Forum Klix.ba

Vidim: šumsko cvijeće grli ti obale
mameći usnule leptire
iz kutova tvojih usana.
Volim što noć izlazi iz
sjaja tvoga oka
i što si šutljiva
premda te sjene uznemiruju
i neotkrita korijenja.

Kako volim tu noć u tvojoj koži.....

Fortuna..

Da, drag si mi,
da, imaš posebno mjesto u mom srcu,
no daljina mi neda da još noćas,
zajedno krenemo u košaricu loviti zvijezde
koje će padati poput leptira.
I tada bih znala da postojimo
I tada bih ponijela ključeve kraljevstva
I bila bih ponovno rođena
i živa među zvijezdama
ulijevala bih ti vjeru
da Noć strasti već odavno postoji!
I mjesec bi bio svjedokom
da strast nikada ne umire
i da je jutro samo dio noći
I ako si noć proveo ljubeći
i strasno se dajući vatri
Ujutro ćeš se veseliti drugoj noći
i novoj strasti sakupljača zvijezda

Black...

U mojim očima, tvoja duga
kišama oslikana.

U tvojim trepavicama, moj san
zapleten ostao.

U mom pogledu, tvoj dan
na trenutak zastao...

Fortuna..

Pogledaj u moje oči,,,
pokupi zvijezde iz njih
što samo za tebe tu su,,
Odvesti te do neba mogu,
ako dozvoliš sebi
da ukloniš straha
donijet ću ti mirise mora....

Mirise kiše,,ja donijeti ću ti vjetar
za tvoja jedra
i samo ruku pruži,,,
mekoća moje kože čeka....

Black...

I sve sto trebas
Je podariti mi osmijeh
Jedan za citav moj zivot
Uz njega cu lakse podnijeti samocu

Prici cu ti zlatnim mostom
Gledat cu te u oci
I ti ces znati
Gdje jesam...

Fortuna...

Bijela soba, tišina u njoj
Kroz zatvorene prozore lagano dopire
muk Grada ljubavi
U sobi ti, stvaran,
senzibilan, ranjiv.

Na prozorima crni zastori,
jasno vidim samo tvoje obrise,
i osluškujem tvoj lagani hod

Još mi je Prevert dao tri šibice...
Ma, ni one ne mogu rasvijetliti ovu daljinu!

Dva grada kraj rijeka koje teku
svaka u svom smjeru
šta im je zajedničko?
Ti, ja i nevidljiva nit ljubavi
koja nas povezuje....

Black...

odvedi me tamo gdje me nitko odveo nije.
na mjesto gdje rastu kristalne ruže,
u svoje snove,
svoja najtužnija sjećanja.
daj mi da vidim more u očima tvojim.
zagrli me na mjestu gdje vlada tišina
tamo gdje ljubav jest.

poljubi me tamo
gdje nitko me ljubio nije.
i ne reci ništa jer tišina govori sve.
budi moja
u najdubljim ladicama moje stvarnosti,
na obroncima naše vječnosti.....

Fortuna....

Neka ti šum mora donese dah moj,
a miris borova neka te podsjeti
da si u dubini moje duše,
postao i ostao,
neodvojivi dio moga bića
da živiš
u svakom otkucaju mog srca
I sve dok će šumiti more,
a miris borova opijati uzavrele ljubavnike,
dotle će trajati ova ljubav
dvije nesavršene duše,
opijene čistim emocijama.

Black....

Sanjao sam da bila si tu noćas,

poželjeh te u svoj tvojoj nježnosti.

Sanjao sam da voliš me


Al' jutro

Okrutno izbrisa tebe

ostavi tek topline trag

I svlada me tuga do bola,

Ti probudi me

a ne bijaše tu...


Fortuna...

Sanjala sam ove noći
čekajući cijelu vječnost
da mi te podare
samo na tren.....

Sanjala sam ove noći
Tvoje usne na mojima
Tvoje ruke u mojoj kosi
sjaj u Tvojim očima...

Sanjala sam ove noći
Tvoj dah na mom vratu
Tvoje dlanove na mom licu
Tvoj pogled pun tuge...

Sanjala sam ove noći
Tvoje stope utisnute u pjesku
vjetar se poigravao mojom haljinom
iz daljine je dopirao Tvoj glas...

Sanjala sam ove noći
iza spuštenih kapaka
i pokvašenih trepavica
Tvoj lik....Tebe...

Black....

Samo da me podsjetis da
Zaista znam da sam ovdje,
Da bacim svoju samoću u grane borova
S kojima sam šetao i
U snagu ceste s kojom sam filozofirao

Da dođes ti..
Zelenih očiju, korakom koji stvara,
Samo da dođes, da me
Podsjetis da jesam…


Fortuna..

Kucam na tvoja zlatna vrata
tako lagano na zlatna vrata

Kucam već dugo, kucam tiho
da te probudim nježno

da mi otvoriš, ..snen
da te vidim takvog
pospanog, nasmijanog

da me zagrliš
primiš pod svoje

povedeš.. uzmeš sve moje
sakriješ me u snove koje
čuvaju vrata zlatne boje.

