Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
govorimo istočnoj i zapadnoj varijanti tj. o srpskom i hrvatskom jeziku.....što se tiče bosanskog mislim da je pravilno i opština i općina kao i evropa i europa
općina je po hrvatski, opština po srpski, isto kao i Europa i Evropa.
Pravilno je i jedno i drugo, ali je stvar u tome ko sta više voli ili ko je kako navikao. U Sarajevu se uvijek govorilo opština, a općina je import u skladu sa onim što je neko već rekao - mojne samo da je srpsko. Nadamo se samo da se sada nece pojaviti neki novi naziv za ovu ustanovu, bosnjacki, tipa - ophtina
Baby
Sto se jezdis, ba?
Ako uporedis, recimo, da ti neko kaze "vidimo se upola 3" i da te neko na ulici zove "Senadaaaaaaa" umjesto Mirela, sto je tvoje ime, sta bi mu prije oprostila?
Last edited by Dozer on 02/03/2012 16:04, edited 2 times in total.
prilagodjena wrote:ko je rekao da je opština nepravilno?
govorimo istočnoj i zapadnoj varijanti tj. o srpskom i hrvatskom jeziku.....što se tiče bosanskog mislim da je pravilno i opština i općina kao i evropa i europa
"505. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl."
vazda se govorilo vremenska nepogoda... papci su za vrlo kratko vrijeme uspijeli da promjene da postane vremenska nesreca... dabogda im za zivota uvijek bila..
prilagodjena wrote:ko je rekao da je opština nepravilno?
govorimo istočnoj i zapadnoj varijanti tj. o srpskom i hrvatskom jeziku.....što se tiče bosanskog mislim da je pravilno i opština i općina kao i evropa i europa
Nekoliko stranica prije mi je rečeno da je isključivo općina pravilno, opština je nepravilno.
Kako komentarišete jezik koji se koristi u medijima u BiH?
- Katatrofalan – bućkuriš (pogrešnog) hrvatskog, engleskog i bosanskog koji ni na šta ne liči.
Šta Vas u tom jeziku najviše uznemirava ili ljuti?
- To što on zvuči kao da su se svi novinari posvađali sa rođenom materom pa više ne govore maternji jezik. Mati kaže tokom, molba i obrazovanje, a šćer joj tijekom, aplikacija i edukacija. Da bar hoće biti poštene pa reći glasno i jasno: meni je mati skrivila to i to pa ja više neću da govorim k’o ona.
Koji Vam je medij najbliži srcu?
- Onaj koji mi je najbliži sećiji, a to je televizija.
Kako ili na osnovu kog akta je pravopis Senahida Halilovića zvanični pravopis za bosanski jezik?
- Interesantno – a ja baš htjeo to vas pitat’. To pitanje spada u domen (državnog) prava, a ja nisam pravnik već lingvista. Mogu vam samo reći da nije nimalo opasno kršiti pravopise – ja sam ih sve kršio, nekad manje nekad više, i još nisam zbog tog nikad bio u zatvoru!
Da li se u pisanju i govoru u BiH poštuje zvanična jezička politika?
- Naravno da poštuje. Prvi je vi sami poštujete više nego što treba. Ja smatram da su Bosanci najposlušnije političke ovčice na svijetu; kad bi neko sutra objavio da je politički poželjno hodati ulicom sa desnom rukom dignutom uvis, svi bi, od maksuma do đuturuma, tako hodali. Sumnjam da bi neko i postavio pitanje “A što to mi sad moramo tako hodat’?”
Ko bi trebao i na koji način definisati standarde jezika u BiH?
