hizo ramidovic wrote:vivaldi wrote:
ne znam na kakvu glumu mislis, ali po treci put ti govorim da je sud samo potvrdio prvostepenu presudu od prije 4 godine. samim tim to nije iznenadjenje. izneadjenje bi bilo da je ponistio ili dramaticno izmjenio. ima naravno i takvih primjera (ti si naveo), ali to nisu pravila vec izuzetci. a sto se tice islanda ne znam kakve on veze ima kakva god da je bila presuda.
ja ti govorim o tome da je malo ko ocekivao (prema ispitivanjima prije izricanja) da ce se hrvatska ovako eksoplicitno okriviti za agresiju, bez obzira na prvostepenu presudu, a posebno nakon amnestiranja Srbije i uzmemo li u obzir da je Hr clanica eu i nato, da su lobirali itd. njihove reakcije to i pokazuju. sto se tice Islanda, spomenut je u smislu da predsjednik jedne drzave ne prekida tek tako sluzbenu posjetu nekoj drugoj zemlji.
vivaldi wrote:
sto se tice hrvatske politike, ona jeste uplovila posljednjih godina uplovila u populizam i demagogiju (ne bih to nazvao amaterizom), a razlog je taj sto ne mogu da rijese strukturne ekonomske probleme koji jesu veliki. za razliku od bosne i srbije, hrvatska je zahvajujuci moru preskocila razvojnu fazu u vidu radno intenzivne industrije. plate i prateci troskovi su duplo veci nego u srbiji i bih i samim tim nisu atraktivni za hiljade radnih mjesta u oblasti gaca i carapa, motanja kablova i auto presvlaka. hrvatskoj trebaju znanto kvalitteniji investitori s jedne strane, a sa druge nije na vrijeme (bar prije 10 godina) pokrenula reformu skolstva pa da sada obrazovni sistem svake godine na trziste izbacuje hiljade obucenih kadrova iz skola.
to su veliki problemi koje ne mogu rijestiti pa se onda okrecu populizmu zarad ostanka na vlasti
ja sam govorio o ponasanju u vezi presude. ti smatras da nije amaterizam negirati sudske presude, nazivati taj sud zlocinackim, prekidati zasjedanje sabora, odavati pocast osudjenom ratnom zlocincu itd. ja smatram da se politicari kojima je to profesija ne ponasaju tako, da pravi profesionalci postuju i ne komentarisu odluke sudova, da je sabor zakonodavno tijelo svih gradjana a ne samo glasaca odredjene politicke partije i da to nije mjjesto gdje se odaje pocast zlocincima itd. populizam i demagogija stanuju i u bih i u srbiji a ne samo u hrvatskoj...
narodna ilitiga pucka javnost nije nikakvo realno mjerilo, cak stavise obicno mu ga dodje sto veci zlocinac to veci narodni heroj. da je po narodu nikada ne bi bilo nijegnog zlocinca u svojim redovima (osim izdajnika). ali sto se tice politike, u ovom slucaju iznenadjenje je samo stvar glume i udovoljanje strastima birackog tijela.
sto se tice ovog drugog dijela, naravno da ne smatram da je negiranje presude i svog prateceg cirkusa amaterizam jer ti evo treci put govorim da je negacija zlocina nepisano univerzano politicko pravilo. razlika je samo u tome koliko je ko mastovit u obrazlaganju te negacije.
da bi ti bilo jasnije evo ti odmah dva vruca primjera (negacija se btw desava puno cesce nego sto obican svijet zna).
skoro svi veci svjetski mediji (ne znam za ove nase jer sam ja to procitao negdje na engelskom) su prije par dana objavili kako japanska osaka prekida sestrinske odnose sa san franciskom zbog postvaljanje spomenika - mali spomenik na kojem se tri koosoke djevojicce drze za ruke. poptuno benigno, naizgled.
ali te tri djevojice predtavljaju kineskinju, filipinku i korejanku i to je simobilcni omaz stotinama hiljada silovanih u II svjetskom ratu od strane japanaca.
japanci su skroz poludili, a vidi izjave gradonaclenika
Osaka Mayor Hirofumi Yoshimura will end Osaka’s six-decade sister city relationship with San Francisco after the mayor of the U.S. city, Edwin Lee, signed a resolution Wednesday that designates as city property a memorial to “comfort women” — women and klix who were forced to work in Japanese military brothels before and during World War II.
“The sister city relationship of trust is gone. I’ll undertake measures to dissolve it,” Yoshimura said Thursday evening.
pa jebote i poslije 80 godina od rata oni pizde cak i na te stvari poput simbolicnog spomenika i to na drugom kraju svijeta. zbog tog istog spomenika su prije godinu dana bili povukli ambasadora iz juzne koreje. po covjece znaci oni korejancima nisu dali da u vlastitoj zemlji odaju pocast vlastitim silovanim zenama
. znaci jedan veliki i superrazvijeni japan.
samo par dana prije toga tuziteljka medjunarodnog suda u hagu je zatrazila istragu protiv americkih vojnika zbog zlocina u afaganistanu, a evo sta je state department odgovorio
Naš stav je jasan: istraga Međunarodnog krivičnog suda u vezi sa američkim osobljem bila bi potpuno neopravdana i nedopuštena", navodi se u saopštenju Stejt departmenta, u kojem se zaključuje da pokretanje takve istrage neće služiti interesima mira, niti pravde u Avganistanu.
neopravdano? nedopusteno? istraga ratnih zlocina nece sluziti inetersima mira i pravde
pa ludji su od kolinde 100 puta
to je tema kojom su odredjenim povodima bavili i vleiki svjetski mediji, evo jedan poveci text na temu
https://www.theatlantic.com/internation ... ar/483617/
ako ti je mrsko citati evo par recenica
But why is expressing remorse such a big deal in the first place? Setting aside the arguments for and against the bombings of Hiroshima and Nagasaki, what makes apologizing different for countries than for people? When I put this question to Jennifer Lind, a professor of government at Dartmouth College who has studied these issues extensively, she gave me a one-word answer: “politics.”
Germany’s various apologies for the crimes of the Nazis, Lind added, are the shining exception in international affairs, not the rule: “The world we live in is one in which countries routinely whitewash their past violence. They routinely even lie about their past violence. They sometimes glorify their past violence.”
poenta - nema tu nikakvog amaterizma, samo politika koja je sama po sebi gnusna i beskrupulozna. ne moze se politika provlaciti kroz moralne i eticke filtere. ali narvano lako je tudjim kurcem gloginje mlatiti. japanci, korejanci, afhganistanci...su za nas samo brojevi, ali kada je vlastita glava u pitanju to je onda naravno skroz druga prica, ali princip je i dalje isti
Da li postoji, recimo, sintoisticki dinamit, ili se koristi iskljucivo katolicki/pravoslavni kada se miniraju dzamije?