Forum Klix.ba

weca89 wrote:

moonca wrote:Da, dakle obe strane nasljedjuju.

Da. Zato često bračni partneri koji nemaju djece međusobno zaključuju ugovore o doživotnom izdržavanju i na taj način regulišu imovinske odnose između sebe i isključuju svoju braću, sestre, bratiće, sestriće iz nasljedstva. Da se ne desi da jedan bračni partner umre, a da ovog drugog istjeraju njegova braća i sestre iz vlastitog stana.....

Ne znam u praksi koliko je to zastupljeno, tj da se zakljucuju ugovori medju supruznicima.
To je jako osjetljivo- da jedna strana zahtjeva, da imovina ide samo toj??

moonca wrote:

weca89 wrote:

moonca wrote:Da, dakle obe strane nasljedjuju.

Da. Zato često bračni partneri koji nemaju djece međusobno zaključuju ugovore o doživotnom izdržavanju i na taj način regulišu imovinske odnose između sebe i isključuju svoju braću, sestre, bratiće, sestriće iz nasljedstva. Da se ne desi da jedan bračni partner umre, a da ovog drugog istjeraju njegova braća i sestre iz vlastitog stana.....

Ne znam u praksi koliko je to zastupljeno, tj da se zakljucuju ugovori medju supruznicima.
To je jako osjetljivo- da jedna strana zahtjeva, da imovina ide samo toj??

Pa u praksi se ugovori o doživotnom najviše zaključuju sa djecom. To su nekako najčešće situacije, ali nije mali broj i ugovora o doživotnom između bračnih partnera. To nije nepošteno. Svako od nas se može postaviti u situaciju da živiš s nekim 30+ godina, stičeš, stvaraš, prolaziš sve i svašta i taj neko umre i pola stana u kojem si sve to prošao/la s tom osobom nasljedi njegov bratić iz Amerike, koji ga nikad nije vidio, a kamo li čašu vode donio.Tako u toj situaciji najbolje je zaključiti međusobne ugovore o doživotnom.

weca89 wrote:

moonca wrote:

weca89 wrote: Da. Zato često bračni partneri koji nemaju djece međusobno zaključuju ugovore o doživotnom izdržavanju i na taj način regulišu imovinske odnose između sebe i isključuju svoju braću, sestre, bratiće, sestriće iz nasljedstva. Da se ne desi da jedan bračni partner umre, a da ovog drugog istjeraju njegova braća i sestre iz vlastitog stana.....

Ne znam u praksi koliko je to zastupljeno, tj da se zakljucuju ugovori medju supruznicima.
To je jako osjetljivo- da jedna strana zahtjeva, da imovina ide samo toj??

Pa u praksi se ugovori o doživotnom najviše zaključuju sa djecom. To su nekako najčešće situacije, ali nije mali broj i ugovora o doživotnom između bračnih partnera. To nije nepošteno. Svako od nas se može postaviti u situaciju da živiš s nekim 30+ godina, stičeš, stvaraš, prolaziš sve i svašta i taj neko umre i pola stana u kojem si sve to prošao/la s tom osobom nasljedi njegov bratić iz Amerike, koji ga nikad nije vidio, a kamo li čašu vode donio.Tako u toj situaciji najbolje je zaključiti međusobne ugovore o doživotnom.

hm, da ali je to njegov bratic. respekt prema muzu i njegovoj familiji, jedino ako muz ne zahtjeva drugacije.

moonca wrote: hm, da ali je to njegov bratic. respekt prema muzu i njegovoj familiji, jedino ako muz ne zahtjeva drugacije.

Pa po meni bi bilo prirodno i pošteno da muž zahtjeva tako. Svaka čast bratiću, krv nije voda, ali da neko ko me nije ni vidio ni čašu vode donio čitav život, ugrozi moju ženu s kojom sam 30+ godina u braku i prošao sve i svašta? E neće moći
Mada, niti sam oženjen još uvijek, niti imam braće i sestara, pa možda ja i nisam kompetentan da o tome pričam s neke moralne tačke gledišta.

