Forum Klix.ba

ja o bauštelu razmišljam godinama

DinoZe wrote:

Bloo wrote:kontam bil se isplatilo prodavati cokoladne mafine po firmama?

Jako dobra ideja i nije zafrkancija. Ne samo mafine, nego slane sendvice i grickalice. Ima mnogo firmi gdje ljudi nemaju vremena da idu napolje da kupe sebi jelo i pice. A kada im ponudis uslugu, svako ce reci ma sto cu ici kada ce doci svakako onaj sto prodaje nama.
Cak to se moze na crno raditi dok ne razvijes posao. Treba ti samo auto i pra boxova za jelo i pice.
Evo da vam odmah razvijem poslovni plan:
Napravite flyere sa ponudom i cijenom, obidzete firme i date im to( malo reklama), kazete da cete svaki dan dolaziti izmedzu npr 8 i 9h ujutro. Kada se ljudi naviknu na to vjerujte da ih vecina nece imati volje da ide u prodavnicu po neke stavri sto vi nudite.Klasicni Catering samo sa radnike

Chischo wrote:Kako ide ta prekvalifikacija, evo ja sam odmah spreman da idem za varioca ali bez zezancije. Jel se to placa?

Ja kol'ko znam, možeš završiti vanredno školu koju hoćeš, zanat bilo koji, a to se naravno plaća ...

A za druge načine, neka objasni neko ko zna nešto više ...

Šef wrote:

test01 wrote:

Šef wrote:Moj vam je savjet prekvalifikacija. Znači, zanat. Svaki zanat je zlata vrijedan i daće vam hljeb u ruke. 6 mjeseci učenja je dovoljno da se savlada zanat a dalje se sam usavršavaš. Sa zanatom nigdje gladni nećete ostati.

sta vrijedi zavrsit za 6 mjeseci pa da imas dobre sanse za posao? primjer?????????

Ne moraš imati papir. Evo jedan primjer, zaredaš lijepo po pekarama, ima ih milion i nijedna se nije zatvorila otkad znam za njih. Tražiš gazdu zbog razgovora, ako pristane izneseš mu svoj problem i zamoliš ga da te primi da određeno vrijeme, ne više od 6 mjeseci, dolaziš kod njega na obuku. Ništa ti ne plaća, ti za to vrijeme gledaš, učiš i pomažeš ako šta treba. Kad jednom naučiš da praviš hljeb ti više nikad nećeš biti bez posla niti ćeš propasti pa sve i da te neko sad baci u Sibir. O ostalim pekarskim vještinama da i ne govorim. Od "milion" pekara naći će se jedan koji će ti izaći u susret.

E znas sta, meni je vise dosta i ove price - zanat, nece niko ruke da uprljaisl...

Sorry, ali ako sam godinama radila na svom prefesionalnom razvoju i ulagala pare u edukacije, sate i sate zivota u razvoj sebe kao psihologa i psihoterapeuta - zaista mi ne treba savjet da odem u zanatlije.

Ok, ako enma sta - radila sam ja svasta - i kao sekretarica i raznosila letke i anketirala i kopirala itd, ali to ne znaci da je nesto prepotentno zeliti se ako nemas posao u struci. Za tu si se struku edukovao, spremao, ulagao, placao i NORMALNO je traziti posao u struci i biti nezadovoljan mrvicama.

psihoterapeut u pekari. hm.

Šef wrote:

test01 wrote:

Šef wrote:Moj vam je savjet prekvalifikacija. Znači, zanat. Svaki zanat je zlata vrijedan i daće vam hljeb u ruke. 6 mjeseci učenja je dovoljno da se savlada zanat a dalje se sam usavršavaš. Sa zanatom nigdje gladni nećete ostati.

sta vrijedi zavrsit za 6 mjeseci pa da imas dobre sanse za posao? primjer?????????

