Forum Klix.ba

lejlamo wrote:

fedor wrote:[Dobro je i to pitanje. Ali ja sam postavio, namjerno pitanje, ako je već postoji da li i umire!? Nema te slike o partneru koja se kasnije ne izmijeni, bilo pozitivno bilo negativno!

pa da, zato sam i dodala...da partneri moraju biti zrele osobe...koje znaju sta hoce..moraju prvo znati prihvatiti sebe takvima kakvi jesu...pa i onoga drugoga bez idealiziranja....i zatvaranja ociju....spremnost na kompromis...stalno ulaganje...i međusobno razumijevanje odrzavaju ljubav...

Pa tako nekako...
Samo što danas ne postoji, imam osjećaj!

Postoji, postoji samo u manjim količinama. Danas nam je sve fast od fooda do pjevača, preko instant kafe do instant ljubavi. Ali ima još ljudi koji vole oćejfit dobru bosanku kahvu.

Ghost_Rider_XXX wrote:Postoji, postoji samo u manjim količinama. Danas nam je sve fast od fooda do pjevača, preko instant kafe do instant ljubavi. Ali ima još ljudi koji vole oćejfit dobru bosanku kahvu.

cak i u slavoniji

ali ne bih se slozila s crnim generalizacijama - trazenje i pronalazenje ljubavi ima veze sa srecom, ali ima veze i s vlastitim karakterom. da bi nasao ljubav moras biti otvoren i spreman za rizike. ako nije lijepo zavrsilo prvi, drugi ili deseti put, uvijek ima sanse za nekog novog, nesto novo. u biti, nema se sta izgubiti jer od svake nove osobe u svom zivotu naucimo ponesto.

wewa wrote: ali ne bih se slozila s crnim generalizacijama - trazenje i pronalazenje ljubavi ima veze sa srecom, ali ima veze i s vlastitim karakterom. da bi nasao ljubav moras biti otvoren i spreman za rizike. ako nije lijepo zavrsilo prvi, drugi ili deseti put, uvijek ima sanse za nekog novog, nesto novo. u biti, nema se sta izgubiti jer od svake nove osobe u svom zivotu naucimo ponesto.

Naučiš ponešto, ali to je prevelika cijena koju treba čovjek da plati, za jedan život!

wewa wrote:
ali ne bih se slozila s crnim generalizacijama - trazenje i pronalazenje ljubavi ima veze sa srecom, ali ima veze i s vlastitim karakterom. da bi nasao ljubav moras biti otvoren i spreman za rizike. ako nije lijepo zavrsilo prvi, drugi ili deseti put, uvijek ima sanse za nekog novog, nesto novo. u biti, nema se sta izgubiti jer od svake nove osobe u svom zivotu naucimo ponesto.

Ovo boldirano je tako dobro rečeno, a nažalost dosta njih se nakon razočarenja, dugih veza ili čega već više ne žele vezati

Ja kažem kad je prava osoba u pitanju, insan bi pokušao i hiljaditi put sa novom vezom

fedor wrote:

wewa wrote: ali ne bih se slozila s crnim generalizacijama - trazenje i pronalazenje ljubavi ima veze sa srecom, ali ima veze i s vlastitim karakterom. da bi nasao ljubav moras biti otvoren i spreman za rizike. ako nije lijepo zavrsilo prvi, drugi ili deseti put, uvijek ima sanse za nekog novog, nesto novo. u biti, nema se sta izgubiti jer od svake nove osobe u svom zivotu naucimo ponesto.

Naučiš ponešto, ali to je prevelika cijena koju treba čovjek da plati, za jedan život!

ma koja je to prevelika cijena? mjereno cime? tugom i razocarenjem? pa ne moras imati propalu vezu iza sebe da bi bio tuzan i razocaran...
ne pricam napamet - iza mene je solidan broj zavrsenih prica, a jedna je trajala vise od decenije. pa opet ne smatram da sam gubila vrijeme. niti me to sprijecilo da udjem u novu pricu s nadom da ce trajati - dok je lijepo i dok traje

A hebi ga, insan mora otvorit hiljadu školji da nafata jedan biser.

wewa wrote: ma koja je to prevelika cijena? mjereno cime? tugom i razocarenjem? pa ne moras imati propalu vezu iza sebe da bi bio tuzan i razocaran...
ne pricam napamet - iza mene je solidan broj zavrsenih prica, a jedna je trajala vise od decenije. pa opet ne smatram da sam gubila vrijeme. niti me to sprijecilo da udjem u novu pricu s nadom da ce trajati - dok je lijepo i dok traje

mjerena živcima...

fedor wrote:

wewa wrote: ma koja je to prevelika cijena? mjereno cime? tugom i razocarenjem? pa ne moras imati propalu vezu iza sebe da bi bio tuzan i razocaran...
ne pricam napamet - iza mene je solidan broj zavrsenih prica, a jedna je trajala vise od decenije. pa opet ne smatram da sam gubila vrijeme. niti me to sprijecilo da udjem u novu pricu s nadom da ce trajati - dok je lijepo i dok traje

mjerena živcima...

a ne bih ja potcjenjivala svoju zalihu zivaca. niti iceg drugog, ako cemo iskreno

Ma.Le.Na wrote:i jos da dodam

svaka im cast kad su imale snage i hrabrosti prekinuti
i kada su uvidjele na vrijeme da niste jedno za drugo

sta da vam se desilo da se vjencate i nakon godinu skontate da to nije to

problematicno je koliko ljudi bi radje i u problematican brak..pa da guraju...da budu na granici srece i nesrece..a samo da nisu sami..

