gasim svjetlo i zavrcem pipu, ne stedim na grijanju, odnosno-meni mora biti toplo. sve sam racune prebacila na elektronsku postu, da ne sijeku x kubika drva zbog mog racuna za telefon. nosim ceker ili preopteretim torbu...ili kupim one kese iz reciklaze...obidjem snizenja, kad imam priliku, ali rijetko kad imam srecu kupiti nesto sto valja na snizenju...a opet nekako kad vidim made in bangladesh kontam...kako je sve to jadno...da ovi sad snizavaju za 70%...a i sa toliko snizenim zaradjuju...i kako iskoristavaju radnu snagu sirotinje...kad se toga sjetim onda se potrudim bolje pregledati po snizenjima, da ne kupujem kad je puna cijena. ponekad ugledam neku marku gdje pise da je napravljeno u eu, pa to kupim, ali nista im ne vjerujem...tako i spanci prodaju marokansko voce...
najradije bih imala sve najnovije uredjaje, jer su najstedljiviji, ali ne toliko zbog stednje, koliko zbog planete...
nisam bas stedljiva da sad mislim o tome...
volim trositi na kino i izlaske...ali ne volim viskove i da mi nesto propada...u stvari me nerviraju prodavnice i vruce mi je
prije sam imala puno kupatilo sampona i gelova za tusiranje, pasti za zube, losiona za tijelo, nekoliko pudera, maskara...najvise me nerviralo sve smaknuti, cistiti, pa vratiti i polako sam sve svela na po jedan primjerak svega.
ponosna sam na to.
imam jos brdo parfema i mirisnih krema...jer su poklonjeni, a ja nastavljala kupovati sebi ono sto volim...sad se i toga rjesavam...nesto saljem dalje, a nesto trosim.
isto sam znala ici subotom po fasungu, pa petkom bacati trule stvari iz frizidera...ni to vise ne radim, ako nisam 100% sigurna da cu nesto praviti, necu ni kupiti...ionako mi je prodavnica pred kucom.
nekad gledam ove filmove i koliko smo zla nanijeli za manje od jednog stoljeca, pa mi nekako tesko sto smo takvi.