Forum Klix.ba

Fino fino

http://ba.n1info.com/a263239/Vijesti/Vi ... osoba.html

Nurudin wrote:Znate li da je, serijatski gledajuci na post, stalno pricanje o hrani , u stvari mekruh ( pokudjeno, neprimjereno ponasanje ) , a po nekim pravnicima, ustrajavanje na mekruhu vodi u haram ?

Znamo. Hvala na brizi.

Sjooj, umireeem sabahile! Ups, izvini mekruh, nisam te vidio.

Al' kad ono od podneva, vec pravo udjem u postacki dan, pa se osamim, ili zalijevam cvijece ... kakav dusevni odmor, kakav put ... osjecam se k'o dzedaj.

Gojeni H wrote:

Nurudin wrote:Znate li da je, serijatski gledajuci na post, stalno pricanje o hrani , u stvari mekruh ( pokudjeno, neprimjereno ponasanje ) , a po nekim pravnicima, ustrajavanje na mekruhu vodi u haram ?

Znamo. Hvala na brizi.

Sjooj, umireeem sabahile! Ups, izvini mekruh, nisam te vidio.

Previse i preglasno se smijati je takodjer mekruh.
Kao i zijevanje .

Gojeni H wrote:

Nurudin wrote:Znate li da je, serijatski gledajuci na post, stalno pricanje o hrani , u stvari mekruh ( pokudjeno, neprimjereno ponasanje ) , a po nekim pravnicima, ustrajavanje na mekruhu vodi u haram ?

Znamo. Hvala na brizi.

Sjooj, umireeem sabahile! Ups, izvini mekruh, nisam te vidio.

Dzabe si ustajao na sehur

Idi doruckuj slobodno

Nikom nista nije dzaba, niti muslimanima niti ne muslimanima sta god radio i uradio....... za Ramazan


Svi dobijaju....... za Ramazan

Još loma, saimi i sabiri

Još malooo

Mi Travničani čekamo par minuta više

arzuhal wrote:Još loma, saimi i sabiri

E, ovo je pucaljka.

Sutra inšaAllah polovimo.

Ja, bolan, već pola proleti...

Vazda mi se dešava

Esselamu aleejkum postaci

Im‘o tri nocne, jedva prezivio na plus 30.

skafiskafsnjak wrote:Esselamu aleejkum postaci

We alejkumus-selam we rahmetullahi we berekatuhu ....sunnetom nije predviđeno više od ovoga.

Rockefeller wrote:Im‘o tri nocne, jedva prezivio na plus 30.

ja evo treci radni dan uzastopce 11,5 sati takodjer na cca +29
#samokuka

hadzinicasa wrote:

Rockefeller wrote:Im‘o tri nocne, jedva prezivio na plus 30.

ja evo treci radni dan uzastopce 11,5 sati takodjer na cca +29
#samokuka

Jos malo...

Manje od 2h

hadzinicasa wrote: ja evo treci radni dan uzastopce 11,5 sati takodjer na cca +29
#samokuka

Jučer si mi naumpala s onim adrenalinom, a naumpala mi je - kao obrnuti argument istoj stvari - i Ljubinka sa svojim užasavajućim iskustvom jednog dana zimskog posta Iz nekog vlastitog iskustva i doživljaja, što ovih dana, što iz prošlosti, potaklo me na to jednostavno razmišljanje...

