Grbavica, Vraca i Kovačići pod okupacijom...

[Bancho]

Evo jedna novijeg datuma... Dežurni kritičar glavom i puškom

Airsoft?

Naravno.... Uvijek i vazda...
STALKER

Prije jedno tri godine, bas sam se bio zagrijao za airsoft i kada sam malo istrazio da vidim koliko kosta oprema ohladio sam se iste sekunde. Dobra zajebancija ali skupa.

[Dezurni_kriticar]

Zar ovi Golfovi nisu slikani u Vogošći? Vidi mi zgrade, haman ista ko danas...

Ako ti je ovo zgrada od prije rata, onda bi trebao da znaš Debu Alena, stari mu imao mesnicu, onda Marija Jurčevića (otišao je početkom rata vani, imao dečko dugu plavu kosu), onda Srleta radonju ili Micu (Miodrag Lale)? Ako znaš njih, onda znaš i za legentarni "disko TTZ" (The Twilight Zone) u podrumu prvog ulaza? Ako znaš sve ovo, onda znaš i mene lično....

[Dezurni_kriticar]

[/quote]

Prije jedno tri godine, bas sam se bio zagrijao za airsoft i kada sam malo istrazio da vidim koliko kosta oprema ohladio sam se iste sekunde. Dobra zajebancija ali skupa.[/quote]

Ma ja imam opreme bratac da bataljon opremim. Sada na http://www.pik.ba imam bar 3 oglasa za opremu. A nije to tako strašno kako se čini. Oprema se nabavlja pomalo, dio po dio. Ne nabavlja niko sve odjednom. Pa ko danas ima par hiljadarki da uloži u dobru opremu?

[Dozer]

Za Nenada i Predraga sam pitao iz drugog razloga. Doduse, ja se zaista ne mogu sjetiti da li su se ova braca koju sam ja poznavao prezivali Vasilic, ali sigurno znam da su bili sa Grbavice, imali su stan negdje kod Vrbanje, ali i kucu kod Zeljinog stadiona.

Ono sto je interesantno jesu i spomenuta imena njihovih cura.
U Sarajevu su bili sve do nekad pred kraj '93, obojica u ABiH (ne sjecam se koja jedinica). Jedan bio na minobacacu i licno gadjao vlastitu kucu na Grbavici jer je u njoj bio PAM.
Nekad '93 su preko CK dobili pismo od roditelja koji su ostali na Grbavici, u tom stanu. Molili su ih da nekako dodju tamo jer su im uspjeli srediti papire za Kanadu.
Dobro se sjecam koliko su se njih dvojica lomili da li da idu ili ne. Nije im ni na kraj pameti bilo da bi evenutalno mogli i zaglaviti na Grbavici. I trajalo je to dumanje i konsultovanje s nama, rajom, 2-3 mjeseca, tokom kojih su uredno i dalje ratovali.
I odlucili su da idu, a s njima i njihove cure. Jedna je bila Daria, ako se dobro sjecam, druge ne mogu da se sjetim...
Vjerovali ili ne, napravili smo i oprostajni dernek u stanu Dragana Joksimovica preko puta N.pozorista, u kojem su njih dvojica stanovali (kljuc im dao sam Joksimovic kada je odlazio iz Sarajeva, a koji je, inace, prije rata bio vlasnik prodavnice oruzja "Beretta" u Zetri).

I otisli su, prebacili se na Jevrejskom. Onda, jendo vrijeme nismo culi nista od njih i mislili smo da su vec odavno u Kanadi, ali...nije bilo tako.
Doslo je bilo jedno Nenino pismo ovamo, pocetkom '94, u kojem je rekao da su popusili foru, da ih je VRS prvo zatvorila, ispitivali, a onda mobilizovali, i da su obojica morali potpisati sluzenje u VRS na godinu dana.
Kasnije, nekad '95, dobili smo od raje i nove info. Cime je ta godina istekla, Neno, koji je bio stariji, odmah je pokupio curu i razgulio u beograd, gdje je u kanadskoj ambasadi zavrsio papire i otisao je u Kanadu.

Za razliku od njega, Predo, mladji, dobrovoljno je potpisao jos godinu dana. Koji se blic njemu desio u glavi pa da to uradi, vjerovatno nikada necemo saznati... U svakom slucaju, culi smo da je poginuo u ljeto '95 negdje na Dobrinji.

