Dževad Karahasan - Karadžić je manipulisan, nije zloban

[Kraljica od Sabe]

Posto sam, evo, vidjela da tema o Karhasanu i njegovoj izjavi još uvijek nije zatvorena, želim da se uključim sa nekoliko stvari i da uprem prstom na neka područja koja bi ova izjava mogla otvoriti pa bi od nje svi imali koristi. Ako cijela ova rasprava, koja se u medijskom prostoru već zamorila i posustala, ostane samo u dimenziji za i protiv Karahasana, onda od nje neće biti nikakve fajde, osim toga da smo opet, po ko zna koji put, skočili jedni drugima đonovima u trbuhe. Dvije stvari u Karahasanovoj izjavi su neosporne: da Karadžić jeste upozoravao (prijetećim ili plačnim tonom sasvim je svejedno) bošnjačko parlamentarno rukovodstvo da će odvesti svoj narod na "autostradu stradanja" ako glasaju za refernedum o otcjepljenju, te da bošnjački predstavnici u parlamentu njegovo upozorenje nisu ozbiljno shvatili.
E sad da pređem na stvar.
Prvo: Karahasanova izjava nudi nam prostor u koji do sada, po svoj prilici, nismo smjeli zalaziti i za koji je vrijeme već odavno zrelo. Krajnje je vrijeme da prestanemo biti samo žrtva i da prekinemo sami sebi, ako već još uvijek ovima oko sebe moramo, pojašnjavati ko nam je uradio to što nam je uradio. Vrijeme je da se sve karte bace na sto, da sjednemo i potražimo dio svoje odgovornosti za ono što nam se dogodilo. Znam da će mnogima prethodna rečenica podići tlak, ali ne treba biti naivan pa misliti kako naše odgovornosti u svemu tome nema. I te kako je ima, i zbog toga Karahasanu treba zahvaliti što je našao hrabrosti da, vjerovatno nesvjesno, otvori vrata podruma u koji smo nabacali sve naše propuste, gluposti i budalaštine.
Drugo: Karahasanova izjava, odnosno njeno prežvakavanje po bh. medijima godinu dana kasnije, otkrila je da živimo u društvu koje čovjeku ne dozvoljava da misli, otvoreno, jasno, oštro i beskompromisno. Zamislite taj paradoks: BH dani, kao progresivna i otvorena novina, ne samo da vadi Karahasanov intervju iz salamure, već nakon toga, kroz usta Feride Duraković, zabranjuje jednom od naših najznačajnijih romansijera da misli i diktira mu kako je trebalo odgovoriti na pitanja njemačkog novinara, a u isto vrijeme Avaz, taj bastiljon diktata, daje cijelu svoju stranicu Karahasanu da rastumači ono što je rekao za FAZ. Pomenuti paradoks bi nekako i svarila ali to da Ferida Duraković, koja se godinama prodaje kao samostalni intelektualac, maše prstom prema Karahasanu, poput brižne maćehe, opominjući ga da tako nije smio govoriti, već ovako, jer ovo je misao većine, ove ovamo, sarajevske i bošnjačke, e to, vala, ne mogu, provariti. Ne treba smetnuti sa uma da je Ferida Duraković sekretar bh PEN-a i da joj je posao da brani slobodu mišljenja i govora.
Mislim da su ove dvije stvari suština onog za šta smatram da trebamo izuvući kao primarno iz sve ove ujdrume koja se digla oko jednog zaboravljenog intervjua: mi živimo u društvu koje nije sposobno otvoreno priznati svoje greške koje su u znatnoj mjeri doprinijele da se na istorijskoj pozornici nađemo kao žrtveno jagnje, i živimo u društvu u kojem sekretar PEN-a opominje pisca da ne smije tako govoriti, već ovako kako sam ja, ferida Duraković, odgovorila na upite dotičnog njemačkog novinara.

[Abacija]

Karadzic je bio legitimni predstavnik jednog naroda u BIH-a, on je na najbolji nacin zelio da zastiti interese svoga naroda i svojih predpostavljenih, a uradio je nesto sasvim suprotno, poznatije kao efekat "Camere Obscure", to jest obrnute slike.

Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.

[Abacija]

Dvije stvari u Karahasanovoj izjavi su neosporne: da Karadžić jeste upozoravao (prijetećim ili plačnim tonom sasvim je svejedno) bošnjačko parlamentarno rukovodstvo da će odvesti svoj narod na "autostradu stradanja" ako glasaju za refernedum o otcjepljenju, te da bošnjački predstavnici u parlamentu njegovo upozorenje nisu ozbiljno shvatili.

Covjek... pardon, necovjek Karahasan otkrio toplu vodu.

Mi o tome na pdf-Politika pisemo ima godina, a sad se Karahasan nasao da drzi predavanja.

[oridjidji]

Karadzic je bio legitimni predstavnik jednog naroda u BIH-a, on je na najbolji nacin zelio da zastiti interese svoga naroda i svojih predpostavljenih, a uradio je nesto sasvim suprotno, poznatije kao efekat "Camere Obscure", to jest obrnute slike.

Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.

Abacije, Srbi su se planski iselili iz mjesta gdje nisu bili vecina, oni koji nisu bili u mogucnosti su ostajali ili oni koji se nisu povinovali Karadzicevoj ideji. A to sto si rekao nebi smio stavljati Karadzicu u usta.
To su koliko se sjecam Plavsickine rijeci...

[oridjidji]

Posto sam, evo, vidjela da tema o Karhasanu i njegovoj izjavi još uvijek nije zatvorena, želim da se uključim sa nekoliko stvari i da uprem prstom na neka područja koja bi ova izjava mogla otvoriti pa bi od nje svi imali koristi. Ako cijela ova rasprava, koja se u medijskom prostoru već zamorila i posustala, ostane samo u dimenziji za i protiv Karahasana, onda od nje neće biti nikakve fajde, osim toga da smo opet, po ko zna koji put, skočili jedni drugima đonovima u trbuhe. Dvije stvari u Karahasanovoj izjavi su neosporne: da Karadžić jeste upozoravao (prijetećim ili plačnim tonom sasvim je svejedno) bošnjačko parlamentarno rukovodstvo da će odvesti svoj narod na "autostradu stradanja" ako glasaju za refernedum o otcjepljenju, te da bošnjački predstavnici u parlamentu njegovo upozorenje nisu ozbiljno shvatili.
E sad da pređem na stvar.
Prvo: Karahasanova izjava nudi nam prostor u koji do sada, po svoj prilici, nismo smjeli zalaziti i za koji je vrijeme već odavno zrelo. Krajnje je vrijeme da prestanemo biti samo žrtva i da prekinemo sami sebi, ako već još uvijek ovima oko sebe moramo, pojašnjavati ko nam je uradio to što nam je uradio. Vrijeme je da se sve karte bace na sto, da sjednemo i potražimo dio svoje odgovornosti za ono što nam se dogodilo. Znam da će mnogima prethodna rečenica podići tlak, ali ne treba biti naivan pa misliti kako naše odgovornosti u svemu tome nema. I te kako je ima, i zbog toga Karahasanu treba zahvaliti što je našao hrabrosti da, vjerovatno nesvjesno, otvori vrata podruma u koji smo nabacali sve naše propuste, gluposti i budalaštine.
Drugo: Karahasanova izjava, odnosno njeno prežvakavanje po bh. medijima godinu dana kasnije, otkrila je da živimo u društvu koje čovjeku ne dozvoljava da misli, otvoreno, jasno, oštro i beskompromisno. Zamislite taj paradoks: BH dani, kao progresivna i otvorena novina, ne samo da vadi Karahasanov intervju iz salamure, već nakon toga, kroz usta Feride Duraković, zabranjuje jednom od naših najznačajnijih romansijera da misli i diktira mu kako je trebalo odgovoriti na pitanja njemačkog novinara, a u isto vrijeme Avaz, taj bastiljon diktata, daje cijelu svoju stranicu Karahasanu da rastumači ono što je rekao za FAZ. Pomenuti paradoks bi nekako i svarila ali to da Ferida Duraković, koja se godinama prodaje kao samostalni intelektualac, maše prstom prema Karahasanu, poput brižne maćehe, opominjući ga da tako nije smio govoriti, već ovako, jer ovo je misao većine, ove ovamo, sarajevske i bošnjačke, e to, vala, ne mogu, provariti. Ne treba smetnuti sa uma da je Ferida Duraković sekretar bh PEN-a i da joj je posao da brani slobodu mišljenja i govora.
Mislim da su ove dvije stvari suština onog za šta smatram da trebamo izuvući kao primarno iz sve ove ujdrume koja se digla oko jednog zaboravljenog intervjua: mi živimo u društvu koje nije sposobno otvoreno priznati svoje greške koje su u znatnoj mjeri doprinijele da se na istorijskoj pozornici nađemo kao žrtveno jagnje, i živimo u društvu u kojem sekretar PEN-a opominje pisca da ne smije tako govoriti, već ovako kako sam ja, ferida Duraković, odgovorila na upite dotičnog njemačkog novinara.

Ma dani su smece. Amaterske novine. Jedna forumska prica postala je dobra materija za prodavanje novina, a pljuvanje na jednog od nasih najboljih knjizevnika postalo je bolje od zdravog pristupa problematici koja je izazvana zbog intervjua ovog knjizevnika. Avaz je postupio profesionalnije i ovom je knjizevniku ustupio prostor da iznese objasnjenje za svoj interviju koji je dao FAZ-u, za razliku od dana kojeg je isti sotonizirao i kojem se isti taj list narugao kroz rijeci Feride Durakovic.

