Geronimo81 wrote:Pa sta ovdje nije jasno
Pretresno vijeće je takoñe konstatovalo da iz dokaza ne slijedi van razumne sumnje da je u vrijeme
ubijanja u Bikošima Rasim Delić već bio komandant Glavnog štaba Armije BiH. S tim u vezi dokazi
pokazuju da se taj incident odigrao negdje tokom poslijepodneva 8. juna 1993, dok je Predsjedništvo
Republike BiH izabralo Rasima Delića za komandanta Glavnog štaba negdje nakon 14:00 sati. Rasim Delić
je tu funkciju preuzeo najranije izmeñu 19:00 i 21:00 sati. U zaključku, Pretresno vijeće je konstatovalo
da izmeñu Rasima Delića i izvršilaca ubijanja u Bikošima 8. juna 1993. nije postojao nikakav odnos
nadreñeni-podreñeni. Shodno tome, Rasim Delić ne snosi individualnu krivičnu odgovornost na osnovu
člana 7(3) Statuta za zločine počinjene 8. juna 1993. u Bikošima.
Netrebas mi kopirati zasta je osuđen vec sam ti napisao zasta je oslobođen za streljanje zarobljena 24 vojnika i jedne zene koja je imala oznaku crvenog kriza od strane Mudžahedina.Skrolaj i citaj cijelo obrazloženje a ne samo u vezi cega je osuđen. Za ovaj se zlocin izvukao kako pise da nemoze snositi krivicu jer ona tada nije bi komandat glavnog staba.
Nikada ja nisam tvrdio da je cijelo ratno presjednistvo krivo a jesam da je ALija i njegova struja iz SDA kriva.
Zasto bi je tvrdio da je stjepan kljujic kriv kada je bezbroj puta kod alije urgirao da se zlocinci kazne.
Na kraju je i sam rekao u haag za rat.
Tako je recimo rekao da za sukobe nije kriv samo tuđman i kako je nasao dokumente Alije Koje je potpisivao sa Bobanom u tajnosti pa evo ti link i pogledaj ili i on laze protiv babe alije
3:56
http://www.youtube.com/watch?v=pFdRSHSKCLc
Pa jos kada dodam Cacu, Celu, steta stu je jedan ubijen drugi umro imali bi oni mnogo toga za reci pa i zuku, uglavnom imacemo stosta da vidimo kroz suđenja svakakvih dokumenata i svjedočenja.
Opet ponavljam da nekrivim cijelo ratno presjednistvo vec one koji su isto tako pravili bošnjačku republiku na celu sa ALijom .a i svako zna ko je upravljao sa ABIH stjepan kljujic nije a nije ni Lagundžija.
Evo ti malo zlocina pojedinaca u slucaju Kubure i Tuđmanovog čišćenja srednje bosne to jeste onih koji su zarobljeni i koji su ostali.
Dusina ti je pocetak svih sranja po Bosni i Hercegovini nakon Prozora kada se smirila situacija i poceli se postizati dogovori Između ABIH i HVO
Pretresno vijeće je konstatovalo da su Zvonko Rajić, kao i petorica drugih pripadnika HVO-a (Niko Kegelj,
Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić i Augustin Radoš) i jedan srpski civil (Vojislav Stanišić), koji nisu
aktivno sudjelovali u borbama, pogubljeni 26. januara 1993. u Dusini od strane pripadnika 7. brigade.
Vijeće je takoñe konstatovalo da se Enver Hadžihasanović, budući da je slučaj proslijedio nadležnim
pravosudnim organima, ne može smatrati krivično odgovornim zbog toga što nije preduzeo nužne mjere da
kazni za krivična djela počinjena 26. januara 1993. u Dusini.
Pretresno vijeće je konstatovalo da su Franjo Pavlović, Tihomir Pavlović, Vlado Pavlović i Anto Petrović
ubijeni u Miletićima od strane stranih i lokalnih mudžahedina iz logora u Poljanicama. Budući da ti
mudžahedini nisu bili pod efektivnom kontrolom optuženih u aprilu 1993., optuženi se ne mogu smatrati
krivično odgovornima za ubistvo te četvorice Hrvata.
Iz dokaza izvedenih pred Vijećem slijedilo je da su pripadnici 7. brigade držali u zatočeništvu u Muzičkoj
školi muškarce civile bosanske Hrvate i Srbe, kao i pripadnike HVO-a, i to u tri zasebna navrata: prvi put
nakon borbi u Dusini krajem januara 1993.; drugi put nakon borbi na području Zenice, Viteza i Busovače u
drugoj polovici aprila 1993.; treći put nakon izbijanja sukoba u Kaknju u junu 1993.
