Djeca u dijaspori

[Baghira]

Kao rodjeno dijasporce, parlam nas jezik izuzetno dobro, takodjer i pravopis (ja sam zadovljna, nije da se falim, ali je tako ) Volim Bosnu, i osjecam je svojom domovinom, iako nisam ni rodjena, ni odrasla u njoj, k tome su mi oba roditelja porijeklom iz Sandzaka, i povrh toga sto mi se vazda nadje neko, ko kaze da ja s Bosnom nemam nista. ja je i dalje volim i hrlim njoj A volim i Sandzak
Mom dobrom poznavanju naseg jezika je najvsie doprinijelo dvojezicno skolovanje, tj. skolovanje na oba jezika, znaci njemacki + nekadasnji sh. Takodjer su mi roditelji insistirali na tome da govorim kuci samo "nas" jezik Osim toga mi je suprug iz Bosne, tj. nije odrastao u Njemackoj, i s njim sam uvijek vise govorila nas, nego njemacki, tako da je moj bosanki vrlo dobar do odlican, a njegov njemacki zadovoljavajuci.
Mogu ti reci, da sam kao roditelj druge generacije dijasporcadi sretna sto mi djeca relativno dobro govore bosanki, da vole ici u Bosnu i da se bez problema mogu sporazumjeti. I s njima sam dok su bile male govorila iskljucivo nasim jezikom, tepala na nasem (bilo mi nepojmljivo tepati na njemackom)
Idemo relativno cesto u Bosnu (2-3 puta godisnje) i ova starija kci ima neku raju dole s kojom se dopisuje, tako da pokusava eto i pravopis savladati. (pod pretpostavkom da raja s kojom se dopisuje vlada pravopisom ) Buducnost ce pokazati, kakav ce njihov osjecaj prema Bosni biti i koliko ce dobro vladati bosankim jezikom. Ja za sebe znam, da nikad Njemica ne mogu biti, ma koliko oni dobrih stvari imaju, koliko god ja svoj rodni grad volim (Minken ), ne zamisljam svoju buducnost ovdje. Nedostaju mi neke stvari. Iako znam, da dok sam god u starosnoj dobi da ne mogu primati peMziju, necu iz ove drzave. Tako da sam ja ovdje iz nekog koristoljublja najvise A Bosna mi je u srcu. Mada nemam iluziju da je Bosna savrsena zemlja, daleko od toga, na zalost .

[jefferson]

Kao rodjeno dijasporce, parlam nas jezik izuzetno dobro, takodjer i pravopis (ja sam zadovljna, nije da se falim, ali je tako ) Volim Bosnu, i osjecam je svojom domovinom, iako nisam ni rodjena, ni odrasla u njoj, k tome su mi oba roditelja porijeklom iz Sandzaka, i povrh toga sto mi se vazda nadje neko, ko kaze da ja s Bosnom nemam nista. ja je i dalje volim i hrlim njoj A volim i Sandzak
Mom dobrom poznavanju naseg jezika je najvsie doprinijelo dvojezicno skolovanje, tj. skolovanje na oba jezika, znaci njemacki + nekadasnji sh. Takodjer su mi roditelji insistirali na tome da govorim kuci samo "nas" jezik Osim toga mi je suprug iz Bosne, tj. nije odrastao u Njemackoj, i s njim sam uvijek vise govorila nas, nego njemacki, tako da je moj bosanki vrlo dobar do odlican, a njegov njemacki zadovoljavajuci.
Mogu ti reci, da sam kao roditelj druge generacije dijasporcadi sretna sto mi djeca relativno dobro govore bosanki, da vole ici u Bosnu i da se bez problema mogu sporazumjeti. I s njima sam dok su bile male govorila iskljucivo nasim jezikom, tepala na nasem (bilo mi nepojmljivo tepati na njemackom)
Idemo relativno cesto u Bosnu (2-3 puta godisnje) i ova starija kci ima neku raju dole s kojom se dopisuje, tako da pokusava eto i pravopis savladati. (pod pretpostavkom da raja s kojom se dopisuje vlada pravopisom ) Buducnost ce pokazati, kakav ce njihov osjecaj prema Bosni biti i koliko ce dobro vladati bosankim jezikom. Ja za sebe znam, da nikad Njemica ne mogu biti, ma koliko oni dobrih stvari imaju, koliko god ja svoj rodni grad volim (Minken ), ne zamisljam svoju buducnost ovdje. Nedostaju mi neke stvari. Iako znam, da dok sam god u starosnoj dobi da ne mogu primati peMziju, necu iz ove drzave. Tako da sam ja ovdje iz nekog koristoljublja najvise A Bosna mi je u srcu. Mada nemam iluziju da je Bosna savrsena zemlja, daleko od toga, na zalost .

