#17551 Re: Ramazan, opet ;)
Posted: 30/05/2018 21:56
Steta sto vas procitah iza iftara, ovo bi bilp jos ljepse za prouciti na prazan stomakhadzinicasa wrote:Ja samo mogu da se nadovezem i da kazem da je sve u glavi i u srcu, snaga volje i stanje uma i duse. Samoodricanje u svrhu nekog viseg cilja ne znaci samo sto kazes gladovanje. Sad ce me dezurni skeptici sasjeci (japanska buba A-Sa!) ali u biti svega je ljubav. A ljubav je ljubav ma prema kome je osjecali izmedju ma koga da se zbiva - opet je ljubav. A kad covjek voli, onda moze sve. Pa i sam, pa i ako nema istomisljenika oko sebe.arzuhal wrote:Jučer si mi naumpala s onim adrenalinom, a naumpala mi je - kao obrnuti argument istoj stvari - i Ljubinka sa svojim užasavajućim iskustvom jednog dana zimskog postahadzinicasa wrote: ja evo treci radni dan uzastopce 11,5 sati takodjer na cca +29
#samokukaIz nekog vlastitog iskustva i doživljaja, što ovih dana, što iz prošlosti, potaklo me na to jednostavno razmišljanje...
Naprosto, ramazanski post predstavlja (više, ili prije svega, ili primarno) stanje svijesti i duha, mnogo više od stanja tijela, iako se sva priča vrti o potrebi tijela, njegovim mogućnostima, itd. Ovdje se duh istinski nametne kao vođa tijelu jer Allah i upućuje na to da je razlog posta jačanje svijesti o Bogu (le'allekum tettequn). Zato postač, već psihički pripravljen za dolazak mjeseca ramazana i sve ono što on nosi sa sobom, mnogo lakše biva bez vode, hrane, cigara i sl. u danima mjeseca ramazana nego što bi to bio u bilo kojem drugom danu, bilo kojeg drugog mjeseca (čak i manji dio dana: pušač uspjeva bez duhana od zore do akšama u ramazanu, a u nekom drugom danu teško izdržava više sati). I to je naprosto tako, to svaki postač zna i po svojoj duhovnoj nutrini, kao i svijesti da ima još postača oko njega, što ga također snaži tokom mjeseca posta
Vjernik već ima tu duhovnu spremnost i pripravljenost na post koju onaj koji nije vjernik, a hoće da isposti dan želeći to iskustvo i taj doživljaj, nema i zbog čega mu post može biti izrazito težak, mučan, traumatičan. Jer - a to svi znamo samo najjednostavnije stvari valja stalno ponavljati - post mjeseca ramazana nije propisan da bi ljudi gladovali i iscrpljivali svoje tijelo, nego da bi osnažili i pročistili misao.
A i razlika među samim vjernicima, njihova (pojedinačna) snaga vjere, shvatanja, spoznaje, itd. se razlikuju u tom postu, njegovom doživljaju, te plodovima koje poberu nakon mjeseca ramazana...
Naime, jučer mi je naumpao jedan momak koji je postio jedan dan, pa jedva dočekao da se najede i napije, pa se doslovce prežderao, pa se ispovraćao...
)
...i ne znam više koliko je prošlo kada efendija, fala ti Bože, predade selam...Kad se ja dočepah svojih sun-sunneta 