- Najvažnija institucija za definisanje jezičkog standarda jeste vaša rođena mati, naravno pod uslovom da se već i ona nije jezički “ispoltronisala” jer kod nas to “prilagođavanje” režimskoj jezičkoj politici traje već više od pola stoljeća; zato je možda sigurnije definisati svoj jezički standard prema govoru bake ili nane, ako je živa. Ako kod nas i postoji nekakvo tijelo, (pseudo)naučno ili političko, koje reguliše javnu upotrebu jezika i koje je već ostavilo traga na naš jezik, onda je sasvim jasno da je to tijelo antinarodno i antibosansko, i najvjerovatnije je plod trajne i planske sabotaže koju u našoj zemlji provode zemlje iz našeg zapadnog i istočnog susjedstva/komšiluka.
Ima li u tom procesu politike i, ako je ima, na koji način je prisutna?
- Pa u kojem to procesu u Bosni nema politike? Kod nas politika počinje od trenutka kad ljudi pročitaju ili čuju vaše ime: “Ahaa, njoj je ime tako i tako, ona znači pripada tom i tom narodu, taj narod je prije tri stoljeća nabio mog pretka na kolac – e neće ga ona dobit’ pos’o u mojoj školi/firmi.” Na stranu to što se osoba koja tako razmišlja ponaša rasistički, nego ona često bazira svoj sud na dezinformacijama jer, recimo, u nauci zvanoj “kolcologija” još nije naučno utvrđeno ko je koga nabijao na kolac. Imam jedan divan primjer iz bivšeg režima koji pokazuje kako se može “zajefrknut’” balkanski lovac na političke greške svojih kolega. Radi se o mom prijatelju (sada rahmetliji) koji je bio profesor arapske književnosti kod nas na Fakultetu. Bio je partijski sekretar i vik’o da je veliki komunista. Ali je im’o i dušmana, koji su mu radili o političkoj glavi. Znajući to, on je htjeo da im se naruga, pa je na zid stavio lijepu lehvu (kaligrafski ispisan citat iz Kur’ana). Došli oni kod njega na kahvu, vidjeli tu lehvu, i pravo s kahve u CeKa da ga prijave. Dođu njemu budže iz CeKa, vide tu lehvu i kažu: “Kakav si ti to komunista kad držiš Kur’anske ajete na zidu?!” “Bolji od vas” on im odogovara, “jer na lehvi piše na arapskom ‘Proleteri svih zemalja ujedinite se’.”
Koji jezik djeca sada uče u školama u BiH i prijeti li mogućnost da uskoro jedni druge neće razumjeti?
- Opet me pitate nešto šte biste vi trebali znati bolje od mene. Otkud ću ja znati koji jezik djeca uče u školi? Nemam ovde ni djece ni unučadi. Cijelo moje potomstvo je, hvala Bogu, u dijelu zapadne Bosne koji neki zovu Amerika. Tamo uče školu na engleskom, koji još nema srpsku, hrvatsku i ‘bošnjačku’ varijantu, mada nije isključeno da naši političari zatraže od američkih prosvjetnih vlasti da se te varijante uvedu u engleski jezik, jer kako će se inače tamo sačuvati bošnjački/hrvatski/srpski identitet?!?!
Koji jezik Vi govorite i koji pravopisni priručnik koristite kada imate dileme ili nedoumice?
- Ja govorim jezikom kojim je govorila moja mati Trebinjka, Murtehanuma Riđanović rođena Šehović. Zahvaljujući tome što je naš književni jezik baziran na narodnom govoru (što je bio prvi slučaj u istoriji književnih jezika), moja majka je govorila “književnije” od nas djece, koji smo rasli u Sarajevu.
