I tako hodam dalje, u nadi da ću te sresti. Ali, nema te.
Ni tebe. Ni one naše sreće. Ni starog osjećaja.
Prokleto fališ...
Moderator: Chloe
još jedanvesela_sveska wrote:Okolnosti nam nisu dale da budemo zajedno. Loša sreća, sudbina, ko zna...
S tim se mogu nositi. Ali te ne mogu zaboraviti. I neću...
I ne prihvatam činjenicu da ćeš jednog dana otići iz mog života.
Daj, obećaj mi da ću uvijek ostati najdraža. Da lakše podnesem to...
jbt al' me nesto puklopotočanka wrote:još jedanvesela_sveska wrote:Okolnosti nam nisu dale da budemo zajedno. Loša sreća, sudbina, ko zna...
S tim se mogu nositi. Ali te ne mogu zaboraviti. I neću...
I ne prihvatam činjenicu da ćeš jednog dana otići iz mog života.
Daj, obećaj mi da ću uvijek ostati najdraža. Da lakše podnesem to...
masmavi wrote:vesela_sveska wrote:Ništa ne podnosim teže od ove želje za tobom, kad znam da nećeš doći. Teško mi pada to što te trebam, a znam da smo odavno prošlost. I strah me svakog novog dana bez tebe. I to što mi nedostaješ lakše bih podnijela, samo kad bih znala da nedostajem i ja tebi...![]()
![]()
![]()
Tacno si zasluzila
vesela_sveska wrote:Znaš prijatelju, ja sam nju volio. Ono mislim baš volio. Istinski, ludo i bez razmišljanja. Bila mi je jedina. Moja tajna, ona najveća. Sa mnogima sam bio, al' uvijek sam nju nosio u srcu. Najviše mi je trebala, a eto.
Baš njoj sam najviše boli donosio. Nisam mogao da prihvatim činjenicu da volim, pa sam je tjerao od sebe.
Stalno joj se vraćao, a ustvari bježao od nje. U jednom trenutku pokazao bih joj da mi je stalo, a u sljedećem dokazao da sam đubre. I najgore od svega, kad god bih se vratio, ona je bila tu.
Balašević