Ne moraš imati papir. Evo jedan primjer, zaredaš lijepo po pekarama, ima ih milion i nijedna se nije zatvorila otkad znam za njih. Tražiš gazdu zbog razgovora, ako pristane izneseš mu svoj problem i zamoliš ga da te primi da određeno vrijeme, ne više od 6 mjeseci, dolaziš kod njega na obuku. Ništa ti ne plaća, ti za to vrijeme gledaš, učiš i pomažeš ako šta treba. Kad jednom naučiš da praviš hljeb ti više nikad nećeš biti bez posla niti ćeš propasti pa sve i da te neko sad baci u Sibir. O ostalim pekarskim vještinama da i ne govorim. Od "milion" pekara naći će se jedan koji će ti izaći u susret.

E znas sta, meni je vise dosta i ove price - zanat, nece niko ruke da uprljaisl...

Sorry, ali ako sam godinama radila na svom prefesionalnom razvoju i ulagala pare u edukacije, sate i sate zivota u razvoj sebe kao psihologa i psihoterapeuta - zaista mi ne treba savjet da odem u zanatlije.

Ok, ako enma sta - radila sam ja svasta - i kao sekretarica i raznosila letke i anketirala i kopirala itd, ali to ne znaci da je nesto prepotentno zeliti se ako nemas posao u struci. Za tu si se struku edukovao, spremao, ulagao, placao i NORMALNO je traziti posao u struci i biti nezadovoljan mrvicama.

psihoterapeut u pekari. hm.


PS Mislim, ok je ako neko zeli, podrzavam svaku inicijativu, poput ove sa mafinima, i uvijek je bolje kada se boris - ja ni jedan mjesec nisam provela da nesto nisam zaradila nekim suludim poslovima - ali vazno je imati u vidu i svoju profesiju i to da ta ambicija nije nesto nenormalno.

kjafiraginica wrote:psihoterapeut u pekari. hm.

... ili neko ko je studirao filozofiju i matematiku - u kuhinji !



Christian Rach, alfa i omega njemacke gastronomske scene. Milioner ... onako, diskretno.

http://de.wikipedia.org/wiki/Christian_Rach


Kako se ono zove tema ... ? ... 'ja sam proizvod ovog i ovakvog drustva' Ako ovako stvarno razmislja vecina (a sve su prilike da razmislja), nije ni cudo kako nam je u BiH.

kjafiraginica wrote:


E znas sta, meni je vise dosta i ove price - zanat, nece niko ruke da uprljaisl...

Sorry, ali ako sam godinama radila na svom prefesionalnom razvoju i ulagala pare u edukacije, sate i sate zivota u razvoj sebe kao psihologa i psihoterapeuta - zaista mi ne treba savjet da odem u zanatlije.

Ok, ako enma sta - radila sam ja svasta - i kao sekretarica i raznosila letke i anketirala i kopirala itd, ali to ne znaci da je nesto prepotentno zeliti se ako nemas posao u struci. Za tu si se struku edukovao, spremao, ulagao, placao i NORMALNO je traziti posao u struci i biti nezadovoljan mrvicama.

psihoterapeut u pekari. hm.

A zašto si se u startu toliko "edukovala, ulagala, plaćala" za struku koja, realno, u nas nema neke perspektive za zaposlenje?

Pera Trta wrote:

kjafiraginica wrote:


E znas sta, meni je vise dosta i ove price - zanat, nece niko ruke da uprljaisl...

Sorry, ali ako sam godinama radila na svom prefesionalnom razvoju i ulagala pare u edukacije, sate i sate zivota u razvoj sebe kao psihologa i psihoterapeuta - zaista mi ne treba savjet da odem u zanatlije.

Ok, ako enma sta - radila sam ja svasta - i kao sekretarica i raznosila letke i anketirala i kopirala itd, ali to ne znaci da je nesto prepotentno zeliti se ako nemas posao u struci. Za tu si se struku edukovao, spremao, ulagao, placao i NORMALNO je traziti posao u struci i biti nezadovoljan mrvicama.

psihoterapeut u pekari. hm.

A zašto si se u startu toliko "edukovala, ulagala, plaćala" za struku koja, realno, u nas nema neke perspektive za zaposlenje?

zato sto volim svoj posao. i volim kuhati, to je prelijepo, rado bih i sa tim zaradjivala. ali mi je dosta da mi naturaju laznu skromnost.