Vijeće je zaključilo da su zarobljenici u Muzičkoj školi, koji nisu aktivno učestvovali u neprijateljstvima,
bili žrtve okrutnog postupanja koje su pripadnici 7. brigade vršili od 26. januara 1993. do 20. augusta
1993. i 20 septembra 1993., i to u vidu fizičkog i duševnog zlostavljanja, te od mjeseca aprila do juna
1993., u vidu uslova zatočenja. Vijeće je uŜęło na znanje da je tokom tog perioda više od stotinu
zatočenika bilo zatvoreno u Muzičkoj školi.
Pretresno vijeće je konstatovalo da su civili, bosanski Hrvati i bosanski Srbi, kao i pripadnici HVO-a, bili
zatočeni u podrumu bivše kasarne JNA u Travniku od maja do oktobra 1993. godine. Pretresno vijeće je
zaključilo da je van razumne sumnje utvrñeno da su u tom periodu zatočenici, koji nisu aktivno
učestvovali u neprijateljstvima, bili žrtve okrutnog postupanja kojem su ih izlagali pripadnici vojne
policije 17. brigade. Iz iskaza svjedoka vidjelo se da su stražari kasarne, ponekad i u više navrata i tokom
više sati, tukli zatočenike udarajući ih pesnicama, raznim predmetima i nogama. Pretresno vijeće je
zaključilo da radnje počinjene nad zatočenicima u bivšoj kasarni JNA predstavljaju djela okrutnog
postupanja
Pretresno vijeće je konstatovalo da je nekih 250 civila, bosanskih Hrvata i otprilike 20 do 30 vojnika iz
redova HVO-a, 306. brigada zatočila u osnovnoj školi u Mehurićima i u kovačnici u Mehurićima, i to u dva
navrata: dana 6. juna 1993. godine, nakon sporadičnih okršaja u Velikoj Bukovici i u Ričicama, te 8. juna
1993. godine, nakon što je ponovo izbio sukob izmeñu HVO-a i ABiH u Malinama. U osnovnoj školi u
Mehurićima stražu je držao i školom upravljao 1. bataljon 306. brigade.
BUGOJNO ISTO DIJELA POJEDINACA NAD ONIMA KOJI SU UHVACENI
U julu 1993. godine, izbio je sukob izmeñu HVO-a i ABiH u Bugojnu. Dana 24. jula 1993., stotinjak vojnika
iz redova HVO-a i otprilike 150 civila zarobljeno je od strane vojnika 307. brigade u gradu Bugojnu.
Većina njih prebačena je u nekoliko zatočeničkih objekata koji su pobrojani u optužnici, odnosno u Salon
namještaja Slavonija, u samostan u Bugojnu, u Gimnaziju, u Osnovnu školu Vojin Paleksić, na stadion
fudbalskog kluba Iskra i u BH Banku. Pretresno vijeće je uŜęło na znaje da su meñu zatvorenim civilima
bile i porodice i maloljetna lica.
Pretresno vijeće je smatralo da je, osim u slučaju zatočeničkog objekta poznatog kao BH Banka, van
razumne sumnje utvrñeno da su zatočenici zatvoreni u svakom od ovih zatočeničkih objekata, osobe koje
nisu direktno učestvovale u neprijateljstvima, bili žrtve okrutnog postupanja. Uslovi zatočenja su bili loši
i neadekvatni. Kako u kojem centru, hrane ili je bilo malo ili je uopšte nije bilo ili je bila neadekvatna,
pristup sanitarijama je bio ograničen bez valjanog razloga, ili ga uopšte nije bilo, uslovi smještaja su bili
ili loši ili nikakvi, a zatočeničke prostorije su bile bez osvjetljenja ili previše male u odnosu na broj u
njima zatočenih osoba. Nadalje, iz predočenih dokaza je vidjelo da su zatvorenici u više navrata tokom
zatočenja bili podvrgnuti fizičkom nasilju. Krajem jula ili početkom augusta 1993. godine, više zatočenika,
meñu kojima je bio i Mario Zrno, ratni zarobljenik, izvedeno je iz samostana u Bugojnu i izloženo teškom
fizičkom zlostavljanju. Mario Zrno nije preživio ovo premlaćivanje. U noći 5. augusta 1993. godine, pet ili
šest zatočenika, meñu kojima je bio i Mladen Havranek, ratni zarobljenik, žestoko su premlaćeni na
spratu Salona namještaja Slavonija. Nakon više premlaćivanja. Mladen Havranek Nije mogło hodati i
odvučen je niŜ stepenice u ćeliju u podrumu. Mladen Havranek je te iste noći umro, podlegavši
povredama. Pretresno vijeće je konstatovalo da su krivična djela ubistva Maria Zrna i Mladena Havraneka
utvrñena van razumne sumnje.