[Dezurni_kriticar]

Filter,
Ja se slažem s tobom i znam za klanje zarobljenog vojnika Armije BiH na Treskavici od strane Belih vukova.Kad su se predali,jedan od četnika ih je upitao ima li među njima Srba na šta je jedan naš vojnik odgovorio da je on Srbin a ovaj je odmah priletio i zaklao ga.Nakon par minuta došao je Srđan Knežević,vidio šta je bilo i počeo da urla i bije tog svog vojnika.Čak je i svoju motorolu razbio o stijenu.To mi je pričao svjedok.Niko više nije smio da pogleda zarobljenike a kamoli da ih bije.Imali su hranu,cigare i korektan odnos.O tome ja pričam.Srđan nije naređivao klanja ili ubijanja.To ti sigurno mogu potvrditi a ono što znam da je ispao čovjek jednog drugom prilikom,ali to nije za pisanje."Dobar je - ne hvaleć mu vjere" ,što bi rekla moja rahmetli nana za nekog dobrog "vlaha".To što su pojedinci radili bez njegove naredbe nije bilo do njega.Kad nešto kontaš,bilo nas je svakakvih i na sve spremnih.U mojoj jedinici bi se našlo sigurno par budala koji bi s merakom priklali četnika da smo ih nafatali u većoj količini.Ja sam jednom pomagao drugu da pokolje piliće.Nisam poslije jeo piletinu mjesec dana,gadio mi se miris mesa i krvi ali neko to odradi bez po' muke

Trogrob te nejebo, eto kako bi i ja završio da su me se dokopali BELI VUKOVI... Al sreća, NISU...

[Dezurni_kriticar]

Za Nenada i Predraga sam pitao iz drugog razloga. Doduse, ja se zaista ne mogu sjetiti da li su se ova braca koju sam ja poznavao prezivali Vasilic, ali sigurno znam da su bili sa Grbavice, imali su stan negdje kod Vrbanje, ali i kucu kod Zeljinog stadiona.

Ono sto je interesantno jesu i spomenuta imena njihovih cura.
U Sarajevu su bili sve do nekad pred kraj '93, obojica u ABiH (ne sjecam se koja jedinica). Jedan bio na minobacacu i licno gadjao vlastitu kucu na Grbavici jer je u njoj bio PAM.
Nekad '93 su preko CK dobili pismo od roditelja koji su ostali na Grbavici, u tom stanu. Molili su ih da nekako dodju tamo jer su im uspjeli srediti papire za Kanadu.
Dobro se sjecam koliko su se njih dvojica lomili da li da idu ili ne. Nije im ni na kraj pameti bilo da bi evenutalno mogli i zaglaviti na Grbavici. I trajalo je to dumanje i konsultovanje s nama, rajom, 2-3 mjeseca, tokom kojih su uredno i dalje ratovali.
I odlucili su da idu, a s njima i njihove cure. Jedna je bila Daria, ako se dobro sjecam, druge ne mogu da se sjetim...
Vjerovali ili ne, napravili smo i oprostajni dernek u stanu Dragana Joksimovica preko puta N.pozorista, u kojem su njih dvojica stanovali (kljuc im dao sam Joksimovic kada je odlazio iz Sarajeva, a koji je, inace, prije rata bio vlasnik prodavnice oruzja "Beretta" u Zetri).

I otisli su, prebacili se na Jevrejskom. Onda, jendo vrijeme nismo culi nista od njih i mislili smo da su vec odavno u Kanadi, ali...nije bilo tako.
Doslo je bilo jedno Nenino pismo ovamo, pocetkom '94, u kojem je rekao da su popusili foru, da ih je VRS prvo zatvorila, ispitivali, a onda mobilizovali, i da su obojica morali potpisati sluzenje u VRS na godinu dana.
Kasnije, nekad '95, dobili smo od raje i nove info. Cime je ta godina istekla, Neno, koji je bio stariji, odmah je pokupio curu i razgulio u beograd, gdje je u kanadskoj ambasadi zavrsio papire i otisao je u Kanadu.

Za razliku od njega, Predo, mladji, dobrovoljno je potpisao jos godinu dana. Koji se blic njemu desio u glavi pa da to uradi, vjerovatno nikada necemo saznati... U svakom slucaju, culi smo da je poginuo u ljeto '95 negdje na Dobrinji.

