Jebao sam mater Bosni
Povodom intervjua koji je za nemački Frankfurter Allgemeine Zeitung dao Bakir Izetbegović, promptno je na svom srboidnom blogu reagovao pomahnitali Rajko Vasić, čuvar Dodikove duhovne baštine u obliku Miletovog SNSD portparola...
Na izjavu da je najveći problem Srba njihov vođa Milorad Dodik koji tačno zna kako da provocira i postavlja prepreke, Rajko odgovara: Srbi su, inače, priglupa sirotinja raja, najmanje polovina od onih koji su prisutni glasaju za Najveći Njihov Problem. Oni bi bili daleko bolji da Dodik nije najgori. Nešto mi se, ipak, čini da je narod pametan. Uvijek glasa isto. Samo traži nove i pametnije glavne junake iste knjige. A zaštita Srba od istrebljenja na ovim prostorima i zaštita Republike Srpske, ne liči mi na provociranje i postavljanje prepreka.
Na izjavu da se ubuduće mora pridobiti Dodik kako bi se založio za bolje odnose među narodima, Rajko protestuje: To što je zabalegano u dvadeset godina, od trenutka kada se Babo Alija založo za BiH umjesto za mir, ne može oprati ni bataljon Dodika. Sada bi sve natovarili na Dodika i na Srbe. Srbima je natovarena agresija, natovareni zločini, natovaren genocid, natovareno silovanje muslimanki, samo što se Haris izvukao. Sada bi im natovarili i patrirotizam, bolje odnose među narodima, dok im Oni biraju Njegovo Ljiljanstvo za Člana.
Na izjavu da Dodik ne smije stalno govoriti o raspisivanju referenduma, zaoštravati situaciju, već mora razviti veći patriotizam za zemlju, Rajko besni: Doima me se ovo muslimansko ostavljanje prostora za druge. NE SMIJE, MORA... Za patriotizam nije zadužen Dodik a ni Bakir, za patriotizam je zadužena zemlja. Ako je u mogućstvu. Patriotizam se ne usvaja prostom većinom, a ni dvotrećinskom. Patriotizam se dobija borbom za svoju zemlju, nekad, vađenjem jednjaka, nekad gandijevski. A poznato je kako smo se i za koje zemlje ovdje borili. Bakir, i drugi mu, mora se opredijeliti. Ili će tražiti od Dodika da bude patriota ili genocidni četnik. Ne može i kama i sladoled. A ovo „Ne smije“ i „Mora“ to je tipično muslimansko ostavljanje prostora. Izvan čaršije. Baš vladalački, fermanski, stambolski. Referendum, veli Bakir. Kad Mi raspisujemo referendum, čim su Srbi zamakli iza ugla, u onoj prostranoj sarajevskoj noći, može. Kad neko drugi pomene referendum onda Mi, Zlatko naš, pomene vojnu intervenciju protiv Republike Srpske. Dok ne dođu Mudžahedini.
Na izjavu da je BiH Dodikova zemlja jer je u njoj rođen, Rajko je pobesneo: Ne znam za Dodika, ali bolje da ga ne pitate. Što se mene tiče, ovo nije moja zemlja, nisam u njoj rođen, nisam za nju ratovao, gladovao i pjesme pjevao. Bilo je godina u kojima sam, kadgod sam mogao, svakodnevno, mater joj jebao. Naseobina je nastala nakon mene, a i Dodika. Ona je rođena pored mene a ne ja u njoj.
Na izjavu da se BiH ne može podijeliti, jer kad to nisu uspjeli 1992. i 1993, neće nikada uspjeti, Rajko je poludeo: Podijeliće se. Podijeliće se. Izjava nadležnog Departmenta me je učinila optimističnim. Kad oni kažu da su za cjelovitu zemlju i njene granice, stvar se obično izvrati. 92. i 93. je nismo dijelili na najbolji način. Nismo prilagodili tehnologiju. Srbi je dijelili kod Karlovca a Hrvati na Drini. Ovaj put, Naseobina će se sama podijeliti a podijeliće je Sarajevo proizvodeći svoje Harise, Zlaje, Bakire... Prvi Njutnov zakon podjele: Podjela, kada dovoljno oteža i sazri, sama pada u krilo.
Na izjavu da su u BiH građeni crkveni objekti kada su muslimani vladali ovom zemljom, Rajko je pomahnitao: Nisu muslimani vladali ovom zemljom. Vladali su Turci. Jesu građeni crkveni objekti ali po vukojebinama. Pošto su Turci i muslimani držali gradove i čaršije a Srbi bježali u brda gdje se Turcima nije dalo ići u osvajanja i vladanja. Tek u dvadesetom vijeku Srbi su počeli da se krštavaju u dolinama. A islam je tolerantan u pizdu maternu. Ckvu Aja Sofiju su pretvorili u sušaru za šljive. Pravoslavci nisu toleratni ni mrvu. U sepetu nisu ostavljali prostora za druge.
Na izjavu da se mjesto kao što je Srebrenica nikada ne može odvojiti od BiH, Rajko je zapenio: 2. oktobra 1413., pouzdano, Srebrenica je bila u sastavu Srbije. Kao i Znepolje, Mačva, Beograd, Zeta. A u doba Kulina bana, 1180 – 1204, Sarebrenica je bila hrišćanska. Djelovale su pravoslavna crkva i rimokatolički red Franjevaca. Sve može, Bakire. I to da jedan jedini Hrvat ostao u Srebrenici, učitelj, penzioner, ako nije i on pokojni.
*Svi citati nepismenog Rajka Vasića ostavljeni u dodikovskom originalu pravopisnog bespuća