[d700]

...

Ma dani su smece. Amaterske novine. Jedna forumska prica postala je dobra materija za prodavanje novina, a pljuvanje na jednog od nasih najboljih knjizevnika postalo je bolje od zdravog pristupa problematici koja je izazvana zbog intervjua ovog knjizevnika. Avaz je postupio profesionalnije i ovom je knjizevniku ustupio prostor da iznese objasnjenje za svoj interviju koji je dao FAZ-u, za razliku od dana kojeg je isti sotonizirao i kojem se isti taj list narugao kroz rijeci Feride Durakovic.

I? Kakav ti je pogled sa "Twistera" ?

Inace, procitao sam tvoj odgovor uz zakljucak, da nemam potrebe mijenjati svoje zakljucke. I dalje niko nemoze revidirati ovo fantasticno izlaganje pustopoljine....

...
mislim da jednostavno drugacije gledamo na stvari.ja ne mogu vjerovati da neko misli kako ja (recimo) mrzim ili sataniziram karadzica. ne. sorry,ne. a ni na kraj pameti mi nije da ga sazaljevam.
ja samo zelim da ga se proglasi odgovornim i krivim za sve za sta je odgovoran i kriv. biti izmanipulisan je isprika -nesto kao: nisam znao. to je skidanje odgovornosti sa nekoga.biti zrtva istorije.neshvaceni junak naseg doba. to sto ti mislis da njega boli vise to sto mislis da je glup,nego zao-varas se. boli karadzica briga sta ti mislis o njemu.ne treba meni da ga boli moje misljenje. treba mi da organizator onoga sto smo neki prezivjeli,a neki umrli u tome-dobije svoju kaznu.
podcjenjujete zdrav razum obicnog naroda,za kojeg tvrdite kako misli da karadzic smrdi na sumpor i ima rep i trozubac. meni je smijesno da mi neko objasnjava kojoj bioloskoj vrsti karadzic pripada.nema sumnje da je covjek.i bas zato sto jeste covjek-bio je u stanju biti zao i krvolocan.
njega ce srbi (neki) okivati u zvijezde sve i da ga sud proglasi najvecim zlocincem svih vremena. u to nema sumnje. ali zadnje sto meni treba da mi slobodni umjetnik grada graza objasnjava kako je bilo tesko biti u karadzicevoj kozi tih dana.
bilo je tesko biti i u mojoj kozi tih dana. i u kozi mog starog. na muci se poznaju junaci.
ne podcjenjujem karahasana,ali smatram nepotrebnim i samopromotivnim njegov intervju. sa placljivim tonom karadzica je za moj pojam presao granicu dobrog ukusa.

A na vama i dalje ostaje da ovo predstavljate kao pljuvanje, licni napad...ili neshvatanje, dok ce te i dalje konsekventno ignorisati da je Karahasan za Karadzica nasao nepristojne rijeci.

[Abacija]

Karadzic je bio legitimni predstavnik jednog naroda u BIH-a, on je na najbolji nacin zelio da zastiti interese svoga naroda i svojih predpostavljenih, a uradio je nesto sasvim suprotno, poznatije kao efekat "Camere Obscure", to jest obrnute slike.

Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.

Abacije,

Srbijanac, nema tu nikakvog padeza. Jesi ti bio onaj sto je na prosloj stranici zamjerao gramaticke greske a sad ti napravi jednu, al' na ono bas kvadrat?

Srbi su se planski iselili iz mjesta gdje nisu bili vecina, oni koji nisu bili u mogucnosti su ostajali ili oni koji se nisu povinovali Karadzicevoj ideji. A to sto si rekao nebi smio stavljati Karadzicu u usta.
To su koliko se sjecam Plavsickine rijeci...

Eto koliko ti mozes da se drzis konteksta. Zar te Karahasan nije naucio te osnovne stvari?

Ako je Karadzic stvarno htio da zastiti srpski narod, zasto onda nije izbacio Plavsicku iz SDS-a jer je ova htjela da zrtvuje polovinu stanovnistva?

P.S. A sta bi sa onim bh Srbima koji se nisu povinovali Karadzicevoj ideji?

[oridjidji]

...

Ma dani su smece. Amaterske novine. Jedna forumska prica postala je dobra materija za prodavanje novina, a pljuvanje na jednog od nasih najboljih knjizevnika postalo je bolje od zdravog pristupa problematici koja je izazvana zbog intervjua ovog knjizevnika. Avaz je postupio profesionalnije i ovom je knjizevniku ustupio prostor da iznese objasnjenje za svoj interviju koji je dao FAZ-u, za razliku od dana kojeg je isti sotonizirao i kojem se isti taj list narugao kroz rijeci Feride Durakovic.

I? Kakav ti je pogled sa "Twistera" ?

Hahahah... druga osoba koja o meni govori kao da radim za Avaz... Hahahaha
Care moj, nisam se popeo ni na Radon Plazu, a kamoli na Twister. Najvece uzvisenje u Sarajevu na koje sam se popeo je Bjela Tabija. Jednom sam kao mali letio avionom, od Podgorice do Sarajeva 89 godine, ali pogleda se iz aviona ne sjecam.

Danas radim za 500 km, kojih vidim svaki 5 mjesec i opet jbg bolje mi je dzaba raditi nego dzaba lezat. Radim u kancelariji, imam ekstra uvijete rada, ali nemam platu vec mjesecima. Furam i dalje to jer imam volju i zelju da naucim posao bolje nego sto ga radim danas. Svakako da bih volio biti u Twisteru ili na nekom od njegovih spratova u boljoj poslovnoj poziciji nego sto sam sada, ali jbg tako mi je kako mi je.

[oridjidji]

...

Ma dani su smece. Amaterske novine. Jedna forumska prica postala je dobra materija za prodavanje novina, a pljuvanje na jednog od nasih najboljih knjizevnika postalo je bolje od zdravog pristupa problematici koja je izazvana zbog intervjua ovog knjizevnika. Avaz je postupio profesionalnije i ovom je knjizevniku ustupio prostor da iznese objasnjenje za svoj interviju koji je dao FAZ-u, za razliku od dana kojeg je isti sotonizirao i kojem se isti taj list narugao kroz rijeci Feride Durakovic.

I? Kakav ti je pogled sa "Twistera" ?

Inace, procitao sam tvoj odgovor uz zakljucak, da nemam potrebe mijenjati svoje zakljucke. I dalje niko nemoze revidirati ovo fantasticno izlaganje pustopoljine....

...
mislim da jednostavno drugacije gledamo na stvari.ja ne mogu vjerovati da neko misli kako ja (recimo) mrzim ili sataniziram karadzica. ne. sorry,ne. a ni na kraj pameti mi nije da ga sazaljevam.
ja samo zelim da ga se proglasi odgovornim i krivim za sve za sta je odgovoran i kriv. biti izmanipulisan je isprika -nesto kao: nisam znao. to je skidanje odgovornosti sa nekoga.biti zrtva istorije.neshvaceni junak naseg doba. to sto ti mislis da njega boli vise to sto mislis da je glup,nego zao-varas se. boli karadzica briga sta ti mislis o njemu.ne treba meni da ga boli moje misljenje. treba mi da organizator onoga sto smo neki prezivjeli,a neki umrli u tome-dobije svoju kaznu.
podcjenjujete zdrav razum obicnog naroda,za kojeg tvrdite kako misli da karadzic smrdi na sumpor i ima rep i trozubac. meni je smijesno da mi neko objasnjava kojoj bioloskoj vrsti karadzic pripada.nema sumnje da je covjek.i bas zato sto jeste covjek-bio je u stanju biti zao i krvolocan.
njega ce srbi (neki) okivati u zvijezde sve i da ga sud proglasi najvecim zlocincem svih vremena. u to nema sumnje. ali zadnje sto meni treba da mi slobodni umjetnik grada graza objasnjava kako je bilo tesko biti u karadzicevoj kozi tih dana.
bilo je tesko biti i u mojoj kozi tih dana. i u kozi mog starog. na muci se poznaju junaci.
ne podcjenjujem karahasana,ali smatram nepotrebnim i samopromotivnim njegov intervju. sa placljivim tonom karadzica je za moj pojam presao granicu dobrog ukusa.

A na vama i dalje ostaje da ovo predstavljate kao pljuvanje, licni napad...ili neshvatanje, dok ce te i dalje konsekventno ignorisati da je Karahasan za Karadzica nasao nepristojne rijeci.

Stvar je u samo u tome da je pisac ostao neshvacen, da je njegovo vidjenje situacije sotonizirano. pustopoljina je rekla da njegov intervju nije u granicama dobrog ukusa i da ne podcjenjuje Karahasana samo zato sto nije zeljela biti neko ko ce pljunuti na njega i uciniti nesto sto joj nedolikuje zato sto je on pogrijesio. Iz istih njenih namjera i pobuda branim Karahasana. To jeste ne zelim da budem neko ko ce Karahasana sotonizirati radi izrecenog, zato sto je greskom Karadzica stavio pod lupo knjizevne analize i o njemu rekao to sto je rekao, dodavajuci nasem vidjenju Karadzica neki novi ugao posmatranja. Rekao sam u cemu je pogrijesio. I nebih ponovo o tome.

[Abacija]

Hahahah... druga osoba koja o meni govori kao da radim za Avaz... Hahahaha
Care moj, nisam se popeo ni na Radon Plazu, a kamoli na Twister. Najvece uzvisenje u Sarajevu na koje sam se popeo je Bjela Tabija. Jednom sam kao mali letio avionom, od Podgorice do Sarajeva 89 godine, ali pogleda se iz aviona ne sjecam.