Naprosto, ramazanski post predstavlja (više, ili prije svega, ili primarno) stanje svijesti i duha, mnogo više od stanja tijela, iako se sva priča vrti o potrebi tijela, njegovim mogućnostima, itd. Ovdje se duh istinski nametne kao vođa tijelu jer Allah i upućuje na to da je razlog posta jačanje svijesti o Bogu (le'allekum tettequn). Zato postač, već psihički pripravljen za dolazak mjeseca ramazana i sve ono što on nosi sa sobom, mnogo lakše biva bez vode, hrane, cigara i sl. u danima mjeseca ramazana nego što bi to bio u bilo kojem drugom danu, bilo kojeg drugog mjeseca (čak i manji dio dana: pušač uspjeva bez duhana od zore do akšama u ramazanu, a u nekom drugom danu teško izdržava više sati). I to je naprosto tako, to svaki postač zna i po svojoj duhovnoj nutrini, kao i svijesti da ima još postača oko njega, što ga također snaži tokom mjeseca posta

Vjernik već ima tu duhovnu spremnost i pripravljenost na post koju onaj koji nije vjernik, a hoće da isposti dan želeći to iskustvo i taj doživljaj, nema i zbog čega mu post može biti izrazito težak, mučan, traumatičan. Jer - a to svi znamo samo najjednostavnije stvari valja stalno ponavljati - post mjeseca ramazana nije propisan da bi ljudi gladovali i iscrpljivali svoje tijelo, nego da bi osnažili i pročistili misao.
A i razlika među samim vjernicima, njihova (pojedinačna) snaga vjere, shvatanja, spoznaje, itd. se razlikuju u tom postu, njegovom doživljaju, te plodovima koje poberu nakon mjeseca ramazana...
Naime, jučer mi je naumpao jedan momak koji je postio jedan dan, pa jedva dočekao da se najede i napije, pa se doslovce prežderao, pa se ispovraćao...

Meni samo zao ovih postaca van Sarajeva, sto nemaju priliku da jedu sarajevski ramazanski somun uz iftar.

konektovan wrote:Meni samo zao ovih postaca van Sarajeva, sto nemaju priliku da jedu sarajevski ramazanski somun uz iftar.

Alo momak... Ne provociraj

arzuhal wrote:

hadzinicasa wrote: ja evo treci radni dan uzastopce 11,5 sati takodjer na cca +29
#samokuka

Jučer si mi naumpala s onim adrenalinom, a naumpala mi je - kao obrnuti argument istoj stvari - i Ljubinka sa svojim užasavajućim iskustvom jednog dana zimskog posta Iz nekog vlastitog iskustva i doživljaja, što ovih dana, što iz prošlosti, potaklo me na to jednostavno razmišljanje...

Naprosto, ramazanski post predstavlja (više, ili prije svega, ili primarno) stanje svijesti i duha, mnogo više od stanja tijela, iako se sva priča vrti o potrebi tijela, njegovim mogućnostima, itd. Ovdje se duh istinski nametne kao vođa tijelu jer Allah i upućuje na to da je razlog posta jačanje svijesti o Bogu (le'allekum tettequn). Zato postač, već psihički pripravljen za dolazak mjeseca ramazana i sve ono što on nosi sa sobom, mnogo lakše biva bez vode, hrane, cigara i sl. u danima mjeseca ramazana nego što bi to bio u bilo kojem drugom danu, bilo kojeg drugog mjeseca (čak i manji dio dana: pušač uspjeva bez duhana od zore do akšama u ramazanu, a u nekom drugom danu teško izdržava više sati). I to je naprosto tako, to svaki postač zna i po svojoj duhovnoj nutrini, kao i svijesti da ima još postača oko njega, što ga također snaži tokom mjeseca posta

Vjernik već ima tu duhovnu spremnost i pripravljenost na post koju onaj koji nije vjernik, a hoće da isposti dan želeći to iskustvo i taj doživljaj, nema i zbog čega mu post može biti izrazito težak, mučan, traumatičan. Jer - a to svi znamo samo najjednostavnije stvari valja stalno ponavljati - post mjeseca ramazana nije propisan da bi ljudi gladovali i iscrpljivali svoje tijelo, nego da bi osnažili i pročistili misao.
A i razlika među samim vjernicima, njihova (pojedinačna) snaga vjere, shvatanja, spoznaje, itd. se razlikuju u tom postu, njegovom doživljaju, te plodovima koje poberu nakon mjeseca ramazana...
Naime, jučer mi je naumpao jedan momak koji je postio jedan dan, pa jedva dočekao da se najede i napije, pa se doslovce prežderao, pa se ispovraćao...

