softly wrote:Ahmmed wrote:softly wrote:
Bosnjaci izgibose na insistiranju da ostane BOSANSKI jezik, dok istovremeno uzimaju imena sa nekog drugog govornog podrucja !?
Pa, što odmah ne kažeš u čemu je problem
Allahimanet
Alfa Kentaur wrote:
softly wrote:Jedan stranac, nakon sto smo ga raspametili sa Srpskim, Hrvatskim i Bosanskim izbacio jedan strasno fin termin - DOBARDAN LANGUAGE!
Pa ako tebi smetaju svi ovi nazivi, a ti lijepo slijedom logike nazovi svoj jezik po drzavi u kojoj zivis i rijesen problem!@
Dakle, da odgovorim obojici.
Iako je definicija Bosanskog jezika dobro upitna, ja ga ne negiram, negiram samo ovu priprostu logiku AlfaKentaura - "slijedom logike nazovi jezik po drzavi u kojoj zivis".
To je potpuno blesava logika, jer bi smo mi onda ovaj trebali zvati - BOSANSKOHERCOGAVACKIM.
Osim toga, ono sto je logika ovdje je ono...cega se pametan stidi!
A o ovome "imena sa drugog govornog podrucja..." - to mi je priznajem izletilo, nije mu ovdje mjesto mada se radi o necemu sto je nesporna karakteristika islama (striktna upotreba arapskog jezika bez obzira na maternji jezik).
Ali to je vec toliko mnogo puta prezvakano i na ovom forumu pa ne bi trebalo i ovdje.
Ipak, ostaje cinjenica da je tesko braniti maternji jezik kad ti on nije na prvom mjestu!
Moras se moliti na nekom drugom jeziku, vlastito ime moras prevesti, a "ispravnost" svoga jezika mjeris brojem tudjica u njemu!
Teska je ovo stvar, nemojmo je ovdje zakuhavati, ovdje se treba vratiti na onu osnovnu ideju: Srpski, Hrvatski, Crnogorski, Hercegovacki, Bosanski (Bosnjacki), Dalmatinski. Kajkavski (mozda najrazlicitiji od svih pobrojanih)...
su ipak samo varijante istog jezika, koji se zove...
?
ma, vidi, softly, legitimno je postavljati takva pitanja, pa i pitanje korištenja arapskog jezika u dnevnim molitvama onih muslimana, kojima arapski nije maternji.Ista je stvar i sa imenima.
Tačno je da smo ova pitanja mnogo puta "prežvakali" na ovom forumu, no ja ću ponoviti ono što sam i ranije tvrdio:
Za početak, volim da znam značenje riječi koje izgovaram, pa je takva situacija i sa arapskim, koji je doživio svojevrsnu
sakralizaciju , zbog činjenice da je na tom jeziku objavljen Kur an. Također, kako mi muslimani vjerujemo, u skladu sa, za nas vjerodostojnom predajom, arapski jezik bit će jezik stanovnika raja. Ne bih da ulazimo u didaktičko-teološke rasprave, jer navodim samo neke od činjenica na kojima počiva vjera muslimana.
Dešava mi se, da dok slušam učenje Kur ana, najčešće ne razmišljam o značenju proučenih ajeta, već se prepustim melodiji, melodičnosti glasa osobe koja uči Kur an...U tome nalazim smiraj, koji će neko drugi nazvati sugestijom, neko treći manipulacijom, a ja smatram da je, jednostavno, riječ o
vjeri. Razgovarao sam i sa onim muslimanima čije je poznavanje arapskog na nivou napamet naučenih ajeta i sura.Ustvrdili su da , dok uče pomenuto, imaju osjećaj da razumiju svaku izgovorenu riječ, da to sve za njih ima punog smisla, iako , objektivno govoreći, ne razumiju jezik koji koriste pri molitvi. I opet, reći ću, riječ je o
vjeri. Nisam našao jasnu teološku zabranu za , recimo, obavljanje namaza na maternjem jeziku, ali običajnost u ovom smislu, višestoljetna tradicija, svojevrsna bojazan da niti jedan prijevod Kur ana neće moći biti dovoljno siguran supstitut za original, preodredili su arapski kao apsolutni jezik dnevnih molitvi za sve muslimane svijeta. Naravno, muslimani se Onome u koga vjeruju, obraćaju raznim prigodama, pa i na maternjem jeziku, no, ovdje smo govorili isključivo o namazu, koji je, kako muslimani vjeruju, svakodnevna obaveza za svakog punoljetnog i zdravog muslimana i muslimanku, raspoređena kroz pet dnevnih intervala.
