vivaldi wrote:
Posto sam ti ja replicirao na temi o JP red da ti ovde odgovorim.
Kada se govori o diskriminaciji, obicno se ona pojednostavljuje i povrsno analizira po prinicipu nikog nikog ne dira, svima je jednako tesko i svi su ugrozeni sto svakako "na prvu" ima smisla, ali je problem puno kompleksniji.
Ali krenimo redom i malo drugacije.
Da li npr Bosnjaci diskriminisani danas u Banjaluci? Ti ces reci da jesu, ja cu isto tako reci da jesu, ali Banjalucki Srbin vjerovatno nece. Zasto?
Pa zato sto ce ti on reci da u BL ima ministar Omer, ima ministar Dzerard, pa ce ti reci (a to i sam mozes vidjeti ako nekad pogledas) da na RTRS-u radi ko urednica neka Lejla, da ima voditeljica Aida, da ima novinar Ajdin (sve informativni program), reci ce ti da je PR Mtela takodjer neka Aida, reci ce ti da su i dalje najbolji i najpoznatiji cevapi kod Muje, da neki drze privatne firme, da ima pokoji u entietskim instittucijama, da ih ima malo vise u drzavnim institucijama u BL, kapa im lova iz dijaspore, reci ce ti da ih niko vec godinama ne dira, da se dzamije obnavljaju, da je cak i za Ferhadiju Vlada RS-a dala 1,5 miliona KM...i onda ce ti reci da s obzirom koliko ih ima zive bolje od mnogih Srba u BL.
Sve ovo sto sam nabrojao je samo djelic opstepoznatih cinjenica, i sve je to tacno, ali zivot Bosnjaka u Banjaluci je puuuuno gori nego sto izgleda kad ovako poredam stvari, zar ne?
A sada se vratimo na Sarajevo pa cu ti kroz to objasniti zasto to nije tako kao sto se mnogima cini.
Najbolji i sto je jos vaznije najveci poslodavac u drzavi pa samim tim i u Sarajevu ti je drzavni aparat. Koliko taj aparat postuje manjinske narode, mislim da si vidio na onom linku sto sam ti ga ostavio na temi o JP.
Nakon toga, najveci poslodavci u Sarajevu su ti javna preduzeca. Sta ti mislis kakva je sansa nekome ko se zove Jovo da se zaposli u npt Telecomu? Nikakva!
Naravno, male sanse ima i Bosnjak, ali on ce bar pokusati preko amidze, daidze, tetka koji su u SDA ili bilo koga da dodje do nekog glavonje koji ce ga zaposliti. Da li ce uspjeti, nije ni vazno, ali zna se da tu firmu oduvijek kontrolise SDA i samim tim neki Jovo nema ama bas nikakve sanse da tu bilo sta, ma cak ni da se obrati.
Ako pak neki Bosnjak ne moze nista tu, onda ce probati takodjer preko amidze, daize, ili tetka koji je u SDA probat nestu u Fabrici duhana, gdje Jovo takodjer ama bas nema nikakvih sansi bez obzira koliko bio pametan, lijep i misicav.
Ako pak ne uspije ni tu, onda moze probati sa najjacom kompanijom u drzavi Elektrprivedom. Tu firmu kontrolise stranka koja ima moto 100% BiH, ali kada im odes na portal, vidjeces da upravljacku strukturu cini 17-18 ljudi koji su, gle cuda, 100% Bosnjaci. Onda ce Bosnjak tu probati preko drugog amidze, daidze, tetka, a Jovo ce ga naravno opet ispusiti.
Ovaj niz potom mozes nastaviti i ostala javna preduzeca, ali i vecinu privatnih jer svima nam je jasno da da ne moztes biti uspjesan privatnik ako nisi dobar sa vlastima sto u prevodu opet znaci SDA, SBiH...
Nakon tih ekonomskih problema onda ides na ostala zivotna pitanja.
Da li ces uspjeti dijete u zeljenu srednju skolu jer ti tamo opet treba neki amidza, daidza..Sve te to isto ceka i na fakultetu ili na upisu, ili na statusu redovan/vanredan ili prilikom sredjiavanja nekog ispita.
Sve to primjeni i na lijecenje. Ako imas daidzu u bolnici ili negdje drugo na jakom mjestu, ti ces sve nalaze rijesiti u par mjeseci - ako nemas, na svaki ces biti narucen "u drugoj polovini naredne godine".
I tako redom...
Kad sve saberes, u ovoj drzavi na svakom pedlju bar 80% osnovnih zivotnih stvari ti na ovaj ili onaj nacin kontrolisu nacionalne stranke (zaposljavanje, obrazovanje, lijecenje, sigurnost...).
Samim tim svako ko je u drugom toru U STARTU NEMA SANSE da bude ravnopravan odnosno biva zrtvom diskriminacije.
Prvo mislim da treba odvojiti odnos i razmišljanje večine običnih ljudi Sarajlija od politike. Kada govorimo o stanju duha prema ovom pitanju u gradu to je ono što afektira pripadnike manjina u svakidašnjem životu u Sarajevu. To je onaj dio priče o tradiciji, komšiluku, poštovanju i toleranciji prema različitosti. Shodno tome ako posmatramo proces reintegracije Sarajeva i egzodusa Srba na poziv Krajišnika na kraju rata jasno je da je u ovom procesu večina Srba napustila Sarajevo i njegovu okolinu ali to pokazuje njihovo stanje duha a ne Sarajlija. Dakle bez obzira na brojno stanje večine i manjine u nekom gradu može se definisati stepen otvorenosti tolerancije i odnosa prema manjinama i različitostima. Dakle brojnostanje manjina ne mora biti pokazatelj stanja duha i potencijala odnosa.