Očito ne govorimo o istim osobama, jer je u ovome slučaju kojega sam opisao, Predrag bio stariji a Nenad mlađi brat. Predrag je bio uveliko oženjen i imao je ženu i djecu koje je sa početkom rata poslao u Srbiju. Prvo su bili kod rodbine, ali, kako to već biva, svakoga gosta tri dana dosta, pa ih je rodbina izmjestila bila u neki izbjeglički centar. Odatle su prebačeni na neku ekonomiju, gdje mu je žena kao nadničar zarađivala da prehrani djecu. Predrag je to znao, informacije su dolazile do njega i samo je kopnio i ludio u sebi. Onda je to prešlo mjeru koju je mogao da nosi u sebi i bilo je pitanje ili će čovjek "pući" po šavovima ili će se ispaliti i pokušati se dokopati Srbije. On je otišao kroz Crvenu zgradu...

[Nekako s proljeća]

Dakle, zanima me da li mi neko može reći riječ dvije više o sljedećim ljudima i njihovim sudbinama:

- Vuk Vučetić i sestra mu Bojana sa Grbavice (Vuk Vučetić se i prije rata izjašnjavao kao Četnik i dečko znao Gorski vijenac naizust u svako doba dana i noći da ga probudiš... Bojana također veliki zagovornik Četničkih ideja i ideologije...
- Siniša zvani "Ninđa" - radio svojevremeno u Hamam Baru kao izbacivač, u vrijeme dok je tamo harao Brne...

Da li neko poznaje nekoga sa ovoga spiska i da li zna išta o sudbini ovih ljudi?

Unaprijed HVALA!

Ništa ti više ne bih napisao, osim ''živi i zdravi'' od Zemuna do Norveške. Za razliku od pokojnog Šinik Aleksandra, koji je poginuo na Jevrejskom groblju.

[Dezurni_kriticar]

Dakle, zanima me da li mi neko može reći riječ dvije više o sljedećim ljudima i njihovim sudbinama:

- Vuk Vučetić i sestra mu Bojana sa Grbavice (Vuk Vučetić se i prije rata izjašnjavao kao Četnik i dečko znao Gorski vijenac naizust u svako doba dana i noći da ga probudiš... Bojana također veliki zagovornik Četničkih ideja i ideologije...
- Siniša zvani "Ninđa" - radio svojevremeno u Hamam Baru kao izbacivač, u vrijeme dok je tamo harao Brne...

Da li neko poznaje nekoga sa ovoga spiska i da li zna išta o sudbini ovih ljudi?

Unaprijed HVALA!

Ništa ti više ne bih napisao, osim ''živi i zdravi'' od Zemuna do Norveške. Za razliku od pokojnog Šinik Aleksandra, koji je poginuo na Jevrejskom groblju.

Svaka čast lave, pravi si izvor informacija....

Doduše, obojicu znam sa dugom kosom ali su face je ostale prepoznatljive...
Hvala stari moj.
Stvarno si živa enciklopedija...

[Nekako s proljeća]

Brisem sliku, nadam se da shvatas. pozz

[Dezurni_kriticar]

Brisem sliku, nadam se da shvatas. pozz

Briši lave. Naravno da shvatam. Sve ok... Živio!

[felsh]

Crv sumnje pojavi se nekad kod insana kad cita neke postove i onda se iznenadis kad skontas da znas covjeka i da je fakat istina sto pise.Svaka cast Dezurni i sve sve najnajbolje lave.

[TheMule]

Ne kontam kako nije bio PO odjel blizu ceste koji bi neutraliso to bijelo vozilo?

Lave,

svi smo mi zapravo bili PO jer smo bili u tom trenutku pripadnici protivoklopne čete brigade. Međutim, kada je lola krenuo da ore zemlju i stabla oko nas, nije više bilo mnogo šanse da se gađa protivoklopnim sredstvima. Prvi razlog je to što je sa te lijeve strane (iz pravca Opservatorije) već lagano nadirala njihova pješadija i nije bilo moguće izvući se dovoljno prema cesti da bi se izbjeglo granje i rastinje koje je spriječavalo direktno gađanje tog bijelog točkaša sa pozicije na kojoj smo se nalazili. Drugo, većina ljudi je već bila izašla visoko u šumu iznad ceste. I treće, cilj se nalazio isuviše daleko da bi se kao rekoh ranije, mogao gađati direktno protivoklopnim sredstvima. On nas je izuvao iz čizama sakroz sa druge krivine do koje naši protivoklopi i da smo ih tada koristili, nebi mogli da dobace akamoli da budu precizni...