Black...

da okrenem novi list
i stanem pod zvijezdu?
plašim se neba,
bježim od mraka.
tražim tebe...
gubim se u
bespomoći svojoj.
pruži mi ruku,
ne ostavljaj me.
sanjam te,
dok me maziš
i gledaš me.
osjećam te ujutro
kada otvorim oči
iako te ne vidim
kraj sebe.
hodaš uz mene....

Fortuna...

u visokoj rezoluciji
skeniram tetoviranog
leptira kraj tvoga pupka

zatvaram u krletku
moždanih ćelija

njegov
lepršavi mesnati ples.

na zadnjem sjedištu
autobusa Mostar Sarajevo

kao slijepci Brajevo pismo

vrhovima prstiju
čitamo jedno drugo

Meni su riječi dovoljne
i ljubav moja za tvoju
u noćima mekim tek obrise ćutim
razigranih sjenki, tvojih misli glas

Meni su riječi dovoljne
i tišina tvoja što srcem mi tuče
ogoljene tajne pogledom pred zoru
izgubljena strepnja pred očima

Meni su riječi dovoljne
i daljina naša što blizinom zrači
u trenutku ovom pripadaš mi trajno
na pučini našoj valovima tkanoj...

Black...

Kad utisnes moje ime u obris svojih misli ,
izabranice morskih uvala i bjeline skoljki ,
kad ustanes u modrom satenu praskozorja ,
nepomucena visinama planinskih vrhova ,
kad mirisna zaleprsas dubinama moje duse ,
zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih
si u vjecnom dahu postala moja ljubavnica
puneci moj zivot olujnom snagom ljubavi .....

Fortuna..

Moj glas je glazba
za tvoje uho
Moj glas ti o meni priča
Moj glas ti kazuje
moj te glas mazi
Moj glas ti stihove čita
Moj ti glas pruža
sve što od mene nemaš
Kad čuješ moj glas
znaš da ne sanjaš
i da me negdje zaista imaš.

Black....

Kome reci da oko mene rascvjetavas zrak ,
ne pitas , niti ulazis u razvodnjena sjecanja ,
vec oslobadjas u meni slast postojanja ,
lijezes i moje tijelo castis svojom ljepotom ,
glasom zene ispunjavas otkucaje srce ,
lakocom dodira hvatas bjelinu mog stomaka ,
grlis kao prepelica i obuhvacas me zjenicom ,
da se ispod tvojih krila umirim i snivam ....

Fortuna...

Tiho, tiho
tvoje riječi
poput slapa
teku niz mene

Tiho slušam
tvoje riječi
šutim - tiho
ćutim te

Tiho uživam
tišinu
što međ nama
stala je

Tiho mazim
riječi tvoje
tiho, tiho
voli me

Black....

Kupidon

Kupidon danas ima pištolj velikog kalibra.
Više ne gađa u srce,
Već dum-dum mecima puca u leđa, u želudac,
Ili u koljeno.
Od ljubavnika stvara bogalja.

Kupidon nije rumeni dječačić,
Sa lukom i strijelom.
On je utjerivač dugova s pit-bullom na lancu.
Njegov je posao najstariji biznis,
On vodi tržišni rat,
U kojem je kao i u ljubavi
Sve dopušteno!

King Kikapu sviđa mi se način na koji pišeš....

FortunaBela, hvala!

Da li su tijela jedini osjet u bivstvima nas
i slijeva li se ljubav samo dodirom ruke?
Ili nas veže iz dubine postojanja naših glas,
i duše se dotiču u svemiru, polako, šutke.

Slutiš li ljubav, ispod sklopljenih vjeđa
Kojim li to putovima ljubav noćas vrluda?
I ovaj prostor što bolom tijela nam vrijeđa
nestaje dodirom snova na kraju našeg puta.

Kad otvoriš oči i novo te zaboli svitanje.
Kad pružiš ruke i samoću u naručje primiš.
Kad hiljadu puta ponoviš si isto pitanje.
Kad nemaš odgovor, zašto, za koga živiš?

Shvatiš tijelo je glasnik, poruku duše nosi.
Okreni se, u dubinu iskreno pogledaj sebe.
Tamo ćeš odgovor saznati na pitanje tko si?
Pruži ruke ka svjetlu i dotaći ćeš mene......

Fortuna...

LJETO

Jest svijetao vrt, okružen niskim zidom,
pun suhe trave i svjetla, vrt koji lagano iskuhava
svoju zemlju. A to svjetlo nosi okus mora.
Ti udišeš tu travu. Dodiruješ kosu
i stresaš joj uspomene.

Vidjeh gdje padaju
mnogi plodovi slatki, u jednu tamo moju travu,
uronjajući. Tako se i ti preneš
na trzaj krvi. Mičeš glavom
kao da se naokolo događa čudo zraka
a čudo si ti. Jednaka je aroma
i u tvojim očima i u toploj uspomeni.

Slušaš.
Riječi koje slušaš jedva te se dotiču.
Na mirnom licu imaš jasnu misao
koja ti na ramenima hini svjetlost mora.
Na licu ti je šutnja koja tišti srce
uronjujući, a iz nje se cijedi stara patnja
kao sok plodova koji su onda pali.