Sezam wrote:E sad vec imamo solidnu podlogu za diskusiju. Dakle slazemo se barem u tome, da mnogi Andrica citaju pogresno, dakle kao Istoriju, a ne kao fikciju.
Pretpostavljam da si ubjedjenja kako Andric tome uopste nije kriv, a ja ipak mislim da je on svjesno isao na to. On je jako dobro znao kakvu historijsku ulogu mitologija ima u psihi Srba. Covjek takve inteligencije je morao predvidjeti kakve ce reakcije izazvati njegova djela, a pogotovo Na Drini Cuprija. Ja mislim da absolutno svako zna za scenu nabijanja Radisava na kolac, koja se, slucajno ili ne nalazi na prvih pedesetak stranica knjige. Djeca ne vjeruju u Hari Potera, ali bogami mnogi vjeruju u Radisava i bole ih njegove rane.
A razlog zasto sam vas podsjetio da je Andric srpski pisac, ne zato da se ne bi citao jer je Srbin, vec zato sto se ovdje ismijava moja konstatacija da je Hemon najveci bosanski pisac svih vremena, pa me interesuje koji je to bosanski pisac bolji?
Stvarno ne znam sta je bilo u Andricevoj glavi, ali zasigurno znam da mu u glavi nije bilo da bude 'bukvar' velikosrpske ideologije 90.ih godina dvadesetog vijeka. Niti vjerujem da mu je u glavi bilo da inspirise generacije mladih cetnika opisima nabijanja na kolac.
Mislim da cu ovo milioniti put napisati na ovom forumu, ali pozitivizam (gledanje unazad iz savremene perspektive i primjenjivanje danasnjih arsina/situacije unazad kao dokaz kontinuiteta) je jako opasna stvar. Covjek se rodio 1892 ili tako neke godine, zivio je u vrijeme kad je oslobodjenje malih balkanskih naroda od jarma ovakvog i onakvog bila primarna zivotna tema.
Isti problem imam kad se Njegosu spocitava da je bio mrzilac Bosnjaka, za sta nikakvog povijesnog dokaza nema, sta vise, ima dokaza da je bilo upravo suprotno (na pr pomagao je Husein-kapetana Gradascevica u njegovoj borbi za autonomiju, koliko ja iscitah). Ali, ne, dodje mali Perica i kaze -- velikosrpski ideolozi 90.ih citaju Njegosa, i to je dokaz da je on zacetnik mrznje i mita ... i da mu je upravo to bilo u glavi.
Moram reci da cisto sumnjam da je Njegosu Srebrenica bila tema i ideja njegovog zivotnog opusa, i isto vrijedi i za Andrica. Ne znam da li je Andric imao priliku citati telegrame cetnika i stanje na terenu tokom rata (vjerovatno je zivio u slicnoj iluziji kao i oni Nijemci sto ih saveznici, kad su okupirali Njemacku i poceli otkrivati logore, tjerali da idu gledati leseve i pruzaju medicinsku i ostalu njegu oslobodjenim logorasima, gdje su Nijemci frapirani padali u nesvijest - ipak je bio kraljev covjek, ali ne i kraljev 'djeneral'). Mislim, na kraju, da ga ne bi tek tako 'rehabilitirali' i strpali u partiju da je situacija bila tako beznadezna.
On je covjek rezultat jednog vremena, formiran u periodu kad se formirala i nacionalna svijest juznoslovenskih naroda, sto je malo razlicit kontekst od velikosrpstva devedestih. Zapravo je formiran u romanticarskom periodu nacionalizma, i kad bi ga vec morali ocjenjivati i lijepiti mu naljepnice, prije bi ga se moglo nazvati srpskim romanticarem (u literarnom smislu), nego velikosrpskim ideologom (jer on to nije).
Jako dobro razumijem ulogu mitologije u nasim nesretnim pricama, i upravo iz tog razloga ne prihvatam gradjenje kontra-mitologije na slicnim pogubnim principima. Sta velis?