Haj'mo malo o kulturi ... ma, uuuđite slobodno ... :-)))

[fatamorgana]

Oficijelno je sedma.
E sad, tvoje zhelje ...

Zato kina i propadaju što je nekima sedma ....

Kad si zadnji put bio u istom?

Pa ne idem uvijek u isto kino, ali opet sve su to ista kina samo se filmovi mijenjaju ....

[Krokodajl]

[fatamorgana]

Mogao bih ja eto kad neće niko drugi da prepričam npr. "Deset zapovijesti" od Ćarlton Hestona za one koji ga nisu vidjeli nikad samo neznam da se ne uvrijede neki koji se njih pridržavaju, mislim tih zapovijesti.

[medvjed23]

http://www.oslobodjenje.ba/kun/kultura/ ... iji/179234
ovo bi trebalo biti zanimljivo.. al do sljedeće godine, ko živ ko mrtav..

[John Cleese]

[fatamorgana]

Mojsija su kao malog ostavili u korpi od pruća i pustili niz rijeku Nil, radnja se odvija u starom Egiptu otprilike u periodu kad je sniman i film "Ben Hur", sjećam se da je to bilo kao u nekakvoj trsci, a da su ljudi u filmu generalno bili obučeni u živopisne boje, film je sniman u Cinemascope tehnici koja još ni danas nije prevaziđena, film je u dva dijela ali nije tako podijeljen
radi 10 zapovijesti, tj. 5 u prvom a 5 u drugom dijelu nego zbog dužine filma a zapovijesti se tek prikazuju u drugom dijelu filma. Mojsija glumi Ćarlton Heston koji je ujedno i glavna uloga i režiser filma a on je kasnije u Americi lobirao za lobi oružja što se kosi sa zapovijedi "Ne ubij" ne direktno ali indirektno jer prije će neko naoružan ubiti nekoga nego neko nenaoružan jer je lakše izvodljivo, samo pritisneš obarač nego da npr. trebaš nekoga udaviti.
Bog se pojavljuje u ulozi gorućeg grma ali to je u drugom dijelu filma pa da sad to ne prepričavam.

[John Cleese]

[piupiu]

Sergeeeeeeeej...

Insecurity was setting in, but not for long. Two hours after the company’s announcement (“Principal Sergei Polunin has resigned from the Royal Ballet with immediate effect”), there was a message on his mobile from Alexei Ratmansky, former director of the Bolshoi, now resident choreographer at ABT. It was a week before Polunin returned his call: he was keeping his options open. That night his mobile kept ringing and he received hundreds of texts, tweets and e-mails.

One of the few calls he took was from another Ukrainian former Royal Ballet principal, Ivan Putrov. He was organising a “Men in Motion” programme at Sadler’s Wells in which Polunin was due to appear three days later. Ten years older and trained at the same Kiev school, Putrov had been something of a mentor to him, and when Polunin went back to Kiev in school holidays he would often spend evenings with Putrov and his mother Natalia Berezina-Putrova, a ballerina turned teacher. “He liked my cooking,” she told me. “Vanya would go somewhere, and Serezha would stay and talk, or watch videos I showed him of dancers. When he came to rehearse at Sadler’s Wells I asked how he was feeling. ‘Harasho,’ he said. He was ‘fine’, like he always was. I thought he was making a big mistake, but he was happy because he was free.”

The Royal Ballet made it known that Polunin would now be performing without a work permit—a situation which again made news. While he went to dance in Japan for a week, Sadler’s Wells stepped in to help, securing an “Exceptional Talent” visa which allowed him back into Britain. In return, he agreed to a second “Men in Motion” programme on March 13th, and to help Putrov publicise the next programme in a series of interviews—or at least that was the intention. Putrov’s attempts to limit journalists’ questions to “Men in Motion” failed: all anyone wanted to know was “what made the ballet dancer jump” (Huffington Post)...

https://www.1843magazine.com/content/ar ... ers-demons

[fatamorgana]

I onda je Mojsije odrastao u piramidama nakon što su ga usvojili stari egipćani i kad je postao odrastao kao čovjek dobio je na važnosti među njima!
Ali jedan dan je vidio Jevreje kako se muče na gradilištu gdje su se popravljale neke prastare piramide i on je odlučio da ih oslobodi od dužničkog ropstva i da svi zajedno pobjegnu u.pustinju iako je to već bila pustinja ako ne računamo manji broj oaza.

