harač wrote:Slažem se da je isto produkt zaostalih ljudi bronzanog doba i da se tako treba i gledati. Ali ne slažem se da bog misli išta radikalno drugačije.
"Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! - Allah je, zaista, uzvišen i velik!" (4:34)
Ukoliko, i navedeni ajet je poražavajući jedino ako se pripisuje najmilostivijem biću, ali ne i ljudima/čovjeku koji je isto napisao u sredini stereotipno patrijarhalnih svjetonazora. Čak šta više, bilo bi šokantno da je napisao nešto drugo [uistinu, u nekim dijelovima se vide analogije sa razvijenijim zapadnim civilizacijama Rima u odnosu prema ženama, nego prema Bliskom Istoku, ali niućemu se nije išlo dalje od onoga što je bila norma. I famozna tema o ropstvu u islamu je na istim osnovama]
Osobno, ja i tebe ubrajam u mrzitelje, i smatram da većinu stvari pišeš selektivno i bez šireg poznavanja filozofije bilo islama, bilo drugih abrahamanskih religija. No, ti specifično kritikuješ i ispoljavaš mržnju samo prema muslimanima, tako da ću ti ja pokušati približiti islamsku filozofiju u smislu odnosa prema ženama.
Ovaj ajet je u društvenom smislu, ako se posmatra na ovaj način i van vremenskog konteksta i kasnije Muhamedovog objašnjenja, podložan najbrutalnijem tumačenju po kojem islam dozvoljava mlaćenje žena ako ne slušaju muškarca.
Zapravo Korkutov prevod kojeg si citirao ne objašnjava značenje riječi "nušuz", "odmetništvo i iskakanje" u jeziku (ne neposlušnost), u kontekstu ajeta. Neposlušnost je da žena napusti bračnu zajednicu i ne vrati se mužu a ne traži razvod. Dakle to je المرأة الناشز "el-mar'atun-našiz" u islamskom vjerozakonu, obična neposlušnost se izražava riječju 'asi العاصي a neposlušnost je 'isjan - kod nas se kaže vidi ga što se "pohasio". Dakle takvu ženu taj muž, koji ima prednost jer troši (žena ima pravo na svoju stečevinu i ne daje mužu ništa po napuštanju bračne zajednice, a muž mora obeštetiti ženu i isplatiti joj mehr povrh toga, bračni dar, žena ništa od svoje imovine ne prepušta mužu sa druge strane, zato se za muža kaže da troši) prvo treba posavjetovati, pa onda "razdvojiti se u postelji" metafora na spolno općenje pa je onda udariti. U vezi sa tim udaranjem su i Muhamedovi drugovi pitali kakvo je, dakle kako je udariti, on je rekao kucnuti je misvakom, to je drvce ne veće od olovke, od mekog korijena drveta koje se koristi za pranje zuba. Pitali su ga zato jer je prije toga posavjetovao jednu ženu da se ne udaje za jednog od njegovih sljedbenika, jer je nasilan i udarao je svoju prethodnu ženu koja se zbog toga razvela od njega.
Da ne bude zabune, žena može dobiti po islamskom vjerozakonu razvod od muža, zahtijevati u sudu razvrgnuće braka samo zbog toga što joj se spomenuti ne sviđa, dakle prestao joj se je sviđati fizički, i ne želi više da spava sa njim, ali ne može napustiti bračnu zajednicu bez razvoda i otići, pa se ponekad vratiti i zahtjevati neka prava, recimo.
Poznato je da je žena Abdulaha ibn-Mesuda, jednog od "Poslanikovih apostola, ashaba" buila iznimno bogata a on siromašan, pa je pitala Poslanika može li mu dati sadaku, a on rekao ne, samo poklon. Mužu dakle ne može sadaka.
Činjenica je da mnogi muslimani uopće ne uzimaju zaozbiljno poznate i priznate tekstove i praksu koja je vladala u prvim zlatnim stoljećima islama, nego sa ženama živi isključivo u patrijarhalnim zajednicama u kojima su one podvrgnute običajima a ne recimo islamskom vjerozakonu. Danas Pakistanci ubijaju svoje žene "jer su im okaljale čast", a da se dokaže preljuba potrebno je da "4 pouzdana svjedoka vide kako muško spolovilo ulazi u žensko i to bez sumnje". Ako ih uhvate gole jedno sa drugim, bez ovog uvjeta po islamskom vjerozakonu nema preljuba, pa makar svi mi znali šta su radili goli. To je činjenica, kao što je činjenica da većina muslimana to ignorira i nastavlja sa svojom "časti". Ako se nađu četvorica i kažu da su to vidjeli, a ona se zakune (kaže tako mi Boga nije istina), opet se uzima da nije. Konsekvenca:
„A oni koji okrive poštene žene, zatim ne dovedu četiri svjedoka, tad ih bičujte sa osamdeset udaraca, i nikad ne prihvatajte njihovo svjedočenje; a ti takvi su grješnici.“ (En-Nur, 4)
Optužitelj se smatra krivokletnikom i dobija 80 komada.
Prenosi se da je za vrijeme života Poslanika, s.a.v.s., ashab po imenu Sa´d ibn Ubade pitao Poslanika šta treba uraditi ako vidi čovjeka (u kompromitirajućoj poziciji) sa svojom ženom. Da li se od njega očekuje da nađe četiri svjedoka čak i u ovakvim olakšavajućim okolnostima? Poslanik, s.a.v.s., je odgovorio: „Da“. (Muslim)
Tokom života Poslanika, s.a.v.s., jedna tinejdžerka (kasira, u arapskom) je došla kod Poslanikove žene Aiše, r.a., i rekla: „Moj otac me je dao u brak mom rođaku, tako da se njegov socijalni status poboljša, ali mene za ovo niko nije pitao.“ Aiša je uputila djevojku kod Poslanika, s.a.v.s., koji je pozvao djevojčine roditelje i zatim dao djevojci pravo da sama donese odluku. Djevojka je rekla da je prihvatila brak, ali je željela radi drugih žena razjasniti stvari, tj. da žena ima pravo da sama izabere svog muža.
Ako muž ubije svoju ženu čak i ako je nađe sa drugim, po islamskom vjerozakonu biva uhićen i pogubljen.
Dakle, ja razumijem da je za mnoge ovakav društveni odnos neprihvatljiv, da se za muškarca kaže da ima prednost "jer troši", ali žena ne snosi troškove bračnog života i ima pravo na svoj imetak u koji muškarac ne smije imati uvida ako ona to ne želi; ali isto tako je neispravan tvoj selektivan stav u vezi sa ovom temom.