A sto to tebe toliko tangira sto neko pise protiv selektora, pa i kad je kriv???leet wrote:Kako ga mogu braniti, je li ? Pa sve i da je pozvao i probao nekih hiljadu igraca ( imamo hiljadu igraca vrhunske kvalitete ), opet bi mu se jebala mater po forumima jer bi 1000000000% izgubili sa jos vecom razlikom ( i ovo nije sbb-kbb nego cinjenica). NIKAD Bosnjo nece biti zadovoljan, apsolutno nikad.
Kao ok je kad ti tako zduzsno branis Safeta, a nije kada mi ne damo da serete protiv Ivice?! 
PeppermintSA wrote:Recept za uspjeh
03/06/2012 Bosna i Hercegovina, Kolumne, Nogomet/Fudbal, No comments
Svaka utakmica reprezentacije BiH pokreće val stručnih, polustručnih i nestručnih analiza, direktnih ili indirektnih osuda selektora i uopštenu, na prvi pogled elokventnu, fudbalsku terminologiju širokih narodnih masa. Javni prostor biva preplavljen razlozima i alibijima nakon neuspjeha, a odama i hvalospjevima nakon uspjeha. Ipak, srž naše reprezentacije se, po meni, može najbolje uočiti kroz sljedeću izjavu Gusa Hiddinka, izrečenu neposredno pred svjetsko prvenstvo 2002. godine:
”Igrači su jako disciplinovani i borbeni, s izuzetnim trkačkim kvalitetima, a nisu ni tehnički loši. Siguran sam da ćemo igrati dobro.”
Zar ova izjava ne ukazuje na najveći nedostatak naše reprezentacije? Naime, zar nije naš najveći nedostatak manjak discipline, borbenosti, a posebno trkačke kvalitete? Smatram da nije čak ni nespretno reći da smo mi najsporija evropska reprezentacija. Ako krenemo od zadnje linije dolazimo do zaključka da smo nazad spori, u skoku deficitarni, a tehnički itekako slabi. Upravo iz toga proizilazi činjenica da imamo velike probleme protiv bilo koje reprezentacije koja igra visoko i agresivno.
Vezna linija je tehnički najbolji dio našeg nacionalnog tima ali je trkački pri samom dnu evropskog prosjeka.Rahimić, Medunjanin, Pjanić, Misimović, Lulić, Salihović i Zahirović su otprilike isti profil igrača: vole da igraju kada su u posjedu lopte, dok djeluju indisponirano i nezainteresovano kada je lopta u nogama protivnika. Zatim, svi pomenuti igrači su, fudbalskim žargonom rečeno, tempaši.
Ova činjenica se najbolje može vidjeti prilikom izvlačenja paralele između utakmice protiv Francuza u Parizu, i utakmice protiv Portugala u Lisabonu. Naime, Francuska, svjesna da joj je potreban jedan bod, je započela utakmica tako što se vratila na centar i pustila nas da, iz zadnje linije, neometano kreiramo igru preko Medunjanina koji se vraćao po svaku loptu. Mi smo to iskoristili i odigrali fenomenalnih 65. minuta. No, kako je utakmica odmicala i kako je Francuska morala da krene naprijed, našoj zadnjoj liniji je onemogućeno neometano kreiranje igre dubinskim loptama. Medunjanin i Rahimić, naprosto, nisu mogli više mirno primati loptu i nismo više bili u stanju umrtviti utakmicu, čime se naša igra raspala. Najbolji pokazatelj ovoga jeste činjenica da je Haris Medunjanin, glavni pokretač naše igre u Parizu, bio najučinkovitiji u klubovima koji su bili vodeći u svojim ligama, i s kojima je dobio mnogo više prostora za igru. U Valladolidu, pak, nije dobijao priliku jer pomenuti klub nije bio nadmoćan u odnosu na svoje protivnike i, samim tim, nije mogao sebi priuštiti igrača Medunjaninovog profila.
