Kad sam bio mali ... sa prozora sam mogao vidjeti fabriku duhana... pošto mi je sva nekakva šarena bila.. smatrao sam da je to neki dvorac , ili šta već... te da u njemu žive razni vitezovi itd... i da smatrao sam da su se u ratu borili osim sa puškama nego i sa mačevima , strijelama....
smatrao sam i ja , a i svi moji drugovi da ukoliko kopajuci zemlju prođemo 2 betona da ćemo doc u kinu

razmisljao sam vise puta kako cemo doc u kinu onda sta kad prodjemo drugi beton hocemo ih moc odozgor vidjet il šta već
kao mali sam obozavao lego kockice... nije mi jasno bilo nikako kada je jedan od starijih momaka (djecaka) punu kutiju igračaka bacio u kontejner
posto su svi znali da imam previse lega, jedan mi je mali nudio 5 km da mu prodam lego kockica.. ja sam naravno pristao (tad je bilo 5km uh

) skupio nekih beze "djelova" i prodao mu.. da bi kasnije i on morao vratiti lego, a i ja pare... znao sam i krast neke djelove iz obdaništa ...

jednom sam dobio na poklon nekog kao lego robota... malo drugaciji djelovi od onih obicnih lego kockica.. i odnesem u obdanište, vratim se bez njega.. jedan mali ukrao.. kasnije se saznalo ko je ukrao... te su mi naravno vratili tog robota... a i poklonili lego motora
Jednom sam primjetio na frizideru nekih 10 -15 komada x 5 km. Reko ako uzmem jednu od 5 km niko neće skontat

. Fol zovnuo mamu i kazem joj neki prosio ispred vrata i otišao.. ja bezveze da pogledam u pod kad 5 km tamo...

kasnije naravno mi je mama odma skontala...
znao sam i od starog krast pare iz džepa.. uvjek je imao bezbroj sitnih kovanica od 0,50, 1 km i 2 km... naravno nikad nebi skontao... jednom sam uzeo 1x 2 km i 1 x 1km. i sad mi je bilo malo ofirno kad vide kolko para imam i kazem mami da sam cuo kako je nekome u haustoru ispalo para , te odo da ih nađem

naravno sve te pare su išle na slibe...
kad smo već kod sliba (sličica , fudbalera) uh kolko smo se samo sati znali "peljati"... eh.. i da nikad nisam popunio taj album.. vjerovatno jer nisam ni imao dovoljno para ...
obozavao sam fudbal kao i vecina.. doduse za razliku od nekih sam bio talentovan

dobio sam na poklon kopacke koje sam redovno nosao vani , po betonu

jednom sam dobio na poklon kostobrane.. koje sam iznosio jedno vrijeme onako vani bez štucni
kao mali pored mog nebodera se gradila jedna zgrada... i sad tu je bio wc za radnike.. jednu noc jedan stariji covjek iz mog nebodera udje u wc po noći i jedan od starijih drugova ga zakljuca... valjda je tu ostao cjelu noc
nedugo nakon toga mi popunjavali u zgradi slicice.. i bas taj covjek izlazi iz stana... ja sam se nesto krenuo smijat i on mene uhvati za majicu baci me na pod... ja ga gledam kontam zezam se... kad kreno me nogama udarat

ja ga udario jednom kopackom i on me nastavio dole sutat... drugovi svi pobjegli posakrivali se... šta cu odem kasnije po starog... uh kad ga je nahvatao... dolazila i policija itd... on se branio time što je rekao da sam i ja njega udario nogom , pokazivao modricu na nogi ... a ja ono bio kao

sreca stari dobar bio sa sinom od ovog ludog starca
nakon 2,3 godine poslije toga čovjek je umro.. pokoj mu duši...
već u 4 razredu osnovne dolazi u naselje prvi internet klub, te je već od tad sve sa igrom vani prestalo bit važno i zanimljivo (osim fudbala) ... bili su glavni counter, warcraft , generals
ima dosta toga ne mogu se sjetiti u ovom trenutku
( i da vecini su događaji iz djetinjstva bili prije 15,20 i više godina... dok meni.. nekih desetak godina

)