Ja se rijetko kolebam između dva ili više oblika iste riječi, ali ako se desi da se kolebam, ja prestanem pisati i sa puno pažnje oslušnem svoje jezičko osjećanje (ponekad zatvorim oči radi bolje koncentracije). U svakom jeziku ima ‘dubletnih’ oblika jer se jezik stalno mijenja pa su jedno vrijeme u upotrebi dva oblika, stariji i mlađi. Izvornim govornicima ti oblici mogu biti jednako prihvatljivi (to se u lingvistici zove slobodna varijacija), kao što su meni u ovom trenutku jednako prihvatljvi čistiji i čišći. Ja onda upotrijebim onaj oblik koji mi prvi padne pod jezik/pero. Ako se ne ravnamo po pravopisima, vremenom će sam jezik riješiti tu dilemu i imaćemo samo jedan oblik, onaj koji “pobijedi”. Nekad, opet, “naginjem” prema jednom od dva oblika neke riječi pa ga više upotrebljavam, ali ne “bježim” ni od onog drugog. To je slučaj sa oblicima kao što su funkcionisati i funkcionirati, od kojih mi prvi “leži” više nego drugi. Ali bosanski, kao i svaki jezik na svijetu, ima niz varijanti osim standardne, u kojima je veliki broj oblika drukčiji od standardnih. U kolokvijalnom stilu našeg jezika, muškarci obično kažu ne mere (to žene rjeđe rade), pa i ja tako kažem.
Koliko u BiH ima sljedbenika Vaše jezičke filozofije i kako su nacionalno raspoređeni?
- Moja jezička “filozofija” proističe iz moderne lingvistike, koja je iz temelja izmijenila naše poglede na jezik i koja je potpuno nepoznata našim tradicionalnim jezikoslovcima. Ima još nekoliko mojih studenata koji su studirali vani i koji pišu radove u duhu moderne lingvistike ali koji se ne bave našim jezikom. Ja sam tu modernu lingvistiku naučio na doktorskim studijama u Americi, a poslije je i sam dograđivao. Ona je “progovorila” na engleskom i razvija se na tom jeziku pa naši jezičari i jezičare, pardon, jezičarke koji se bave našim jezikom ne mogu da se uključe u njene tokove jer niti znaju dovoljno engleski niti su u stanju da nauče onoliko engleskog koliko bi im trebalo da prate savremenu naučnu lingvistiku. To će dugo tako ostati jer sam siguran da ni jedan Bosanac ne može zaista dobro naučiti engleski analitički (iz knjiga), jer je za to potrebno više godina svakodnevnog ustrajnog rada, a Bosanac je, po definiciji, čovjek koji ne da sebi velika zahmeta.
A što se tiče onog dijela vašeg pitanja koji se odnosi na “nacionalnu raspoređenost” beha lingvista, moram reći da taj dio ne razumijem. Kakve “nacionalne raspoređenosti” može biti u zemlji u kojoj živi jedna nacija. Jer današnji bosanski “Srbi” i “Hrvati” nastali su tako što su hegemonisti sa naše istočne i zapadne strane “kidnapovali” bosanske pravoslavce i katolike i “prekrstili” ih u Srbe i Hrvate. O tom detaljnije pišem u svojoj knjizi citirajući pouzdane istorijske izvore, posebno radove američkih istoričara.
Kakva je ili koje su razlike između bosanskog, srpskog i hrvatskog jezika u BiH, ali i ovih jezika u njihovim matičnim zemljama?
- U Bosni narod govori samo jednim jezikom, koji ja zovem bosanski a vi ga možete zvati kako god hoćete. Kad kažem “narod”, mislim na običan, pošten svijet, a ne na političare i ostale šićardžije koji izmišljaju nepostojeće jezike kako im kad odgovara. Između “pravog” bosanskog, hrvatskog i srpskog ima dosta razlika, koje ipak u zbiru nisu tako velike da bi se moglo govoriti o različitim jezicima. O nekim od tih razlika ja govorim u svojoj “lajavoj” knjizi.
Kako komentarišete česte promjene pravila u hrvatskom jeziku?
- O normiranju hrvatskog jezika govorim naširoko u svojoj knjizi (str. 61-73) pa ne bih više o tome. Situacija je u Hrvatskoj slična našoj: glavnu riječ u normiranju vode neuki jezikoslovci, koji su uz to zaslijepljeni lingvističkim šovinizmom i ksenofobijom (tačnije srbofobijom) možda i više nego njihove kolege u BiH.