Ja samo mogu da se nadovezem i da kazem da je sve u glavi i u srcu, snaga volje i stanje uma i duse. Samoodricanje u svrhu nekog viseg cilja ne znaci samo sto kazes gladovanje. Sad ce me dezurni skeptici sasjeci (japanska buba A-Sa!) ali u biti svega je ljubav. A ljubav je ljubav ma prema kome je osjecali izmedju ma koga da se zbiva - opet je ljubav. A kad covjek voli, onda moze sve. Pa i sam, pa i ako nema istomisljenika oko sebe.

Na los, schneller!
Das Iftar kommt
bald, verdammt!

arzuhal wrote:

hadzinicasa wrote: ja evo treci radni dan uzastopce 11,5 sati takodjer na cca +29
#samokuka

Jučer si mi naumpala s onim adrenalinom, a naumpala mi je - kao obrnuti argument istoj stvari - i Ljubinka sa svojim užasavajućim iskustvom jednog dana zimskog posta Iz nekog vlastitog iskustva i doživljaja, što ovih dana, što iz prošlosti, potaklo me na to jednostavno razmišljanje...

Naprosto, ramazanski post predstavlja (više, ili prije svega, ili primarno) stanje svijesti i duha, mnogo više od stanja tijela, iako se sva priča vrti o potrebi tijela, njegovim mogućnostima, itd. Ovdje se duh istinski nametne kao vođa tijelu jer Allah i upućuje na to da je razlog posta jačanje svijesti o Bogu (le'allekum tettequn). Zato postač, već psihički pripravljen za dolazak mjeseca ramazana i sve ono što on nosi sa sobom, mnogo lakše biva bez vode, hrane, cigara i sl. u danima mjeseca ramazana nego što bi to bio u bilo kojem drugom danu, bilo kojeg drugog mjeseca (čak i manji dio dana: pušač uspjeva bez duhana od zore do akšama u ramazanu, a u nekom drugom danu teško izdržava više sati). I to je naprosto tako, to svaki postač zna i po svojoj duhovnoj nutrini, kao i svijesti da ima još postača oko njega, što ga također snaži tokom mjeseca posta

Vjernik već ima tu duhovnu spremnost i pripravljenost na post koju onaj koji nije vjernik, a hoće da isposti dan želeći to iskustvo i taj doživljaj, nema i zbog čega mu post može biti izrazito težak, mučan, traumatičan. Jer - a to svi znamo samo najjednostavnije stvari valja stalno ponavljati - post mjeseca ramazana nije propisan da bi ljudi gladovali i iscrpljivali svoje tijelo, nego da bi osnažili i pročistili misao.
A i razlika među samim vjernicima, njihova (pojedinačna) snaga vjere, shvatanja, spoznaje, itd. se razlikuju u tom postu, njegovom doživljaju, te plodovima koje poberu nakon mjeseca ramazana...
Naime, jučer mi je naumpao jedan momak koji je postio jedan dan, pa jedva dočekao da se najede i napije, pa se doslovce prežderao, pa se ispovraćao...

arzonja, ne poste ni svi vjernici u jednakim uslovima, neko radi laksi posao, neko je fizciki izdrzljiviji i slicno

Razumijem ( pretpostavljam) da vam je asketizam, post , jedan oblik duhovnog obgogacenja, jer ste tako nauceni, a drugo, ni vi ne bi postili da vam post nije naredjen. Puno relgija ne traze post od vjernika

konektovan wrote:Meni samo zao ovih postaca van Sarajeva, sto nemaju priliku da jedu sarajevski ramazanski somun uz iftar.

Nemoj zezati
Nista ne propustaju , garantujem , plus nije Ramazan somun.