Forum Klix.ba

Dogodine je, nadajmo se, nova šansa


728. Dela

Budala se može prepoznati po svojim delima.
Slično tome, i mudar čovek se može prepoznati
po svojim delima. Naš mudrost se ogleda u našim delima.

Buda
Lakkhana sutta (AN 3.2)

729. Osećaj za humor

Jedna od stvari koje mogu da stvore lakoću i radost u našoj praksi jeste posedovanje osećaja za humor, što smatram vrlo važnim. Naravno, humor može imati različite oblike, ali u kontekstu meditacije, duhovnog života, izuzetno je zdravo, izuzetno blagotvorno biti u stanju smejati se samome sebi, svojim konstrukcijama, svojim očekivanjima, tom privatnom svetu koji smo sami kreirali. Tome kako volimo da stvari idu u skladu sa privatnim svetom koji smo stvorili. I kada se to dogodi, tome kako nam se taj svet čini vrlo privlačnim, vrlo prijateljskim; a kada stvari krenu suprotno od sveta koji smo iskonstruisali, kako počinjemo da se opiremo. Dakle, ako uočite šta na taj način radimo sami sebi i ako imate sposobnost da se sami sebi podsmehnete, tim svojim šablonima, očekivanjima, tome kako projektujete taj svet koji ste iskonstruisali, to može stvoriti u vama mnogo lakoće i radosti.

Godwin Samararatne: Meditation as a Source of Joy

Sati, moram priznat da mi se sviđa ovo što postavljaš.
A ovo zadnje je po mom mišljenju jedan od vrhunaca prosvjetljenja.
Bit svjestan svojih projekcija i nasmijati im se, nije ništa drugo nego zrelo emotivno prihvatanje svoje i tuđe ograničenosti. Budizam se zaista bavi najvažnijim egzistencijalnim pitanjima, pa ja bi se prema tome izjasnio da je to više filozofija nego religija.

Da znaš da se i meni sviđa

Dobro, usvaja se, filozofija je. Ali praktična filozofija, koja se ne može ni misliti ukoliko se ne živi u skladu sa njom


730. Mržnju sami stvaramo

Monasi, postoji pet načina da se odagna mržnja kada se pojavi. Koji pet? U kome god da se javi mržnja, taj bi trebalo da razvija ljubav. U kome god da se javi mržnja, taj bi trebalo da razvija saosećanje. U kome god da se javi mržnja, taj bi trebalo da razvija spokojstvo. U kome god da se javi mržnja, taj bi trebalo da zaboravi na nju, da pažnju usmeri na nešto drugo. U kome god da se javi zloba, taj bi trebalo da zna da ju je on i stvorio, te da pomisli: "Sam sam je napravio, ona je plod mojih dela; dela su ta koja je oblikuju, dela su njezin tvorac i izvor. A šta god da neko radi, dobro ili loše, postaće i naslednik toga". Na ovih pet načina mržnju je moguće odagnati.

Buda
Pathamāaghātapativinaya sutta (AN 5.161)

731. Viđenje i mišljenje

Čim nešto vidimo, istog momenta počnemo da o tome intelektualiziramo.
Čim počnemo da intelektualiziramo o nečemu, to više nije isto ono što smo i videli.

Shunryu Suzuki Roshi

Sati wrote:731. Viđenje i mišljenje

Čim nešto vidimo, istog momenta počnemo da o tome intelektualiziramo.
Čim počnemo da intelektualiziramo o nečemu, to više nije isto ono što smo i videli.

Shunryu Suzuki Roshi

meni ovo zvuci kao neka zamka...naravno da razmisljanjem o necemu ubacujemo u tu sliku licni dozivljaj, a on je razlicit, i da na osnovu njega, mi stvaramo percepciju odredjene pojave
da li nam ovo govori da ne treba vjerovati ni svojim ocima, ili nam govori samo da je sve na svijetu relativno i promjenjivo?
jer ako pri razmisljanju gubimo iz vida prvobitnu sliku onog sto smo vidjeli, onda mi uvijek vidimo nesto drugo, nesto sto je plod naseg mozga (da ne kazem maste), dakle nesto sto ne postoji...ako je ovo slucaj mi smo onda stalno u zabludi

da li je moguce gledati, razmisljati i percipirati ispravno???

sve najbolje

bizet wrote:

Sati wrote:731. Viđenje i mišljenje

Čim nešto vidimo, istog momenta počnemo da o tome intelektualiziramo.
Čim počnemo da intelektualiziramo o nečemu, to više nije isto ono što smo i videli.