Dupli

weca89 wrote:

moonca wrote: hm, da ali je to njegov bratic. respekt prema muzu i njegovoj familiji, jedino ako muz ne zahtjeva drugacije.

Pa po meni bi bilo prirodno i pošteno da muž zahtjeva tako. Svaka čast bratiću, krv nije voda, ali da neko ko me nije ni vidio ni čašu vode donio čitav život, ugrozi moju ženu s kojom sam 30+ godina u braku i prošao sve i svašta? E neće moći
Mada, niti sam oženjen još uvijek, niti imam braće i sestara, pa možda ja i nisam kompetentan da o tome pričam s neke moralne tačke gledišta.

hm, nije braticeva krivica sto mu nije bio u prilici dodati casu vode, kao i njeni bratici koji zive u istom gradu .

Za vrijeme braka je mozda tesko napraviti takav ugovor, jer sta ako dodje do razvoda.

moonca wrote:

weca89 wrote:

moonca wrote: hm, da ali je to njegov bratic. respekt prema muzu i njegovoj familiji, jedino ako muz ne zahtjeva drugacije.

Pa po meni bi bilo prirodno i pošteno da muž zahtjeva tako. Svaka čast bratiću, krv nije voda, ali da neko ko me nije ni vidio ni čašu vode donio čitav život, ugrozi moju ženu s kojom sam 30+ godina u braku i prošao sve i svašta? E neće moći
Mada, niti sam oženjen još uvijek, niti imam braće i sestara, pa možda ja i nisam kompetentan da o tome pričam s neke moralne tačke gledišta.

hm, nije braticeva krivica sto mu nije bio u prilici dodati casu vode, kao i njeni bratici koji zive u istom gradu .

Za vrijeme braka je mozda tesko napraviti takav ugovor, jer sta ako dodje do razvoda.

Pričamo o jednoj hipotetičkoj situaciji i ne stavljam u fokus bratića nego suprugu. Ne radi se tu o krivici bratića i da li je mogao ili ne uraditi nešto za mene, već se radi o tome da ne bih dozvolio da moja žena, s kojom sam taj stan i stekao, s kojom sam privređivao, prošao sve i svašta ostane na ulici nakon moje smrti, već bih uradio sve da je zaštitim u tom pogledu. Nemam ništa protiv bratića, makar nikad mi ne rekao ni zdravo, ali ja govorim čisto o tome da bih zaštitio svoju ženu. Možda sam se ja previše nagledao i naslušao svega, pa sam previše oprezan, ali tako bih ja uradio.

Ako dođe do razvoda, ugovor se može raskinuti. Da li sporazumno ili sudskim putem, ali ugovor o doživotnom je raskidljiv. Tako da ne treba brinuti se ako dođe do razvoda.

weca89 wrote: Pričamo o jednoj hipotetičkoj situaciji i ne stavljam u fokus bratića nego suprugu. Ne radi se tu o krivici bratića i da li je mogao ili ne uraditi nešto za mene, već se radi o tome da ne bih dozvolio da moja žena, s kojom sam taj stan i stekao, s kojom sam privređivao, prošao sve i svašta ostane na ulici nakon moje smrti, već bih uradio sve da je zaštitim u tom pogledu. Nemam ništa protiv bratića, makar nikad mi ne rekao ni zdravo, ali ja govorim čisto o tome da bih zaštitio svoju ženu. Možda sam se ja previše nagledao i naslušao svega, pa sam previše oprezan, ali tako bih ja uradio.

Ako dođe do razvoda, ugovor se može raskinuti. Da li sporazumno ili sudskim putem, ali ugovor o doživotnom je raskidljiv. Tako da ne treba brinuti se ako dođe do razvoda.

Tako sam i ja shvatila.

No zastita mora biti usmjerena na oba supruznika. Procentualno, muskarci prvi umiru ali nije pravilo.