Portugal je, pak, koncepciju visoke postave i agresivnosti primjenio od početka i zato smo odigrali veoma loše i na kraju popili šest komada.
Napadači su nam možda najbolji dio tima, ali oni zavise od veznih igrača, nijhovih lopti i nijhovog pridodavanja u završnici. Jedna fudbalska reprezentacija se gradi na različitim profilima igrača i od toga zavisi sistem igre: mi nemamo pokretljivu i brzu veznu liniju, već imamo skup sporih i neborbenih igrača istoga profila. Kada igramo protiv slabijih reprezentacija koje, po defaultu, nam dopuste terensku inicijativu mi pravimo rezultat na osnovu tehničke kvalitete četiri-pet pojedinaca. Ipak, kada igramo protiv jačih selekcija čija je igra jednako kvalitetna i u fazi posjeda lopte i u fazi osvajanja lopte, rezultat izostaje. Zatim, naša igra u fazi posjeda lopte ja zasnovana na tzv. uspavljivanju utakmice, što jedino može biti učinkovito kada se vezni red veoma dobro ubacuje iz drugog plana. Najbolji primjer je Barcelona, koja faktički igra bez klasičnog napadača, ali ima četiri do pet igrača sredine terena koji se ubacuju iz drugog plana. Zlatan Bajramović je svojevremeno bio igrač tih karakteristika i redovno je postizao bitne golove iz drugog plana. Mi to danas nemamo i zato jako teško postižemo golove vrhunskim reprezentacijama, a primamo ih olako.
Trkačku deficitarnost možemo jedino kompenzirati zgusnutim veznim redom od pet igrača. Dakle, naša reprezentacija, objektivno, ne može igrati s dva napadača jer je ta formacija naprosto kontraproduktivna: napadači su odsječeni, dok vezni red ne može osvojiti loptu. Potrebna su dva brza i eksplozivna bočna igrača koji igraju u oba pravca da bi mogli sebi priuštiti igru s dva klasična špica. U našem slučaju, Edin Džeko i Vedad Ibišević su igrači šesnaesterca od kojih se ne može očekivati širok radijus kretanja i igru u dubinski prostor. Naime, oni ne mogu igrati daleko od gola jer su jedino pokretljivi u kratkom prostoru, dok na širem djeluju statično. Suludo je očekivati nijhove golove, bez otvaranja bokova i kvalitetnih centaršuteva. A zatim, kada nemamo brzu i pokretljivu veznu liniju koja se ubacuje u završnicu iz drugog plana, mi smo u potpunosti ofanzivno odsječeni i djelujemo totalno nemoćno protiv jakih selekcija.
Za vrijeme svog selektorskog mandata, Ćiro Blažević je išao i korak dalje, igrajući s liberom iza štoperskog tandema, čime je pokušavao nadoknaditi nedostatak damara i brzine tako što se branio s pet igrača, a pokušavao napasti s istim brojem, čime je želio skratiti prostor i umanjiti netrkačke karakteristike i nedostatak brzine naše reprezentacije. Rezultat toga je bila odlična učinkovitost protiv slabijih reprezentacija, ali i totalna neučinkovitost protiv iole ozbiljnijih selekcija. Odgovorno tvrdim da naša reprezentacija, s ovim profilom igrača nikad neće napraviti iznenađenje i pobjediti vrhunskog protivnika, a imaće velike probleme protiv trkačko raspoloženih reprezentacija donjeg doma svjetskog fudbala(Bjelorusija u Zenici).
Kada se na ove činjenične stavke pridodaju i objektivne, promjenjive kategorije kao što su forma, povrede, širina klupe itd., ne trebamo biti iznenađeni lošim rezultatima naše reprezentacije i nemogućnošću odlaska na neko veliko takmičenje. A za razloge se moramo vratiti izjavi Gusa Hiddinka i shvatiti da moderni fudbal ne trpi nedostatak borbenosti, discipline, brzine i trkačkih kvaliteta. Barcelonin dvojac Xavi i Iniesta, kojem se cijeli fudbalski svijet divi, igra jednako kvalitetno i bez lopte, koliko i s loptom. To je jedini recept za uspjeh.