[Challenger__]

Raja, jel' neko vidio neki umjetnički film da ga malo ovdje prepriča?

OK. Polazim od pretpostavke da ovo nije retoričko pitanje i da se iza njega krije istinska čežnja za pravom umjetnošću. U tom smislu ide prva preporuka:

- "Cigani lete u nebo" (naslov originala - "Табор уходит в небо" )



Riječ je o filmskom klasiku za sva vremena, mjuziklu којi je stvorio jedan čitav žanr, čija se muzika i danas sluša širom svijeta, a u osnovi fabule, riječ je o prefinjenoj ljubavnoj drami između Zobara, konjokradice i kralja Cigana i Rade, misteriozne ciganske kraljice.

- Prvi susret je vanredno neobičan. Zobar uhvaćen u krađi bježi od vojske, biva teško ranjen, pada na zemlju, a niotkuda se pojavljuje Rada i liječi ga u trenu...

Рада лечит Зобара.



Nakon izlječenja Zobar otvara oči i više je ne vidi... Nestala je. Ne vidi je očima ali ovaj susret određuje njegovu i njenu sudbinu. Od tog trena ona živi u njemu kao svaki udah zraka, kao krv u njegovim venama, kao udar srca iz svemira. Njeno postojanje konačno daje smisao njegovom životu. On to ZNA!

- Nastupa filmsko međuvrijeme gdje svako živi svoj život, Rada, čineći lom, odbijajući bračne ponude grofova, a Zobar "po svom poslu", ne gubeći je iz pameti ni jednoga trena, tražeći je svuda, jer on zna da je ona "pola njegove duše" bez koje život nema smisla, bez koje je postojanje vječna smrt. Onda, iznenada, ponovo je sreće u jednoj od najfascinantnijih filmskih scena ikad...


Kai Yone

"To si ti bila."
"Njet".
"Ti, ti!"
"Njet"

Ona poriče. Njeno poricanje ga ubija ali on ne odustaje...

______


Da ne dužim... Filmski, ali ne i samo filmski "asato ma sad gamaya..." ima nekoliko koraka, a ovo je prvi. Ako si ga gledao, pogledaj ponovo. Toliko za sada.

[fatamorgana]

Jel' ovo Kusta režir'o, ako jest kladim se daje Brega ukomponov'o muziku da podeblja umjetnički dojam!

Fino si preprič'o film!

[fatamorgana]

E sad ako posmatramo Mojsija s današnje perspektive on je već tada bio nacijonalno osviješten lik, a imao je i osobine sindikaliste iz doba militantnog marksizma koji se nije "uhljebio" i mislio samo na svoju gujicu, već je stao na čelo obespravljenih sunarodnika i vjerovatno uz odgovarajući agitprop podigao svijest jedinki na viši nivo u smislu socijalne inteligencije i tako postigao da oni stanu na vlastitu stranu!
To se naravno tadašnjem kapitalisti i egipatskom nacionalisti faraonu i njegovim dupeulizivačkom kleru nije dopalo a ti klerošalabajzeri onda izazivaju na dvoboj iz psihomagije (nije isključena i upotreba halucinogenih gljiva s obje strane) Mojsija, to što mi u našem modernom društvu poznajemo kao sihire i sihirbaze.

Zaboravio sam napomenuti da je u Mojsija bila zaljubljena jedna stara egipćanka ne u smislu da je ona bila stara već da se ova pripovijetka odvija u starom Egiptu.
E sad kao i svakoj ženi njoj je bilo stalo samo do njenog muškarca, u ovom slučaju Mojsija kojeg je glumio Ćarlton Heston, nju nije bio briga za 10 zapovijesti, njoj je bilo samo do njega, a prirodno je da žene više vole muškarce od zapovijesti.