Iako se ne slazhem sa vecinom napisanog u ovm postu, jer ne odajem priznanje nekome ko je bio shupak na kraju veze , moram reci da sam ja jako zahvalan jednoj bivshoj.
Ona toga nije ni svjesna, niti ce ikada biti, dok god sam ja ove pameti.

Moram li reci da pokushava neki kontakt da ostvari sad, iako je u vezi?!

burek_in_space wrote: Iako se ne slazhem sa vecinom napisanog u ovm postu, jer ne odajem priznanje nekome ko je bio shupak na kraju veze , moram reci da sam ja jako zahvalan jednoj bivshoj.
Ona toga nije ni svjesna, niti ce ikada biti, dok god sam ja ove pameti.

Moram li reci da pokushava neki kontakt da ostvari sad, iako je u vezi?!

Šta je ovo, sve bivše zovu opet, a u vezi? Evo, skoro svaki forumaš ima jednu takvu Neki sindrom novi, šta li

Glupace nepromisljene i nezrele

fedor wrote:

Le_La wrote: Ne smijes to tako gledati, nisi izgubio vrijme, imao si lijepo vrijme sa osobom koja ti je nesto znacili i kojoj si ti znacio, nazalost neke stvari ne traju vjecno neki ljudi mozda nikada nece imati to sto si ti imao, tako da trebamo biti zahvalni za godine koje smo proveli sa voljenim osobama ikao nekad kraj dodje.

Sve je dobro i lijepo. Pa kad smo imali sve lijepo i vrijeme i momente, daj da to lijepo završi na kraju još ljepše, a ne da se sve, da izvineš, usere!
Evo čitam, prethodne postove, i u većini slučajeva razmišljamo isto. I ja sam bio 4 god., u vezi. Što rekoste, čekao da se njene ambicije ispune, da završi faks, nađe posao...O vjenčanju/svadbi nismo puno ni govorili iako se to nametalo kao logičan slijed događaja, više je ona insistirala na tome...ali hajd!
I na kraju dođe dan, nikad to neću zaboraviti. Bila je nedjelja, izašli, sve fino i...................
Kaže se ovako: "Ja tebe volim (to mi je najjače), dalje, meni ova veza nije kao što je bila na početku, nema ono nešto, sve se izgubilo (ja se sjebao)"......i onda minut ćutanja!
Kažem ja:"Kako je moguće, da si me sinoć voljela, klela se, i sad se probudila i odjednom se ne može više"?
A mlada odgovara: "pa eto, nije to baš tako, to već traje par mjeseci......bla, bla, bla...."
Prvo, odmah sam znao da je sebi već pripremila "mjesto", i kažem sebi "no problem" (što ti kazao Eki Jevrić), neka ide....
Bio sam u depresiji 5-6 mjeseci, nisam bio dobro nikako, nisam ni mogao da shvatim kako neko nakon 4 godine, jednostavno ode, odnosno da prostite da te odjebe, ali eto! I tako je to bilo, završila se jedna priča, da bi nakon toga, sad ima već 2 godine, ona mene zvala, kao da idemo na kafu....
I jbt, pitam sebe: "Da li je ona normalna"? Mislim, nisam lud da takvo sebi nešto dozvolim, bio bih najveći debil,... Naravno nisam otišao, i dan danas zove, a u vezi je!
Zato kad sve prođe, shvatiš da i nisi imao nešto posebno, da je sve to bilo jedno zavaravanje, ali čovjek mlad, pa ne zna....
Sad je sve OK! Idemo dalje, upoznajemo nove ljude, žene/djevojke (kako god), i to je to!

Ja to sve razumijem i nisam ni mislila da treba zaliti za tom osobom ili je cak uzeti natrag kada ona to pozeli. Ali isto tako ne shvatam zaljenje za kao " propalim vremenom". Ja licno napr ne mogu zaliti ili gledati na svoju propalu vezu kao izgubljeno vrijme. Osjecala sam se dobro, volila, bila voljena, i ako sa njegove strane to vise nije tako, zahvalna sam na iskrenosti i idemo dalje. Ako jos pocnem zaliti za ulozenim vremenom i osjecajima onda frustraciji i depresiji nigdje kraja.

Ghost_Rider_XXX wrote:

fedor wrote:Evo pitanje, "umire" li ljubav?

Mislim da je ljubav ko biljka, ako se održava kako treba, cvjetaće i biti mnogo lijep prizor, ako se prema njoj ponašaš ko prema kakvom kaktusu i zaljevaš je jednom u po godine ima i da izgleda ko kaktus.