D.Š.
http://balkan-sport.net/2012/06/recept-za-uspjeh/
jako dobra analizaTeren tj. oranica je bila jako bitan faktor u toj utakmici u Zenici. Međutim, stavljao sam u prvi plan i poredio dvije utakmice iz Lisabona, angažiranost u fazi odbrane i pritisak koji je vršen na Portugalce na samom centru, što se ne može ostvariti bez trke, to nije bio slučaj prije par mjeseci. Takodje protiv Spanaca u pretproslom ciklusu u gostima, igra je bila gledajući sa ove vremenske distance nestvarno fanatična, gdje su Španci bili natjerani da uglavnom šutaju izdaleka.Sarajevo1946 wrote:Nisam ja vala vidio da naši više grizu, u Zenici bar. Grizli smo sad u Zenici više nego prije dvije i po godine.
a ni Postiga koji nam je zabio dva gola u zadnjoj utakmici... primis gol iz slobodnjaka s 35 metara, kasnije jos jedna bomba s 25m i hajd' ti ganjaj rezultat protiv tako raspolozenih Portugalaca, jos poslije dobijes crveni i vozdrica...ne, nigdje nisam rekao da smo bili ravnopravni, nego da smo igrali, borili se, trčali, imali formciju i taktiku koja je omogucila jedini izvodljiv otpor protiv takvog protivnika... sve stoji što si napisao i posjed i broj kornera te udaraca, ali isto tako je i činjenica da oni nisu stvorili ni jednu čistu situaciju, da je taj odbranjeni penal upitno dosuđen, da je prečka Senne bila sa preko 25 metara, sa distance kao i većina udaraca ka našem golu, na kraju jedini gol je postignut iz ofsajda...KPNCTNJAH wrote:Protiv Spanije nas vile nosale... Villa fulio penal, Senna precku pogodio, mi se branili 90 minuta i jednu dobru priliku smo imali koju Misimovic nije iskoristio... oni imali oko 20 suteva, mi 1-2... posjed lopte oko 70% na strani Spanije... korneri isto dvocifren broj za njih, mi nismo nijedan imali koliko se sjecam... ono bas smo bili ravnopravni
Svaka čast na postuhorion_bosona wrote:PeppermintSA wrote:Recept za uspjeh
03/06/2012 Bosna i Hercegovina, Kolumne, Nogomet/Fudbal, No comments
Svaka utakmica reprezentacije BiH pokreće val stručnih, polustručnih i nestručnih analiza, direktnih ili indirektnih osuda selektora i uopštenu, na prvi pogled elokventnu, fudbalsku terminologiju širokih narodnih masa. Javni prostor biva preplavljen razlozima i alibijima nakon neuspjeha, a odama i hvalospjevima nakon uspjeha. Ipak, srž naše reprezentacije se, po meni, može najbolje uočiti kroz sljedeću izjavu Gusa Hiddinka, izrečenu neposredno pred svjetsko prvenstvo 2002. godine:
”Igrači su jako disciplinovani i borbeni, s izuzetnim trkačkim kvalitetima, a nisu ni tehnički loši. Siguran sam da ćemo igrati dobro.”
Zar ova izjava ne ukazuje na najveći nedostatak naše reprezentacije? Naime, zar nije naš najveći nedostatak manjak discipline, borbenosti, a posebno trkačke kvalitete? Smatram da nije čak ni nespretno reći da smo mi najsporija evropska reprezentacija. Ako krenemo od zadnje linije dolazimo do zaključka da smo nazad spori, u skoku deficitarni, a tehnički itekako slabi. Upravo iz toga proizilazi činjenica da imamo velike probleme protiv bilo koje reprezentacije koja igra visoko i agresivno.