Pretresno vijeće je zaključilo da je utvrñeno da je okrutno postupanje kojem su bili podvrgnuti zatočenici
u već pomenutim zatočeničkim objektima bilo djelo pripadnika 307. brigade. Meñutim, Pretresno vijeće
je zaključilo da nije utvrñeno da su oni koji su zlostavljali zatočenike izvedene iz samostana u Bugojnu i
oni koji su izvršili ubistvo Marija Zrna pripadali 307. brigadi, niti da su stražari iz 307. brigade, koji su se
nalazili na licu mjesta, mogli spriječiti izvršenje ovih krivičnih djela.
Pretresno vijeće je uzelo na znanje da je 3. korpus de facto bio instanca nadležna da odlučuje o
zarobljavanju, pritvaranju i premještaju zarobljenika u zatočeničke centre uspostavljene u Bugojnu. Iako
je postojala koordinacija izmeñu civilnih i vojnih vlasti u svrhu regulisanja izvjesnih aspekata njihovog
rada, mišljenje Pretresnog vijeća je bilo da je odgovornost za zarobljenike bila u potpunosti na 3. korpusu.
Vidis ovo je sve iz haag i ovo su samo dva slucaja u kojem su sacinjeni dijela pojedinaca a ima ih mnogo.I ovo je jedna od veci sramota istrazitelja haag koji su na optuzenicke klupe stavljali pogresne ljude za pogresne slucajeve kao i pamet ALije da mudžahedini nebudu formalno pod ABIH i da od 93 do 94 nacine toliko ubojstava pa sada imas
Covjeka koji je u grad odveo kerove i pustio ih da ujedaju.
Koliko je Haag smjesan stoji iz podatka da je Serif Patkovic svjedocio u haag kao zapovjednik onih koji su ucinili zlocin u Dusini i evo jos nema optuznice za njega cak je i nekakav presjednik branitelja
Rekoh ti Tuzla je drugaciji mentalitet nije ni u SA bilo oruzani sukoba pa su se srbi i hrvati tlacili i hapsili a ni Sa nije planirao u HR.
Aha slao oruzje naoružavao ih i onda konto sa nekih 40 k HVO pripadnika da osvoji sve
Imas isto i ti tako svjedočenje Sefera halilovića za ALiju da je htjeo da mjenja istocnu hercegovinu za Sandžak i plan o bošnjačkoj republici bilo je na ftv a imas i na youtubeu pa dagle ako zelis
Uf sreca pa nije postojao plan jer po ovim svim dokazima i zlocinima mislim da ste jedni od najkrvaviji naroda na svijetu posto ste pobili toliko ljudi i tolika dijela pojedinaca da bi mogao tvrditi da sa palnom bi bili gori 3 puta od ustasa i četnika.
Posto ja sam ubjeđen da ga je bilo tu ste negdje sa hrvatima srbe necu pominjati oni su uvjerljivo na prvom mjestu u ovom ratu....
Nasa je diskusija zavrsena i vratimo se temi koja bi ovu drzavu na noge digla kada nebi bilo nacionalni zelja o drzavi jednog naroda ili republikama sa jednim narodom...
----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pa sta ovdje nije jasno
Pretresno vijeće je takoñe konstatovalo da iz dokaza ne slijedi van razumne sumnje da je u vrijeme
ubijanja u Bikošima Rasim Delić već bio komandant Glavnog štaba Armije BiH. S tim u vezi dokazi
pokazuju da se taj incident odigrao negdje tokom poslijepodneva 8. juna 1993, dok je Predsjedništvo
Republike BiH izabralo Rasima Delića za komandanta Glavnog štaba negdje nakon 14:00 sati. Rasim Delić
je tu funkciju preuzeo najranije izmeñu 19:00 i 21:00 sati. U zaključku, Pretresno vijeće je konstatovalo
da izmeñu Rasima Delića i izvršilaca ubijanja u Bikošima 8. juna 1993. nije postojao nikakav odnos
nadreñeni-podreñeni. Shodno tome, Rasim Delić ne snosi individualnu krivičnu odgovornost na osnovu
člana 7(3) Statuta za zločine počinjene 8. juna 1993. u Bikošima.