Shunryu Suzuki Roshi

meni ovo zvuci kao neka zamka...naravno da razmisljanjem o necemu ubacujemo u tu sliku licni dozivljaj, a on je razlicit, i da na osnovu njega, mi stvaramo percepciju odredjene pojave
da li nam ovo govori da ne treba vjerovati ni svojim ocima, ili nam govori samo da je sve na svijetu relativno i promjenjivo?
jer ako pri razmisljanju gubimo iz vida prvobitnu sliku onog sto smo vidjeli, onda mi uvijek vidimo nesto drugo, nesto sto je plod naseg mozga (da ne kazem maste), dakle nesto sto ne postoji...ako je ovo slucaj mi smo onda stalno u zabludi

da li je moguce gledati, razmisljati i percipirati ispravno???

sve najbolje

Upravo o tome se radi. Ubacujemo lični doživljaj. Ali čega? Ne te stvari koju gledamo, već sveg onog rezervoara prošlih iskustava, koja onda boje i to što sada gledamo. I mi ga tada više ne vidimo kakvo ono zaista jeste, već kakvi mi jesmo. Citat je poziv da pokušamo da stvari uvek gledamo kao da je prvi put u životu vidimo, da budemo otvoreni za ono što oona ima d anam kaže, a ne da joj mi govorimo šta ona jeste, lepeći joj odmah etiketu: dobro, loše, prijatno, neprijatno, želim, mrzim itd.

I kao i uvek, kreni od malog, svakodnevnog, recimo od hrane koju se spremaš da pojedeš, prostora u kojem živiš, od nekoga koga svaki dan srećeš i zapravo ga više ni ne vidiš, već vidiš svoju predstavu o njemu, ne uočavaš bilo kakvu njegovu promenu. Tim vežbanjem zapravo počinješ da neguješ ključni kvalitet našeg uma, a to je svesnost ili sabranost.

Radi daljeg objašnjenja ove teme, preporučujem ovaj text

Prijatan vikend svima želim

hvala na pojasnjenju Sati

da tesko je neubaciti licni dozivljaj, jos teze svaki put posmatrati kao da vidimo prvi put nesto, u tom slucaju cemu nas ranija iskustva uce?, zasto ih nazivamo iskustvima ako ih necemo kasnije upotrebljavati?
ali ti nisi mislio na ovo, ti si malo svjetliji u ovom razmisljanju od mene ...mislim da sam te shvatila

prijatan vikend

bizet wrote:hvala na pojasnjenju Sati

da tesko je neubaciti licni dozivljaj, jos teze svaki put posmatrati kao da vidimo prvi put nesto, u tom slucaju cemu nas ranija iskustva uce?, zasto ih nazivamo iskustvima ako ih necemo kasnije upotrebljavati?
ali ti nisi mislio na ovo, ti si malo svjetliji u ovom razmisljanju od mene ...mislim da sam te shvatila

prijatan vikend

Samo bih dodao na ovo što si pitala: ne znači da se treba odreći iskustva, jer bi to bilo sasvim nepromišljeno. Iskustvo je dragoceno, ali ga ne treba koristiti za ono čemu nije namenjeno.

Ono što treba jeste samo jasno razlučiti u glavi šta je to što što nam dolazi kroz čula, a šta je iskustvo koje dolazi iz pamćenja. Ne brkati jedno s drugim. Jednom rečju, ne treba živeti na "automatskom pilotu", već svako malo sebe pitati: Šta u ovom trenutku čujem, vidim, osećam, mislim? Kao neka vrsta buđenja iz "dogmatskog dremeža"

Sati wrote:

bizet wrote:hvala na pojasnjenju Sati

da tesko je neubaciti licni dozivljaj, jos teze svaki put posmatrati kao da vidimo prvi put nesto, u tom slucaju cemu nas ranija iskustva uce?, zasto ih nazivamo iskustvima ako ih necemo kasnije upotrebljavati?
ali ti nisi mislio na ovo, ti si malo svjetliji u ovom razmisljanju od mene ...mislim da sam te shvatila

prijatan vikend

Samo bih dodao na ovo što si pitala: ne znači da se treba odreći iskustva, jer bi to bilo sasvim nepromišljeno. Iskustvo je dragoceno, ali ga ne treba koristiti za ono čemu nije namenjeno.