Danas radim za 500 km, kojih vidim svaki 5 mjesec i opet jbg bolje mi je dzaba raditi nego dzaba lezat. Radim u kancelariji, imam ekstra uvijete rada, ali nemam platu vec mjesecima. Furam i dalje to jer imam volju i zelju da naucim posao bolje nego sto ga radim danas. Svakako da bih volio biti u Twisteru ili na nekom od njegovih spratova u boljoj poslovnoj poziciji nego sto sam sada, ali jbg tako mi je kako mi je.

Je li ovo ona nagradna igra pronadite 3 gramaticke greske i osvojite voznju liftom u Twisteru?

[oridjidji]

Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.

Abacije,

Srbijanac, nema tu nikakvog padeza. Jesi ti bio onaj sto je na prosloj stranici zamjerao gramaticke greske a sad ti napravi jednu, al' na ono bas kvadrat?

Srbi su se planski iselili iz mjesta gdje nisu bili vecina, oni koji nisu bili u mogucnosti su ostajali ili oni koji se nisu povinovali Karadzicevoj ideji. A to sto si rekao nebi smio stavljati Karadzicu u usta.
To su koliko se sjecam Plavsickine rijeci...

Eto koliko ti mozes da se drzis konteksta. Zar te Karahasan nije naucio te osnovne stvari?

Ako je Karadzic stvarno htio da zastiti srpski narod, zasto onda nije izbacio Plavsicku iz SDS-a jer je ova htjela da zrtvuje polovinu stanovnistva?

P.S. A sta bi sa onim bh Srbima koji se nisu povinovali Karadzicevoj ideji?

Nisam srbijanac, a na greskama nisam zamjerao. I nemoj me Boga ti krstiti. A sta ima veze ako sam pogrijesio sto se tice gramatike? Jesam li igdje rekao da sam najpametniji, najuceniji ili da sam nepogresiv? Drzim se konteksta koliko god mogu, sebi dajem oduska ponekad i da izadjem iz forme, ali je nikada ne zloupotrebljavam. Mene neces vidjeti da svoje neistomisljenike nazivam glupim, nistavnim ili da ih vrijedjam.

Abacije, pitanje ti nije na mjestu. Pa Plavšička je sposobna žena, ona dlaku mjenja ali čud nikada i danas je ona jedna od najistaknutijih nosilaca ideje V. Srbije. Priče o pokajanju za ono što je radila je priča koju možemo okačiti mačku o rep. Izmislila je kako bi dobila blažu kaznu. Danas se zbog njene glume priča o njenom puštanju iz Ševingena.

Ona je to samo rekla. Ali budi siguran da je to mogla samo reći jer ona nije vodila brigu o 12 miliona Srba, vec Milosevic. Karadzic mu je bio jedna od ruku zaduzenih za Srbe u Bosni.

O tome sta je bilo sa Srbima koji se nisu povinovali ideji znamo i mi sami, koji nismo nikada bili Srbi. Ti srbi su izjednaceni sa nama i proglaseni neprijateljima srpske politike, obicno su dozivljavali istu sudbinu kao B. muslimani i hrvati. Pricamo o neznatnom procentu njegovih neistomisljenika koji nisu mogli uticati nicim na ono sto se desavalo medju nama. JBG, zalim sto medju srbima i hrvatima nije bilo vise Srđana Aleksića inace ne bi posijali toliko zla i nepravde među nama.

[oridjidji]

Hahahah... druga osoba koja o meni govori kao da radim za Avaz... Hahahaha
Care moj, nisam se popeo ni na Radon Plazu, a kamoli na Twister. Najvece uzvisenje u Sarajevu na koje sam se popeo je Bjela Tabija. Jednom sam kao mali letio avionom, od Podgorice do Sarajeva 89 godine, ali pogleda se iz aviona ne sjecam.

Danas radim za 500 km, kojih vidim svaki 5 mjesec i opet jbg bolje mi je dzaba raditi nego dzaba lezat. Radim u kancelariji, imam ekstra uvijete rada, ali nemam platu vec mjesecima. Furam i dalje to jer imam volju i zelju da naucim posao bolje nego sto ga radim danas. Svakako da bih volio biti u Twisteru ili na nekom od njegovih spratova u boljoj poslovnoj poziciji nego sto sam sada, ali jbg tako mi je kako mi je.

Je li ovo ona nagradna igra pronadite 3 gramaticke greske i osvojite voznju liftom u Twisteru?

Eto i ti si napravio par grešaka, ako cemo biti sintičavi Rijeć Twister nepostoji u Bosanskom jeziku, ako i pišeš tu rijeć pišeš je na stranom jeziku onako kako se piše na jeziku iz kojeg potiće ili onako kako se na našem jeziku izgovara. Međutim Abacije, ako nam se ne slažu mišljenja, ne moramo mahanisati jedan drugog i ići sa tim u nedogled.

[Broj 1]

Dok je nama ovih drvenih filozofa necemo nikad napretka imati.
Sad se pojedinci ubise da Karahasana odbrane na sve moguce nacine, umjesto da priznaju da se covjek izletio i da se prosire na veliko.
Niko ba ne trazi linc za Karahasana, ali samo ukazuje na to da je covjek pored sve njegove inteligencije duboko pogrijesio.
Mozda mu nekad iz guzice u glavu dodje.

[Broj 1]

I on je tebi jedan od najboljih knjizevnika.

E Boze pameti pa svega ostalog, rekli bi nasi stari.

Posto sam, evo, vidjela da tema o Karhasanu i njegovoj izjavi još uvijek nije zatvorena, želim da se uključim sa nekoliko stvari i da uprem prstom na neka područja koja bi ova izjava mogla otvoriti pa bi od nje svi imali koristi. Ako cijela ova rasprava, koja se u medijskom prostoru već zamorila i posustala, ostane samo u dimenziji za i protiv Karahasana, onda od nje neće biti nikakve fajde, osim toga da smo opet, po ko zna koji put, skočili jedni drugima đonovima u trbuhe. Dvije stvari u Karahasanovoj izjavi su neosporne: da Karadžić jeste upozoravao (prijetećim ili plačnim tonom sasvim je svejedno) bošnjačko parlamentarno rukovodstvo da će odvesti svoj narod na "autostradu stradanja" ako glasaju za refernedum o otcjepljenju, te da bošnjački predstavnici u parlamentu njegovo upozorenje nisu ozbiljno shvatili.
E sad da pređem na stvar.
Prvo: Karahasanova izjava nudi nam prostor u koji do sada, po svoj prilici, nismo smjeli zalaziti i za koji je vrijeme već odavno zrelo. Krajnje je vrijeme da prestanemo biti samo žrtva i da prekinemo sami sebi, ako već još uvijek ovima oko sebe moramo, pojašnjavati ko nam je uradio to što nam je uradio. Vrijeme je da se sve karte bace na sto, da sjednemo i potražimo dio svoje odgovornosti za ono što nam se dogodilo. Znam da će mnogima prethodna rečenica podići tlak, ali ne treba biti naivan pa misliti kako naše odgovornosti u svemu tome nema. I te kako je ima, i zbog toga Karahasanu treba zahvaliti što je našao hrabrosti da, vjerovatno nesvjesno, otvori vrata podruma u koji smo nabacali sve naše propuste, gluposti i budalaštine.
Drugo: Karahasanova izjava, odnosno njeno prežvakavanje po bh. medijima godinu dana kasnije, otkrila je da živimo u društvu koje čovjeku ne dozvoljava da misli, otvoreno, jasno, oštro i beskompromisno. Zamislite taj paradoks: BH dani, kao progresivna i otvorena novina, ne samo da vadi Karahasanov intervju iz salamure, već nakon toga, kroz usta Feride Duraković, zabranjuje jednom od naših najznačajnijih romansijera da misli i diktira mu kako je trebalo odgovoriti na pitanja njemačkog novinara, a u isto vrijeme Avaz, taj bastiljon diktata, daje cijelu svoju stranicu Karahasanu da rastumači ono što je rekao za FAZ. Pomenuti paradoks bi nekako i svarila ali to da Ferida Duraković, koja se godinama prodaje kao samostalni intelektualac, maše prstom prema Karahasanu, poput brižne maćehe, opominjući ga da tako nije smio govoriti, već ovako, jer ovo je misao većine, ove ovamo, sarajevske i bošnjačke, e to, vala, ne mogu, provariti. Ne treba smetnuti sa uma da je Ferida Duraković sekretar bh PEN-a i da joj je posao da brani slobodu mišljenja i govora.
Mislim da su ove dvije stvari suština onog za šta smatram da trebamo izuvući kao primarno iz sve ove ujdrume koja se digla oko jednog zaboravljenog intervjua: mi živimo u društvu koje nije sposobno otvoreno priznati svoje greške koje su u znatnoj mjeri doprinijele da se na istorijskoj pozornici nađemo kao žrtveno jagnje, i živimo u društvu u kojem sekretar PEN-a opominje pisca da ne smije tako govoriti, već ovako kako sam ja, ferida Duraković, odgovorila na upite dotičnog njemačkog novinara.

Ma dani su smece. Amaterske novine. Jedna forumska prica postala je dobra materija za prodavanje novina, a pljuvanje na jednog od nasih najboljih knjizevnika postalo je bolje od zdravog pristupa problematici koja je izazvana zbog intervjua ovog knjizevnika. Avaz je postupio profesionalnije i ovom je knjizevniku ustupio prostor da iznese objasnjenje za svoj interviju koji je dao FAZ-u, za razliku od dana kojeg je isti sotonizirao i kojem se isti taj list narugao kroz rijeci Feride Durakovic.