[sistem]

baghira, ako sam dobro shvatio - ti si rodjeno dijasporce, vaspitano tako da mu je bosna bliza srcu, nego zemlja rodjenja?
n.b.: ne sudim, niti donosim ocjene o vaspitanju, samo pitam jer me interesuje:
sad kao odrasla osoba, da li mislis da je bilo ispravno / dobro / uputno / korisno / pozeljno vaspitati dijete rodjeno u njemackoj tako da se vise osjeca bosancem, nego pripadnikom naroda sa kojim raste i gdje kasnije ostaje zivjeti sa porodicom?

[Baghira]

baghira, ako sam dobro shvatio - ti si rodjeno dijasporce, vaspitano tako da mu je bosna bliza srcu, nego zemlja rodjenja?
n.b.: ne sudim, niti donosim ocjene o vaspitanju, samo pitam jer me interesuje:
sad kao odrasla osoba, da li mislis da je bilo ispravno / dobro / uputno / korisno / pozeljno vaspitati dijete rodjeno u njemackoj tako da se vise osjeca bosancem, nego pripadnikom naroda sa kojim raste i gdje kasnije ostaje zivjeti sa porodicom?

Da, dobro si shvatio, rodjeno dijapsorce Sto se tice mog odgoja....svi nekadasnji "gastarbajteri" su tezili povratku u domovinu, s toga je i bilo normalno da su zeljeli da im djeca mogu nastaviti skolovanje u istoj, sto bi bilo naravno otezano, da nisu insistirali na koristenju maternjeg jezika i priblizavanju domovini kroz praznike, obicaje i redovne posjete domovini.
Ne znam @sistem, o ovom pitanju sam i ja cesto razmisljala, i nisam mogla skontati sta je bolje. Intuitivno (a mozda i zarad supruga ) djecu odgajam isto kao sto su mene moji, osim sto ne pohadjaju dvojezicnu skolu, iako su bili jedne godine izrazili zelju da idu na takozvanu dopunsku nastavu na bosankom jeziku. Ja mislim da moja djeca, kao i ja, osjecaju pripadnost objema zemljama, iako tezimo vise onoj nasih pradjedova.
Ja nikad necu moci biti pripadnik naroda zemlje u kojoj zivim, izgled na stranu, prosto iz razloga sto mi ime nije odgovarajuce. Kad god nekog upoznas, ubrzo slijedi pitanje, a odakle si. S tim te automatski izdvaja iz svoje zemlje i pripadnistva njegovom narodu. Da sam neka Klaudia, udata za Svabu, mozda bi mi se tada identitet prikrio, ali nikako izgubio. Isto tako mislim da stalne posjete domovini, obicaji koje i dalje gajimo, koristenje svog jezika, slusanje nase muzike, gledanje nase televizije, citanje nase literature, doprinosi tom osjecaju pripadnosti.
Svjesna sam da ce i moja djeca eventualno imati krizu identiteta, kao sto sam je i ja sama osjecala, ali i prebrodila. Sta cu, tako mi grah pao.

[salter071]

Baboooooooo, babooooooo ne merem da plejam ove nove gejmoveeeee. Ju hiiir me ba babo? Dog nam je leftao puuup na karpetu a nana je stepala u oto. Valja ovo kliiinat, ali sucim cu?
Vaaaaat? Sta nana zlato babino? Ne daj bolan nani pleeejstejsn jesil normalan!?
Zvuci poznato?

[Sounder]

Baboooooooo, babooooooo ne merem da plejam ove nove gejmoveeeee. Ju hiiir me ba babo? Dog nam je leftao puuup na karpetu a nana je stepala u oto. Valja ovo kliiinat, ali sucim cu?
Vaaaaat? Sta nana zlato babino? Ne daj bolan nani pleeejstejsn jesil normalan!?
Zvuci poznato?

i te kako. Provelili smo prvu godinu dana u Americi da nismo znali nijednu bosansku familiju i eto napokon idemo kod nekih. Ja od srece nisam znao sta da uradim , ej pricati nas sa nasima ali da nisu roditelji, jedva cekao!!! Kad ono tamo svi laprdaju engleski ko sto hodza uci ezan. Ja se ono frapirao. Ja njima na nsem, oni meni na engleskom...posije toga prosle su ja mislim cetiri godine da sam opet upoznao nekog iz Bosne, ovaj put pricali su malo vise na nasem a malo manjem na njihovom. Znali u stvari da to meni smeta, pa se trudili ispred mene

[dadolino1]

cuj dijasporcad, nasmijavate me, oni mogu biti samo dijasporcad kad dodju u bih, i vecina se tako i osjeca

[hrle1976]

Odgajate djecu tamo u dijaspori. Koji su problemi?