E hvala na objasnjenju. Ne poznajem konfiguraciju terena tu, pa je neke stvari teze za shvatiti

[Dezurni_kriticar]

Dakle, zanima me da li mi neko može reći riječ dvije više o sljedećim ljudima i njihovim sudbinama:

- Vuk Vučetić i sestra mu Bojana sa Grbavice (Vuk Vučetić se i prije rata izjašnjavao kao Četnik i dečko znao Gorski vijenac naizust u svako doba dana i noći da ga probudiš... Bojana također veliki zagovornik Četničkih ideja i ideologije...
- Siniša zvani "Ninđa" - radio svojevremeno u Hamam Baru kao izbacivač, u vrijeme dok je tamo harao Brne...

Da li neko poznaje nekoga sa ovoga spiska i da li zna išta o sudbini ovih ljudi?

Unaprijed HVALA!

Ništa ti više ne bih napisao, osim ''živi i zdravi'' od Zemuna do Norveške. Za razliku od pokojnog Šinik Aleksandra, koji je poginuo na Jevrejskom groblju.

Uhhhh, sjetih se sada jednog derneka na nekoj vikendici, negdje kod Srednjeg, neposredno pred sam rat...
Opšte krvoproliće. Jebi ga, sastale se ekipe koje nekako ni pod razno nisu bile da skupa dijele halu, akamoli vikendicu od 25 i kusur kvadrata...
Zatekli se tu Dado (Jadranko Vukić), Hase, Kemo, Eldar... A bilo je i nas pet-šest iz te nazovi "mlađe raje".
I po nesreći, tu su bili i Vuk i Bojana Vučetić. I sjećam se, sve je teklo nekako bez problema, iako je situacija u zraku cijelo vrijeme bila dobro "nategnuta". Pamtim da se ekipa razletjela po seocetu malo prije svitanja i da su odradili par kokošinjaca i došli sa onom velikom pletenom košarom, punom domaćih jaja... Prvo smo pravili ćimbur u onom velikom plehu iz šporeta na loženje. Pa onda drugi... Treći... Sve dok se raja nije najela i dok se na kraju nisu počeli gađati jajima. Ma to je frcalo sa svih strana i na sve strane. Međutim, Vuk nebi bio Vuk da ne počne zajebavati i "ujedati" sa svojim citatima iz Gorskog vijenca, kojeg je znao naizust. Onda je to počelo da ide na jetru Jadranku i Hasetu. I za par minuta se stvorila gužva a odmah iza gužve je počela i marisana. Pamtim batine koje su tu noć dobili Vuk i Bojana, evo kada se sjetim i mene sada boli nakon toliko godina, a mene nije niko ni mrko pogledao. Al to su brate bile baš batine. Krvi je bilo po zidovima kao da si koga klao. Bio je tu i onaj Sejo, plav priprost momak očiju boje neba i klavijaturom od zuba. Vječno se muvao po platou Skenderije u motorci a preko motorke teksas prsluk. On i Vuk su bili ko Momo i Uzeir. Pokušao Sejo da malo ohladi situaciju al zamalo i on da dobije po surli. Hebi ga. Hebeno vrijeme neko i hebeno okruženje za citiranje Gorskog vijenca. Tu noć su i Vuk i Bojana bili slomljeni do neprepoznatljivosti...

LP svima.

[Horasio_Sarajlic]

Pošto vidim da se s vremena na vrijeme na ovoj temi jave i ljudi sa kojima smo se u nekim trenucima "gledali preko nišana", zanima me da li poznaju neke moje prijeratne poznanike koji su ratovali u VRS-u.

Dakle, zanima me da li mi neko može reći riječ dvije više o sljedećim ljudima i njihovim sudbinama:

- Brezo Srđan sa Pofalića (živio nekad gore oko Plavog granapa na Pofalićkom brdu) a pola života proveo sa ekipom na platou Skenderije i na Vilsonovom...
- Radomir Marić zvano Rašo (isto tako živio nekad prije rata gore oko Plavog granapa na Pofalićkom brdu), također pola života proveo sa ekipom na platou Skenderije i na Vilsonovom. Bio član demo benda "Tajna večera", svirao bubnjeve...
- Vuk Vučetić i sestra mu Bojana sa Grbavice (Vuk Vučetić se i prije rata izjašnjavao kao Četnik i dečko znao Gorski vijenac naizust u svako doba dana i noći da ga probudiš... Bojana također veliki zagovornik Četničkih ideja i ideologije...
- Siniša zvani "Ninđa" - radio svojevremeno u Hamam Baru kao izbacivač, u vrijeme dok je tamo harao Brne...