Ono što treba jeste samo jasno razlučiti u glavi šta je to što što nam dolazi kroz čula, a šta je iskustvo koje dolazi iz pamćenja. Ne brkati jedno s drugim. Jednom rečju, ne treba živeti na "automatskom pilotu", već svako malo sebe pitati: Šta u ovom trenutku čujem, vidim, osećam, mislim? Kao neka vrsta buđenja iz "dogmatskog dremeža"

ja sam razmisljala u tom pravcu kako trebamo kombinovati steceno iskustvo sa otvorenoscu uma, a i to ce zavisiti od situacije u kojoj se nalazimo...zato sam rekla da razmisljas svjetlije od menr, mislim da smo imali razlicite primjere u glavi

bizet wrote:

Sati wrote:731. Viđenje i mišljenje

Čim nešto vidimo, istog momenta počnemo da o tome intelektualiziramo.
Čim počnemo da intelektualiziramo o nečemu, to više nije isto ono što smo i videli.

Shunryu Suzuki Roshi

meni ovo zvuci kao neka zamka...naravno da razmisljanjem o necemu ubacujemo u tu sliku licni dozivljaj, a on je razlicit, i da na osnovu njega, mi stvaramo percepciju odredjene pojave
da li nam ovo govori da ne treba vjerovati ni svojim ocima, ili nam govori samo da je sve na svijetu relativno i promjenjivo?
jer ako pri razmisljanju gubimo iz vida prvobitnu sliku onog sto smo vidjeli, onda mi uvijek vidimo nesto drugo, nesto sto je plod naseg mozga (da ne kazem maste), dakle nesto sto ne postoji...ako je ovo slucaj mi smo onda stalno u zabludi

da li je moguce gledati, razmisljati i percipirati ispravno???

sve najbolje

Kad je ova tematika u pitanju nema potrebe da filozofiramo, dovoljno je uzeti udžbenik Opšta Psihologija,preporučujem Nikolu Rota, jest' da mnogi smatraju da je njegova Opšta psihologija prevaziđena, ali po mom mišljenju nije, ja smatram da je to najbolji udžbenik iz ove oblasti koji je izašao na ovim našim prostorima, na prostorima na kojim se govori zajedničkim naa jezikom, i pročitati ono što piše o opažanju objekata, pojava, drugih osoba...

Mi vidimo ono što želimo da vidimo, ako smo prestrašeni u svemu vidimo opasnost, ako smo radosni imamo tendenciju da u svemo vidimo radost. ako smo tužni tugu itd. Da bi razmišljali ispravno ( objektivno) trebali bi se riješiti predrasuda, stereotipa, "halo -efekata" ... ali to je nemoguće, nemoguće je biti potpuno objektivan,ali treba se truditi da se subjektivnost ublažava.

Ja se trudim da postanem što objektivniji, i u tu svrhu koristim vježbu koja se zove " Ne igraj na "prvu" ,možda nije onako kako ti se čini da je".

Great Cornholio wrote: Ja se trudim da postanem što objektivniji, i u tu svrhu koristim vježbu koja se zove " Ne igraj na "prvu" ,možda nije onako kako ti se čini da je".

tako nekako i ja. trudim se ne reagovati "na prvu". sva su stanja prolazna koliko god se u trenutku cinilo da nisu. i sva se ponovo vrate u nekoj drugoj situaciji. ali zajebano je neodregovati. iskusenja su to . samoposmatranje umnogome olaksava.

ime_kojeg_nema wrote:

Great Cornholio wrote: Ja se trudim da postanem što objektivniji, i u tu svrhu koristim vježbu koja se zove " Ne igraj na "prvu" ,možda nije onako kako ti se čini da je".

tako nekako i ja. trudim se ne reagovati "na prvu". sva su stanja prolazna koliko god se u trenutku cinilo da nisu. i sva se ponovo vrate u nekoj drugoj situaciji. ali zajebano je neodregovati. iskusenja su to . samoposmatranje umnogome olaksava.