Koji su problemi, pa svaki roditelji imaju razlicite probleme sa odgojom djece. Tako da nekontam sta je glavno pitanje ove teme, ali ipak mislim da znam sta zelis da pitas. Da li ima problema u odgoju djece po nekom nacinu koji je vezan za BiH? Ili da li ima problema kod odgoja djece da nepostanu "nakvi" kao oni skim se susrecu svaki dan u skoli a to su "oni" tj. oni sto nas nevole, jer mi kao roditelji tako to mislimo. Znaci oni su "stranci" za nas, jer smo mi stranci u drzavi gdje zivimu jako fino

Kao prvo u odgajanje djece u "dijaspori" ako vec tako zelis da to nazivas nema nikakve veze sa problemima, jer ti problemi mogu biti samo kod roditelji koji su da vako kazem visoko obrazovani sa balgo visim IQ od tjelesne temperature. Kao prvo ja poznam broj roditelja koji smatra ljude u drzavi gdje zive da su najgora sorta ljudi te da ti ljudi pojma nemaju o zivotu, a da su ljudi iz BiH tako superiorni i vele svijetski da im treba noge ljubiti i prati. Naravno Hvala Bogu nisu svi sa mrtvim mozgom! Takva sorta roditelja koja inace je nasljedila demagogije od strane svojih nacionalistickih i glupih roditelja koji danas imaju 55 i kusur godina imaju problem. Kao prvo nasli su sebi neku djevojku pretezno domacu ne zato da bi svom k* zadovoljili sta, nego da bi roditeljima, a onda posto su im roditelji bili jako sposobni da nauce dvi rijeci stranog jezika, treba zato dijete peglat da uci istovremeno dva jezika pa ce sa 25 godina biti deklasirano kao polu pismeno jer ni jedan nece znati. Ja "ne znam" Bosnanki jezik ali mi i ne treba jer ne pisem doktorate na Bosanskom jeziku, jer moji roditelji su nastojali 1988 da sto prije postanem tecan u Ceskom jeziku sa kojim se sluzim na knjizevnom nivou! Ljudima iz "dijaspore" su najvece brige kakvo je vrijeme u BiH, zasto nema +45 stepeni u Hamburgu, kakvi su politicari u BiH, ko je kome sta ukro u BiH i ko je koga povalio. O lokalnim dogadjajima nemaju pojma tj. jedva znaju ti opisati grad u kojem zive a na drzavnoj bazi su suplji ko sito, ko je na vlasti npr. u Njemackoj po njihovom moze biti ko god hoce. Na roditelske su isli svojoj djeci sa tumacem itd. a branili im da idu na eskurziju jer ce djeca pusiti i piti a ne uciti. Eto ti problema kod novih roditelja u odgoju djece fino je vezati se za drzavu iz koje potices samo treba imati granice, jer moze lagano preci u agoniju i porodicni fasizam

[Jack Be Nimble]

Prije dva dana razgovarao sa jednim jaranom i onako u pricu mi gdje ovaj, gdje onaj. I pitam za jednu nasu prijateljicu, njoj 40 godina ima djecu i ja njega pitam je li jos ona radi u vrticu. Kaze on 'ma jok sada je presla u srednju, a prije radila u osnovnoj'. Posto je drug vidio da sam pao sa marsa sto se tice nase dijaspore i sta se desava u mojoj okolini, objasnio mi da imaju osnovne i srednje skole gdje samo nase mame rade u kuhinji. Prate djecu . Kako djete napusti vrtic, tako i mama napusti vrtici i zaposli se u osnovnoj, pa iz osnovne do srednje za djetetom do faxa. Nije zbog para, nego znaju da ako imaju bilo koji drugi posao da se nece vidjeti sa djecom cesto (a nema baba, deda, amidza itd) pa tako rade u njihovim skolama i djecu imaju ispred sebe svaki dan.