Samo se jednom desio pokušaj uvođenja maternjeg jezika u obredni jezik muslimana....U Turskoj, pod vođstvom Ataturka, kad je na turski preveden ezan, kad su na turski prevedene dove i kur anski ajeti, koje muslimani koriste prilikom obavljanja namaza. Projekat nije uspio. Ponavljam, ne mislim da bi bio teološki problem sa munare Begove džamije čuti ezan na bosanskom, ali, barem iz moje perspektive, to ne bi bilo to...
I ja ovdje ne vidim nikakvu koliziju sa činjenicom da i oni Bošnjaci, koji su muslimani praktičari, , kako kažeš" brane" bosanski jezik, kao maternji. Tim prije, što se taj jezik sačuvao kroz pet stoljeća osmanske vladavine ovim dijelom svijeta. A svjedoci smo, kako su prolazili jezici nekih zajednica, koje su bile izložene osvajanjima onih koji su dolazili iz drugih govornih područja. Dakle, Bošnjacima je veoma važan maternji jezik i oni nemaju nikakvu lažnu dilemu, niti lažni izbor, kad je jezik u pitanju.
Ista je stvar i sa imenima: primanjem islama, Bošnjaci su kao faktor identifikacije, a uz zadržavanje maternjeg jezika, jezika njihovih kršćanskih predaka, počeli preuzimati imena iz arapskog, turskog i perzijskog svijeta. I nisu pri tome, bili odveć poseban izuzetak: Mnogi kršćani, iz našeg okruženja, koristili su i koriste biblijska imena, imena kršćanskih svetaca, koja su postala toliko uobičajena da ih se danas smatra narodnim, srpskim ili hrvatskim imenima. Tačno je da je u prethodnom slučaju veći broj imena slavenskoga porijekla, ali i muslimani ovog podneblja, prilagođavali su imena koja su došla sa Osmanlijama: Huso, Avdo, Fata, Haso, Rapka, Mujo, Suljo, Bego, Šemso... I mene se, na ovom, forumu, često oslovljava sa
Ahmo 
poneko se ime "skovalo" i iz slavenskoga korijena: Zlatija, Plema, Muškija, Bisera...I ova, kao i imena, etimološki sačuvana u svojoj arapskoj, turskoj ili perzijskoj izvornosti,dio su identiteta muslimana na ovim prostorima.U periodu nakon drugog svjetskog rata,dešavale su se i nakaradne stvari, pa je bilo važno da ime zvuči " muslimanski",a nije imalo apsolutno nikakvoga niti značenja, niti konkretne etimologije....Ali, eto i to ide u staž...Na kraju krajeva, ni kovanje novih imena, nije zabranjena stvar, zar ne?
I dakako, nisam od onih, koji ispravnost svog jezika, mjeri brojem tuđica u njemu....Za mene mlijeko, hljeb, kruh, sir, noga, ruka, prst....nisu ništa više srpske ili hrvatske riječi, od bosanskih....Ali, usljed stalnog ponavljanja ( uglavnom opravdane) činjenice da je riječ o jednom jeziku, nemam namjeru svoj maternji jezik, poradi ekonomičnosti, imenovati ni srpskim, ni hrvatskim, ni srpskohrvatskim, ni dinarskim, ni južnoslovenskim....