Neko pametan reče, onaj ko ima karaktera uvijek se nanovo vraća karakterističnim osjećajima koje takav karakter prate.

E sad , da li Buda kažnjava one koji se vežu za svoje karakterne osobe, to ne znam, ja nisam budista pa ga se ne plašim

ono sto vas dvojica govorite je "skoci pa reci hop"
naravno da se moze, zavisno od situacije i naseg ranijeg iskustva sa slicnom

bizet wrote:ono sto vas dvojica govorite je "skoci pa reci hop"
naravno da se moze, zavisno od situacije i naseg ranijeg iskustva sa slicnom

Uglavnom, nakon niza neupješnih "skokova", gdje je prije "skoka" bilo "hop", slijedi mentalno "preživanje" koje na koncu dovede do toga da stvorimo naviku da prvo skočimo pa kažemo hop. E sad , zavisno o čemu se radi, u nekoj oblasti života te ispravne navike se stvaraju brže i lakše, a u drugim teže i sporije.

Dobro bi bilo kad bi se moglo "preživati" prije "jela", učiti na tuđim greškama, ali uglavnom mi svi prvo nešto "progutamo" pa onda "preživamo".

ali zato lekcije naucene na tezi nacin nikada ne zaboravljas
ono na sta nas je Sati htio podsjetiti jeste da ponekad trebamo poslusati svoj instinkt, svoja cula, a zanemariti ranija iskustva, sto je primjenjivo, ipak ovisi od okolnosti i predmeta posmatranja
reagovati spontano, bez razmisljanja jeste jedan vid luksuza

bizet wrote:ali zato lekcije naucene na tezi nacin nikada ne zaboravljas
ono na sta nas je Sati htio podsjetiti jeste da ponekad trebamo poslusati svoj instinkt, svoja cula, a zanemariti ranija iskustva, sto je primjenjivo, ipak ovisi od okolnosti i predmeta posmatranja
reagovati spontano, bez razmisljanja jeste jedan vid luksuza

Nekad treba poslušati "unutrašnji glas" , ali to nije u skladu sa budističkim učenjem, jer budisti insistiraju na samokontroli, ili sam ja to nešto pogrešno shvatio. Uglavnom, Sati će nam to pokušati objasniti, objasniti kako to da budisti teže objektivnosti i suzdržnosti,a opet neki od njih nam savjetuju da nekad trebamo odreagovati impulsivno.

Laku noć

Great Cornholio wrote:

bizet wrote:ali zato lekcije naucene na tezi nacin nikada ne zaboravljas
ono na sta nas je Sati htio podsjetiti jeste da ponekad trebamo poslusati svoj instinkt, svoja cula, a zanemariti ranija iskustva, sto je primjenjivo, ipak ovisi od okolnosti i predmeta posmatranja
reagovati spontano, bez razmisljanja jeste jedan vid luksuza

Nekad treba poslušati "unutrašnji glas" , ali to nije u skladu sa budističkim učenjem, jer budisti insistiraju na samokontroli, ili sam ja to nešto pogrešno shvatio. Uglavnom, Sati će nam to pokušati objasniti, objasniti kako to da budisti teže objektivnosti i suzdržnosti,a opet neki od njih nam savjetuju da nekad trebamo odreagovati impulsivno.

Laku noć

naravno da ce ti svaki budista reci da ako vidis dijete da se utapa da treba da reagujes impulsivno tj. skocis u rijeku i spasis ga, ali to su iznimne situacije. djelovanje suprotno tome iz nekakvih "budistickih razloga" bi bilo cisti fanatizam. naravno da ima i takvih fanatika, ali po meni to nema veze sa "duhom ucenja". elem, kada vec kroz pricu naginjemo rigidnim tumacenjima da spomenem i to kako sam prije par godina naisao na vijest o nekom mladom monahu koji je odsjekao vlastiti penis jer su ga ometale erekcije tokom meditacije. vijest je klasicni senzacionalisticki trash, pa ne znam ni je li istinita, mada me vise nista ne cudi, ali ako jeste onda je to tipican primjer tvrdokornog i dogmatskog tumacenja, ustvari potpuno suprotnog ucenju. ja razumijem da se moze desiti da kada se tek upoznas sa budistickim ucenjem i dozivis ga kao odgovor na sve tvoje probleme, vjerujem da se moze desiti da se uslijed te kolicine probudjenog entuzijazma neko pocne ponasati drzeci se pravila striktno i rigidno, pa u svemu tome zabludi, postane neka vrsta fanatika ili ubrzo odustane od svega jer nije stiglo ocekivano prosvjetljenje. to je po mom misljenju potpuno pogresno mada mogu razumijeti jer i sam sam osjetio slican zanos pri pocetnom upoznavanju sa ucenjem. kasnije, kada su moje navike i sklonosti pocele da uzvracaju udarac pravilima Rjesenja Svih Problema preusmjerio sam se na samoposmatranje i prihvatanje. na kraju krajeva svaki covjek je prica za sebe. svako ima svoj ritam i svoj put. budizam daje smjernice ali treba uzeti u obzir sebe i svoju situaciju. prilagoditi sebe budizmu i prilagoditi budizam sebi. zasto da ne? sve sto nam pomaze u zivotu je dobro za nas.

