meldina wrote:
Ako si toliko volio tu Jugoslaviju znaci li to da si ti bio na srpskoj strani u ratu .Nikako drukcije nemozes je voljet a da nisi ratovao protiv BIH
Draga Meldina.
Pokusacu ti reci-objasniti neke stvari. Mlada si, to se moze zakljuciti iz tvojih nekoliko postova,u posljednje vrijeme,na ovom forumu. Pocela si tek zivjeti. Saznala si nesto o zivotu, ali iz jednog izvora i sa jedne strane. Ni sama jos nisi svjesna,da ovaj zivot, koji zivimo ima mnogo nijansi, nije sve crno-bijelo, kako ti mislis. Vidim da si kao dijete napustila Bosnu, pretpostavljam i razlog, te sa svojom familijom se nastanila u nekoj zapadnoj zemlji, mozda cak i Americi. Ti ne mozes znati kako je nekada bilo i kako se zivilo. Porasla si, naucila novi jezik (istina pomalo zaboravila maternji), koristiti kompjuter, saznala o desavanjima u ovom ratu i na osnovu toga cijenis i ocjenjujes sve i svakoga.
Odgovor na tvoje konstatacije je:
- nisam bio na srpskoj strani. Rat sam proveo u jednom opkoljenom gradu koji je svakodnevno bio granatiran sa srpskih, a jedno vrijeme i sa hrvatskih polozaja. Bio sam u Armiji BiH od maja 92 do februara 94, a poslije sam presao na svoje radno mjesto.
- Jugoslavija se moze voljeti, a istovremeno i voljeti i boriti se za Bosnu.
Razumijem te. Ti ovo ne mozes shvatiti. Ja volim Jugoslaviju kao drzavu, odnosno zemlju u kojoj sam se rodio, cije sam drzavljanstvo imao, u kojoj sam se skolovao, odrastao, imao mnogo prijatelja (a imam ih i danas), koju sam upoznao i kojom sam putovao.
Ja draga moja Meldina, mislim na SFRJ, a ti vjerovatno na ovu zadnju YU (Srbija+Crna Gora). Moju Jugoslaviju su unistili. Ko, kako, zasto, duga je to prica. A posto je moja YU unistena, ostala mi je BiH. Ona me u mnogo cemu podsjeca na onu SFRJ. Prihvatio sam je kao svoju, jer poslije svega sto se desavalo na pocetku 90-tih, vidio sam da ljudi u tim drugim dijelovima YU nisu vise ono isto sto su bili. E za tu novu, svoju drzavu,zemlju,domovinu BiH (u kojoj sam i rodjen) sam se borio jer su se formirale snage koje su i nju htjele da uniste. Nacionalne partije se povele kolo od koga se BiH pocela tresti. Nazalost BiH se jos uvijek trese. Uspjeli su da je ostete, da joj "naruse zdravlje". Zbog toga danas i imamo ovoliko nesuglasica. Jedni su ubijedjeni u jedno, a drugi u drugo. Srbi,Hrvati,Bosnjaci, svi zive u BiH, a svi bi je (ili njen dio) samo za sebe. A niko ne shvata da imamo daleko vaznijih i ljepsih stvari. Ljudski zivot je kratak. Malo ko od nas ce dozivjeti potpuno normalno stanje u BiH. Toliko toga se iskompikovalo, da ni mi, a ni ovi iz Evrope, ne mogu to da rijese. A ni novi rat nije iskljucen, po procjenama pojedinaca, u slucaju da nas EU prepusti nama samima.
Meldina, mlada si. Nikada neces setati ljubljanskim mostovima, udisati hladni zrak Postojnske jame, setati Ilicom, obilaziti srednjedalmatinske otoke sa rajom i nocivati u satoru, obilaziti slapove Krke, diviti se ljepotama Plitvickih jezera. Kupati se na prelijepoj Uni, piti vodu Neretve u njenom gornjem toku, slusati ciganske tamburice na Petrovaradinskoj tvrdjavi u Novom Sadu, uzivati u pejsazima Zlatibora, trcati pjeskovitom plazom na uscu Bojane, kupati se u Plavskom jezeru i istovremeno gledati u vrhove Visitora, uzivati voznji camcem na Skadarskom jezeru, a ni probati ukus ohridske pastrmke. E ovo je samo jedan dio one YU koju volim. Bilo je tu jos mnogo lijepoga i kvalitetnoga.
Dijete drago, prije nego sto se upustis u avanturu, dobro se pripremi. Analiziraj iz svih mogucih uglova. I kada budes potpuno spremna kreni. I uvjeriti ces se, da bez obzira sto mislis da si potpuno spremna, zivot ili okolina uvijek imaju nesto novo, neko iznenadjenje. Drugim rijecima, moras dobro poznavati materiju. A da bi to mogla, trebas iskoristiti postojece nezavisne i realne resurse, knjige, internet pa cak i razgovor sa nekim ko zna vise ili ima vise iskustva u odredjenoj oblasti.
I sto je vrlo vazno, poslusaj sta druga strana ima reci. I nemoj slijepo slijediti nikoga, bez obzira ko to bio. "Nekada cak ni roditelji nisu u pravu".
Uvijek razmisljaj svojom, a ne tudjom glavom.