DinoZe wrote:

Bloo wrote:kontam bil se isplatilo prodavati cokoladne mafine po firmama?

Jako dobra ideja i nije zafrkancija. Ne samo mafine, nego slane sendvice i grickalice. Ima mnogo firmi gdje ljudi nemaju vremena da idu napolje da kupe sebi jelo i pice. A kada im ponudis uslugu, svako ce reci ma sto cu ici kada ce doci svakako onaj sto prodaje nama.
Cak to se moze na crno raditi dok ne razvijes posao. Treba ti samo auto i par boxova za jelo i pice.
Evo da vam odmah razvijem poslovni plan:
Napravite flyere sa ponudom i cijenom, obidzete firme i dajte im to( malo reklama), kazete da cete svaki dan dolaziti izmedzu npr 8 i 9h ujutro. Kada se ljudi naviknu na to vjerujte da ih vecina nece imati volje da ide u prodavnicu po neke stavri sto vi nudite.Klasicni Catering samo sa radnike

Meni je ovo ekstra ideja i ja bih to radila. Stvarno volim kuhati , a i radila sam u firmama koje nisu imale ni trafike u blizini. samo postoji jedan problemcic, nemam auto

I ja sam završio fakultet prije 2 godine, i još uvijek sam nezaposlen.Poslao sam stotine aplikacija za posao(90% od toga za privatne firme). I ja mislim da je najbolje rješenje za problem nezaposlenosti stručna prekvalifikacija . Jednostavno treba izabrati ono što se najviše traži na tržištu, i to učiti. Ja lično sam izabrao da učim kompjutersko programiranje, jer je to trenutno vjerovatno najtraženija vještina (zanimanje). Jer pogledajmo činjenice. Kad sam ja diplomirao prije dvije godine, sa mnom je na cijelom sarajevskom univerzitetu diplomiralo još oko 4-5 hiljada ljudi. Znači godišnje diplomira u Sarajevu toliko ljudi, plus oni koji završe samo srednju školu, a kojih je i više(znači ogromna konkurencija). Ponuda radnih mjesta nije ni približno tolika da zadovolji sve to, pogotovo uzimajući u obzir profil kadrova(90% sa društvenih fakulteta).

Ali mislim da je pored intelektualnog i stručnog usavršavanja za vrijeme nezaposlenosti važna i fizička aktivnost. Naučno je dokazano da fizička aktivnost dovodi do lučenja određenih hormona koji "podižu raspoloženje". Također, anksioznost i druga negativna emocionalna stanja mogu biti posljedica nagomilane energije, pa je mudro isprazniti tu energiju na neki način(tjelesnom vježbom). To ne mora biti dizanje tegova, već mogu poslužiti i "obične" vježbe poput sklekova, trbušnjaka, čučnjeva, ili trčanja, vožnja bicikla i sl. Istraživanja su pokazala da tjelesna vježba pozitivno utiče na intelektualne sposobnosti, a iz svog iskustva mogu ovo potvrditi. A ima i ona izreka: u zdravom tijelu zdrav duh.
Znači moj savjet nezaposlenima, izaberite neku profitabilnu vještinu, oblast, zanimanje ili kako to već hoćete nazvati, i učite i usavršavajte se.

Šef wrote:

jedna tamo wrote:joj Šefe aj majketi ne bacaj šuplju, ovo su fakultetski obrazovani ljudi....
pusti nas ba bar da se istresamo na ovoj temi ako ništa drugo....
da su ovi ljudi htjeli kakav zanat sigurno ne bi studirali, trošili godine, živce, zdravlje i novac na studije već bi odmah sa 18 lopatu u ruke ha ja

Ne potcjenjujem ja nikoga, baš zato što su fakultetski obrazovani mislim da će shvatiti. To što su fakultetski mogu okačiti diplomu na zid da joj se dive ako nema posla. A očito ga nema. Bitno je imati alternativu. Ne propadati dok vrijeme ide. Osim toga ne potcjenjuj zanate, mnogi su kreativni i često donose veću lovu nego neki poslovi za koje je potrebna diploma.