[piupiu]

Nastavi, Fato, živ bio ...

[fatamorgana]

Nastavi, Fato, živ bio ...

Ma nema kome se ovaj film ne dopada, a tek je počeo!

[Krokodajl]

Mora chelli i na ovu temu uletit sa Rusima

[Challenger__]

Mora chelli i na ovu temu uletit sa Rusima

Uh, uh, uh možeš misliti.

Evo s početka teme:

Muzika je valjda ... vjerovatno ... najuniverzalnija umjetnost, ona što se najintuitivnije osjeća i vibracijom utiče na tijelo; evo, ne znam ni opisati zašto mislim što mislim, , je l' ono kažu da bebe osjećaju muziku i prije nego što se rode? To je neki kosmički dar.

Nema dileme. O tome je tako nadahnuto pisao naš (Sarajlija) Ivan Focht, iz one čuvene jevrejske porodice Focht. Po njemu, muzika, bivajući nematerijalne i nedeskriptivne prirode je predodređena da iskaže ontološku suštinu postojanja, odnosno ima "ontološku prednost u odnosu na sve ostale umjetnosti" jer "...nije puki odraz subjekta, niti odraz društvene zbilje... nego tajna života ustrojena i ugođena prema kozmičkim zakonima.

- Ovo je dobar šlagvort za ideju epifanije u muzici, odnosno nematerijalne manifestacije Apsolutne Ljepote. Vrhunsko filmsko stvaralaštvo poznaje takve momente.

Primjer prvi, (po meni precjenjen) film "Amadeus":



Primjer drugi (iz, po meni daleko ubjedljivijeg filma) "Farinelli":




- Ovom nastupu prethodi nevjerovatan monolog Handla koji je duboko izvrijeđao pjevača Carla Broschija poznatijeg kao Farinelli, jer je bio bijesan što mu je iz kuće ukrao partituru opere i izveo ga u rivalskom pozorištu (da sad ne ulazimo u nebitne detalje koji nam kazuju da je ova operacija zaista bila moguća, a bila je zbog tadašnjih tenzija i rivalstva između plemstva/građanstva i britanskog kralja). On, Handel je, je li, svjestan da je vlasnik višeg talenta, ultimativno "oružje Božije", a Farinelli je samo prirodni, vještački defekt (on je bio kastrato), dakle niko, dakle ništa.

- Farinelli (svjedoče i izvori a ne samo scenario koji je sinteza faktografije i stvaralačke imaginacije) je bio sit mediokritetske muzike svoga brata, kompozitora i bio je pasionirani ljubitelj Handla i njegove muzike.



- Tim više, tim prije mu je teško pala surova njemačka riječ koja ga je pokosila prije premijere na koju je Handel ipak došao, jer njegova ruka je veza "između Boga i puka".

- Tokom nastupa na red dolazi famozna "Lascia Ch'io Pianga" u kojoj Farinelli pokazuje sav raskoš svog nenadmašnog talenta. On ne vidi nikoga osim Handla koga svojom superiornom interpretacijom demantuje, ponižava i sveti se. Sada se Farinelli, čitavim svojim bićem projavljuje kao epifanija... Handel to zapaža, njemu postaje zlo pred "ljepotom od koje se može umrijeti". U samom finalu pravi šok i umjesto da ide kvintu niže, ide oktavu više i Handel gubi svijest...

Apsolutno nenad*ebivo.



______


Laku noć.

Znači, filmska preporuka trećeg reda: Formanov "Amadeus"; filmska preporuka drugog reda: "Farinelli", (evropska koprodukcija) i australijski "Shine":

[piupiu]

Uh, kako je Shine dobar film!

Geoffrey Rushova neprikosnoveno najbolja uloga (a to je golemo kad se zna da je čovjek genijalac na daskama).

[Challenger__]

Uh, kako je Shine dobar film!

