"Otuda nije čudno što se u savremenoj teoriji modernog liderstva ono povezuje sa simboličkom patrijarhalnom usredsređenošću na falus - psihoanaliza bi tu rekla da se radi o drevnom strahu zapadnog heteroseksualnog muškarca od penetracije, seksualne neadekvatnosti i anksioznosti usled straha od kastracije. Iz psihoanalitičke perspektive, dakle, liderstvo predstavlja simboličko silovanje organizacije, tržišta i prirode, a savremene teorije o liderstvu pokušavaju da dokažu da je tu čitavo simboličko polje prepuno faličkih fantazija. Radi se o tome da strategiju i fantaziju ideje liderstva u stopu prati retorika koja je u dubokoj simboličkoj vezi sa falusom i njegovim razarajućim moćima - iza tih reči krije se ideja o simboličkoj "mužjačkoj" represiji."
"Moderno liderstvo sublimira ovu mušku simboliku, čak i u retorici, dok postmoderna teorija pokušava da raščlani tu opčinjenost patrijarhalnom snagom i obožavanje falusa - zato nije čudo što mnogi postmodernisti danas u seksualnom jeziku liderstva vide određeno osvajanje, potčinjavanje, silovanje - ne samo sveta i prirode, već svega živog, uključujući i zdravu pamet.
Kod nas je onomad neko pominjao "muški potez", Milošević je poručivao "da se Srbija saginjati neće", a Dačić je krenuo u pohod sloganom "Glavu gore". Karić je poručivao o "snazi Srbije", a stegnute pesnice i muška odlučnost dominiraju i našom propagandnom političkom scenom. U rečniku politike pominju se moć, snaga i odlučnost, hrabrost - ali i mlakonje, i mekušci, što je uglavnom rezervisano za pobeđene protivnike. Šta tek reći o penetraciji tržišta, pukotinama u zakonodavstvu, ispunjavanju ambisa u međusobnim odnosima, rupturi sistema, cepanju jedinstva, a šta tek o klipovima i osovinama, o rupama u zakonima, uranjanju u probleme, o dominaciji i subordinaciji, a šta tek o ličnoj satisfakciji?"
http://www.politika.rs/rubrike/Pogledi- ... 01.lt.html