[Broj 1]

E ovako nasi balijsko drveni filozofi kaznjavaju kad je u pitanju Bosnjak patriota i kada bez velike filozofije kaze svima u brk kako jest!
Kada je u pitanju prefinjeni Karahasanov knjizevni jezik i masturbacije glede karadjica onda se tu nadju prefinjeni mudromslioci koji se pridruzuju masturbacijama ala karahasan.

"DANI" traze zatvor za Fatmira Alispahica!

„Ovo je promocija fašističkog poretka u kome će Srbi biti nadljudi, a Bošnjaci podljudi" - kaže Fatmir Alispahić.
U uvodniku posljednjeg broja magazina „Dani", od 25. 9. 2009., pod naslovom „Dva lica fašizma", traži se da Fatmir Alispahić bude prvi državljanin Bosne i Hercegovine kome će se izreći kazna od jedne do pet godina zatvora za „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti", po osnovu člana 150 Krivičnog zakona, zbog njegovog teksta „Dejtonske straže đenerala Draže", objavljenog u bajramskom dvobroju „Dnevnog avaza", a koji se trenutno može pročitati na nekoliko web-portala.


Istovremeno se traži i da ovaj Alispahićev tekst bude prihvaćen kao „urnek i školski primjer rasnog govora mržnje" po kome će se ubuduće izricati zatvorske kazne za navodno „izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti".


„Dani" navode i dio Alispahićevog teksta zbog kojeg bi trebao biti uhapšen i osuđen na zatvorsku kaznu od jedne do pet godina zatvora, a u kome se tematizira šutnja Srba u povodu Dodikove negacije zločina na Kapiji i na Markalama.

Riječ je o sljedećem pasusu:
Da li su svi oni (Srbi) prvo Dodikovi, pa onda naši? A kako mogu biti naši ako su i Dodikovi, a ako je Dodik Karadžićev? Nedavnom rehabilitacijom četništva srpstvo se bestidno udaljilo od humanosti, a primaklo genocidnosti. Teško je razdvojiti srpstvo od četništva, jer se sami Srbi četništvom ponose.


U samom uvodniku je rečeno da nema nikakve razlike između Milorada Dodika i Fatmira Alispahića, iako jedan negira zločin na Kapiji i na Markalama, a drugi se pita zašto sami Srbi ne dignu glas protiv Dodikovog fašističkog negiranja zločina. No, za „Dane" su i jedno i drugo fašizam, što je potcrtano i naslovom „Dva lica fašizma", a obrazloženo u sljedećoj rečenici: „Sve ono što važi za Milorada Dodika, koji tvrdi da 'postoje analize' koje pokazuju da je bestijalni zločin na Kapiji 'inscenirana situacija', važi i za histeričnog Alispahića koji se pita zašto se tuzlanski Srbi nisu oglasili i osudili Dodikov napad na Tuzlu".

Iako je Fatmir Alispahić dosad desetak puta javno demantirao optužbe za negaciju holokausta iz 2005. godine, a posljednji put upravo u „Danima", početkom ove godine, ponovo je u ovom uvodniku optužen za negiranje holokausta, iako se u njegovom tekstu „Marketing tragedije" (januar 2005.) radilo o citiranju i problematiziranju pitanja negacionizma, čime se uostalom na sličan način bavi i ovaj broj „Dana", u tekstu pod naslovom „Oslobađanje od genetski deformisanog materijala".

Kao što su od optužbi iz 2005. Alispahića branile i činjenice da je ranije organizirao i nadgledao akciju uređenja Jevrejskog groblja u Tuzli, tako ga i od ovih besmislenih optužbi brani činjenica da je 18. septembra 2009., u povodu Dana Kudsa i Jevrejske nove godine, priredio izložbu o ponovo zapuštenom Jevrejskom groblju u Tuzli i pozvao nadležne da se očisti i zaštiti ovaj vrijedni kulturno-historijski spomenik, a što je kao vijest, i kao cyber izložba, objavljeno na nekoliko web portala.


Na optužbe iz „Dana" Fatmir Alispahić je odgovorio jednom rečenicom:
Ako ja trebam da idem u zatvor, i da budem proglašavan fašistom, zato što od komšija Srba očekujem da se izjasne protiv Dodikove negacije zločina na Kapiji i na Markalama, onda je ovo promocija fašističkog poretka u kome će Srbi biti nadljudi, a Bošnjaci podljudi.

[Broj 1]

Da je ovako nesto napisao nas najveci knjizevnik Karahasan, onda bi rekao bas je najveci.
U BiH su u stvari najvise zakazali nasi intelektualci!

Pismo predsjednika „Pokreta Pravde za BiH“ Billu Clintonu, bivšem predsjedniku SAD: Podržate volju većine izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine
MILIĆEVIĆ: POKAŽITE VELIČINU, POVEDITE INICIJATIVU GAŠENJA DAYTONSKOG SPORAZUMA
Autor: Bosnjaci.Net

Objavljeno: 25. September 2009. 10:09:18
ENGLISH

Pismo Predsjedniku William Jefferson Clinton

Predsjedniče Clinton,



Da li će Clinton prihvatiti incijativu predsjednika Pokreta Pravde za BiH?
Ustav Sjedinjenih Američkih Država su satkali rodoljubi, ljudi širokih vidika, vođe i ljudi koji su se predali načelima ljudskih prava, civilnog slobodarstva i sloboda, pravičnog i uređenog društva i pravičnog i uređenog svijeta. Ti, koji su napravili taj povijesni i temeljni dokument ljudskog društvenog uređenja, su znali da oni nisu radili samo za boljitak života njihovih izbornika nego su namjeravali ogrnuti cijelo čovječanstvo da bi ih zaštitili od okova despota. Velikani i velikanke su poginuli za ta načelai njihova poruka odanosti načelima još uvijek odzvanja svijetom i nosi nadu za bolje sutra u mnogim dijelovima svijeta.

Pročitao sam članak o vašem trenutnom zauzimanju mladih vođa i studenata u Američkom univerzitetu u Bosni i Hercegovini u okviru vašeg programa svjetskih inicijativa http://www.bosniaks.net/prilog.php?pid=35415, na čemu vam čestitam.

Dočim ja nalazim da je vaš program svjetskih inicijativa od opipljive i ekonomske vrijednote, ja bih se htio posvetiti isključivo Bosni i Hercegovini u smislu inicijativa koje ja smatram potrebnim da bi vi danas završili rad koji ste započeli 1990-ih godina.

Sjedinjene Američke Države i Republika Bosna i Hercegovina su bile ustanovljene na istim načelima i bile su prisiljene suočiti se s istim izazovima iako te čine dijele dva kontinenta i dvjesto i šesnaest godina povijesti. Ipak, državnost Bosne i Hercegovine vremenski preseže državnost Sjedinjenih Država jer je Bosna i Hercegovina izvorno bila ustanovljena u, i na, Povelji Kulina bana, iz 1188. godine.

Što se je dogodilo u Bosni i Hercegovini u vremenskom razdoblju 1992.-1995. godine nije bio građanski rat. To je bio genocid Bosne i Hercegovine općenito, i njene muslimanske populacije pogotovo (po izvornim dokumentima Međunarodnog suda pravde u vezi tužbe Bosne i Hercegovine protiv Srbije i Crne Gore).

Sjedinjene Države su dale svijetu velike vođe koji su ostavili neizbrisiv trag u povijesti mnogo ljudi diljem svijeta. Amerikanci očekuju velikane u svojim vođama, a isto tako i drugi. Ljudska veličina se ne nalazi samo u vođenju naprijed nego isto tako i u prepoznavanju vlastitih grešaka i popravljanju istih. Ja vas danas pozivam da se uzdignete izazovu da je Dajtonski sporazum, u najmanju ruku, bio greška. Dajtonski sporazum je nagradio očigledne teroriste plijenom posjedovanja entiteta u kojem njihovi zločinci hodaju i žive nekažnjeni, a sve među preživjelima njihovih zločina. Najveća greška je bila u prisiljavanju demokratski izabrane vlade da se odrekne, pod pritiskom, svoje odgovornosti, svoje suverenosti i mandata kojeg joj je dala većina izbornog tijela u referendumima u februaru i martu 1992. godine.

Ja vas pozivam da pokažete inicijativu i svoju veličinu te da povedete u prestanak i gašenje Dajtonskog sporazuma iz novembra 1995. godine, da priznate grešku u trajnom ljudskom žrtvovanju, uz izraze obveze da će te podržati volju većine izbornog tijela Republike Bosne i Hercegovine, izraženu u referendumima u februaru i martu 1992. godine, te u glasu Parlamentarne skupštine Republike Bosne i Hercegovine u aprilu 1992. godine. To su načela za koja su stotine hiljada Bosanaca dali svoje živote. Većina njih su bili Bošnjaci, izvorni Muslimani Europe.

Trenutno političko i administrativno poduzimanje je neodrživo. Vlada Bosne i Hercegovine je disfunkcionalna. Povijesne greške se prvo moraju priznati da bi se ih popravilo. Tek tada ćemo imati osnovu tražiti pravedan mir, ekonomski napredak i mogućnosti otvorene svima u „potrazi za srećom“ (pursuit of happiness) što je još jedna američka civilna sloboda, načelo, koju mnogi i dan danas gledaju sa zavišću. Ja vidim da je to jedina inicijativa za vas što se tiče Bosne i Hercegovine.