Šta nije jasno?
Srljaš iz jedne djetinjarije u drugu. Direktan citat iz presude Rasimu Deliću koji stoji samo paragraf izna ovog citata koji si ti naveo.
Što se tiče postojanja odnosa nadreñenog-podreñenog izmeñu Rasima Delića i počinilaca zločina u
Bikošima 1993, Pretresno vijeće podsjeća na svoj gore navedeni nalaz da nije dokazano van razumne
sumnje da su počinioci, kako to navodi tužilac, bili mudžahedini iz grupe iz Poljanica. Pretresno vijeće je
ipak ispitalo tvrdnju tužioca da su 8. juna 1993. mudžahedini iz Poljanica bili de facto potčinjeni 3.
korpusu. S tim u vezi Pretresno vijeće je primijetilo da ne postoje konkretni dokazi u vezi s nareñenjima
koja su mudžahedini iz Poljanica primali od jedinica Armije BiH. Konkretno, iz dokaza samo slijedi da su 8.
juna 1993. mudžahedini iz logora Poljanice bili angažovani u borbama protiv HVO-a u dolini Bile
istovremeno kad i jedinice Armije BiH. Nadalje, iako iz dokaza slijedi da su mudžahedini iz logora
Poljanice i vojnici Armije BiH znali za prisutstvo jedni drugih, iz dokaza nije jasno da li su te dvije grupe
djelovale zajedno. Stoga se Pretresno vijeće nije uvjerilo da su mudžahedini iz Poljanica bili de facto
potčinjeni Rasimu Deliću.
Što se tiče grupa mudžahedna generalno, Pretresno vijeće se isto tako nije uvjerilo da su te grupe bile de
facto potčinjene Rasimu Deliću. Vijeće je konstatovalo da je odnos izmeñu bilo koje od grupa stranih
mudžahedina i Armije BiH u to vrijeme bilo ispravno karakterizirati kao saradnju izmeñu odvojenih i
nezavisnih vojnih entiteta, a ne kao potčinjenost mudžahedina u okviru jedne jedinstvene vojne strukture.
Evo linka
http://www.icty.org/x/cases/delic/cis/b ... im_bcs.pdf
I ti onda pitaš šta nije jasno ...
Tačno ti u ovoj presudi stoji da su ovi zločini DJELA POJEDINACA koji sa Armijom BiH imaju vrlo malo ili skoro nikakve veze. A to što tebi i tvojim tvrdnjama takva presuda ne odgovra (i.e vrati se na moju prvu repliku tvome postu na ovoj temi) je posve drugi par opanaka.
Netrebas mi kopirati zasta je osuđen vec sam ti napisao zasta je oslobođen za streljanje zarobljena 24 vojnika i jedne zene koja je imala oznaku crvenog kriza od strane Mudžahedina.Skrolaj i citaj cijelo obrazloženje a ne samo u vezi cega je osuđen. Za ovaj se zlocin izvukao kako pise da nemoze snositi krivicu jer ona tada nije bi komandat glavnog staba.
Pogledaj moj citat iznad. Tačno stoji da POJEDNICI koji su počinili ovaj zločin nisu bili dio komandne odgvorornosti Armije BiH kao ni Predsjedništva RBiH. Razlika je ogoromna.
Nikada ja nisam tvrdio da je cijelo ratno presjednistvo krivo a jesam da je ALija i njegova struja iz SDA kriva.
Zasto bi je tvrdio da je stjepan kljujic kriv kada je bezbroj puta kod alije urgirao da se zlocinci kazne.
Na kraju je i sam rekao u haag za rat.
Tako je recimo rekao da za sukobe nije kriv samo tuđman i kako je nasao dokumente Alije Koje je potpisivao sa Bobanom u tajnosti pa evo ti link i pogledaj ili i on laze protiv babe alije
3:56
http://www.youtube.com/watch?v=pFdRSHSKCLc
Pogledaj moj prvi dio posta i citata iz haškog tribunala iz presude Deliću. Nikakve tu uvezanosti nije bilo a pogotovo ništa ni nalik na udruženi zločinački poduhvat. Presuda po tom pitanju je jasna. JJedino ako ti znaš nešto što haški istražitelji nisu otkrili....