Vezna linija je tehnički najbolji dio našeg nacionalnog tima ali je trkački pri samom dnu evropskog prosjeka.Rahimić, Medunjanin, Pjanić, Misimović, Lulić, Salihović i Zahirović su otprilike isti profil igrača: vole da igraju kada su u posjedu lopte, dok djeluju indisponirano i nezainteresovano kada je lopta u nogama protivnika. Zatim, svi pomenuti igrači su, fudbalskim žargonom rečeno, tempaši.
Ova činjenica se najbolje može vidjeti prilikom izvlačenja paralele između utakmice protiv Francuza u Parizu, i utakmice protiv Portugala u Lisabonu. Naime, Francuska, svjesna da joj je potreban jedan bod, je započela utakmica tako što se vratila na centar i pustila nas da, iz zadnje linije, neometano kreiramo igru preko Medunjanina koji se vraćao po svaku loptu. Mi smo to iskoristili i odigrali fenomenalnih 65. minuta. No, kako je utakmica odmicala i kako je Francuska morala da krene naprijed, našoj zadnjoj liniji je onemogućeno neometano kreiranje igre dubinskim loptama. Medunjanin i Rahimić, naprosto, nisu mogli više mirno primati loptu i nismo više bili u stanju umrtviti utakmicu, čime se naša igra raspala. Najbolji pokazatelj ovoga jeste činjenica da je Haris Medunjanin, glavni pokretač naše igre u Parizu, bio najučinkovitiji u klubovima koji su bili vodeći u svojim ligama, i s kojima je dobio mnogo više prostora za igru. U Valladolidu, pak, nije dobijao priliku jer pomenuti klub nije bio nadmoćan u odnosu na svoje protivnike i, samim tim, nije mogao sebi priuštiti igrača Medunjaninovog profila.
Portugal je, pak, koncepciju visoke postave i agresivnosti primjenio od početka i zato smo odigrali veoma loše i na kraju popili šest komada.
Napadači su nam možda najbolji dio tima, ali oni zavise od veznih igrača, nijhovih lopti i nijhovog pridodavanja u završnici. Jedna fudbalska reprezentacija se gradi na različitim profilima igrača i od toga zavisi sistem igre: mi nemamo pokretljivu i brzu veznu liniju, već imamo skup sporih i neborbenih igrača istoga profila. Kada igramo protiv slabijih reprezentacija koje, po defaultu, nam dopuste terensku inicijativu mi pravimo rezultat na osnovu tehničke kvalitete četiri-pet pojedinaca. Ipak, kada igramo protiv jačih selekcija čija je igra jednako kvalitetna i u fazi posjeda lopte i u fazi osvajanja lopte, rezultat izostaje. Zatim, naša igra u fazi posjeda lopte ja zasnovana na tzv. uspavljivanju utakmice, što jedino može biti učinkovito kada se vezni red veoma dobro ubacuje iz drugog plana. Najbolji primjer je Barcelona, koja faktički igra bez klasičnog napadača, ali ima četiri do pet igrača sredine terena koji se ubacuju iz drugog plana. Zlatan Bajramović je svojevremeno bio igrač tih karakteristika i redovno je postizao bitne golove iz drugog plana. Mi to danas nemamo i zato jako teško postižemo golove vrhunskim reprezentacijama, a primamo ih olako.
Trkačku deficitarnost možemo jedino kompenzirati zgusnutim veznim redom od pet igrača. Dakle, naša reprezentacija, objektivno, ne može igrati s dva napadača jer je ta formacija naprosto kontraproduktivna: napadači su odsječeni, dok vezni red ne može osvojiti loptu. Potrebna su dva brza i eksplozivna bočna igrača koji igraju u oba pravca da bi mogli sebi priuštiti igru s dva klasična špica. U našem slučaju, Edin Džeko i Vedad Ibišević su igrači šesnaesterca od kojih se ne može očekivati širok radijus kretanja i igru u dubinski prostor. Naime, oni ne mogu igrati daleko od gola jer su jedino pokretljivi u kratkom prostoru, dok na širem djeluju statično. Suludo je očekivati nijhove golove, bez otvaranja bokova i kvalitetnih centaršuteva. A zatim, kada nemamo brzu i pokretljivu veznu liniju koja se ubacuje u završnicu iz drugog plana, mi smo u potpunosti ofanzivno odsječeni i djelujemo totalno nemoćno protiv jakih selekcija.