Javite mi se ako imate ikakvih pitanja. Drago bi mi bilo pomoći vrijednoj inicijativi, stoji u pismu bivšem predsjedniku SAD Billu Clintonu koje je potpisaoŽeljko Milićević, predsjednik „Pokreta Pravde za BiH – Justice for Bosnia Task Force“ sa sjedištem u Ottawa-i (Canada).

[Abacija]

Abacije, pitanje ti nije na mjestu. Pa Plavšička je sposobna žena, ona dlaku mjenja ali čud nikada i danas je ona jedna od najistaknutijih nosilaca ideje V. Srbije. Priče o pokajanju za ono što je radila je priča koju možemo okačiti mačku o rep. Izmislila je kako bi dobila blažu kaznu. Danas se zbog njene glume priča o njenom puštanju iz Ševingena.

Ona je to samo rekla. Ali budi siguran da je to mogla samo reći jer ona nije vodila brigu o 12 miliona Srba, vec Milosevic. Karadzic mu je bio jedna od ruku zaduzenih za Srbe u Bosni.

Svako (ako cemo se voditi po definiciji covjeka) treba da brine brigu o svom vlastitom zivotu, kao i o zivotima svojih najblizih. Glasanjem za Milosevica, Karadzica i Plavsicku njihovi biraci su na sebe preuzeli odgovornost, ali ovog puta odgovornost za sva (ne)djela koju je ta politika proizvela. Ti zato ne mozes krivicu samo prebacivati na Milosevica jer time se stavljas na stranu onih koji relativiziraju Karadzica i Plavsicku. Znaci, i sami biraci (pogotovo ako su ucestvovali u zlocinima, a veliki broj njih jeste) su odgovorni i pred zakonom i pred Bogom. Oni od toga ne mogu pobjeci ma da ima milion Karahasana, i njegovih djavoljih advokata poput tebe, koji ce ih braniti.

Direktno izbjegavas odgovor na moje pitanje jer sta god da odgovoris sva tvoja prica do sada na ovoj temi bi pala u WC-solju. Izgleda ostaje samo da neko povuce vodu.

[oridjidji]

Abacije, pitanje ti nije na mjestu. Pa Plavšička je sposobna žena, ona dlaku mjenja ali čud nikada i danas je ona jedna od najistaknutijih nosilaca ideje V. Srbije. Priče o pokajanju za ono što je radila je priča koju možemo okačiti mačku o rep. Izmislila je kako bi dobila blažu kaznu. Danas se zbog njene glume priča o njenom puštanju iz Ševingena.

Ona je to samo rekla. Ali budi siguran da je to mogla samo reći jer ona nije vodila brigu o 12 miliona Srba, vec Milosevic. Karadzic mu je bio jedna od ruku zaduzenih za Srbe u Bosni.

Svako (ako cemo se voditi po definiciji covjeka) treba da brine brigu o svom vlastitom zivotu, kao i o zivotima svojih najblizih. Glasanjem za Milosevica, Karadzica i Plavsicku njihovi biraci su na sebe preuzeli odgovornost, ali ovog puta odgovornost za sva (ne)djela koju je ta politika proizvela. Ti zato ne mozes krivicu samo prebacivati na Milosevica jer time se stavljas na stranu onih koji relativiziraju Karadzica i Plavsicku. Znaci, i sami biraci (pogotovo ako su ucestvovali u zlocinima, a veliki broj njih jeste) su odgovorni i pred zakonom i pred Bogom. Oni od toga ne mogu pobjeci ma da ima milion Karahasana, i njegovih djavoljih advokata poput tebe, koji ce ih braniti.

Direktno izbjegavas odgovor na moje pitanje jer sta god da odgovoris sva tvoja prica do sada na ovoj temi bi pala u WC-solju. Izgleda ostaje samo da neko povuce vodu.

Koje je tvoje pitanje? Dacu ti sto prostiji odgovor na njega.

Vidi moja poruka je antiratna, meni rat ne treba i nevolim sto sam i ovaj prozivio jer nije bila moja volja. Meni je zao nevinih ljudi koji su ginuli samo zato sto su bili druge vjere i etnosa. Ja sam B. musliman, Bosnjak, sasvim je nebitno sta sam. Prozivio sam sto sam prozivio i mogu ti reci jedino u zivotu sta sam mrzio to je zlo i nepravda. More puta sam skakao braneci slabije od jacih jer jbg eto takav sam. Vjera mi nikada nije bila bitna, niti etnos. Uvijek sam gledao u covjeka i njegova djela i prema tome pravio selekciju ljudi. Ove godine sam prvi put nakon rata bio u Srebrenici i isplakao sam se jer za mene je bilo nepojmljivo da neko nekome moze toliki zulum da napravi. Vjeruj ti meni da bih brata rodjenog ubio kada bi pucao u nevino dijete, zenu ili necijeg djeda i babu, kao sto je neko pucao u nasu dijecu, zene i starce jer ja sam takav. Ne amnestiram i relativizujem zlocince, sudio bi isto i muslimanima i nemuslimanima za zlo koje su ucinili, kod mene nebi imali privilegiju ni zlo ni nepravda jer za ono sto si odgovoran bi i odgovarao bez obzira na vjeru i tvoje porijeklo koje imas. Kod mene nema nadljudi, za mene su svi isti. Postoji samo dobar i zao covjek i tako im sudim. Kada je pravda u pitanju ne cijepidlacim.
Za mene glasaci nisu odgovorni za glas koji su dali nekome koji je na prvi mah svojim politickim predstavljanjem obmanuo, ali su odgovorni ako su se svijesno stavili u politiku ljudi kao sto su bili Karadzic, Plavsicka, Momcilo i drugi i sljedili i dijelili njihove ideale i iste branili silom i zlocinima. Ne mogu kriviti citavu populaciju srpskoga naroda, ali mogu dio. Prije pocetka rata u Hr. u Beogradu su bili studentski nemiri protiv Milosevica, ljudi koji su prepoznali njegovo zlo i koji su se pobunili protiv istog. Policija je pendrecima silom smirila strasti koje su u BG tih dana trajale. Jedna scena mi je posebno ostala upecatljiva. A to je sukob milosevicevih pristalica i studenata koji Slobu nisu podrzavale. Jedan Milosevicev pristalica vadi pistolj i ubija svoga neistomisljenika. Raja se sklanja i bjezi. Ubica nestaje u masi. I danas se Srbija hrva sa svojom radikalnom prosloscu. B. Srbi su puno radikalniji, medjutim nisu ni oni svi isti, uvijek ima izuzetaka koji zbog vecine nikada nece izaci iz sjene. Otidji na ovu stranicu: http:// http://www.6yka.com

Pa ces vidjeti da ima i s druge strane entitetske crte ljudi koji bi zeljeli jedinstvenu Bosnu.

[Abacija]

Koje je tvoje pitanje? Dacu ti sto prostiji odgovor na njega.

Posto nemam puno vremena samo cu ti na ovo odgovoriti, a sutra ostatak posta.

Pitanje je glasilo: Ako je Karadzic stvarno htio da zastiti srpski narod, zasto onda nije izbacio Plavsicku iz SDS-a jer je ova htjela da zrtvuje polovinu stanovnistva?

[krivorijek]

Koje je tvoje pitanje? Dacu ti sto prostiji odgovor na njega.

Posto nemam puno vremena samo cu ti na ovo odgovoriti, a sutra ostatak posta.

Pitanje je glasilo: Ako je Karadzic stvarno htio da zastiti srpski narod, zasto onda nije izbacio Plavsicku iz SDS-a jer je ova htjela da zrtvuje polovinu stanovnistva?

Naravno da Plavsicka nije HTJELA da zrtvuje polovinu srpskog stanovnistva, nego se na ovu njenu izjavu treba gledati kao na retoricko baljezganje jedne dusevno poremecene osobe, poremecene u toj mjeri da joj je naprosto djecija igra igrati se sa ovolikim brojem zrtava, tj. ljudskih zivota, pri cemu je kontekst potpuno nebitan.

Vratimo se temi?

[oridjidji]

Koje je tvoje pitanje? Dacu ti sto prostiji odgovor na njega.

Posto nemam puno vremena samo cu ti na ovo odgovoriti, a sutra ostatak posta.

Pitanje je glasilo: Ako je Karadzic stvarno htio da zastiti srpski narod, zasto onda nije izbacio Plavsicku iz SDS-a jer je ova htjela da zrtvuje polovinu stanovnistva?

Naravno da Plavsicka nije HTJELA da zrtvuje polovinu srpskog stanovnistva, nego se na ovu njenu izjavu treba gledati kao na retoricko baljezganje jedne dusevno poremecene osobe, poremecene u toj mjeri da joj je naprosto djecija igra igrati se sa ovolikim brojem zrtava, tj. ljudskih zivota, pri cemu je kontekst potpuno nebitan.

Vratimo se temi?

Njemu su trebali dusevno poremeceni.Zato mu je i trebala Plavsicka. Medjutim tada je Plavsicka imala jak renome medju B.Srbima i to je i iskoristila za sljedjenje i promovisanje jedne zlobne i destruktivne zlocinacke politike.

Inace njegova ideja i nebi bas imala uporista kod normalnih ljudi. Recimo da bi se njegove ideje tesko latili Bosnjaci, pa da medju njima zivi sto godina. Znas li zasto? Zato sto bi mu neko svijesniji sprasio metak u potiljak, zato sto sije nepravdu i zlo. Ma mi koliko sebi losi bili, nepravdu nad drugima nismo dopustali, a zlo nismo blagosiljali. To je razlika izmedju nas i Srba. Mi se sami uvijek hrvamo sa vlastitim greskama i porazima, a oni da nije bilo nametanja medjunarodne sile nikada nebi sudili svome narodu za zlocine i nepravdu koju su posijali.