Pa jos kada dodam Cacu, Celu, steta stu je jedan ubijen drugi umro imali bi oni mnogo toga za reci pa i zuku, uglavnom imacemo stosta da vidimo kroz suđenja svakakvih dokumenata i svjedočenja.
Da legendo, ali NE DODAJEŠ TI i to i jeste tvoj problem što lične insinuacije pokušavaš "prodati" pod "neoborivu evidenciju". Imamo svašta vidjeti...eno npr. Hakalovića oslobodiše..
Opet ponavljam da nekrivim cijelo ratno presjednistvo vec one koji su isto tako pravili bošnjačku republiku na celu sa ALijom .a i svako zna ko je upravljao sa ABIH stjepan kljujic nije a nije ni Lagundžija.
Da, ali uopšte nije bitno šta ti ponavljaš. Tužilaštvo u Haagu je veoma jasno. Nikakvog udruženog zločinačkog poduhvata od strane tadašenjeg vojno-političkog vrha RBiH nije bilo,niti jednog dijela Predsjeništva niti kompletnog Predsjedništva. Eno ti gore iznad citata iz presude Deliću pa čitaj ponovo.
Evo ti malo zlocina pojedinaca u slucaju Kubure i Tuđmanovog čišćenja srednje bosne to jeste onih koji su zarobljeni i koji su ostali.
Sa ovim zločinima pojedinaca sam upoznat. Nije mi jasno šta želiš reći sa ovim?
Dusina ti je pocetak svih sranja po Bosni i Hercegovini nakon Prozora kada se smirila situacija i poceli se postizati dogovori Između ABIH i HVO
Pa jeli "početak svih sranja po Bosni i Hercegovini" ili je "nakon Prozora" ? Nemože i jedno i drugo. Mada je ova tvrdnja laž sama po sebi jer su HVO-HV napali Gornji Vakuf 11 januara 1993, mada ni to nije bio početak agresije HVO-HV-a na RBiH. Ali i ovo je dovoljno.
Pretresno vijeće je konstatovalo da su Zvonko Rajić, kao i petorica drugih pripadnika HVO-a (Niko Kegelj,
Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić i Augustin Radoš) i jedan srpski civil (Vojislav Stanišić), koji nisu
aktivno sudjelovali u borbama, pogubljeni 26. januara 1993. u Dusini od strane pripadnika 7. brigade.
Vijeće je takoñe konstatovalo da se Enver Hadžihasanović, budući da je slučaj proslijedio nadležnim
pravosudnim organima, ne može smatrati krivično odgovornim zbog toga što nije preduzeo nužne mjere da
kazni za krivična djela počinjena 26. januara 1993. u Dusini.
Pretresno vijeće je konstatovalo da su Franjo Pavlović, Tihomir Pavlović, Vlado Pavlović i Anto Petrović
ubijeni u Miletićima od strane stranih i lokalnih mudžahedina iz logora u Poljanicama. Budući da ti
mudžahedini nisu bili pod efektivnom kontrolom optuženih u aprilu 1993., optuženi se ne mogu smatrati
krivično odgovornima za ubistvo te četvorice Hrvata.
Iz dokaza izvedenih pred Vijećem slijedilo je da su pripadnici 7. brigade držali u zatočeništvu u Muzičkoj
školi muškarce civile bosanske Hrvate i Srbe, kao i pripadnike HVO-a, i to u tri zasebna navrata: prvi put
nakon borbi u Dusini krajem januara 1993.; drugi put nakon borbi na području Zenice, Viteza i Busovače u
drugoj polovici aprila 1993.; treći put nakon izbijanja sukoba u Kaknju u junu 1993.
Vijeće je zaključilo da su zarobljenici u Muzičkoj školi, koji nisu aktivno učestvovali u neprijateljstvima,
bili žrtve okrutnog postupanja koje su pripadnici 7. brigade vršili od 26. januara 1993. do 20. augusta
1993. i 20 septembra 1993., i to u vidu fizičkog i duševnog zlostavljanja, te od mjeseca aprila do juna
1993., u vidu uslova zatočenja. Vijeće je uŜęło na znanje da je tokom tog perioda više od stotinu
zatočenika bilo zatvoreno u Muzičkoj školi.