A registraciju novih glasova u crnogorskom jeziku?
- U svojoj knjizi govorim i o crnogorskom. Ironija je u tome što su Crnogorci mene zvali još prije glasanja za nezavisnost i tražili moje stručno mišljenje o nazivu jezika u Crnoj Gori i naučno fundiranoj jezičkoj politici. Ja sam, naravno, rekao da jezik trebaju zvati crnogorski, ali sam im savjetovao da ne prave poseban jezik oživljavanjem nekih arhaičnih oblika. Na žalost, oni su baš to uradili, valjda zato što je Balkancu važnije da bude drukčiji od drugog Balkanca nego da se hljeba najede. Što li je tako – ja ne znam!
U kom dijelu BiH se govori čist i jasan jezik (da ne kažem pravilan)?
- Čist i jasan jezik se svugdje u svijetu čuje od osoba koje govore čisto i jasno. Tradicionalni pojam “čistog jezika” je glupost sa stanovišta moderne lingvistike. Ako je “čist jezik” onaj koji nije pretrpio strane uticaje, onda je takav jezik fikcija jer nigdje ne postoji.
Da li su tuđice (anglizmi, latinizmi, germanizmi ili turcizmi) neophodne u našem jeziku i da li se pretjeruje s njihovom upotrebom?
- Ja mogu prihvatiti termin tuđice samo kao istorijski pojam, tj. ako se njime označavaju riječi stranog porijekla. Tuđih riječi nema ni u jednom jeziku na svijetu, jer da bi neko izgovorio “tuđu” riječ, on mora znati dotični tuđi jezik, što znači da treba naučiti bar 15-ak jezika. Čim neko preuzme stranu riječ, on je prilagodi fonetici i gramatici svog jezika i ona prestaje biti strana. Za mene su plan, karakter, cipela i čarapa jednako bosanke riječi kao i dobar, zao, velik i mali, iako je u onom prvom nizu prva riječ latinskog, druga grčkog, treća mađarskog i četvrta perzijskog porijekla. Tačno je da veliki broj naših političara i “kulturnjaka” pogrešno upotrebljava riječi stranog porijekla, ali to nije zato što su one stranog porijekla nego zato što su svojstvene višoj, intelektulanoj sferi komunikacije, koju oni nisu još savladali. I pretjerana upotreba takvih riječi je simptom njihove intelektualne nezrelosti. Ali ako su neke riječi “u modi”, intelektualni zelembać ih mora upotrijebiti, makar i naopako.
Kako komentarišete rad prevodilačkih službi u BiH?
- Osim rijetkih izuzetaka, kod nas se sa engleskog i na engleski prevodi katastrofalno, a barem 90% svih naših prevoda odnose se na prevode vezane za taj jezik. Meni je žao jadnog naroda koji daje pare za naopako prevedene knjige, pune netačnih prevoda ili, ako je u pitanju prevod na naš jezik, gramatički i stilski rogobatnih rečenica. Ne samo da prevodioci ne znaju dovoljno engleskog da bi prevodili kako treba, nego to rade u tipično bosanskom stilu, a to znači traljavo i javašlučki (jer hite da naplate honorar). Jednom sam poredeći prevod jednog romana i njegov original našao da je neki lik u prevodu izišao iz sobe, a u originalu ušao u sobu. Za ovo je krivo naše nikakvo opšte obrazovanje (u koje spada i jezičko obrazovanje) – mi, recimo, mislimo da je pevođenje nešto jednostavno, da treba samo završit’ 2-3 kursa engleskog i da već možemo prevoditi.
