukrajinskih vojnika. Hardingova priča iz njegova posjeta govori o ukrajinskoj hrabrosti u suočavanju s neodoljivim izgledima.
Što je još važnije, opisuje kako su ruske snage naučile iz svojih iskustava na bojnom polju 2022.
Jedan ukrajinski vojnik rekao je Hardingu da "shvaćamo da Rusija uči svaki dan i mijenja svoju strategiju, i mislim da moramo učiti brže".
Bitka za prilagodbu
Borba za prilagodbu brže od neprijatelja stara je koliko i ratovanje.
U govoru iz 1973., vojnik i učenjak Sir Michael Howard izjavio je: "Na kojoj god doktrini Oružane snage sada rade, krivo su shvatili. Također sam u iskušenju izjaviti da nije važno što su pogrešno shvatili. Što je važno jeste njihova sposobnost da to sve brzo isprave kada za to dođe trenutak."
Predvidjeti oblik i ishod budućih ratova gotovo je nemoguće.
Ono što je važno jest sposobnost učenja i bolje prilagodbe od protivnika.
Ova bitka za prilagodbu odvija se svaki dan u ukrajinskoj strategiji i taktici bojnog polja. Dok je izgradnja prednosti u količini vatrene moći i borbenih snaga ključna,
za Ukrajince je još važnije stvaranje prednosti boljim razmišljanjem i prilagodbom.
Na strateškoj razini, Ukrajinci su nastavili svoju prilagodbu s vojske iz sovjetske ere na organizaciju koja je više usmjerena na NATO.
To je započelo znatno prije ruske invazije 2022., s tim da je Ukrajina sredinom 1990-ih usvojila politiku kretanja prema vojsci koja je usklađena s procesima i opremom NATO-a. Međutim, reforma se sporo kretala prije ruske invazije 2014., a kako su nedavno napisali Margarita Konaev i Owen Daniels, "nedovoljno financirana, slabo obučena i osakaćena korupcijom, ukrajinska vojska nije uspjela odbiti separatiste koje podržava Rusija u Donbasu 2014.".
Nakon 2014. došlo je do proširenja NATO-ove obuke ukrajinskih vođa.
Ruska invazija 2022. pojačala je ukrajinsku stratešku prilagodbu. Zapadna vojna oprema, od haubica preko kamiona do sustava protuzračne obrane do tenkova, stigla je u ukrajinske oružane snage. Ukrajinska taktika također je evoluirala kako bi uključila ideje NATO-a o zapovijedanju misijom, kombiniranom naoružanju i preciznim angažmanima.
Daleko je to od potpune transformacije, ali ova strateška prilagodba bila je važan temelj za dosadašnji uspjeh Ukrajine.
Na bojnom polju, Ukrajinci su morali neprestano učiti i prilagođavati svoju taktiku kako bi porazili mnogo veću, brutalniju rusku vojsku koja ima prednost u topništvu, zračnoj moći i elektroničkom ratovanju. U prvim tjednima rata, Ukrajinci su prilagodili svoju taktiku u sjevernoj Ukrajini kako bi prihvatili male, mobilne i poluautonomne protuoklopne timove. Oni su angažirali i uništili ruske snage koristeći nekoliko cesta u sjevernoj Ukrajini.
Zajedno s namjernim poplavama od strane ukrajinske vlade, ova prilagodba uništila je ruske logističke snage, uskratila borbenim jedinicama hranu, gorivo i streljivo i natjerala Ruse da se konačno povuku natrag u Bjelorusiju.
Uvođenje topničko-raketnog sustava visoke mobilnosti (HIMARS) sredinom 2022. također je omogućilo Ukrajincima da se prilagode. Omogućio je udar na ruske snage na mnogo većem dometu nego što je prije bilo moguće, i to s velikom preciznošću. To je također omogućilo Ukrajincima da smanje bliske borbene operacije velikog iscrpljivanja u kojima su tada bili angažirani.
Nova precizna vatrena moć dugog dometa također je natjerala Ruse da pomaknu zapovjedništvo i logistička središta dalje u pozadinu, otežavajući njihovu koordinaciju i podršku borbenim operacijama.
Nedavno su Ukrajinci ponovno morali prilagoditi svoju taktiku na bojnom polju. Dok su poduzeti golemi napori za prikupljanje obavještajnih podataka o ruskim obrambenim linijama u južnoj Ukrajini (nazvanim Surovikinova linija), početni ukrajinski napadi u lipnju 2023. nisu postigli taktičke proboje kojima su se nadali. Minska polja, rovovi, uporišta i protutenkovski jarci stotinama kilometara možda će neke podsjetiti na Prvi svjetski rat.
Međutim, rusko dodavanje bespilotnih letjelica i satelita temeljenog na prožimajućem nadzoru, jurišnih helikoptera, zračne zaštite i nadmoći topništva učinilo je prodor preko linije Surovikin vrlo teškim.
Tri nedavne promjene
Tako su se Ukrajinci tijekom proteklih nekoliko tjedana ponovno prilagodili.
Prvo, umjesto koncentracije oklopnih vozila za probijanje minskih polja, prešli su na veću upotrebu rastavljenih, razdvojenih operacija borbenih inženjera bez mehanizacije za probijanje minskih polja. Ovo je još uvijek smrtonosna misija, ali relativna nestašica mehaniziranih inženjerskih vozila znači da nema više izbora.
Druga prilagodba bila je razvijanje njihove taktike.
Umjesto traženja brzih prodora ruske obrane, Ukrajinci se sada kreću promišljenije i usvajaju pristup "zagrizi i zadrži" (bite and hold ) kako bi sačuvali svoju borbenu moć.
Ova ideja, razvijena u Prvom svjetskom ratu, ima snage zauzeti i zadržati male dijelove neprijateljskog teritorija, a zatim ponovno krenuti naprijed iza topničkih baraža. Ovo zahtijeva puno prijateljske artiljerije; vrijeme će pokazati hoće li uspjeti u Ukrajini.
Glavni zapovjednik ukrajinskih oružanih snaga Valerii Zalužnyi predvodio je kulturni pomak od sovjetskih vojnih ideja. ( Reuters: Press služba ukrajinskog predsjednika )
Konačno, važan napor je bila kulturna prilagodba koju je vodio ukrajinski vrhovni zapovjednik, general Zalužnyi. Predvodeći odmak od sovjetskih vojnih ideja, opisao je kako je "najvažnija stvar koju pokušavam promijeniti kultura... tako da svi slušaju mišljenje podređenih. Moji podređeni znaju da ako nađem malo predstavnika nekih Sovjetska armija, bilo gdje, na bilo kojoj poziciji, neću predugo istraživati to pitanje."
Transformacija ukrajinske borbene moći — u njezinim fizičkim, moralnim i intelektualnim aspektima — i dalje je u tijeku. Ostale su neke stare sovjetske ideje i procesi. Ali s obzirom da se Rusi nastavljaju razvijati, Ukrajinci moraju stalno učiti, dijeliti lekcije i prilagođavati se kako bi ostali korak ispred svog protivnika.
Bitka za prilagodbu je bitka koju Ukrajinci moraju dobiti ako žele izaći kao pobjednici u ovom ratu.
Mick Ryan je strateg i umirovljeni general bojnik australske vojske. Služio je u Istočnom Timoru, Iraku i Afganistanu te kao strateg u Združenom stožeru Sjedinjenih Država. Također je nerezidentni suradnik Instituta Lowy i Centra za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.