Činjenica da je večina Srba otišla iz Sarajeva i da ih danas nema puno u gradu ne znači da je Sarajevo netolerantan grad već u principu u večini slučajeva znači da ti Srbi nisu htjeli da ostanu među muslimanima. Dakle to ne zavisi od tih muslimana jer jedino što bi oni mogli učiniti da bi tim Srbima Sarajevo postalo grad u kojem bi živjeli jeste da se prekrste na pravoslavlje ili da se odsele i prepuste grad Srbima. Dakle tu ne govorimo o toleranciji već o budalaštinji.
Drugi dio priče je da li bi Sarajlije podržale zapošljavanje Srba i Hrvata po paritetu iz 91. ako se isto ne primjenjuje i u ostatku zemlje. Ako uzmemo pretpostavku da je zaposlenost Hrvata u Sarajevu procentualno veća u odnosu na ukupan prosjek, a mislim da jeste kakav bi efekat bio kada bi se sad još rezervisala mjesta za njih i u opštinskim i kantonalnim institucijama. Mislim da tu onda ipak opet govorimo o budalaštini i mazohizmu, a ne toleranciji. Pogotovo dok u Hrvatskim kantonima imamo 100% popunjenost Hrvatima kao i Srba u RSu.
Bošnjačka politika stalno se zalaže za ideju multietničkih regija u kojima bi onda po paritetu bila formirana vlast i administracija na svim nivoima tako da ne stoji priča o tome kako SDA i SBiH žele segregaciju i bošnjačku dominaciju. Stvar je u tome da politika RSa i hrvatska politika ne daju prostora za kretanje ovog pitanja u pozitivnom pravcu. Lično mislim da bi suprotna politika bila budalasta jer bi diskriminirala Bošnjake koji su također u vrlo nezavidnom položaju. Dakle pitanje je da li je takvo razmišljanje diskriminacija? Ako jeste zar onda ne bi bila diskriminacija Bošnjaka kada bi se za posao i državnim institucijama u Sarajevu preferirali Srbi i Hrvati tako da Bošnjaci nemaju preferencijalni status nigdje.
Rješenje pitanja zapošljavanja u svim državnim institucijama na svim nivoima treba tražiti na nivou cijele BiH i insistirati na tom zahtjevu kod bilo kakvih diskusija o teritorijalnom reustroju. Zato je bitno da se nikada ne pristane na etničku teritorijalnu podjelu po bilo koju cijenu i da se insistira na multietničkim regijama narednih 100 godina ako treba pa kome prije dosadi. A ako neko hoće nešto na silu nek izvoli. A Dodik i Čović nek slobodno pričaju o etničkim federalnim jedinicama i stolnim gradovima, dok god Sarajlije na to ne pristaju to se nikada neće desiti jer stav Sarajeva uvijek će imati odlučujuću ulogu u formranju bošnjačke politike. Zato je važno pitanje opšteg duha i odnosa prema ovom pitanju. Dakle ključna je volja i želja jer ona krči put, ispravlja i stavlja stvari na svoje mjesto.
Dakle vidimo da granice tolerancije kao što je i normalno prestaju tamo gdje tolerancija postaje vlastita šteta. Kada govorimo o prijeratnom Sarajevu činjenica je da je to Sarajevo bilo puno šarenije ali to nije bio samo proizvod tolerancije već također i namjenskog doseljavanja Srba u Sarajevo putem vojno sigurnosnog kadra za kojeg su se gradila čitava naselja poput Ciglana, dijelova Grbavice itd.Grad je imao svoje ulice Vojvode Stepe, Nemanjina, Jug Bogdana, Starine Novaka, Hajduk Veljke, Miloša Obilića, Vojvode putnika, park cara Dušana itd. Dakle sve same istorijske ličnosti koje nemaju ama baš nikakve veze sa Bosnom već isključivo sa Srbijom. Mislim da i ovo rječito govori o tome kakva je bila ta vlast, njena nacionalna struktura i ideologija. Mislim da je iluzorno govoriti o tome da je Sarajevo sve to tolerisalo zbog nekakve tolerancije već isključivo zato što je moralo. Sa druge strane porediti "zlatnu generaciju" Sarajevskih umjetnika s kraja 80. sa bilo čim je također pogrešan pristup jer takva zlatna generacija mora da se gradi jako dugo i da se poklopi jako puno okolnosti.
I na kraju još da kažem da je porediti BL i SA je besmisleno. U BL je za razliku od Sarajeva pobjedio fašizam. Nemoj zaboraviti da su u tom gradu u ratu sistemski srušene sve džamije svi islamski i osmanski objekti odnosno sve što fizički podsjeća na to da su tu nekada živjeli muslimani. Bošnjaci su sistemski ubijani protjerivani i odvođeni u logore tako da su do kraja rata u tom gradu Bošnjaci fizički iskorjenjeni zajedno sa građevinama, nazivima ulica itd. Sve to je drastično uticalo na Banja Luku i Banjalučane i takvo nešto pravi skoro nepovratnu štetu duhu i tradiciji jednog grada. U Sarajevu se to nikada nije desilo. Srbi i Hrvati u večoj ili manoj mjeri u raznim djelovima grada imali više ili manje problema. Bilo je pojedinačnih zločina ali nikada nije provedeno sistemsko etničko čišćenje, rušenje objekata i zatiranje kulture. BL se ne može oprati od svojih zločina time što Bošnjake više niko ne dira ili što poslije 15 godina konačno dozvoljavaju da se obnovi Ferhadija. Sjeti se samo četnikovanja i kamenovanja kod prvog pokušaja obnove Ferhadije. To je nešto sasvim drugo i ne može se nikako porediti sa Sarajevom.
)