[krivorijek]

Posto sam, evo, vidjela da tema o Karhasanu i njegovoj izjavi još uvijek nije zatvorena, želim da se uključim sa nekoliko stvari i da uprem prstom na neka područja koja bi ova izjava mogla otvoriti pa bi od nje svi imali koristi. Ako cijela ova rasprava, koja se u medijskom prostoru već zamorila i posustala, ostane samo u dimenziji za i protiv Karahasana, onda od nje neće biti nikakve fajde, osim toga da smo opet, po ko zna koji put, skočili jedni drugima đonovima u trbuhe. Dvije stvari u Karahasanovoj izjavi su neosporne: da Karadžić jeste upozoravao (prijetećim ili plačnim tonom sasvim je svejedno) bošnjačko parlamentarno rukovodstvo da će odvesti svoj narod na "autostradu stradanja" ako glasaju za refernedum o otcjepljenju, te da bošnjački predstavnici u parlamentu njegovo upozorenje nisu ozbiljno shvatili.
E sad da pređem na stvar.
Prvo: Karahasanova izjava nudi nam prostor u koji do sada, po svoj prilici, nismo smjeli zalaziti i za koji je vrijeme već odavno zrelo. Krajnje je vrijeme da prestanemo biti samo žrtva i da prekinemo sami sebi, ako već još uvijek ovima oko sebe moramo, pojašnjavati ko nam je uradio to što nam je uradio. Vrijeme je da se sve karte bace na sto, da sjednemo i potražimo dio svoje odgovornosti za ono što nam se dogodilo. Znam da će mnogima prethodna rečenica podići tlak, ali ne treba biti naivan pa misliti kako naše odgovornosti u svemu tome nema. I te kako je ima, i zbog toga Karahasanu treba zahvaliti što je našao hrabrosti da, vjerovatno nesvjesno, otvori vrata podruma u koji smo nabacali sve naše propuste, gluposti i budalaštine.
Drugo: Karahasanova izjava, odnosno njeno prežvakavanje po bh. medijima godinu dana kasnije, otkrila je da živimo u društvu koje čovjeku ne dozvoljava da misli, otvoreno, jasno, oštro i beskompromisno. Zamislite taj paradoks: BH dani, kao progresivna i otvorena novina, ne samo da vadi Karahasanov intervju iz salamure, već nakon toga, kroz usta Feride Duraković, zabranjuje jednom od naših najznačajnijih romansijera da misli i diktira mu kako je trebalo odgovoriti na pitanja njemačkog novinara, a u isto vrijeme Avaz, taj bastiljon diktata, daje cijelu svoju stranicu Karahasanu da rastumači ono što je rekao za FAZ. Pomenuti paradoks bi nekako i svarila ali to da Ferida Duraković, koja se godinama prodaje kao samostalni intelektualac, maše prstom prema Karahasanu, poput brižne maćehe, opominjući ga da tako nije smio govoriti, već ovako, jer ovo je misao većine, ove ovamo, sarajevske i bošnjačke, e to, vala, ne mogu, provariti. Ne treba smetnuti sa uma da je Ferida Duraković sekretar bh PEN-a i da joj je posao da brani slobodu mišljenja i govora.
Mislim da su ove dvije stvari suština onog za šta smatram da trebamo izuvući kao primarno iz sve ove ujdrume koja se digla oko jednog zaboravljenog intervjua: mi živimo u društvu koje nije sposobno otvoreno priznati svoje greške koje su u znatnoj mjeri doprinijele da se na istorijskoj pozornici nađemo kao žrtveno jagnje, i živimo u društvu u kojem sekretar PEN-a opominje pisca da ne smije tako govoriti, već ovako kako sam ja, ferida Duraković, odgovorila na upite dotičnog njemačkog novinara.

Vrlo interesantna razmisljanja u svakom slucaju.

Ja se s tobom ipak ne bih slozio u jednom: da je potpuno svejedno kako je Karadzic izgovorio one, vec slavne rijeci (vrati se par stranica unazad, neko je postavio snimak, pa sama prosudi). Koji se impuls i namjera krila iza provale takvog jednog ljudskog nistavila, bijede i svjetonazora? Je li tebi, molim te, svejedno kad te neko pita za nekakvu "uslugu" ("upozorava", odnosno "prosvjetljuje te") placnim ili prijetecim tonom?

Ovo je sve bilo o nacinu govora, a da se sadrzaja "poruke" nismo ni dotakli: sta je zapravo pjesnik Karadzic htio da kaze!?

Mislis li ti da u to vrijeme, dok je Karadzic u skupstini izgovarao to sto je izgovarao, RAT u velikosrpskim stabovima vec NIJE bio isplaniran? Pa kao ono, Karadzic eto daje nekakvu sansu nekome, kao ljudi ja vas molim lijepo, uozbiljite se!?

Moje misljenje je da je Karahasan kao pisac mogao naci i prikladnije rijeci u ovom slucaju.

I jos jednom da ponovim: ne radi se o za ili protiv Karahasana, nego se radi samo o njegovojoj karakterizaciji Karadzica u doticnim novinama, i mislim da je dobro da se ljudi pitaju i propituju, kao sto mislim da je i krajnje vrijeme da se Karahasan oglasi u javnosti sa JASNIM komentarom.

Da li je Karahasan dovoljno jak da otvoreno prizna svoje greske?

Slazem se u potpunosti da je vrijeme da se otvori diskusija u pravcu "naseg" dijela odgovornosti za nemile dogadaje iz 90tih, ali mislim da medijska galama oko Krahasanovog, po meni nedolicnog i krajnje cudnog, karakteriziranja Karadzica ne treba tome biti povod, odnosno, nije prikladna prilika.

[korektura]

Izvinjavam se što će moj komentar biti malo duži, ali mi se čini da bi bilo „kuso“ zaključiti ovu raspravu o tome „kako je govorio Karahasan“, a ne pozabaviti se interpretacijom tog njegovog govora u BH Danima. Karahasan je u Dnevnom avazu rekao šta je imao, dodatno je objasnio svoju izjavu iz FAZ-a, zato tu izjavu neću komentirati. Mislim da ne treba kvariti povjerenje koje Karahasan ima u svoje čitaoce: ko je shvatio – shvatio; a ko nije shvatio, ili neće da shvati ili mu to jednostavno nije dato. Također, neću se upuštati u raspravu sa genijima koji misle da ono što oni ne razumiju, zapravo jeste nerazumljivo.

Dakle, kako su to govorili BH Dani? Na početku, mislim da nema smisla baviti se profesionalizmom magazina koji objavi tri teksta kao reakciju na nečiju izjavu, a pritom ne objavi niti jednu rečenicu onoga čiju izjavu ti tekstovi komentiraju. Ostavit ću mogućnost da se ovdje radi i o dobrom ukusu: BH Dani tvrde da im Karahasan nije bio dostupan, a refleksije i uvodnik nisu mogli čekati možda i zato što bi bilo neukusno nakon jedno godinu i po dana komentirati nešto što je u dnevnim novinama izašlo prije godinu i tri mjeseca. Ne bi možda bilo pošteno baviti se profesionalizmom BH Dana ni zbog toga što bi se opravdanje za ovakav postupak, kako ćemo vidjeti, moglo pronaći u emocijama proizašlim iz naglašenog etičkog usmjerenja ovog magazina, usmjerenja koje se promovira u uvodniku Senada Pećanina. Naime, etika se, kao što znamo, servira dok je vruća.

U tom uvodniku se ne spominje samo Karahasan, jer je Pećanin sačekao da se nagomila gradivo pa da nama napaćenim Bošnjacima objasni gdje smo i kako smo danas u etičkom smislu i ko se to smatra elitom u zemlji koja se imenuje kao „postgenocidna“ i kao zemlja „u kojoj hiljade bošnjačkih kostiju još uvijek leže u neotkrivenim jamama“. Dakle, već u uvodniku nam se sugeriraju naglašene emocije proistekle i iz glavne teme BH Dana, iz pitanja Karahasanove moralne odgovornosti i njegove neosjetljivosti prema našoj nedavnoj prošlosti koja mu se pripisuje zbog izjave o Karadžiću.

Taj Karahasanov nedostatak emocija već u naslovu svoga, inače vrlo emotivnog teksta sugerira gospodin Halilović pripisujući Karahasanu pubertetsku potrebu da bude cool. Autor teksta to svoje pravo na emocije osvaja već uvodnim rečenicama, u kojima nas informira da je bio logoraš, izbjeglica, i da sa čitaocima dijeli svoja sjećanja na jedan austrijski susret sa Karahasanom, u vrijeme „kada je Sarajevo pod blokadom, a Srebrenica, Goražde, Žepa i Bihać na umoru“. Autoru teksta će taj susret, zbog svih okolnosti pod kojima se dogodio i uz činjenicu da ga je Karahasan podsjetio na jednog od njegovih ubijenih amidža, poslužiti da objasni zašto on ima pravo od Karahasana nešto očekivati.