Sigurna sam da bi to isto i supruga uradila za tebe.
Da li vec postoje takvi ugovori - ne znam statistiku.
Ako dodje do razavoda --vrlo vjerovatno da ce i smrt oboje docekati a da se i ne razvedu legalno.

moonca wrote:

weca89 wrote: Pričamo o jednoj hipotetičkoj situaciji i ne stavljam u fokus bratića nego suprugu. Ne radi se tu o krivici bratića i da li je mogao ili ne uraditi nešto za mene, već se radi o tome da ne bih dozvolio da moja žena, s kojom sam taj stan i stekao, s kojom sam privređivao, prošao sve i svašta ostane na ulici nakon moje smrti, već bih uradio sve da je zaštitim u tom pogledu. Nemam ništa protiv bratića, makar nikad mi ne rekao ni zdravo, ali ja govorim čisto o tome da bih zaštitio svoju ženu. Možda sam se ja previše nagledao i naslušao svega, pa sam previše oprezan, ali tako bih ja uradio.

Ako dođe do razvoda, ugovor se može raskinuti. Da li sporazumno ili sudskim putem, ali ugovor o doživotnom je raskidljiv. Tako da ne treba brinuti se ako dođe do razvoda.

Tako sam i ja shvatila.

No zastita mora biti usmjerena na oba supruznika. Procentualno, muskarci prvi umiru ali nije pravilo.

Sigurna sam da bi to isto i supruga uradila za tebe.
Da li vec postoje takvi ugovori - ne znam statistiku.
Ako dodje do razavoda --vrlo vjerovatno da ce i smrt oboje docekati a da se i ne razvedu legalno.

Rekoh već, nije mali broj ugovora o dož. izdržavanju koji se zaključuju između bračnih partnera koji nemaju djece. I da govorim da i supruga uradi isto za muža. Zato i govorim o "međusobnim ugovorima".
Ali odosmo predaleko i u off.

weca89 wrote:

cadburry wrote:Jedno, vise onako teorijsko, pitanje.

Npr. dajdza i dajdzinica imaju stan i nemaju djece (stan je na dajdzi, ali je stecen u braku). Ako dajdzinica prva umre, stan ostaje na dajdzi. Kada on umre, stan se dijeli nasljednicima sa dajdzine strane (meni i mojoj sestri), a naslejdnici sa dajdzinicine strane ne dobivaju nista.

Sa druge strane, ako dajdza umre prvi, cijeli stan 1/1 pripada dajdzinici. Kada ona umre, stan se dijeli na nasljednike sa njene strane, a sestra i ja ne dobivamo nista.

Jesam li ja dobro ovo razumio? Nije li ovo onda na neki nacin nepravedno da samo redoslijed umiranja dajdze i dajdzinice odredjuje ko ce dobiti sve, a ko nista?

Nije baš tako. Kada ostavioc umre, a nema djece, nego samo bračnog partnera, tada bračni partner ne nasljeđuje sam, nego dobija 1/2 ostavinske mase i ulazi u 2. nasljedni red i nasljeđuje sa nasljednicima 2. nasljednog reda. U konkretnom slučaju, da tvoj daidža prvi umre, pola stana bi dobila njegova žena, a drugo pola bi raspodjelili nasljednici 2. nasljednog reda. Tj.roditelji umrlog, a ako nisu oni živi onda njihovi potomci.

Znaci, u ovom konkretnom slucaju, nakon dajdzine smrti, 1/2 stana bi pripala dajdzinici, a drugu polovinu bi dijelili moja sestra, ja i dajdzinica (dajdza imao samo jednu sestru - moju mamu koja nije ziva). Ukupno, ja 1/6, sestra 1/6, dajdzinica 2/3? Nakon dajdzinicine smrti, sestra i ja nemamo nikakva prava na nasljedstvo iza dajdzinice nego to dijeli njena strana?

weca89 wrote:

studiorum_tuzlaensis wrote:Nek sestra napravi izjavu u kojoj se odriče stana, ovjeri kod notara i odnese bratu. Završena priča. Onda je Ugovor o poklonu validan i ne može ga niko pobit, pa ni zet.