Posebna priča je što su svima usta puna kritike kad se priča o obrazovanju - ne valja ništa, ni srednje, ni visoko, kompletan sistem je u banani, nastavnici truba, nema prakse, ma užas. Tako velika većina ljudi govori. No, kad čovjek ima diplomu (stečenu u tom istom nakaradnom sistemu, kod tih istih nikakvih nastavnika), priča se stubokom mijenja.

probat cu sa mafinima sutra 2 veceri u ovom kaficu gdje radim nekad pa ako budu dobro isli prosirimo biznis

Bloo, i ti bez posla?

Šef wrote: Ne potcjenjujem ja nikoga, baš zato što su fakultetski obrazovani mislim da će shvatiti. To što su fakultetski mogu okačiti diplomu na zid da joj se dive ako nema posla. A očito ga nema. Bitno je imati alternativu. Ne propadati dok vrijeme ide. Osim toga ne potcjenjuj zanate, mnogi su kreativni i često donose veću lovu nego neki poslovi za koje je potrebna diploma.

Tačno šefe!

Moraš samo shvatiti da nije lako uložiti 10 godina truda u studiranje da bi u konačnici ostao bez nade da taj trud iskoristiš da bi si omogućio bolji život!

A što se zanata tiče on je dobra stvar da se ispuše odnosno zaboravi realnost osobama koje su fakultetski obrazovane. Može se sjajno uživati i u zanatu i sa diplomom fakulteta samo ako čovjek hoće!

kjafiraginica wrote:

E znas sta, meni je vise dosta i ove price - zanat, nece niko ruke da uprljaisl...

Sorry, ali ako sam godinama radila na svom prefesionalnom razvoju i ulagala pare u edukacije, sate i sate zivota u razvoj sebe kao psihologa i psihoterapeuta - zaista mi ne treba savjet da odem u zanatlije.

Ok, ako enma sta - radila sam ja svasta - i kao sekretarica i raznosila letke i anketirala i kopirala itd, ali to ne znaci da je nesto prepotentno zeliti se ako nemas posao u struci. Za tu si se struku edukovao, spremao, ulagao, placao i NORMALNO je traziti posao u struci i biti nezadovoljan mrvicama.

psihoterapeut u pekari. hm.


PS Mislim, ok je ako neko zeli, podrzavam svaku inicijativu, poput ove sa mafinima, i uvijek je bolje kada se boris - ja ni jedan mjesec nisam provela da nesto nisam zaradila nekim suludim poslovima - ali vazno je imati u vidu i svoju profesiju i to da ta ambicija nije nesto nenormalno.

Niko te ne nagovara da se odrekneš svoje profesije, to uvijek treba da ti je u prvom planu ali ako trenutno ne ide ništa, pa si prinuđena da sjediš u 4 zida, onda ni pekara, primjera radi, nije loše rješenje. Razumiješ? I ne treba da se zadovoljavaš mrvicama, naravno, ali pogledaj koliko danas ljudi radi poslove za koje su se školovali.

ne radim u struci jer ne zelim a razlog je neslaganje sa NPP-om i odnosom prema djeci, obimom koji moraju da usvajaju a prije svega nacinom usvajanja, zapostavljanjem djece, odnosom roditelja prema skolovanju iiiiiiii svasta jos..........skolstvo fuj
radim nesto 10 i imam i privatluk poslije posla pa ide za sada dok ne krepem za kompom a aktivirala sam i bastu pa kopam i sijem ..............necu vise ni da kupujem ono sto mogu sama da uradim

BLOO ideja je super

zato nam i jeste ovakva država ..što svak radi tuđi posao, niko skoro ne radi za šta se školovao al hajd

pa dobro sad.........svako ima pravo da radi sta hoce

jedna tamo wrote:zato nam i jeste ovakva država ..što svak radi tuđi posao, niko skoro ne radi za šta se školovao al hajd

Naravno, ta ti je 100% na mjestu. Nije kriv niko ko nema posla, niti treba da se smatra manje vrijednim, kriv je sistem koji forsira negativnu selekciju.

jedna tamo wrote:zato nam i jeste ovakva država ..što svak radi tuđi posao, niko skoro ne radi za šta se školovao al hajd

kakva drzava treba radit.
ko radi zaradi ko ne radi ne zaradi.
ha ja
netreba se samo sjekirat doce sve na svoje polako.

