A sta je za tebe vrijedno onda?[/quote]
Porodica, drugovi, poso![/quote]
Bravo,
Kenjac.
Tebi nije promakla suština i shvatio si besmisao ratovanja i pogibije za državu. Ljudi trebaju shvatiti da nisu ratovali za svoju slobodu i samostalnost nego da bi povlaštenima bilo bolje. Svako ko kaže da bi život dao za državu je, izvinite na izrazu, ali glup k'o noć. Država je imaginarna tvorevina, da li ste vi toga svjesni? Jedan ljudski život, čak i ogrezlog kriminalca, vrijedi više od države. Možete voljeti državu, navijati za reprezentaciju, biti ponosni na nju, ali dobrovoljno davati život/e za državu - to je granica koju treba povući. Za 1000 - 10 000 godina vrlo vjerovatno neće biti ni Bosne ni Srbije, a možda i puno prije. Možete reći da ste vezani za neki teritorij, ali i to je ubleha. Vi niste rođeni u Jugoslaviji ili Bosni nego na planeti Zemlji. Mogli ste biti rođeni i na teritoriju Zimbabvea i onda bi vas bolio đon za Bosnu, RS, Federaciju. Samostalnost je Bosnu koštala nebrojeno mrtvih, da bi imali ovo - lošu državu.
Kad malo razmisliš, skontaš da je odvajanje Bosne od Jugoslavije bilo budalaština - da se tada ostalo u Jugoslaviji, danas bi svi mi bili u EU, a i uglavnom živi, ekonomija bi bila jača, a ne bi bilo ni RS-a ni Dodika možda. Pitanje je kome su manje bili važni ljudski životi od mogućnosti samostalne vlasti i apsolutne kontrole nad novcem? Političarima, naravno. Svaki koji lafo brine o porodicama poginulih i borcima je lažov. Bilo je nerealno i pomisliti da će Srbi iz Bosne pljeskati 1992. odvajanju od Srbije. Samostalnost se ne ganja stihijno kao što je bio slučaj sa Bosnom. Raspisan referendum i ćao Srbijo. To je danas glavni Dodikov adut da i on raspiše referendum za otcjepljenje. Bošnjaci su te 1992. trebali više ispoštovati Srbe iz Bosne i sve bi prošlo drukčije. Tada još nije bilo rata i nije bilo zločina, dakle, s te pozicije, nije bilo potrebno iskazivati takvo durenje i bijeg iz zemlje bez da se pitaju sunarodnjaci šta oni žele. Možemo se danas ljutiti na Dodika što gleda samo srpske interese a boli ga briga za Bosnu kao cjelinu, ali isto tako su nastupili Bošnjaci 1992, ako ćemo realno da pričamo. Odjednom nisu više marili za Jugoslaviju, a situacija nije bila ista kao u Sloveniji i Hrvatskoj: to su nacionalno homogene zemlje. Moglo je biti postignuto i kompromisno rješenje, Dejton je mogao nastati i 1992.
Mir i životi trebaju biti prioritet a ne samostalnost i država. Od države i samostalnosti koristi su vidjeli samo oni što su krali na vlasti. Dok smo mi proveli 3,5 godine rata +13,5 godina poraća u limbu, izolovani od svijeta i u besparici, ginući, potucajući se u izbjeglištvu, oni su o državnom trošku putovali po svijetu, gradili vile i vikendice, jeli u najskupljim restoranima. Koji političar je poginuo u ratu, živo me zanima? Ili član njegove porodice? Čak i da postoji takav, nema ih baš previše. Koji je izgubio imovinu? A u skoro svakoj običnoj porodici u Bosni pretrpila se ogromna žrtva i izgubili - članovi porodice, prijatelji, materijalno, vrijeme.
I sad, nakon svega, pitanje je odustati od čega? Od ''dobrih vijesti''? Sa trenutne naslovnice teleteksta FTV- a, možda: 1. Katastrofalni rezultati bh.vlasti; 2. Rastrošnost u državnim institucijama; 3. Otkrivena nova masovna grobnica; 4. Specijalisti prijete otkazima. Jedini tračak nade je da će izbore osvojiti potpuno nova ekipa, ali dosadašnji izbori su pokazali da - pobjeđuju uvijek isti, pa mi ni taj optimizam ne pije vode.
Svidjelo mi se i ono što su napisali
nellington,
BSn,
manki.[/quote]
ja ovo tvoje pokusa na onoj drugoj temi o henri kisindzer-u objasnit ali nema sanse...samo budala zivi i umire gdje rodjen a pametan gdje je bolje.. ali nemozes ti bosancu objasnit ne`a sanse u zivotu....
Zijev. Zar ima pacijenata da i dalje porede Jugoslaviju sa Bosnom 
.