Pretresno vijeće je konstatovalo da su civili, bosanski Hrvati i bosanski Srbi, kao i pripadnici HVO-a, bili
zatočeni u podrumu bivše kasarne JNA u Travniku od maja do oktobra 1993. godine. Pretresno vijeće je
zaključilo da je van razumne sumnje utvrñeno da su u tom periodu zatočenici, koji nisu aktivno
učestvovali u neprijateljstvima, bili žrtve okrutnog postupanja kojem su ih izlagali pripadnici vojne
policije 17. brigade. Iz iskaza svjedoka vidjelo se da su stražari kasarne, ponekad i u više navrata i tokom
više sati, tukli zatočenike udarajući ih pesnicama, raznim predmetima i nogama. Pretresno vijeće je
zaključilo da radnje počinjene nad zatočenicima u bivšoj kasarni JNA predstavljaju djela okrutnog
postupanja
Pretresno vijeće je konstatovalo da je nekih 250 civila, bosanskih Hrvata i otprilike 20 do 30 vojnika iz
redova HVO-a, 306. brigada zatočila u osnovnoj školi u Mehurićima i u kovačnici u Mehurićima, i to u dva
navrata: dana 6. juna 1993. godine, nakon sporadičnih okršaja u Velikoj Bukovici i u Ričicama, te 8. juna
1993. godine, nakon što je ponovo izbio sukob izmeñu HVO-a i ABiH u Malinama. U osnovnoj školi u
Mehurićima stražu je držao i školom upravljao 1. bataljon 306. brigade.
Opet ne kontam šta želiš da kažeš a da ja već nisam rekao.
Dalje, šta je sa Gornjim Vakufom? Šta je Lukom Šekerijom i napadom na Gornji Vakuf? sve se to desilo prije ovog zločina u Dusini.
BUGOJNO ISTO DIJELA POJEDINACA NAD ONIMA KOJI SU UHVACENI
U julu 1993. godine, izbio je sukob izmeñu HVO-a i ABiH u Bugojnu. Dana 24. jula 1993., stotinjak vojnika
iz redova HVO-a i otprilike 150 civila zarobljeno je od strane vojnika 307. brigade u gradu Bugojnu.
Većina njih prebačena je u nekoliko zatočeničkih objekata koji su pobrojani u optužnici, odnosno u Salon
namještaja Slavonija, u samostan u Bugojnu, u Gimnaziju, u Osnovnu školu Vojin Paleksić, na stadion
fudbalskog kluba Iskra i u BH Banku. Pretresno vijeće je uŜęło na znaje da su meñu zatvorenim civilima
bile i porodice i maloljetna lica.
Pretresno vijeće je smatralo da je, osim u slučaju zatočeničkog objekta poznatog kao BH Banka, van
razumne sumnje utvrñeno da su zatočenici zatvoreni u svakom od ovih zatočeničkih objekata, osobe koje
nisu direktno učestvovale u neprijateljstvima, bili žrtve okrutnog postupanja. Uslovi zatočenja su bili loši
i neadekvatni. Kako u kojem centru, hrane ili je bilo malo ili je uopšte nije bilo ili je bila neadekvatna,
pristup sanitarijama je bio ograničen bez valjanog razloga, ili ga uopšte nije bilo, uslovi smještaja su bili
ili loši ili nikakvi, a zatočeničke prostorije su bile bez osvjetljenja ili previše male u odnosu na broj u
njima zatočenih osoba. Nadalje, iz predočenih dokaza je vidjelo da su zatvorenici u više navrata tokom
zatočenja bili podvrgnuti fizičkom nasilju. Krajem jula ili početkom augusta 1993. godine, više zatočenika,
meñu kojima je bio i Mario Zrno, ratni zarobljenik, izvedeno je iz samostana u Bugojnu i izloženo teškom
fizičkom zlostavljanju. Mario Zrno nije preživio ovo premlaćivanje. U noći 5. augusta 1993. godine, pet ili
šest zatočenika, meñu kojima je bio i Mladen Havranek, ratni zarobljenik, žestoko su premlaćeni na
spratu Salona namještaja Slavonija. Nakon više premlaćivanja. Mladen Havranek Nije mogło hodati i
odvučen je niŜ stepenice u ćeliju u podrumu. Mladen Havranek je te iste noći umro, podlegavši
povredama. Pretresno vijeće je konstatovalo da su krivična djela ubistva Maria Zrna i Mladena Havraneka
utvrñena van razumne sumnje.
Pretresno vijeće je zaključilo da je utvrñeno da je okrutno postupanje kojem su bili podvrgnuti zatočenici
u već pomenutim zatočeničkim objektima bilo djelo pripadnika 307. brigade. Meñutim, Pretresno vijeće
je zaključilo da nije utvrñeno da su oni koji su zlostavljali zatočenike izvedene iz samostana u Bugojnu i
oni koji su izvršili ubistvo Marija Zrna pripadali 307. brigadi, niti da su stražari iz 307. brigade, koji su se
nalazili na licu mjesta, mogli spriječiti izvršenje ovih krivičnih djela.
Pretresno vijeće je uzelo na znanje da je 3. korpus de facto bio instanca nadležna da odlučuje o
zarobljavanju, pritvaranju i premještaju zarobljenika u zatočeničke centre uspostavljene u Bugojnu. Iako
je postojala koordinacija izmeñu civilnih i vojnih vlasti u svrhu regulisanja izvjesnih aspekata njihovog
rada, mišljenje Pretresnog vijeća je bilo da je odgovornost za zarobljenike bila u potpunosti na 3. korpusu.
Ponovo ista stvar. Pokušavaš provući djelimičnu istinu. Šta je predhodilo svemu ovome? Ako ne znaš evo da te podsjetim.
ZLOČINI HVO-a POČINJENI U JULU 1993. GODINE
U periodu od 17. do 28. jula 1993. godine, na području bugojanske općine vođena je odlučujuća bitka za opstanak Bošnjaka Bugojna i legalnih institucija države Bosne i Hercegovine (BiH) na ovim prostorima.
Snage Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bugojno, inspirisane idejom instaliranja vlasti paradržavne tvorevine "Hrvatske zajednice Herceg – Bosna" ("HZ HB") i na području bugojanske općine i u konačnom pripajanju ovih prostora Republici Hrvatskoj (RH), 17. jula 1993. godine su otpočele otvorenu agresiju na Bošnjake Bugojna, njihovu imovinu i sve ono što je na ovim prostorima predstavljalo državu Bosnu i Hercegovinu.
U odlučujućoj bitki za odbranu života ljudi, njihove imovine, grada i općine Bugojno, pa u krajnjem i države BiH, snage Armije i MUP RBiH, potpomognute svima onima kojima je BiH bila u srcu, uspijevaju nakon teških i neprekidnih jedanaestodnevnih borbi da zaustave agresiju HVO, da poraze i protjeraju snage HVO lojalne paradržavnoj tvorevini "HZ HB" i RH, sa prostora općine Bugojno.
U toku realizacije agresorskih ciljeva – podčinjavanja Bošnjaka vlasti paradržavne tvorevine "HZ HB", odnosno njihovom "eliminiranju" sa ovih prostora, vojne i policijske formacije HVO Bugojno su počinile mnogobrojne i raznovrsne zločine nad Bošnjacima Bugojna. Najteži i najmnogobrojniji zločini su počinjeni u naseljima Vrbanja, Donjići i Čaušlije.
U naselju Vrbanja ubijeno je 45 lica – Bošnjaka, žena i muškaraca, uglavnom civila, starosti od 19 do 82 godine. Ubijeni su : Hamdija Alić, Hašim Alić, Raif Cetin, Ahmet Čizmo, Zenuh Čizmo, Zahid Čizmo, Emina Delić, Hajrudin Delić, Sulejman Delić, Refik Elkaz, Džemal Grižić, Rabija Grižić, Vehab Habibović, Sulejman Hadžibegović, Smail Hodžić, Mujo Hozić, Mirsad Huskić, Hajrija Karagić, Hatidža Karagić, Sadik Karagić, Samir Karagić, Nazif Krkić, Emin Ledenko, Sead Mastalić, Esad Mušić, Nermin Nuhić, Almir Šehić, Selmir Šehić, Elvedin Šeho, Amir Šošić, Muharem Šušić, Ekrem Talić, Mesud Talić, Senad Talić, Senad Teskeredžić, Sanija Učanbarlić, Đulsa Ugarak, Rabija Ugarak, Juso Velagić, Muharem Velagić, Nuhan Velagić, Razija Velagić, Sadik Velagić, Sulejman Velić i Nedžad Zulić.
Ima ovakvih primjera zločina HVO-a još mnogo ali i ovo malo je dovoljno da demantuje tvoju polu-istinu. I onda te opet pitam, zar si očekivao da možeš pobiti nevine ljude a da na drugoj strani ne bude poriva za osvetom?
Dalje, u Bugojanskoj opštini je živjelo oko 16,000 Hrvata. Šta je sa ostalih 15,800?
Vidis ovo je sve iz haag i ovo su samo dva slucaja u kojem su sacinjeni dijela pojedinaca a ima ih mnogo.I ovo je jedna od veci sramota istrazitelja haag koji su na optuzenicke klupe stavljali pogresne ljude za pogresne slucajeve kao i pamet ALije da mudžahedini nebudu formalno pod ABIH i da od 93 do 94 nacine toliko ubojstava pa sada imas
Covjeka koji je u grad odveo kerove i pustio ih da ujedaju.
Koliko je Haag smjesan stoji iz podatka da je Serif Patkovic svjedocio u haag kao zapovjednik onih koji su ucinili zlocin u Dusini i evo jos nema optuznice za njega cak je i nekakav presjednik branitelja
ključno u tovme postu je oldano...ostalo ...moj stav je davno poznat. I svaka čast na "diskreditaciji tribunala"
. I nemogo odliti a da te ne upitam, pa ako je Haag toliko smiješan što ga onda citiraš?
Rekoh ti Tuzla je drugaciji mentalitet nije ni u SA bilo oruzani sukoba pa su se srbi i hrvati tlacili i hapsili a ni Sa nije planirao u HR.
Hajde svega ti ne lupetaj. Da ponovim pitanje, zašto ne Tuzla? i Tamo je postojala Armija BiH kao i HVO. Zašto nije došlo do sukoba? Odgovor leži u Tuđmanovim transkriptima u kojim priča o "granicama buduće hrvatske države". Tuzla nije bila dio te "nove države" i zato tamo i nije bilo sukoba.
Aha slao oruzje naoružavao ih i onda konto sa nekih 40 k HVO pripadnika da osvoji sve
Ko je slao oružje? O čemu ti pričaš svega ti? Ako pričaš o Tuđmanu i slanju oružja ...nemam ti odgovoriti ništa novo što već nije milion puta objašnjeno. Tuđman nije slao oružje. Tuđman je bukvalno krao oružje namjenjeno Armiji BiH. Ništa ni manje ni više od toga.
Imas isto i ti tako svjedočenje Sefera halilovića za ALiju da je htjeo da mjenja istocnu hercegovinu za Sandžak i plan o bošnjačkoj republici bilo je na ftv a imas i na youtubeu pa dagle ako zelis
Šta bola ti nalupa? Ti porediš politikanstvo sa istragom i evidencijom kredibilne institucije pravde?
Uf sreca pa nije postojao plan jer po ovim svim dokazima i zlocinima mislim da ste jedni od najkrvaviji naroda na svijetu posto ste pobili toliko ljudi i tolika dijela pojedinaca da bi mogao tvrditi da sa palnom bi bili gori 3 puta od ustasa i četnika.
Pa da je postoja plan onda npr. onih 15,800 Hrvata iz Bugojna (ono što sam te gore pitao) ne bi jednostavno izašli iz Bugojna već bi svi bili pozadtvarani po konc logorima tipa Dretelj, Heliodrom, Gabela, itd,,,kontaš ?
Posto ja sam ubjeđen da ga je bilo tu ste negdje sa hrvatima srbe necu pominjati oni su uvjerljivo na prvom mjestu u ovom ratu....
A pošto tvoje ubjeđenje je upravo samo to ...tvoje ubjeđenje i ništa drugo, ja odabiram da vjerujem haškom tribunalu i njihovoj domumentaciji. Na tvoju žalost a na moju radost, moje ubjeđenje je poduprto zvaničnom dokumentacijom i razvojem događaja na terenu. A tvoje?
Nasa je diskusija zavrsena i vratimo se temi koja bi ovu drzavu na noge digla kada nebi bilo nacionalni zelja o drzavi jednog naroda ili republikama sa jednim narodom...
Ti ne odlučuješ o tome kada je diskusija završena ili si ti postao moderator a ja pres'po. Davno sam ti objasnio da svaki put kada pokušaš proturiti laž kao istinu ili svoje ubjeđenje progurati kao zvaničnu verziju događaja, ja ću ti odgovoriti argumentom. I ne činim to zbog tebe već zbog ostalih desetina hiljada ljudi koji dnevno čitaju ovaj forum.
