Ja i dalje stojim pri logici da je svako izbjegavanje razgovora o bivsim vezama, zapravo moguci bijeg od emocija vezanih za bivse partnere. Ne mora znaciti, ali logika nalaze da ne govoris samo o onome sto te tisti i boli (a mozda grijesim, svi ce skuziti zasto
da ne objasnajvam sada, ali dobro, covjek se najlakse olaksa kroz razgovor, skine sa duse teret recimo)
Mislim, ne smatram nuznim da se o tome prica, o nekim bivsim nikada nikome nista nisam ni rekao, jer se vjerovatno nema sta reci ili tek nikada ne "dodju u temu razgovora", ni na koji nacin... ali ako je tema musko zenska prijateljstva, dajem primjer, naravno da cu ispricati svoju pricu o djevojci sa kojom sam bio nerazdvojni prijatelj jedno vrijeme, iako su svi mislili da smo ljubavni par jer cesto noci provodili skupa, u setnji najcesce (ako nije kafic ili nocni klub u pitanju), po mjesecini, sjedili uz groblje (omiljeno mjesto) i povjeravali se jedno drugom, svaku mogucu tajnu, misao, zelju, emociju, da bi na kraju shvatio da je ona sigurno i ocekivala moj potez, da ja nesto ucinim, da je poljubim vjerovatno, jer sam nakon nekog vremena osjetio da se blago udaljava od mene na onaj zenski "hm!" nacin... a sve u svrhu teze da bas i ne vjerujem u musko zenska prijateljstva... ne iskljucujem mogucnost jer nisam iskljuciv, ali ne vjerujem zbog iskustva.
E sad bi ja kao trebao presutiti tu pricu, a ta je tema na tapetu?
Covjeka najbolje upoznas tako sto upoznajes njegovu proslost, i sta je on iz nje naucio, koliko iskustva nakupio, i pouka izvukao. Bar ja tako mislim.
Da budem ljubomoran na nekog tipa sa kojim je bila godinama? zasto bih bio. Ljubomoran jesam, malo, ali ne toliko.
O konzerva stavu necu ni da govorim, ne zanima me koliko je djevojka veza prije mene imala. Ja cu njen karakter procijeniti po nekim drugim postulatima.
Inače nisam ljuboran ali priče o tim stvarima znaju čovjeka pecnuti i probuditi neke crviće sumnje koji se nikad sami od sebe javili ne bi.