U pravilniku o primanjima jednog sarajevskog predratnog preduzeća prevodioci su bili svrstani u isti platni razred kao i daktilografi i tehničko osoblje (čistice i njima slične). I u haškom Tribunalu se često loše prevodi. Radio sam tamo godinu i po dana pa to znam. Jednom sam sjedio u kabini za simultano prevođenje sa jednom Beograđankom, koja je čula svjedoka Bosanca da kaže Oni su bili u Bijeljini sa bosanskim naglaskom na u, što je ona prevela kao They were killed, tj. Oni su bili ubijeni!!! Šta da vam pričam dalje?! U Hagu se otvoreno provodi diskriminacija prema prevodiocima iz Bosne, većina prevodilaca su prijateljice šefice prevodilačkog Odjeljenja. Ali Hag je za mene obična farsa, ja neću za njega ni da čujem.
A rad lektora u medijima?
- U knjizi sam rekao “Lektore u zatvor!” a sada ću dodati da sam toliko bijesan na njih da bi im rado sam stavljao lisice na ruke! Zato što su slijepi izvršioci totalno naopakih Halailovićevskih propisa, a počesto intervenišu i na osnovu vlastitog nezdravog jezičkog osjećanja i lingvisitčkog neobrazovanja. Engleski jezik nikad nije imao pravopis, taj jezik nema ni riječ za lektora u našem smislu, pa mu to nije zasmetalo da postane “najmeđunarodniji” jezik na svijetu. Kad sam povodom izlaska moje nove knjige dao intervju na TVSA, predložio sam glavnom uredniku da oni postepeno napuste vještački jezik kojim ponekad govore njihovi spikeri i urednici (da, recimo, ne govore doBROvoljaca i miKROfon) i da pređu na lijepi narodni jezik.
On mi je rekao da to ne mogu uraditi jer im ne dozvoljava njihova glavna lektorka Emina Topić. Oni, naravno, ne znaju da Emina Topić pojma nema o savremenom gledanju na jezičku normu i da bi je trebali zadržati samo da rade suprotno od onog što ona kaže. A ako oni misle da ona zna lingvistiku bolje od mene, neka organizuju javni razgovor između nje i mene pa da ukrstimo lingvistička koplja. Držati Eminu Topić kao lektora, i to na dobroj plaći, isto je kao držati kućnu pomoćnicu čiji je zadatak da uneredi i uprlja stan koji ukućani nastoje držati urednim i čistim! A glavnom uredniku TVSA ne pada na pamet da i sam nešto nauči o modernom pristupu “uređivanju” javnog jezika pa da donese odluku u duhu savremene sociolingvstike!
Ako imamo dilemu da li se kaže samun ili somun, nameće se pitanje da li je ta i slične dileme vještačka i da li se može govoriti o pravilnosti lokalizma? Drugo, da li Vi koristite šporet ili štednjak i perilicu ili veš-mašinu?
- Na ovo pitanje sam odgovorio kad sam rekao kako ja postupam sa dubletnim oblicima. Ja samo osluškujem njegovu svetost jezičko osjećanje, i govorim i pišem ono što mi to osjećanje nalaže. Ako mi ono nalaže da nekad kažem šporet a nekad štednjak, nekad ću reći jedno, nekad drugo. U tome nema nikakva (lingvisitčkog) zla. To se radi u svim jezicima svijeta. Što se tiče raznih perilica, zrakomlata i brzogriza (da, nemojte se zgražat’, brzogriz sam vidio u sred Zagreba kao prevod za fast food!) i sličnih vještačkih trvorevina lingvističikih neznalica, meni se od njih bukvalno povraća.
Da li jedete kruh ili hljeb?
- Svejedno mi je, samo nek je dobar i reš pečen!
Zaostajemo jer ne vladamo engleskim!