733. Materijalizam

Jedan od izazova s kojim se srećete u svakodnevnom životu jeste materijalizam, potrošački mentalitet. Kada živite u relativnom blagostanju, niste u stanju da razdvojite, ne uočavate, nije vam jasno šta je to što vam je zaista potrebno, a šta je jednostavno pohlepa. Društvo u kojem živite stvara žudnje u vama, potrebe, koje nisu uvek i nužne.

Veoma važan aspekt meditacije u svakodnevnom životu jeste naučiti da živimo jednostavno. Veoma je lepo biti jednostavan, naučiti da budemo jednostavni u svom načinu življenja. I tako, kada osetite impuls ili kada postoji potreba da nešto kupite, kada vidite nešto primamljivo, trebalo bi sebe da upitate: "Je li mi ovo zaista neophodno? Zašto ja zapravo to želim? Da li zbog toga što to nose i drugi ljudi, zato što to imaju, ili mi je zaista nužno?" Kada živite u potrošačkom društvu, neophodno je da sebi postavljate ovakva pitanja.

Tada ćete shvatiti da vaša radost, vaša sreća i lakoća ne dolaze od spoljašnjih stvari, ne od predmeta, ne od onoga što posedujete, ne od toga što kupujete, već od nečega što dolazi iz vas. To je lepota meditacije. Potreba za spoljašnjim stvarima nestaje, zato što ste postali nezavisni od tih spoljašnjih stvari. One gube privlačnost. I, kao što rekoh, iz vaše unutrašnosti nadolaze radost i lakoća.

Gorwin Samararatne: The Experience of Meditation

ime_kojeg_nema wrote:
naravno da ce ti svaki budista reci da ako vidis dijete da se utapa da treba da reagujes impulsivno tj. skocis u rijeku i spasis ga, ali to su iznimne situacije. djelovanje suprotno tome iz nekakvih "budistickih razloga" bi bilo cisti fanatizam. naravno da ima i takvih fanatika, ali po meni to nema veze sa "duhom ucenja". elem, kada vec kroz pricu naginjemo rigidnim tumacenjima da spomenem i to kako sam prije par godina naisao na vijest o nekom mladom monahu koji je odsjekao vlastiti penis jer su ga ometale erekcije tokom meditacije. vijest je klasicni senzacionalisticki trash, pa ne znam ni je li istinita, mada me vise nista ne cudi, ali ako jeste onda je to tipican primjer tvrdokornog i dogmatskog tumacenja, ustvari potpuno suprotnog ucenju. ja razumijem da se moze desiti da kada se tek upoznas sa budistickim ucenjem i dozivis ga kao odgovor na sve tvoje probleme, vjerujem da se moze desiti da se uslijed te kolicine probudjenog entuzijazma neko pocne ponasati drzeci se pravila striktno i rigidno, pa u svemu tome zabludi, postane neka vrsta fanatika ili ubrzo odustane od svega jer nije stiglo ocekivano prosvjetljenje. to je po mom misljenju potpuno pogresno mada mogu razumijeti jer i sam sam osjetio slican zanos pri pocetnom upoznavanju sa ucenjem. kasnije, kada su moje navike i sklonosti pocele da uzvracaju udarac pravilima Rjesenja Svih Problema preusmjerio sam se na samoposmatranje i prihvatanje. na kraju krajeva svaki covjek je prica za sebe. svako ima svoj ritam i svoj put. budizam daje smjernice ali treba uzeti u obzir sebe i svoju situaciju. prilagoditi sebe budizmu i prilagoditi budizam sebi. zasto da ne? sve sto nam pomaze u zivotu je dobro za nas.