Nije baš preporučljivo, jer prema našem Zakonu o nasljeđivanju nije moguće unaprijed odricanje ili ustupanje nasljedstva. Dakle ona može ustupiti bratu tek po smrti majke, nikako prije. Razlozi za to su brojni, a jedan od njih je taj što hipotetički ona može umrijeti prije majke. Tako da odricanja prije smrti nema.

Nije preporučljivo, ali u slucaju da ne nastupi smrt prije, Ugovor o poklonu se NIKO NE može pobiti. Kažem ti jer sam već imao ovakvu situaciju.

cadburry wrote:

weca89 wrote:

cadburry wrote:Jedno, vise onako teorijsko, pitanje.

Npr. dajdza i dajdzinica imaju stan i nemaju djece (stan je na dajdzi, ali je stecen u braku). Ako dajdzinica prva umre, stan ostaje na dajdzi. Kada on umre, stan se dijeli nasljednicima sa dajdzine strane (meni i mojoj sestri), a naslejdnici sa dajdzinicine strane ne dobivaju nista.

Sa druge strane, ako dajdza umre prvi, cijeli stan 1/1 pripada dajdzinici. Kada ona umre, stan se dijeli na nasljednike sa njene strane, a sestra i ja ne dobivamo nista.

Jesam li ja dobro ovo razumio? Nije li ovo onda na neki nacin nepravedno da samo redoslijed umiranja dajdze i dajdzinice odredjuje ko ce dobiti sve, a ko nista?

Nije baš tako. Kada ostavioc umre, a nema djece, nego samo bračnog partnera, tada bračni partner ne nasljeđuje sam, nego dobija 1/2 ostavinske mase i ulazi u 2. nasljedni red i nasljeđuje sa nasljednicima 2. nasljednog reda. U konkretnom slučaju, da tvoj daidža prvi umre, pola stana bi dobila njegova žena, a drugo pola bi raspodjelili nasljednici 2. nasljednog reda. Tj.roditelji umrlog, a ako nisu oni živi onda njihovi potomci.

Znaci, u ovom konkretnom slucaju, nakon dajdzine smrti, 1/2 stana bi pripala dajdzinici, a drugu polovinu bi dijelili moja sestra, ja i dajdzinica (dajdza imao samo jednu sestru - moju mamu koja nije ziva). Ukupno, ja 1/6, sestra 1/6, dajdzinica 2/3? Nakon dajdzinicine smrti, sestra i ja nemamo nikakva prava na nasljedstvo iza dajdzinice nego to dijeli njena strana?

Pa u tom konkretnom slučaju, daidžinci bi pripalo 1/2, a drugu polovinu bi dijelili ti i sestra.

Eh, sad, s obzirom da je stan bračna stečevina, daidžinca bi mogla tražiti izdvajanje njene polovine iz ostavinske mase i onda bi se samo 1/2 stana dijelilo. Odnosno samo pola stana bi bila ostavinska masa i tada bi samo ta polovina dijelila između vas. I od polovine, daidžinca bi dobila 1/2, a vi podijelili 1/2, što znači da bi u konačnici bili upisani ovako:
daidžinca: 3/4
ti: 1/8
sestra:1/8

Ali ovo samo ako bi daidžinca tražila izdvajanje bračne stečevine iz ostavinske mase.

studiorum_tuzlaensis wrote:Nije preporučljivo, ali u slucaju da ne nastupi smrt prije, Ugovor o poklonu se NIKO NE može pobiti. Kažem ti jer sam već imao ovakvu situaciju.

Pa sve zavisi, kažem ti, ugovor o poklonu se može pobijati od strane zakonskih nasljednika samo ako im je povrijeđen nužni nasljedni dio i ako je ispunjen jedan od onih uslova koji sam naveo. Ovo sve pišem iz poslovnog iskustva, jer to mi je između ostalog posao, a ne iz ličnog, tako da znam da situacije znaju varirati.
Ne znam kakva je kod tebe konkretno bila situacija, vjerovatno neki od uslova nije bio ispunjen ili nisu iskorišteni pravi mehanizmi da se pobije ugovor ili je možda postojala neka deseta stvar, ne mogu ovako napamet pričati.