Vrlo lijepo receno.

blufonka wrote:Iz vlastitog iskustva: veza moze opstati i uspjeti pod par uslova:
1. ako je fakat ljubav prisutna
2. ako ste oboje strpljivi i to jako
3. ako planirate zajednicku buducnost (ukoliko nemate konkretnih planova nego taljigate onako pa dokle stignete necete stici daleko jer te bezobavezne situacije nemaju opstanka u ovakvim slucajevima)!

ništa od ovog nije bilo dovoljno
barem u mom slučaju

Eleonora wrote:Glupace nepromisljene i nezrele

mojne generalizirati

citroen wrote:

Eleonora wrote:Glupace nepromisljene i nezrele

mojne generalizirati

Ne genereneneneralizujem.

moguce, al bolje bez

Ghost_Rider_XXX wrote:A hebi ga, insan mora otvorit hiljadu školji da nafata jedan biser.

Ja sam do prije pola godine bila u vezi koja je u pocetku bila u istom gradu, a nakon 7 mjeseci na daljinu. Ja otisla u jedan grad on u drugi. Tu udaljenost smo izdrzali jos nekih godinu dana - mozda 8 mjeseci, nisam sto posto sigurna, mrsko mi razmisljat u detalje...
Uglavnom posto smo pocetak veze proveli zajedno to nam je dalo dovoljno vremena da se dovoljno zavolimo i stecemo jedno u drugo povjerenje. I meni je povjerenje bilo skoro pa vaznije od ljubavi koju smo osjecali. Dokle god sam imala povjerenje u njega nista mi nije bilo problem, ni neredovno vianje, ni svadje, ni to sto nam je veza postala monotona i ofucana, sve je bilo i dalje super dok sam imala povjerenje u njega. Onda sam izgubila povjerenje u sebe, a zatim i u njeg, rekao je bezveznu laz koja je toliko nabubrila i tada sam potpuno izgubila povjerenje u nasu vezu opcenito. Tada su nastali problemi, koliko god smo se trudili da sve to prebrodimo i da ponovo uspostavimo to neko vjerovanje jedno u drugo, meni nikako nije islo, i zbog toga su stalno one gluposti koje su bile ranije nevazne sada postajale strasno bitne i velike i na kraju smo prosto pukli./ Uopste vise nisam znala jel ga volim ili ne, niti sam znala da li on mene voli ili ne, a cijelo vrijeme smo se ono folirali ma sve ce biti ok, volimo se, bla, bla... Na kraju sam shvatila da cu biti sretnija sama nego u takvoj pacenickoj vezi.
Po ovome mozda mislis da ja ne odobravam takvu vezu, ali koliko god ona imala svojih nedostataka PO MENI SE IPAK ISPLATI, jer dok nam je bilo lijepo bilo nam je PRElijepo i vrijedilo je svakog momenta, jer prvih godinu i nesto nam je bilo savrseno i nio malo ne zalim zbog toga... Mladi smo oboje pa nisam ni ocekivala bajku koja ce trajati SRETNO DO KRAJA ZIVOTA.
Ukoliko ti se osoba svidja i ti njoj, trebate pokusti pa koliko-god. Ne mozes znati hocetel za mjesec dana prekinuti ili cete se za nekoliko godina vjencati... Ljubav je da se voli i uziva a ne cijelo vrijeme ispipava je li nesto ok ili nije, je li nesto dozivotno ili nije... Ako je ikako bilo lijepo to je najbitnije a koliko je trajalo to je manje vazno...

Ghost_Rider_XXX wrote:

fedor wrote:Evo pitanje, "umire" li ljubav?

Mislim da je ljubav ko biljka, ako se održava kako treba, cvjetaće i biti mnogo lijep prizor, ako se prema njoj ponašaš ko prema kakvom kaktusu i zaljevaš je jednom u po godine ima i da izgleda ko kaktus.

Uh ovo mi se mnogo svidja... Mislim da je to zaista tako...

Ljubav je da se voli i uziva a ne cijelo vrijeme ispipava je li nesto ok ili nije, je li nesto dozivotno ili nije... Ako je ikako bilo lijepo to je najbitnije a koliko je trajalo to je manje vazno...

Ovo je jako lijepo receno... ali ja ne mogu a da ne ispipavam

Eleonora wrote:

Ljubav je da se voli i uziva a ne cijelo vrijeme ispipava je li nesto ok ili nije, je li nesto dozivotno ili nije... Ako je ikako bilo lijepo to je najbitnije a koliko je trajalo to je manje vazno...

Ovo je jako lijepo receno... ali ja ne mogu a da ne ispipavam

Malo koja djevojka može biti a da ne ispitiva, analizira, procjenjuje...

I onda kada se zapletem u vlastitom analiziranju...........

Moj voljeni i ja živimo u drugim gradovima, udaljenost je cca nekih 90km....udaljeni smo od samog početka, u vezi smo godinu dana i planiramo vjeridbu na proljeće...sve u svemu, može se ako je ljubav dovoljno jaka...mi se nekada viđamo i po 4 puta semdično, nekada se vidimo jednom u 15 dana, ali se stalno čujemo telefonom, mnogo razgovaramo i imamo beskrajno povjerenje jedno u drugo