Pravila moraju postojati, ali ako pridržavanje tih pravila ne dovede do zdravlja, fizičkog i mentalnog ( mladi monah kojeg si pomenuo nije psihički zdrav, jer niko psihički zdrav ne bi tako nešto učinio) pravila se moraju mijenjati.
Svi mi funkcionišemo na istim osnovnim principima, i zato bi za sve trebala važiti ista osnovna pravila pravila ponašanja, i tim pravilima bi se čovjek trebao prilagoditi, a ta pravila bi se trebala postaviti na osnovu poznavanja istinske ljudske prirode, jer može se čovjek svemu prilagoditi, ali neće svako prilagođavanje dovesti do zdravlja, rezultat prilagođavanja nečemu što je neprijateljski nastrojeno stvarnoj ljudskoj prirodi rezultiraće pojavom bolesti.
I nije dovoljno da nešto bude dobro za nas, pored toga je potrebno da to nešto ne bude loše za druge.

Sati wrote:733. Materijalizam

Jedan od izazova s kojim se srećete u svakodnevnom životu jeste materijalizam, potrošački mentalitet. Kada živite u relativnom blagostanju, niste u stanju da razdvojite, ne uočavate, nije vam jasno šta je to što vam je zaista potrebno, a šta je jednostavno pohlepa. Društvo u kojem živite stvara žudnje u vama, potrebe, koje nisu uvek i nužne.

Veoma važan aspekt meditacije u svakodnevnom životu jeste naučiti da živimo jednostavno. Veoma je lepo biti jednostavan, naučiti da budemo jednostavni u svom načinu življenja. I tako, kada osetite impuls ili kada postoji potreba da nešto kupite, kada vidite nešto primamljivo, trebalo bi sebe da upitate: "Je li mi ovo zaista neophodno? Zašto ja zapravo to želim? Da li zbog toga što to nose i drugi ljudi, zato što to imaju, ili mi je zaista nužno?" Kada živite u potrošačkom društvu, neophodno je da sebi postavljate ovakva pitanja.

Tada ćete shvatiti da vaša radost, vaša sreća i lakoća ne dolaze od spoljašnjih stvari, ne od predmeta, ne od onoga što posedujete, ne od toga što kupujete, već od nečega što dolazi iz vas. To je lepota meditacije. Potreba za spoljašnjim stvarima nestaje, zato što ste postali nezavisni od tih spoljašnjih stvari. One gube privlačnost. I, kao što rekoh, iz vaše unutrašnosti nadolaze radost i lakoća.

Gorwin Samararatne: The Experience of Meditation

Unutrašnja sreća zavisi i od vanjskih stvari, ne možeš biti srećan ako nemaš hranu, odjeću, obuću, ako nemaš gdje živjeti, ali na vanjske stvari čovjek treba gledati kao na sredstvo koje će mu pomoći da dođe do unutrašnje sreće, ne kao na jedini izvor sreće.

Jednom vidjeh, na TV-u bilo, da nekakav budistički monah živi jedući isključivo narandže koje drugi za njega uzgoje i donesu mu, ali ne vjerujem da je to moguće, jesi li ti Sati čuo za tog monaha ?

Cornholio otkad je post'o monoteista ne pegla više monoteiste već budiste,

fatamorgana wrote:Cornholio otkad je post'o monoteista ne pegla više monoteiste već budiste,

Njih sam "otpis'o", za vas još ima nade

Great Cornholio wrote:

fatamorgana wrote:Cornholio otkad je post'o monoteista ne pegla više monoteiste već budiste,

Njih sam "otpis'o", za vas još ima nade

Neka, samo ti dođi, s kim si tak'i si,

fatamorgana wrote:

Great Cornholio wrote:

fatamorgana wrote:Cornholio otkad je post'o monoteista ne pegla više monoteiste već budiste,

Njih sam "otpis'o", za vas još ima nade

Neka, samo ti dođi, s kim si tak'i si,

Moram znači i na to paziti