Hakiz wrote:¤ jelena ¤ wrote:Hakiz wrote:
Možda isti onaj koji može zabraniti u svom privatnom tržnom centru prodaju i konzumaciju alkohola?
Dakle, ako neko ima pravo, zbog svoje religije, u svom privatnom objektu zabraniti prodaju i konzumaciju alkohola, onda neko drugi u svom privatnom objektu ima pravo odrediti molitve koje religije su dozvoljene a koje zabranjene, ili neko treći zabraniti uopšte bilo kakvo vjersko ispoljavanje, pa i molitve.
Prava bi trebala biti dvosmjerna, ne jednosmjerna.
Pravo na konzumaciju alkohola, koliko je meni poznato, još uvijek nije uvršteno u osnovna ljudska prava.
Pravo na slobodu vjeroispovijesti jeste.
Imaš pravo i treba da se buniš, izraziš svoje mišljenje i uvjerenja o zabrani prodaje alkohola i neće ti zafaliti dlaka s glave zbog toga, kao što neko drugi može prodaju istog zabraniti i neće zbog toga nešto mnogo izgubiti, ako je pametan i zna gdje šta radi i ako zna da tom zabranom više dobija, nego što gubi.
Ali, ako sebi daš za pravo da nekom zabraniš jedno od elementarnih ljudskih prava, iz prostog razloga jer misliš da ti se može - trpićeš pozamašne posljedice i stvarnost će te vrlo brzo naučiti da prije tog poteza i nisi baš dovoljno mislio, jer potrebe tržišta zahtijevaju kompromisna rješenja koja će ići u korist upravo tih potreba, a neće ugroziti manjinu, zbog čega širom svijeta i postoje posebne prostorije u tržnim centrima, namijenjene vjernicima - svidjelo se to nama ateistima ili ne.
Dok zabrane i naljepnice sa prekriženim ljudima, ili kako li ih već zamišljaju ovi koji bi ih lijepili, definitivno nije kompomisno rješenje, nego nešto drugo...
I mislim da je ovo svakom iole inteligentnom ljudskom biću jasno te da o tome uopšte nema potrebe raspravljati, iako nemam ništa protiv rasprave.
Nećeš vjerovati, ali ni pravo na disanje nije nigdje uvršteno kao osnovno ljudsko pravo. Jeste pravo na život, ali nije pravo na disanje.
Vidiš, kada smo već kod života, koje je osnovno ljudsako pravo, u nekim zemljma pod nekim uslovima, vlast te teritorije može uskratiti to osnovno ljudsko pravo, može nekome oduzeti život, tamo gdje postoji smrtna kazna.
Što znači da ni osnovna ljudska prava nisu apsolutna i mogu biti oduzeta.
Pravo na molitvu je, ipak, niži stepen prava od prava na život pa ga "niži stepen vlasti" može i zabraniti.
Nastranu to što i kada neko zabrani molitvu na svom privatnom posjedu nije nikome zabranio da bude pripadnik neke vjeroispovijesti. Samo je zabranio na svom posjedu javno ispoljavanje te vjeroispovijesti.
Kao kada se priadnicima LGBT zajednice kaže da nemaju pravo (Barem u BIH) javno ispoljavati svoju rodnu i spolnu pripadnost, neka to rade u privatnosti. I još gore, pripadnici LGBT zajednice po zakonima imaju prava, ali "narod" im ne dozvoljava.
E, pa takav "narod" ne bi trebao imati pravo ni na javnu molitvu u privatnom objektu kada vlasnik to zabrani.
I, kao što rekoh, prva moraju biti dvosmjerna, ne smiješ svoja prava podrazumijevati a tuđa kršiti.
Ali, kao što si sama rekla, 90% ljudi u ovoj zemlji je takvi kakvi su, pa jebo principe, može im se.
Iliti, argument sile, ne sila argumenta.
Usput, meni ne smeta da klanjaju u tržnom centru, na ulici ako ne ometaju druge ljude i odvijanje saobraćaja, nesam ja protiv toga da ljudi klanjaju. Ali sam protiv toga da zato što klanjanju imaju veća prava od onih koji to ne rade.
Pravo na disanje? Neš vjerovat - disanje nije
stvar prava, nego obaveze svakog živog čovjeka.
Ja i ne tvrdim da su osnovna ljudska prava apsolutna.
Naravno da nisu, čim neko ima mogućnost da ih nekom drugom, ništa manje vrijednom od njega, negdje uskrati. I to onako, proizvojno...
Ja kažem da su osnovna ljudska prava univerzalna, a to znači: namijenjena svakom živom čovjeku, bez obzira na to gdje se čovjek nalazi, kojoj grupi pripada, na koji način o nečemu, bilo čemu, razmišlja i kako se prema drugima ophodi.
Znači, svaki čovjek, bio on moralna vertikala i neupitni uzor ili serijski ubica i ratni zločinac - koji je hiljadama ljudi uskratio pravo na život - ima pravo na život, ima pravo na advokata na sudu, pa čak i pravo da se smatra nevinim dok mu se krivica ne dokaže, ima pravo na ljekara u slučaju bolesti i ima pravo na slobodu mišljenja, vjeroispovijesti...itd. u civilizovanom društvu i uređenom sistemu, negdje... na planeti Zemlji.
Prema tome, osnovna ljudska prava niti su, niti moraju biti, kako ti kažeš - dvosmjerna, jer objektivno nikog i ne ugrožavaju.
Ni tebe ili mene kao ateistu, kao ni nekog homoseksualca, ne ugrožava pravo jednog vjernika da se pomoli bogu, niti pravo jednog kriminalca da mu država dodijeli advokata. Sve to možemo/imamo i ti i ja i peti-deseti. Razlika je samo u tome što tebi to ne treba, ne treba ti molitva i ne treba ti advokat, pa potrebu za istim ne razumiješ, a kad nešto ne razumiješ, onda ti to smeta.
http://www.sostelefon.org.rs/zakoni/12. ... ravima.pdf
Član 18.
Svako ima pravo na slobodu misli, savesti i veroispovesti; ovo pravo uključuje slobodu promene veroispovesti ili uverenja i slobodu da čovek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, manifestuje svoju veru ili uverenje podučavanjem, običajima, molitvom i obredom.
Znači, ako nekom zabraniš molitvu, kao jedan od oblika manifestacije njegove vjere, uskratio si mu pravo na slobodu vjeroispovijesti.
Toliko što se tiče osnovnog ljudskog prava na vjeroispovijest, a i bez teksta deklaracije...zabraniti čovjeku da negdje, gdje nikom fizički ne smeta, izgovori molitvu je van pameti. A tek snimati nekog dok se moli bogu, čudom se čuditi i lupetati gluposti tipa:
uh, bože sačuvaj, da se neće raznijet sad poslije ovoga... 
i onda svu tu svoju glupost postavit na internet – kao što su to uradile one dvije...neandertalke u Mostaru - to više nije ni islamofobija/ksenofobija..., nego idiotizam neviđenih razmjera.