Bilo kako bilo, u ovom sam poslu i ja da se nalazim u toj situaciji i da trebam sebe da zaštitim, nikada ne bih išao sa ugovorom o poklonu nego sa ugovorom o doživotnom. Pa eto....

svjestan sam da je pravo pogana nauka i često nema logike, ali ako tvoja vlastita (razumnog, svjesnog i psihički normalnog čovjeka) potpisana izjava o odricanju dijela nasljedstva vrijedi manje od nužnog nasljedstva u eventualnoj ostavinskoj raspravi ili kasnije na sudu, onda to nema veze sa pameću.

weca89 wrote:

cadburry wrote:
Znaci, u ovom konkretnom slucaju, nakon dajdzine smrti, 1/2 stana bi pripala dajdzinici, a drugu polovinu bi dijelili moja sestra, ja i dajdzinica (dajdza imao samo jednu sestru - moju mamu koja nije ziva). Ukupno, ja 1/6, sestra 1/6, dajdzinica 2/3? Nakon dajdzinicine smrti, sestra i ja nemamo nikakva prava na nasljedstvo iza dajdzinice nego to dijeli njena strana?

Pa u tom konkretnom slučaju, daidžinci bi pripalo 1/2, a drugu polovinu bi dijelili ti i sestra.

Eh, sad, s obzirom da je stan bračna stečevina, daidžinca bi mogla tražiti izdvajanje njene polovine iz ostavinske mase i onda bi se samo 1/2 stana dijelilo. Odnosno samo pola stana bi bila ostavinska masa i tada bi samo ta polovina dijelila između vas. I od polovine, daidžinca bi dobila 1/2, a vi podijelili 1/2, što znači da bi u konačnici bili upisani ovako:
daidžinca: 3/4
ti: 1/8
sestra:1/8

Ali ovo samo ako bi daidžinca tražila izdvajanje bračne stečevine iz ostavinske mase.

studiorum_tuzlaensis wrote:Nije preporučljivo, ali u slucaju da ne nastupi smrt prije, Ugovor o poklonu se NIKO NE može pobiti. Kažem ti jer sam već imao ovakvu situaciju.

Pa sve zavisi, kažem ti, ugovor o poklonu se može pobijati od strane zakonskih nasljednika samo ako im je povrijeđen nužni nasljedni dio i ako je ispunjen jedan od onih uslova koji sam naveo. Ovo sve pišem iz poslovnog iskustva, jer to mi je između ostalog posao, a ne iz ličnog, tako da znam da situacije znaju varirati.
Ne znam kakva je kod tebe konkretno bila situacija, vjerovatno neki od uslova nije bio ispunjen ili nisu iskorišteni pravi mehanizmi da se pobije ugovor ili je možda postojala neka deseta stvar, ne mogu ovako napamet pričati.

Bilo kako bilo, u ovom sam poslu i ja da se nalazim u toj situaciji i da trebam sebe da zaštitim, nikada ne bih išao sa ugovorom o poklonu nego sa ugovorom o doživotnom. Pa eto....

Bas su mi zanimljive ove stvari iz nasljednog prava. Hvala ti. Posebno mi je zanimljivo da o dajdzinici ovdje ovisi da li traziti da se pola dajdzine imovine izuzme iz ostavinske mase.

A sta je sa djetetom iz prvog braka? Npr. covjek sa zenom iz prvog braka ima kcerku, a sa zenom iz drugog braka 2 sina. U drugom braku je stekao stan. Nakon njegove smrti, druga zena trazi da se 1/2 stana izuzme iz ostavinske mase. Kako se preostala polovina dijeli?

studiorum_tuzlaensis wrote:svjestan sam da je pravo pogana nauka i često nema logike, ali ako tvoja vlastita (razumnog, svjesnog i psihički normalnog čovjeka) potpisana izjava o odricanju dijela nasljedstva vrijedi manje od nužnog nasljedstva u eventualnoj ostavinskoj raspravi ili kasnije na sudu, onda to nema veze sa pameću.