Da li neko poznaje nekoga sa ovoga spiska i da li zna išta o sudbini ovih ljudi?

Unaprijed HVALA!

Vuk Vučetić živi Francuskoj, bio prije par godina u Sarajevu, i nisu sa Grbavice vec iz Hrasnog, prva zgrada do pijace u Hrasnom (preko puta Strojarada), sestra Bojana notorni alkoholičar, Bojana i dalje živi u tom stanu sa djecom, ponekad joj dodje otac, svima poznat kao stara četničina, zadrt i težak čovjek, Bojana je bila udata prvo za jednog Bošnjaka, te za Albanca, prvi je poginuo u ratu na nasoj strani, te i nakon svega pokrstila djecu i odgojila pro srspko četnički, i ako joj starija kcerka prima šehidsku penziju na ime oca, pripadnika ARBIH
Za Vuka se priča da je cijeli rat skoro proveo na Palama i u Lukavici, da je po Francuskoj skupljao pare, povezivao vikendaše, isli smo u istu osnovnu skolu tako da odlično poznajem skoro cijelu familiju.

Vuk Vučetić

[milojicabrzi]

Horasio, ne vidi ti se ova slika...

[trocadero]

-

[trocadero]

Doslo je bilo jedno Nenino pismo ovamo, pocetkom '94, u kojem je rekao da su popusili foru, da ih je VRS prvo zatvorila, ispitivali, a onda mobilizovali, i da su obojica morali potpisati sluzenje u VRS na godinu dana.
Kasnije, nekad '95, dobili smo od raje i nove info. Cime je ta godina istekla, Neno, koji je bio stariji, odmah je pokupio curu i razgulio u beograd, gdje je u kanadskoj ambasadi zavrsio papire i otisao je u Kanadu.

Za razliku od njega, Predo, mladji, dobrovoljno je potpisao jos godinu dana. .

Доз, друг,
Погрешно си ти то нешто начуо! Какво црно потписивање на годину дана , па није војска РС била војска по уговору...па да се након године дана можеш испалити!Нити су та двојица били нешто другачији од мене и осталих па да то потписују!

[Dozer]

Nemam ti pojma, samo prenosim cega se sjeca da je receno. A 100% znam da je Neno produzio za Kanadu krajem '94 jer smo pocetkom '95 dobili pismo otamo, sa kanadskim pecatima.

[trocadero]

То мора да је било оно,

"Слушај роде како сви раде
Шаљем те на Хрешу
За мјесец два
Хватај се Канаде"

Мени једино средином 1993 доносили неки папир да потпишем...рекох шта имам потписивати кад није проглашено ратно стање И тако прође рат а ови наши факат јавно не прогласише ратно стање -срање

[jalijas74]

Neku noc sjedim kod jarana i malo se zapricali i spomenu kako je negdje prve godine rata cetnik iz Strojerada ili se prisuljao njegovoj zgradi i fiknuo im zolju prema stanu (stanovao je u toj zgradi na nekim manjim spratovima 1-2 kolko se ja mogu sjetiti). Sreca da se ista aktivirala na betonske zardinjere na balkonu a gelere od iste su pokupile knjige pa su prosli sa sitnim povredama od betona i malih gelera. Od siline detonacije svi elektronski uredjaji su crkli a membrane na zvuckicima su popucale.
Stanovao je u prvom ulazu do mosta u ovoj poprecnoj zgradi preko puta benziske pumpe (slika gore).

Bilo je tu jos nekih prica oko Lorisa, kako su izbusili zid nekog kafica i video kluba pa je na dezurama bilo svega

[Horasio_Sarajlic]

Doslo je bilo jedno Nenino pismo ovamo, pocetkom '94, u kojem je rekao da su popusili foru, da ih je VRS prvo zatvorila, ispitivali, a onda mobilizovali, i da su obojica morali potpisati sluzenje u VRS na godinu dana.
Kasnije, nekad '95, dobili smo od raje i nove info. Cime je ta godina istekla, Neno, koji je bio stariji, odmah je pokupio curu i razgulio u beograd, gdje je u kanadskoj ambasadi zavrsio papire i otisao je u Kanadu.

