Moderator: Chloe
nikad cuo...hvala za info.repeater wrote:uh, nadam se da je jedna od te dvije "Prica o opsadi Lisabona."anais_nin wrote:nije na policirikardoreis wrote:anajs, samo ti te limunade citaja rikardo čami na polici
fantasticna knjiga.
repeater wrote:uh, nadam se da je jedna od te dvije "Prica o opsadi Lisabona."anais_nin wrote:nije na policirikardoreis wrote:anajs, samo ti te limunade citaj
fantasticna knjiga.
sad cu i nju zbaviti 
procitala sam sada o cemu se radi i zvuci fantasticno )....nabavila sam i The year of the death of Ricardo Reis, Blindness i Seeing...i sad ih onako mazno gledam....ali sad sam skontala da ima jos njegovih djela koja nemam, pa ako i slistim ove 3 imacu nesto novo da zbavim pravo mi je interesantan Henry VIII i inace te intrige u raznoraznim istorijskim periodima, al fakat ne preporucujem ovu knjigu ovo cu ja mami dati da ima za plaze da mozak odmori kad bude isla na godisnji pa citaDeb's wrote:Čita li ovdje iko "klasiku" tj od 18 stoljeća pa na ovamo?1 Gledajući ovako, ispadee da se samo čitaju moderni romani kojima nema ni 30 godina ili ste klasiku i ostalo davno prežvakali pa ste historijski došli do ovoga doba?!
ali kakve to recenzije ja mogu ponuditi o nekim klasicnim djelima a da to vec neko od "ucenih" nije vec negdje bolje i elokventnije obrazlozio....kad citam ta klasicna dijela mogu samo priheftati naslov ovde u stilu eto ovo je sta ja sada citam i eto O klasicima se izjasnjavam samo kad me nesto bas zakopkalo ili ako imam neko pitanje, trazim pojasnjenje itd itd.....meni ova tema sluzi za otkrivanje nekih novih naslova za koje nisam cula u skolskoj klupi u srednjoj skoli i za koje mozda nikad ne bih ni cula da nije ove teme...fasciniraju me neki naslovi....ili dozivljaji tih knjizevnih dijela od strane pojedinih forumasa, pa cesto zbog necije preporuke nabavim tu knjigu i sama je procitam... 
jel ovo nova njegova?anais_nin wrote:Mitch Albom - For one more day
Prica o covjeku koji je doveo svoj zivot do tacke u kojoj nema vise sta da izgubi. Porazen, slomljen i sam, nakon sto je uspio unistiti odnose sa svim osobama kojima nesto znaci, odlucuje se za nesto drasticno - samoubistvo. Nakon vise (neuspjesnih) pokusaja desava mu se nesto nevjerovatno. Nailazi na dobrodoslicu i rasirene ruke svoje majke, koja je mrtva vec dugo godina...dobiva priliku da kaze sto nije rekao, da sazna sto nije saznao, a ponajprije da spozna dubine sopstvene duse....tako pocinje knjiga "Jos samo jedan dan" Mitch Albom-a
mene nije nikadwater wrote:jel'to sramota sad reci da voles murakamija?
jeste, ovo mu je zadnja knjigaBajko wrote: jel ovo nova njegova?
meni su se svidjele "Utorak s Morrijem" kao i "5 ljudi koje ćete sresti na nebu" ... također, kao što kažeš, onako prijatne knjige
slican stil pisanja kao u Utorak s Morrijem, ovu drugu jos nisam procitala....
maybelline wrote: Još jedna dobra knjiga mi je "Sjene narova drveta", ne sjecam se tacno autorovog imena...
ja oko te knjige vazda hodam, ali nikad da je kupimanais_nin wrote:maybelline wrote: Još jedna dobra knjiga mi je "Sjene narova drveta", ne sjecam se tacno autorovog imena...
autor se zove Tariq Ali
sta sam je puta drzala u ruci mamica papucarka wrote:ja oko te knjige vazda hodam, ali nikad da je kupimanais_nin wrote:maybelline wrote: Još jedna dobra knjiga mi je "Sjene narova drveta", ne sjecam se tacno autorovog imena...
autor se zove Tariq Ali
Iz predgovora Edina Kamenice za knjigu Timbuktu autora Mehmeda Karahodžića, ..., knjige iz koje saznadoh za neke istorijske činjenice koje su mi bile "prešućene" do sada ...Timbuktu, ili, priča o nama
...
Grad 333 meleka, u srcu Sahare, Timbuktu. U ono davno, i još davnije vrijeme, kada su susretanja kontinenata, država i ljudi ličila na otisak latice ruže što lagahno padne na dlan, bio je to prostor gdje se rađalo, sakupljalo, umnožavalo i ukoričavalo znanje. Stoljećima već, i doslovno i drugačije, dlaku po dlaku Timbuktu nestaje pod pustinjskim pijeskom, a s njim, uz zavijanje vjetrova, nestaje i jedna od najpoučnijih, i najpotresnijih, istina o svijetu islama. O onome što je ovaj bio, a što je sada. Jer, bez obzira na to gdje, kako i s kim živjeli muslimani, bili vlast ili podanici, sirotinja na ulici s ispruženom rukom ili posjednici palače sa sobama koje je nemoguće prebrojati a da se umor ne osjeti, Timbuktu je svakome od njih, pa i onima koji na drugi način vjeruju, ili uopće ne vjeruju, možda samo misleći da je to tako, znak. Jeziva opomena.
...
I, ima li onda ikakvog smisla pitati ko je kriv za to što je malo kome znano da je na teritoriji velikoj kao dvije Njemačke postojao prije hiljadu i više godina, i to tri stoljeća zaredom, jedan od tadašnjih najznačajnijih univerzitetskih centara na Zemlji. U gradu do kojeg nije nikad mogao, pa ni sada ne može, doći ko god je htio. Kakva simbolična podudarnost sa svakim približavanjem znanju, do koga uvijek vodi samo duga, bodljikava staza, do čijeg kraja ipak stignu neki od onih koji u njemu traže smisao, izlaz, spas.
...