Za vrijeme svog selektorskog mandata, Ćiro Blažević je išao i korak dalje, igrajući s liberom iza štoperskog tandema, čime je pokušavao nadoknaditi nedostatak damara i brzine tako što se branio s pet igrača, a pokušavao napasti s istim brojem, čime je želio skratiti prostor i umanjiti netrkačke karakteristike i nedostatak brzine naše reprezentacije. Rezultat toga je bila odlična učinkovitost protiv slabijih reprezentacija, ali i totalna neučinkovitost protiv iole ozbiljnijih selekcija. Odgovorno tvrdim da naša reprezentacija, s ovim profilom igrača nikad neće napraviti iznenađenje i pobjediti vrhunskog protivnika, a imaće velike probleme protiv trkačko raspoloženih reprezentacija donjeg doma svjetskog fudbala(Bjelorusija u Zenici).
Kada se na ove činjenične stavke pridodaju i objektivne, promjenjive kategorije kao što su forma, povrede, širina klupe itd., ne trebamo biti iznenađeni lošim rezultatima naše reprezentacije i nemogućnošću odlaska na neko veliko takmičenje. A za razloge se moramo vratiti izjavi Gusa Hiddinka i shvatiti da moderni fudbal ne trpi nedostatak borbenosti, discipline, brzine i trkačkih kvaliteta. Barcelonin dvojac Xavi i Iniesta, kojem se cijeli fudbalski svijet divi, igra jednako kvalitetno i bez lopte, koliko i s loptom. To je jedini recept za uspjeh.
D.Š.
http://balkan-sport.net/2012/06/recept-za-uspjeh/
Sušić mora napraviti određene bolne rezove eliminisanjem pojedinih igrača iz prvih 11. Gotovo u svakom svom postu spominjem utakmicu u Minsku, kao najzrelije izdanje ove generacije u proteklom ciklusu - igra sa glavom i repom svih 90 minuta. Tada je Sušić nakon toliko lutanja (npr. taktička blamaža protiv Francuza na Koševu) shvatio da je formacija 4-2-3-1 optimalna, uzimajući u obzir i mane i vrline kadra kojim raspolaže. Iz ove gore citirane analize da se lako zaključiti: Misimović, Pjanić i Medunjanin ne mogu igrati zajedno; Medunjanin nije u stanju igrati zadnjeg veznog protiv iole ozbiljne i trkački jake reprezentacije; upitno je da li ima koristi igrati sa dva klasična centarfora (mnogi će reći da to nije u skladu sa modernim fudbalom)...
Evo sastava iz Minska: Hasagić - Pandža - Spahić (stoperi) - Papac (l.bek) - Lulić (d.bek) - Rahimić - Zahirović (zadnji vezni) - Salihović - Medunjanin - Pjanić - Džeko. Belarus 0-2 Bosnia-Herzegovina Full Highlights 2-9-2011
Osnovna tačka nesporazuma između ovih "kao pro Pape" i onih "kao kontra Pape", je to što ovi prvi misle da ovi drugi kritikuju selektora zbog 3 vezana poraza u prijateljskim utakmicama. Rezultat je nebitan, i jedini čovjek koji je isticao važnost "nebrukanja" i dobrog rezultata je sam Sušić, što mu se višestruko obilo o glavu jer na kraju nije dobio ništa od ovih nazovi provjera.