Zlata M. wrote:

kjafiraginica wrote:psihoterapeut u pekari. hm.

... ili neko ko je studirao filozofiju i matematiku - u kuhinji !



Christian Rach, alfa i omega njemacke gastronomske scene. Milioner ... onako, diskretno.

http://de.wikipedia.org/wiki/Christian_Rach


Kako se ono zove tema ... ? ... 'ja sam proizvod ovog i ovakvog drustva' Ako ovako stvarno razmislja vecina (a sve su prilike da razmislja), nije ni cudo kako nam je u BiH.

dino mogao si pravopis proučiti pa pametovati
bez uvrede naravno

nema to veze s inteligencijom
to je niz jednostavnih pravila
i to se uči u osnovnoj
ne treba ti fax za to

Pa izbor zanimanje kod većine ljudi ovisi od toga što kome "leži".Ne može svako biti ljekar,građevinar ili se baviti el.tehnikom.. ma koliko postojala potražnja za tim zanimanjima na tržištu rada.

Šef wrote:

jedna tamo wrote:joj Šefe aj majketi ne bacaj šuplju, ovo su fakultetski obrazovani ljudi....
pusti nas ba bar da se istresamo na ovoj temi ako ništa drugo....
da su ovi ljudi htjeli kakav zanat sigurno ne bi studirali, trošili godine, živce, zdravlje i novac na studije već bi odmah sa 18 lopatu u ruke ha ja

Ne potcjenjujem ja nikoga, baš zato što su fakultetski obrazovani mislim da će shvatiti. To što su fakultetski mogu okačiti diplomu na zid da joj se dive ako nema posla. A očito ga nema. Bitno je imati alternativu. Ne propadati dok vrijeme ide. Osim toga ne potcjenjuj zanate, mnogi su kreativni i često donose veću lovu nego neki poslovi za koje je potrebna diploma.

fakat tako. citajuci ovu temu sve vise gledam da ljudi koji su zavrsili faks kontaju da su privilegovani u odnosu na ostale i da cim ga zavrse trebaju odmah dobiti posao a plata da bude odmah 4-5 cifara, a u principu ne znaju nista ni raditi. Stvarno bez uvrede ali prvo zavrsili ste faks kojeg ima na pretek na trzistu rada (ekonomisti i pravnici) svake godine nove generacije zavrsavaju da ne govori o privatnim fakultetima koje isto nude ta zanimanja, vecina vas tokom faksa nije se bavila ni sa cim nego samo kobajagi predavanja i ispiti i dernecenje i sad ocekujete cudo i vi ste kao nesto i ne bi radili posao u trgovini za 400 KM jer ste vi kao faklutetski obrazovani, e pa onda gospoda kukajte i dalje jer vas posao iz snova nece jos dugo doci i zivite kod mame i tate i na njihov racun. Simple as that!

Imaš ljudi dosta koji drugačije razmišljaju i studiraju upravo radi sebe.Čak i kad "sortiraš" ta zanimanja, kako ti kažes i napraviš izbor,proces studiranja se ne sastoji od mjesec ili dva.To znači kad ti završiš "planski odabrani studij"da jednostavno potražnja na tržistu rada oslabi i to se takođe pokaže kao loš izbor.I na kraju, nema svako novac za početi neki privatan posao.A u većini slučajeva je nemaju mladi ljudi po završetku studija,čak ni u evropskim zemljama. Izuzev naravno ako su ti roditelji dobro "finansijski potkovovani",a takvih je bar kod nas vrlo malo.