Razumijem te šta hoćeš da kažeš i čak se i slažem se s tobom, ali zakon kaže da nema unaprijed ni prihvatanja, ni ustupanja, a ni odricanja nasljeđa. To se može uraditi samo kada ostavioc umre i nikako prije.
Najčešći argument za takvo zakonsko riješenje je to da dok neko umre ti uopšte ne znaš hoćeš li biti njegov nasljednik. Možeš umrijeti prije te osobe, a u tom slučaju po pravu predstavljanja nastupaju tvoja djeca i onda bi ispalo da si se odreako ili ustupio i u njihovo ime.

Bilo kako bilo, sviđalo nam se ili ne, tako je.

cadburry wrote: Bas su mi zanimljive ove stvari iz nasljednog prava. Hvala ti. Posebno mi je zanimljivo da o dajdzinici ovdje ovisi da li traziti da se pola dajdzine imovine izuzme iz ostavinske mase.

A sta je sa djetetom iz prvog braka? Npr. covjek sa zenom iz prvog braka ima kcerku, a sa zenom iz drugog braka 2 sina. U drugom braku je stekao stan. Nakon njegove smrti, druga zena trazi da se 1/2 stana izuzme iz ostavinske mase. Kako se preostala polovina dijeli?

Nema na čemu.

A u tom slučaju bi se izdvojila ta polovina koja je bračna stečevina supruge, a ova druga polovina bi se dijelila između supruge i to troje djece.
Tako da bi na kraju bili upisani u gruntu ovako:

supruga: 5/8
djeca: po 1/8.

A onda bi se ovih 5/8 koje su pripale bračnom partneru dijelilo među njenom djecom nakon njene smrti. U konkretnom slučaju, dijete iz prvog braka bi dobilo samo 1/8, ako na to misliš.

Ali u praksi se jako rijetko traži izdvajanje bračne stečevine. Pretpostavljam da je to iz razloga što ljudi nisu dovoljno upućeni ili što su već unaprijed riješeni imovinski odnosi.

Ima li ovdje neko da se razumije u internacionalne razvode, imao bih par pitanja?

Trebalo bi ljudi da se dogovore na kog ce se prepisati stan jos dok je imaoc ziv... zakon je tu manje vazan.

.. kad dodje vrijeme za tako sto- imaoci ne vjeruju nikome... razni strahovi

stubrijez wrote: ↑23/02/2021 14:13 Trebalo bi ljudi da se dogovore na kog ce se prepisati stan jos dok je imaoc ziv... zakon je tu manje vazan.

Da stara generacija nije tvrdoglava u svom razmišljanju, 'kad to nije na meni, oni će upravljati sa mnom i mojim životom'.

stubrijez wrote: ↑23/02/2021 14:13 Trebalo bi ljudi da se dogovore na kog ce se prepisati stan jos dok je imaoc ziv... zakon je tu manje vazan.

Kod nas to obicno ostave da se mlate sjekirama nakon sto imaoc vise nije ziv

Imaoci(korisnici) imovine100x prevareni, tome pomaze samo ugovor o izdrzavanju. Ili se prdrzavas ili ne. Ako je sve u redu nakon smrti mozes komotno samo ti raspolagati tom imovinom.

Naveo sam korisnici, svi cemo mi biti samo korisnici. Iskoristi sto mozes za svog zivota i sve ostavi, dovidjenja pa pa valja ici.

Moj komsija od oca naslijedio dva stana. koje ne moze prodati- otac prebacio u Trust fond...i novac.. koji pasjaluk..

zasto?

Hrleta i Munku haman nema ko nije tuzio od rodbine, sve zakone znaju iz Češke i Amerike