Treba ga kritikovati na kraju samo zbog činjenice da su mu u svega 6 dana (nakon okončanja sezone) u dvije prijateljske utakmice, i Pandža i Jahić odigrali 180minuta zato jer nije pozvao još nijednog igrača koji može igrati na poziciji stopera. Pritom Jahiću to nije prirodna pozicija. Čak ni Šehić u dvije prijateljske utakmice nije dobio ni 10 minuta, jer je selektor "išao na rezultat"!? O nelogičnim igračkim rokadama da ne pričam.
Nisu bitni porazi nego je ključni problem neinovativnost, neimanje jasnog plana, nemogućnost realnog sagledavanja manjkavosti u našoj igri i barem pokušaj da se isprave. Neke stvari se i previše puta ponavljaju da bi "nedostatak sreće" bio opravdanje.
I još nešto, za svakog trenera bitna karakteristika je sposobnost motivacije igrača koje vodi. Kako je moguće da su isti igrači daleko jače grizli, trčali i protiv Španije u gostima (primili gol iz ofsajda), pa i protiv Portugala u Lisabonu (uporedite te dvije utakmice iz baraža 1:0 i 6:2, koliko su igrači bili agresivniji i koliko su visoko stajali, a ne se sabili u 16 kao u utakmici 2 godine poslije).
Šta ako se Papac povuče iz aktivnog igranja fudbala? Šta ako se povreda Spahića ne sanira do početka kvalifikacija? Šta ako se ne bude moglo računati na jednog od napadača? Ekipa kojoj odsustvo jednog igrača može ugroziti čitav koncept, nije ekipa. Alternative postoje, alternative se trebaju tražiti.
Fin tekst, medjutim nama treba jos puno kondicije da bi smo konktrolisali sredinu svih 90 min.djoni negro wrote:Reprezentacija BIH:Dovoljno dobri ili ne???
Nasi igraci su profesionalni fudbaleri, ako im je kondicija problem, onda nebi trebali biti dio reprezentacije.ja71 wrote:Fin tekst, medjutim nama treba jos puno kondicije da bi smo konktrolisali sredinu svih 90 min.djoni negro wrote:Reprezentacija BIH:Dovoljno dobri ili ne???
a ne kao protiv Francuza pali u 60-toj.
Na eventualne produzetke ne treba ni pomisljati.
Tacno je i da se duge lopte do sada nisu pokazale efikasnim.
Ali su uvijek isle iz sredine i trazile Dzeku.
Zasto jos nismo pokusali ubacivanjem sa strane. Imamo visokog napadaca.
Sjetite se kako je Dzeko izjednacio na 2:2 u zadnjoj utakmici Engleskog prvenstva u 93 min.
Jos jedna bitna stvar. Protiv Portugala smo 2 gola primili iz slobodnog udarca.
Mozda zvuci banalno ali mislim da bi smo trebali trenirati postavljanje zivog zida.
Sjetite se one slike bila je negdje ovde na forumu, jedino Dzeko skocio kad je Ronaldo pucao 1. slobodni.
Zasto taj isti Ronaldo nije Bayernu u polufinalu dao. A mislim da je Bayernu pucao po 3 puta u obje utakmice.
Imam osjecaj da se kod nas ne zna ko je zaduzen da stoji u zivom zidu, vec se valjda podraumijevalo kako se
postavlja zivi zid, pa ce biti nekako. A to pred utakmicu sa Portugalom koju ima Ronalda je nedopustivo.
Ja sam navikao da naši rade nelogične stvari, pa me ni ovo ne bi iznenadilo.Rob_Atl wrote:Navodno je Kolumbija poslala zahtjev, sad je do nasih da prihvate, ali cisto sumnjam jer su kvalifikacije u toku , plus lige ce poceti tako da ne vidim kako bi ugarali i tu prijateljsku utakmicu, ne sto se igra u Cikagu nego inace, al' eto vidjet cemo
fosil wrote:Bolje Jax, FL ili California. Ipak je toplije.