Na početku teksta saznajemo da je autor iz Srebrenice, ali o tome kako je izvukao živu glavu, iz pijeteta prema svima onima koji nisu preživjeli, neće da nam priča tek usput. Ali će nam zato usput, odmah na početku, Halilović početi prodavati retoriku pod emociju. Jer, kasnije, kada autoru zatreba argumentacija protiv Karahasanove izjave o Karadžiću, odnosno kada autor počne sa obrazlaganjem Karahasanove krivice što se usudio izjaviti nešto sa čime se on ne slaže, taj navodni pijetet će dobro poslužiti. Zbog iskaza u kojem autor tvrdi: „sa svima njima je umro dio mene, u meni živi dio svakog od njih“, morali bi zaključiti kako se pomalo ni svi ubijeni ne slažu sa Karahasanom, odnosno zaključiti kako je onaj pijetet sa početka teksta negdje nestao i kako gospodin Halilović pomalo govori i u ime mrtvih. Zato će gospodin Halilović nabrojati imena poginulih, prividno personalizirati žrtve, pritom im velikodušno „posuđujući“ svoj glas.

Čitalac će zbog informacija iz prvog pasusa zaključiti kako su ti mrtvi ubijeni u srebreničkom masakru, a našoj imaginaciji je ostavljeno da nam dočara količinu Karahasanovog grijeha, jer izjava sa kojom se gospodin Halilović ne slaže nije samo „atak na pamet preživjelih i skrnavljenje sjećanja na žrtve genocida“, već je atak i na dio pobijenih Srebreničana, barem na onaj dio koji živi u Haliloviću i koji Halilović za ovu priliku posuđuje (poklanja? iznajmljuje?) BH Danima! Nije najmanje važno u vezi sa pravom na govor u ime mrtvih koje za sebe pokušava osvojiti Halilović ni to što on piše kako je sa žrtvama „dijelio iste gene, a podijelili bismo i istu 'sudbinu' da smo bili zajedno“. Neka mi gospodin Halilović oprosti što ću ga citirati i navesti da se meni čini kako je ovakvim postupkom on žrtve genocida dehumanizirao, „oduzevši im pravo na njihovu ljudskost, individualnost i posebnost“. Jer, to pravo počiva prije svega na govoru kao izrazu pojedinačnosti svakog čovjeka čijim je neponovljivim bićem, ako smijem citirati i Karahasana, taj govor obilježen.

Da u ovom tekstu stvari sa dehumaniziranjem i etikom ne stoje baš najbolje, upućuje i to što Halilović prvo tvrdi da ne očekuje „vampirske očnjake, đavolje rogove i zakrvavljene oči na licu i u liku Radovana Karadžića, niti da mu otkriju neki Z-hromozom koji ga je načinio zlim. To bi samo umanjilo njegovu ljudsku odgovornost i opravdalo ga za počinjene masovne zločine i genocid.“ Pa, ipak, nešto kasnije isti taj Halilović ostaje „zapanjen 'humaniziranjem' osobe optužene za genocid“. Ovakav hir, da razluči šta je humaniziranje a šta „humaniziranje“, Bože mi oprosti, sebi može dopustiti samo neko ko razmišlja sa pozicije koja je iznad ljudske.

A kada jednom sebi pripiše atribute apsolutnog, onda čovjek može insistirati na tome da sve oko njega jesu sami objekti koji će čak i sjećanje, dakle ličnom emocijom obilježeno vrijeme, morati podrediti etici koju promoviraju nezavisni i demokratski BH Dani. „Bazirati svoj sud o Karadžiću“, tvrdi Halilović, „na nekom svom izblijedjelom sjećanju je u najmanju ruku neodgovorno i nemoralno.“ Naravno, pravo na sjećanje u ovom tekstu jeste eksluzivno pravo autora teksta. Znate, on je taj koji ima riječ i medijski prostor. Zato ne čudi što u nastavku Halilović Karahasanu preporučuje obaveznu lektiru na osnovu koje bi se valjda svi ljudi trebali sjećati pojedinih historijskih događaja; kome ni to ne bude dovoljno, Halilović mu nudi demokratsko pravo na Halilovićevo sjećanje. Slično stoje stvari i sa usporedbama: sa svog demokratskog Olimpa Halilović zabranjuje diferenciranost historijskih ličnosti i propisuje kao obavezno poređenje između Karadžića i Hitlera. Nisam uspio dokučiti kako stvari u ovom slučaju stoje sa dehumaniziranjem i odgovornošću, kao ni to moram li odsad imena Karadžića i Hitlera pisati u pluralu, ili se zna da kad se spomene jedan, po Halilovićevoj naredbi već mislim i na onog drugog. Kao što zaista ne znam da li se smiju diferencirati žrtve zločina počinjenih u ime Hitlerove i žrtve zločina počinjenih u ime Karadžićeve ideologije.

I na kraju, kad ga je već krenulo uspješno poređenje, Halilović će Karahasana usporediti sa austrijskim piscem Peterom Handkeom, poznatim po tome što je branio Slobodana Miloševića. Na početku svoga teksta Halilović tvrdi da se od onog sudbonosnog susreta u Austriji „nije prestao družiti s Karahasanom kroz sve ono što je napisao i piše, tražeći u tome i one po(r)uke drugima nevidljive“. Ostat će trajna nepoznanica zašto Halilović odbija vidjeti ono što vide mnogi drugi, za Karahasana manje emotivno vezani čitaoci, pa čak i neki koji nisu čitali sve što je Karahasan napisao. Naprimjer, ne znam zašto Halilović ne vidi Karahasanov esej „Pisac Petar i njegova pravda“, esej u kojem Karahasan doslovno ismijava Handkeovu knjigu „Pravda za Srbiju“, tretirajući je kao jeftinu propagandu i još jeftiniju književnost.

Ili su možda ipak one silne emocije koje nam u svom tekstu prodaje Halilović samo pokušaj da se sakrije koliko je cool selektivno spominjati ono što Karahasan piše i govori? U suprotnom, možda bi se nekome ko je u stanju sa javnošću podijeliti toliko emocija vezanih za Karahasana i genocid u BiH omaklo spominjanje Karahasanovog romana „Noćno vijeće“ u kojem se tematizira historija svih genocida nad Bošnjacima istočne Bosne? A možda nije cool i „alternativno" pisati ovakve romane ako se zoveš Dževad, ili Halilović misli da nije cool čitati ih ako se prezivaš Halilović? Ili je naprosto cool, zbog susreta na jednoj književnoj večeri, početi nekog pisca bez njegovog znanja smatrati toliko bliskim da imaš pravo napraviti mu spisak tema o kojima bi on pod hitno morao pisati, naravno ukoliko to odobre demokratski BH Dani?! Sreća Karahasanova pa je Halilovića sreo samo jednom u životu. Da je bilo više njihovih susreta, možda bi Halilović očekivao da mu Karahasan, zlu ne trebalo, donira bubreg. Koliko imena mrtvih ljudi čovjek mora nabrojati kako bi za sebe osvojio pravo da javno bude nepristojan?

Što se tiče trećeg teksta objavljenog u BH Danima, teksta Feride Duraković, mislim da njega iz više razloga ne bih ni trebao analizirati. Prvi razlog je taj što nisam siguran imam li kompetencije analizirati postupke osobe koja je u stanju sama sa sobom uspostaviti dijalog. Ali, dobro, pretpostavimo da se ovdje radi o nekom haman pa književnom postupku, dakle pretpostavimo da je pisanje Feride Duraković haman pa književna činjenica. U tom slučaju, morao bih pretpostaviti da bi intervju koji je napravila sama sa sobom, gospođa Ferida Duraković sama i analizirala, ali joj se to zbog nečeg nije učinilo duhovitim. Ili je ona shvatila da daljnje pojavljivanje u novinama, makar to bili BH Dani, ne bi bio baš najbolji dokaz za njenu tvrdnju kako želi ostati anonimna? A možda je odlučila da odsad, kao svi pristojni ljudi koji imaju tu potrebu, sama sa sobom priča mimo javnosti, sve zamišljajući da je (zašto da ne?) novinari iz nekih evropskih uglednih novina pitaju nešto u vezi sa njenim pisanjem? Baš me zanima da li bi i u izmišljenom intervjuu u kojem bi tema bila poezija Feride Duraković kao referenca odnekud iskočila Lepa Brena? Da li bi Ferida Duraković tada objasnila barem književne, ako već ne želi objasniti etičke razloge zbog kojih, kad god joj se nečija izjava ne svidi, u novinama ima pravo govoriti i u ime Esme Palić i u ime svih drugih žena? Da li bi Ferida Duraković, odgovarajući na pitanja upućena joj kao evropski relevantnoj spisateljici (dajmo sebi malo pjesničke i novinarske slobode, novi žanr koji promoviramo ipak se zove izmišljeni intervju!), nastavila govoriti u množini, ili bi se vratila upotrebi lirskog subjekta? Da li bi tada, sve onako lirski, građanski i nezavisno-intelektualno, i o knjigama nekog pisca govorila služeći se aluzijama na nacionalnost njegove žene...