Da ne uskratimo cijenjenu publiku scenama iz filma:

- pokušava da dosegne Nebo i vječnost uz Vivaldijev "Nulla in Mundo Pax Sincera"



- kafanu baca na noge uz "Bubmbarov let" Nikolaj Rimski-Korsakova:

[fatamorgana]

Challenger, de ti malo nastavi da prepričavaš 10 zapovijesti dok se ja prisjetim kako ono ide dalje film, normalno samo ako si ga vidio cijelog u kinu i bez onih prekida na platnu ....

Izgleda ima pametnijeg posla, moraću ope' ja ....

[Krokodajl]

11. Septembar.

Dan kojeg će mnogi povezati sa događajima u USA 2001. godine, ali mnogo prije toga, upravo na taj dan desio se događaj koji će obilježiti jedan narod i jednu državu, događaj koji se u današnjem vremenu nepravedno zaboravlja. 11. Septembra 1973. godine svrgnut je i mučki ubijen predsjednik Čilea, Salvador Allende, a na njegovo mjesto je došao diktator Augusto Pinochet koji je Čileom vladao do 1990. godine.

Nakon što je svrgnut Allende, koji je unatoč činjenici da je bio Marksista i u to vrijeme prvi markistički predsjednik jedne južnoameričke zemlje bio vrlo liberalan, za vrijeme njegove vladavine Čile doživljava kulturni preporod i mnogi umjetnici iz Čilea dospijevaju na međunarodnu scenu.

Sam otpor vladavini Pinocheta će isto tako biti prožet kulturnim zbivanjima i skretanjem pažnje na diktaturu koju on provodi, jedan od simbola otpora diktaturi jeste i pjesma poznatog Čileanskog folk sastava Quilapayun iz 1975. godine El Pueblo unido jamas sera vencido (Ujedinjen narod nikad neće biti pobjeđen).

[medvjed23]

glede spomenutih događaja u americi:

http://www.6yka.com/novost/28257/znacen ... a-new-york

interpretacije su škakljive, al fotografija je svejedno zanimljiva

[medvjed23]

Može jedan bezvremenski number kLJasiĆne sarajevske škole?



Odgovorno tvrdim da Maka ima najseksipilniji muški glas na Balkanu.

ovo je pjesma o porazu ljubavi pred gorčinom i zato, koliko je to u mojoj moći, nastojim izbjeći poistovjećivanje sa njenim stihovima.. no, ponekad je to neizbježno..

[Challenger__]

11. Septembar.

Dan kojeg će mnogi povezati sa događajima u USA 2001. godine, ali mnogo prije toga, upravo na taj dan desio se događaj koji će obilježiti jedan narod i jednu državu, događaj koji se u današnjem vremenu nepravedno zaboravlja. 11. Septembra 1973. godine svrgnut je i mučki ubijen predsjednik Čilea, Salvador Allende, a na njegovo mjesto je došao diktator Augusto Pinochet koji je Čileom vladao do 1990. godine.

Nakon što je svrgnut Allende, koji je unatoč činjenici da je bio Marksista i u to vrijeme prvi markistički predsjednik jedne južnoameričke zemlje bio vrlo liberalan, za vrijeme njegove vladavine Čile doživljava kulturni preporod i mnogi umjetnici iz Čilea dospijevaju na međunarodnu scenu.

Sam otpor vladavini Pinocheta će isto tako biti prožet kulturnim zbivanjima i skretanjem pažnje na diktaturu koju on provodi, jedan od simbola otpora diktaturi jeste i pjesma poznatog Čileanskog folk sastava Quilapayun iz 1975. godine El Pueblo unido jamas sera vencido (Ujedinjen narod nikad neće biti pobjeđen).

Allende, grande, inmortal...

______


- Alessandro Marcello:

[piupiu]

E, stvarno da dobiješ morsku bolest od njih ...

Igor Alexandrovich Moiseyev (Russian: Игорь Александрович Моисеев; January 21 [O.S. January 8] 1906 – 2 November 2007) has been widely acclaimed as the greatest 20th-century choreographer of character dance, a dance style similar to folk dance but with more professionalism and theatrics.

[piupiu]

Allende, grande, inmortal...