- Mogu li ja sad dodati nešto što me niste pitali? Stalo mi je da kažem da je po meni glavni uzrok našeg zaostajanja u svemu i svačemu to što imamo žalosno mali broj ljudi koji dobro vladaju engleskim jezikom. U današnjem svijetu ne možete maknut’ bez bar pristojnog engleskog. Ako pratite CNN, BBC ili Al-džeziru, vidjećete da svaki iole važan palestinski političar tečno govori engleski. Zašto? Pa zato što su ljudi vidjeli da ne mogu ostvariti nezavisnost oružjem, ali mogu eventualno pregovorima. A pregovarati preko prevodioca je puno manje efikasno nego pregovaarti direktno. Ja ne govorim o onom znanju engleskog koje je dovoljno da zaištete vode u restoranu nego o onom koje omogućava da tečno komunicirate standardnim engleskim jezikom, da ostvarujete neke svoje više ciljeve. Tako naučiti engleski je dugoročan i krvav posao, a Bosanac će radije umrijeti nego toliko se pozahmetiti. Zato sam ja čvrsto uvjeren da Bosna nema NIKAKVE nade za napredak.
prilagodjena wrote:ko je rekao da je opština nepravilno?
govorimo istočnoj i zapadnoj varijanti tj. o srpskom i hrvatskom jeziku.....što se tiče bosanskog mislim da je pravilno i opština i općina kao i evropa i europa
Nekoliko stranica prije mi je rečeno da je isključivo općina pravilno, opština je nepravilno.
fakat nisam znala,kod nas se uvijek koristile obje verzije....mislim da to nisu trebali mijenjati
prilagodjena wrote:ko je rekao da je opština nepravilno?
govorimo istočnoj i zapadnoj varijanti tj. o srpskom i hrvatskom jeziku.....što se tiče bosanskog mislim da je pravilno i opština i općina kao i evropa i europa
"505. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl."
Senahid Halilović, PBJ.
hvala neli na informaciji mada mi to nema veze sa zdravim razumom
prilagodjena wrote:ko je rekao da je opština nepravilno?
govorimo istočnoj i zapadnoj varijanti tj. o srpskom i hrvatskom jeziku.....što se tiče bosanskog mislim da je pravilno i opština i općina kao i evropa i europa
"505. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl."
Senahid Halilović, PBJ.
hvala neli na informaciji mada mi to nema veze sa zdravim razumom
Ja došao na ovu temu, isključio razum i otvorio PBJ. K'o Omar Mjesečar kad otvori KZ
Na stranu to što se osoba koja tako razmišlja ponaša rasistički, nego ona često bazira svoj sud na dezinformacijama jer, recimo, u nauci zvanoj “kolcologija” još nije naučno utvrđeno ko je koga nabijao na kolac. Imam jedan divan primjer iz bivšeg režima koji pokazuje kako se može “zajefrknut’” balkanski lovac na političke greške svojih kolega.
chuchumbamayumbe wrote:
A što se tiče onog dijela vašeg pitanja koji se odnosi na “nacionalnu raspoređenost” beha lingvista, moram reći da taj dio ne razumijem. Kakve “nacionalne raspoređenosti” može biti u zemlji u kojoj živi jedna nacija. Jer današnji bosanski “Srbi” i “Hrvati” nastali su tako što su hegemonisti sa naše istočne i zapadne strane “kidnapovali” bosanske pravoslavce i katolike i “prekrstili” ih u Srbe i Hrvate. O tom detaljnije pišem u svojoj knjizi citirajući pouzdane istorijske izvore, posebno radove američkih istoričara.
nellington wrote:"505. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl."
Senahid Halilović, PBJ.
hvala neli na informaciji mada mi to nema veze sa zdravim razumom
Naravno da nema. U ovoj zemlji su tri službena jezika (kako god to kome zvučalo) i dva pisma u upotrebi.
Suština je u tome da se svi međusobno razumijemo, a to kako neko priča/piše, stvar je vlastitog izbora.
I sva prigovaranja tipa - "prije rata se govorilo onako, sad ovako" također nemaju smisla. Svako ima pravo govoriti kako želi, bez podsmijeha i provokacija s druge strane. I to je jedino ispravno.
Ne govorim, dakle, o školskom teroru, nego svakodnevnoj komunikaciji.