Na kraju, vratimo se uvodniku i razmotrimo kako stoje stvari sa etičkim usmjerenjem BH Dana. Taj magazin je zaista revnosan kada su u pitanju sjećanja na rat, kao što to pokazuje slučaj „Karahasan o Karadžiću“. Koliko se BH Dani ozbiljno i emotivno bave našom ratnom prošlošću svjedoči još jedan primjer, jedan tekst iz 402. broja ovog magazina, koji je izašao 22.05.2005. godine. (Kontam, ako izjava iz dnevnih novina nakon više od godinu dana postane glavna tema jednog sedmičnika, valjda i tekstovi iz istog tog sedmičnika obavezuju barem sedam godina.) U tom broju, pod naslovom „Čuvarka Koljevićevih memoara“, BH Dani donose profil tadašnje ministrice finansija iz vlade Republike Srpske. Navodeći njenu biografiju, BH Dani tvrde da se zahvaljujući prijateljstvu sa Momčilom i Mirkom Krajišnikom ta osoba na početku rata obrela na Palama, zatim kako joj je haški optuženik Momčilo Krajišnik pomogao da se zaposli kao sekretarica u kabinetu bivšeg funkcionera SDS-a Nikole Koljevića te kako će iz tog perioda ona „ostati upamćena i po poznanstvu sa Koljevićevim tjelohraniteljem, izvjesnim Neletom, a koji se danas sumnjiči za zločine počinjene nad Bošnjacima u Hercegovini“. Također, BH Dani tvrde kako postoji mogućnost da ta bivša Koljevićeva sekretarica posjeduje kopiju Koljevićevih memoara. U nastavku teksta stoji da „ministricu finansija veže i prijateljstvo sa bivšim članom Glavne komande VRS-a u Han-Pijesku generalom Manojlom Milovanovićem, ali i kontroverznim generalom, obavještajcem Zdravkom Tolimirom“.

General Tolimir, kojeg BH Dani nazivaju kontroverznim, u međuvremenu je optužen za genocid u Srebrenici i tako je valjda postao još kontroverzniji, a general Milovanović pojavljuje se na posljednjim video snimcima generala Ratka Mladića. Ako je vjerovati BH Danima, to bi trebalo značiti kako od svih Srba iz BiH koji kotiraju kao najodgovorniji za zločine nad Bošnjacima, osoba o kojoj je riječ ne dovodi se u vezu jedino sa Radovanom Karadžićem. Ta osoba zove se Svetlana Cenić i već nekoliko godina je stalna kolumnistica - BH Dana.

Kako iz ove vizure možemo „pročitati“ sve ono što su BH Dani objavili baveći se Karahasanovom izjavom o hapšenju Radovana Karadžića, izjavom iz koje bi se moglo zaključiti i to da Karahasan Karadžića ne smatra najodgovornijim, a sasvim sigurno ne jedinim odgovornim za zločine u BiH? Bilo bi, naravno, pretjerano tvrditi kako su BH Dani pod utjecaj Svetlane Cenić pali do te mjere da, prebacujući na Radovana Karadžića svu krivicu za genocid nad bošnjačkim narodom, žele amnestirati prijatelje i suradnike svoje kolumnistice. Dakle, bilo bi pretjerano tvrditi da BH Dani (malo od Karahasana, a malo od Haaga) samo pokušavaju braniti: Momčila Krajišnika, Nikolu Koljevića, „izvjesnog Neleta koji se danas sumnjiči za zločine počinjene nad Bošnjacima u Hercegovini“, Mladićevog prijatelja Manojla Milovanovića i „kontroverznog“ generala Zdravka Tolimira. Zato to neću ni tvrditi, jer BH Dani su dokaz o štetnosti pretjerivanja u tvrdnjama, ali se onda nameće pitanje: zbog čega je taj magazin iznenanada potrošio toliko prostora i emocija da svojim čitaocima objasni ponešto o Karadžiću?

Budimo pošteni. Možda ovdje jednostavno akcenat nije na Karadžiću već na Karahasanu? Možda se ovdje naprosto radi o onoj staroj da nema proroka u svom selu? Iz javnih istupa Dževada Karahasana čini mi se da on želi biti pisac i profesor, a ne prorok. Ali, zbog čega se onda BH Dani ovoliko upiru da od Sarajeva naprave selo? Ne znam, ali ono što sigurno znam jeste da bih suzu pustio čitajući koliko su BH Dani dirljivo nasikirani zbog našeg etičkog stanja i Karahasanove izjave o Karadžiću, kada me zrnce zdravog razuma ne bi upozoravalo na to da se ovdje radi o lažnim emocijama, jer su prave emocije prosute između redova i tiču se manje dirljivog uvjerenja pojedinih Bošnjaka (i najmanje jedne Bošnjakinje!) da će u nečijim očima malo porasti ukoliko im uspije da Karahasana unize. Na kraju, imajući u vidu da se Karahasan zbog nečeg uporno ne želi odreći Sarajeva i Bosne, bez obzira na to što mu posljednjih godina kao piscu raste ugled i u Evropi i u svijetu, čovjek se ipak mora složiti sa Senadom Pećaninom koji nam u prvoj rečenici svoga uvodnika lijepo otkriva: „Posljednjih godina Bošnjacima nije nimalo lako.“ Kakvi lako! Nekim Bošnjacima (i najmanje jednoj Bošnjakinji!) je toliko teško da više ne uspijevaju sakriti svoje prave emocije i svoju sklonost ka moralnom relativizmu. Makar ih, sve razvlačeći pamet i granice dobrog ukusa svojih čitalaca, pokušavali sakriti u „postgenocidnoj zemlji u kojoj hiljade bošnjačkih kostiju još uvijek leže u neotkrivenim jamama“.

[Abacija]

Vidi moja poruka je antiratna, meni rat ne treba i nevolim sto sam i ovaj prozivio jer nije bila moja volja. Meni je zao nevinih ljudi koji su ginuli samo zato sto su bili druge vjere i etnosa. Ja sam B. musliman, Bosnjak, sasvim je nebitno sta sam. Prozivio sam sto sam prozivio i mogu ti reci jedino u zivotu sta sam mrzio to je zlo i nepravda. More puta sam skakao braneci slabije od jacih jer jbg eto takav sam. Vjera mi nikada nije bila bitna, niti etnos. Uvijek sam gledao u covjeka i njegova djela i prema tome pravio selekciju ljudi. Ove godine sam prvi put nakon rata bio u Srebrenici i isplakao sam se jer za mene je bilo nepojmljivo da neko nekome moze toliki zulum da napravi. Vjeruj ti meni da bih brata rodjenog ubio kada bi pucao u nevino dijete, zenu ili necijeg djeda i babu, kao sto je neko pucao u nasu dijecu, zene i starce jer ja sam takav. Ne amnestiram i relativizujem zlocince, sudio bi isto i muslimanima i nemuslimanima za zlo koje su ucinili, kod mene nebi imali privilegiju ni zlo ni nepravda jer za ono sto si odgovoran bi i odgovarao bez obzira na vjeru i tvoje porijeklo koje imas. Kod mene nema nadljudi, za mene su svi isti. Postoji samo dobar i zao covjek i tako im sudim. Kada je pravda u pitanju ne cijepidlacim.
Za mene glasaci nisu odgovorni za glas koji su dali nekome koji je na prvi mah svojim politickim predstavljanjem obmanuo, ali su odgovorni ako su se svijesno stavili u politiku ljudi kao sto su bili Karadzic, Plavsicka, Momcilo i drugi i sljedili i dijelili njihove ideale i iste branili silom i zlocinima. Ne mogu kriviti citavu populaciju srpskoga naroda, ali mogu dio. Prije pocetka rata u Hr. u Beogradu su bili studentski nemiri protiv Milosevica, ljudi koji su prepoznali njegovo zlo i koji su se pobunili protiv istog. Policija je pendrecima silom smirila strasti koje su u BG tih dana trajale. Jedna scena mi je posebno ostala upecatljiva. A to je sukob milosevicevih pristalica i studenata koji Slobu nisu podrzavale. Jedan Milosevicev pristalica vadi pistolj i ubija svoga neistomisljenika. Raja se sklanja i bjezi. Ubica nestaje u masi. I danas se Srbija hrva sa svojom radikalnom prosloscu. B. Srbi su puno radikalniji, medjutim nisu ni oni svi isti, uvijek ima izuzetaka koji zbog vecine nikada nece izaci iz sjene. Otidji na ovu stranicu: http:// http://www.6yka.com

Potpuno se slazem s tobom ali poslije ovog posta mi je bas cudno sto branis Karahasanovu relativizaciju Karadzica. Karahasan je mogao napraviti jednu gresku, ali njegov intervju u HAvazu samo potvrdjuje da se on postavlja ravnodusno prema zlu i nepravdi.

Pa ces vidjeti da ima i s druge strane entitetske crte ljudi koji bi zeljeli jedinstvenu Bosnu.

Govoris meni a ja [irony] "gradjanin" [/irony] manjeg nam entiteta.

[Abacija]

Pitanje je glasilo: Ako je Karadzic stvarno htio da zastiti srpski narod, zasto onda nije izbacio Plavsicku iz SDS-a jer je ova htjela da zrtvuje polovinu stanovnistva?

Naravno da Plavsicka nije HTJELA da zrtvuje polovinu srpskog stanovnistva, nego se na ovu njenu izjavu treba gledati kao na retoricko baljezganje jedne dusevno poremecene osobe, poremecene u toj mjeri da joj je naprosto djecija igra igrati se sa ovolikim brojem zrtava, tj. ljudskih zivota, pri cemu je kontekst potpuno nebitan.

Vratimo se temi?

Ovo je itekako vezano za temu. Mi raspravljamo da li je Karadzic zloban ili nije. Ja tvrdim da jeste a Karahasan da nije. Karahasan svoju tvrdnju objasnjava istorijom i jos kojekakvim bezze argumentima, dok ja Karadzica povezujem direktno s osobom za koju je dokazano da je zlobna - Plavsickom.

I Plavsicka mozda nije zrtvovala 6 miliona Srba ali ih je zrtvovala na hiljade. Sve i jedan koji je krenuo u rat s idejom o Velikoj Srbiji je "zrtva" Plavsickine retorike jer nijedan od njih nije ostao neostecen, i fizicki a pogotovo psihicki...