Za razliku od njega, Predo, mladji, dobrovoljno je potpisao jos godinu dana. .

Доз, друг,
Погрешно си ти то нешто начуо! Какво црно потписивање на годину дана , па није војска РС била војска по уговору...па да се након године дана можеш испалити!Нити су та двојица били нешто другачији од мене и осталих па да то потписују!

Sarajevski Srbi, za koje agresorska strana nije znala dali im 100% mogu vjerovati, odnosni da li su odani su po prelasku na stranu po kontrolom VRS ispitivani, neki i zatvarani da bi kasnije bili mobilisani, takav scenario je slijedio za one koji su bili operisani od politike, i iste one koje neke stvari jednostavno nisu zanimale počev od veliko srpske politike i tadasnje srpske propagande a samim tim i zlodjelima koje su činili prema gradu i stanovnistvu u njemu, ljudi jednostavno nisu zeljeli rat i nisu se slagali sa vecinom stvari, za razliku od onih koji su se jos od 1989. poceli upisivati u SDS i zaduzivati oruzje i članske iskaznice, upravu je Dozer, ugovori u VRS su se potpisivali na godinu i dvije, 60% pripadnika VRS imalo je ugovore, prvenstveno profesionalna vojna lica JNA koja su kasnije presla u VRS, medjutim bilo je i onih pogotovo na Sarajevskom ratistu koji su u velikom broju potpisivali ugovore, rekao bih da je 80% pripadnika VRS oko Sarajeva imalo ugovore, to govorim iskljucivo jer vecinu ljudi, Sarajevske raje koja je morala iz ovih i onih razloga biti u VRS, a sada zive u Sarajevu odnosno ponovo su se vratili a rade u kantonalnom MUP-u i sl. znam lično, i vecina sada prima naknade neke upravo zahvaljujuci tim ugovorima.

@milojicabrzi
Vuk Vucetic
https://www.google.ba/search?q=Vuk+Vuce ... B300%3B300

[momče]

Horasio

Ti mora da si bio akter potpisivanja tog ugovora kad sa sigurnoscu tvrdis da su ugovori postojali. Ja ga nisam
potpisao niti znam nekoga da ga je potpisao. Pa nisu to bili fudbaleri, pa da potpisuju na godinu-dvije. Glupost!

[Horasio_Sarajlic]

Horasio

Ti mora da si bio akter potpisivanja tog ugovora kad sa sigurnoscu tvrdis da su ugovori postojali. Ja ga nisam
potpisao niti znam nekoga da ga je potpisao. Pa nisu to bili fudbaleri, pa da potpisuju na godinu-dvije. Glupost!

Vidi momče da ti objasnim, svi pripadnici policije, specijalnih i vojnih jedinica, pripadnici JNA koji su usli u VRS, pripadnici vojne policije itd. njih 90% imali su ugovore, da ti bolje objasnim bili su izvrsna vlast tkz. republike srpske, samim tim po njihovom tada nazovi drzava rs. je finansirala place, koje su u ratnim okolnostima varirale izmedju 200 i 300 tadasnjih njemackih maraka, ugovore nisu imali: četnički dobrovoljci, kao ni prinudno mobilisani u VRS kao ni dobrovoljci u VRS, u procentima kada se sve sabere 60% ljudi imali su ugovore, profesionalna vojna lica primjerice topnistvo artiljerija, i ostali koji su rukovali specificnim sredstvima morali su imati ugovore samim tim plate, dok su se sa druge strane dobrovoljci u 95% slucajeva prikljucivali pjesadiji, i plata im je bila ratni plijen sto opljackaju i pokupe "usput", sto hocu reci pjesadija i dobrovoljci kao dio vojske koje je malo ili nikako obučena ugovore nisu imali.

[Nekako s proljeća]

Polaganje svečane zakletve VRS-e je , po meni, svojevrstan ugovor između nje i onog ko stupa u njene formacijske sastave. Ako si na to mislio, onda mi je to razumljivo. To tako i ide...

[KatarinaKosaca]

U biografiji Aleksandra Vučića piše da je iz Engleske došao na Jevrejsko groblje. Tu se zadržao neko vrijeme , pa je onda otišao na radio Pale, pa odatle u Beograd kući. Da li netko zna više o njegovom psisustvu na Jevresjkom 1992?