A prejaka mi je fora ovo što napisa dječak sa šibicama: ako je fudbal što nije handbal
A drago mi je i vidjeti da ce neko (konacno) objaviti i dokumentovati istorijske cinjenice, kao i nebuloze po pitanju "nacija" u BiH
A što se tiče onog dijela vašeg pitanja koji se odnosi na “nacionalnu raspoređenost” beha lingvista, moram reći da taj dio ne razumijem. Kakve “nacionalne raspoređenosti” može biti u zemlji u kojoj živi jedna nacija. Jer današnji bosanski “Srbi” i “Hrvati” nastali su tako što su hegemonisti sa naše istočne i zapadne strane “kidnapovali” bosanske pravoslavce i katolike i “prekrstili” ih u Srbe i Hrvate. O tom detaljnije pišem u svojoj knjizi citirajući pouzdane istorijske izvore, posebno radove američkih istoričara.
prilagodjena wrote:- Najvažnija institucija za definisanje jezičkog standarda jeste vaša rođena mati
e ovo je ono čime se ja isključivo vodim
Šta ja napisah na početku?
Ali jok, rekao Senahid&co da se od sada govori tako i tako, ono kako smo govorili mi i naši roditelji, to nije ispravno!
Pa hajmo se onda vratiti na bosančicu, ako ćemo pošteno!
Zašto kod nas (h)istorija uvijek počinje tamo gdje kažu oni koji su na vlasti?!
nellington wrote:"505. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl."
Senahid Halilović, PBJ.
hvala neli na informaciji mada mi to nema veze sa zdravim razumom
Naravno da nema. U ovoj zemlji su tri službena jezika (kako god to kome zvučalo) i dva pisma u upotrebi.
Suština je u tome da se svi međusobno razumijemo, a to kako neko priča/piše, stvar je vlastitog izbora.
I sva prigovaranja tipa - "prije rata se govorilo onako, sad ovako" također nemaju smisla. Svako ima pravo govoriti kako želi, bez podsmijeha i provokacija s druge strane. I to je jedino ispravno.
Ne govorim, dakle, o školskom teroru, nego svakodnevnoj komunikaciji.
A prejaka mi je fora ovo što napisa dječak sa šibicama: ako je fudbal što nije handbal
nellington wrote:"505. U bosanskome jeziku samo je: opći, općina, općenito, uopće i sl."
Senahid Halilović, PBJ.
hvala neli na informaciji mada mi to nema veze sa zdravim razumom
Naravno da nema. U ovoj zemlji su tri službena jezika (kako god to kome zvučalo) i dva pisma u upotrebi.
Suština je u tome da se svi međusobno razumijemo, a to kako neko priča/piše, stvar je vlastitog izbora.
I sva prigovaranja tipa - "prije rata se govorilo onako, sad ovako" također nemaju smisla. Svako ima pravo govoriti kako želi, bez podsmijeha i provokacija s druge strane. I to je jedino ispravno.
Ne govorim, dakle, o školskom teroru, nego svakodnevnoj komunikaciji.
A prejaka mi je fora ovo što napisa dječak sa šibicama: ako je fudbal što nije handbal
Upravo to mene pomalo i brine.
Poprilično sam tvrdoglav i učim svoje dijete da govori onako kako su mene učili.
Ne želim da mi djeca dobiju lošu ocjenu kada za koju godinu budu pisali pismeni iz svog MATERNjEG jezika samo zato što napišu opština umjesto općina. I slično tome. Nadam se da do toga neće doći, ako dođe probaću na konto toga da tražim azil!
ne kaže se džaba "maternji jezik"...odakle taj izraz?
a za djecu chuchi ne brini....moja djeca idu u KŠC gdje se govori isključivo hrvatski.njih to nije zbunilo,kad je nešto u vezi zadaće kažu najnormalnije tisuća a u svim ostalim momentima hiljada nema greške
djeca su čudo
:
