Srpska nacija (dakle ne srpski narod - nacija je jedno, a narod je drugo) ima veoma visok stupanj nacizma u svojoj ideologiji.
Dovoljno je procitati samo par djela pulena srpske nacionalne knjizevnosti koja se izucava u srpskom obrazovnom sistemu (da ne govorimo o aktivnostima unutar drugih institucija), i samo iz toga vrlo jasan postaje modus operandi srpske nacije, od njenog nastanka 1804. do dana danasnjeg (modus operandi temeljen na monoreligioznoj bazi u kojem se sve sto se ne uklapa u tu matricu tretira izdajnistvom koje treba spaliti, srusiti, pobiti, protjerati, itd. itd. - sto je toliko puta zabiljezeno u posljednjih 150 godina - a sto nikada nije bilo kaznjeno usljed odredjenih globalnih geopolitickih kretanja donedavno).
Oluja 1995. je prvi poraz srpskog nacionalnog (tacnije nacistickog) projekta od njegovog nastanka do danas. Drugi poraz je Milosrdni andjeo 1999., a nedavni porazi su se desili 2006. i 2008. proglasenjem nezavisnosti CG i Kosova. U BiH i u Srbiji(!!!) srpski nacizam nije porazen i kljucno pitanje je da li on moze biti porazen sam od sebe, denacizacijom, bez parametra prisile(???). Drugim rijecima, da li je srpska nacija sposobna da izvrsi revidiranje svojih posljednjih 150 godina i napravi otklon od nacistickih ideja - bez spoljne prisile(???).
U sustini, od toga zavisi i da li ce BiH biti multi-etnicka ili mono-etnicka drzava u buducnosti, tj. da li u sadasnjim politickim kretanjima u BiH ispravnu orjentaciju imaju npr. Zlaja ili Lepi.
Oluja je legitimna operacija, odgovor hrvatskog nacionalizma istom mjerom na ono sto je INICIJALIZIRAO srpski nacionalizam. Zali boze naroda, obicnih ljudi, koji su u svemu tome stradali. A u konacnici, narod koji za svoje nacionalne lidere izabere ostrascene-polulude cobane, milicajce, zatvorenike, udbashe, djenerale i slican sljam, po pravdi i zasluzuje da strada.
Tako je kako je.