Meni to smjesno, simpaticno i glupo. Takodjer, roditelji koji nemogu tako nesto da izvedu salju djecu u skole (ako mogu) gdje rade nase mame i kao zamole da pripaze malo i na njihovu djecu . Raja se snalazi.

[Romance.]

Prije dva dana razgovarao sa jednim jaranom i onako u pricu mi gdje ovaj, gdje onaj. I pitam za jednu nasu prijateljicu, njoj 40 godina ima djecu i ja njega pitam je li jos ona radi u vrticu. Kaze on 'ma jok sada je presla u srednju, a prije radila u osnovnoj'. Posto je drug vidio da sam pao sa marsa sto se tice nase dijaspore i sta se desava u mojoj okolini, objasnio mi da imaju osnovne i srednje skole gdje samo nase mame rade u kuhinji. Prate djecu . Kako djete napusti vrtic, tako i mama napusti vrtici i zaposli se u osnovnoj, pa iz osnovne do srednje za djetetom do faxa. Nije zbog para, nego znaju da ako imaju bilo koji drugi posao da se nece vidjeti sa djecom cesto (a nema baba, deda, amidza itd) pa tako rade u njihovim skolama i djecu imaju ispred sebe svaki dan.

Meni to smjesno, simpaticno i glupo. Takodjer, roditelji koji nemogu tako nesto da izvedu salju djecu u skole (ako mogu) gdje rade nase mame i kao zamole da pripaze malo i na njihovu djecu . Raja se snalazi.

Ovo nikada nisam cula. Zene da rade u vrticu, pa da prate djecu do faksa
Mogu li te pitati gdje se ovo desava? Mislim..nemogu zamisliti

[ja_cura_]

Ja licno smatram, da jedini problem djeci u dijaspori moze predstavljati bosanski jezik - ali to je vise i do roditelja i okruzenja, da li ce djeca govoriti i razumjeti bosanski dobro.

Isto tako je i do roditelja, da li ce djeca osjecati tu neku povezanost sa Bosnom. Ne treba pretjerivati i ocekivati od djece da ce biti emotivno vezani za Bosnu kao i roditelji. Licno imam dosta porodice u dijaspori i ovi iz Amerike dolaze svake godine i budu po 2 mjeseca u Bosni i najradije bi ostali, dok ovi sto zive u Austriji ili Njemackoj dodju svake prestupne.

Djeca sve uce lako kad su mali, tako da mislim, da njima nikakav problem nece predstavljati da kuci govore bosanski/srpski/hrvatski a u skoli i sa prijateljima engleski/danski/njemacki ili koji vec jezik. Djeca to nauce veoma rano i nesvjesno to rade.

I ne znam zasto bi predstavljalo veliki problem za djecu da roditelji ostaju "bosanci" do srzi. Covjek se moze integrirati i u novo drustvo, bez da izgubi svoju individualnost i ono svoje "ja-bosansko".

[hrle1976]

Ja licno smatram, da jedini problem djeci u dijaspori moze predstavljati bosanski jezik - ali to je vise i do roditelja i okruzenja, da li ce djeca govoriti i razumjeti bosanski dobro.

Isto tako je i do roditelja, da li ce djeca osjecati tu neku povezanost sa Bosnom. Ne treba pretjerivati i ocekivati od djece da ce biti emotivno vezani za Bosnu kao i roditelji. Licno imam dosta porodice u dijaspori i ovi iz Amerike dolaze svake godine i budu po 2 mjeseca u Bosni i najradije bi ostali, dok ovi sto zive u Austriji ili Njemackoj dodju svake prestupne.

Djeca sve uce lako kad su mali, tako da mislim, da njima nikakav problem nece predstavljati da kuci govore bosanski/srpski/hrvatski a u skoli i sa prijateljima engleski/danski/njemacki ili koji vec jezik. Djeca to nauce veoma rano i nesvjesno to rade.

I ne znam zasto bi predstavljalo veliki problem za djecu da roditelji ostaju "bosanci" do srzi. Covjek se moze integrirati i u novo drustvo, bez da izgubi svoju individualnost i ono svoje "ja-bosansko".

Nisi bas upucen dobro, nije problem hoce li djete pricati pet jezika nego je bas to poblem sto ce djete kod kuce pricati ne jezik drzave u kojoj zive to ti je vec u Njemackoj ali koliko znam u Skandinaviji hendikap za djete, jer skola ih odmah tretira kao djeca sa dva jezika i te ih gone da idu na extra casove domaceg jezika tj. npr. njemackog itd. Moj savjet svim roditeljima je da djete prvo nauci jezik te drzave u kojoj zivi a da sa bosanskim tek pocne tamo oko 10 godine ili kasnje.

[ja_cura_]

ma nigdje veze....

ti svoju uci kako hoces. ali ja znam da je pametnije da djeca prvo uce maternji, bez obzira koliko se on razlikovao od tog nekog novog, a onda sa vrticem i skolom, kao i televizijom ce uporedo doci i taj jezik. djeca ce mjesati ta dva jezika, to je bez svake sumnje.

ja kao majka sutra, necu se nikad moci izraziti na "novom" maternjem jeziku, bez obzira koliko ja njega dobro govorila ili ne. svoja osjecanja i misli cu najbolje znati izraziti na svom maternjem, na kojem sam odrasla.


p.s. i sta fali ako dijete ide na ekstra casove tog nekog jezika u skoli? pa nece mu glava otpasti zbog 2 casa vise u skoli? i to je slucaj samo sa djecom koja su vec kao starija dosla u novu drzavu, pa pohadjaju nastavu vec da znaju iole ista novog jezika. a djeca, ako su rodjena ili dosla sa, pa recimo do 5. godine zivota, ona nauce vec u vrticu sve sto im treba. kuci se moze pricati na bosanskom/srpskom/hrvatskom bez problema.

[niric89]

Nosfe u sridu, k'o i uvijek!

Dijasporcad -- Pipi, super tepas, .

Problemi? Identitet. Identitet. Identitet. Meni moji prijatelji Australci godinama govore: "This is your country, this is your home!", a ja njima godinama: "I'm going home" (kad podjem na odmor), a oni meni godinama (dok sam na odmoru dolje): "Come back home!", a ja njima (odozdo): "I am at home!!!!", a meni moji: "Kad ides kuci?" (kad odlazim) ... ovi ovdje: "Welcome home, how was home?" (kad se vracam) ... i tako unedogled ... i haj' ti sad odgoji normalno dijasporce ...

Da. Identitet je najveci problem. Ja sam rodjena u holandiji. Mati mi je iz BIH a otac holandjan. Jezik? Svasta djete zna nauciti, ja naucila i holandski i bosanski i engleski al nazalost mogu reci da ni jedan jezik ustvari neznam pricati bas kako treba al hajd trudim te.

Al taj identitet...djete iz mjesanog braka pa i "dijasporcadi" nemaju domovinu. U zemlju gdje zivis si stranac pa i u BiH si opet na neki nacin stranac.

Ne zarumijem te roditelji koje se sikiraju hoceli moje djete voljeti BiH? Sikirajte se kako ce vasa djeca naci svoj identitet kao dijasporci. Sto ja vidim oko sebe i kod onih koji su rodjeni u BiH i tamo prvih godina zivota proveli...ostali su svi bez pravu domovinu. To je bol. A to je najveci problem, ne dali ce ti djete voljeti ic u bosnu ljetos.

[hrle1976]

ma nigdje veze....

ti svoju uci kako hoces. ali ja znam da je pametnije da djeca prvo uce maternji, bez obzira koliko se on razlikovao od tog nekog novog, a onda sa vrticem i skolom, kao i televizijom ce uporedo doci i taj jezik. djeca ce mjesati ta dva jezika, to je bez svake sumnje.

ja kao majka sutra, necu se nikad moci izraziti na "novom" maternjem jeziku, bez obzira koliko ja njega dobro govorila ili ne. svoja osjecanja i misli cu najbolje znati izraziti na svom maternjem, na kojem sam odrasla.


p.s. i sta fali ako dijete ide na ekstra casove tog nekog jezika u skoli? pa nece mu glava otpasti zbog 2 casa vise u skoli? i to je slucaj samo sa djecom koja su vec kao starija dosla u novu drzavu, pa pohadjaju nastavu vec da znaju iole ista novog jezika. a djeca, ako su rodjena ili dosla sa, pa recimo do 5. godine zivota, ona nauce vec u vrticu sve sto im treba. kuci se moze pricati na bosanskom/srpskom/hrvatskom bez problema.

Jedino ako zelis zlo vlastitoj djeci onda ces ih peglati da uce "maternji" za njih je maternji jezik drzave u kojoj zive a ne jezik roditelja koji su ucili u drzavi u kojoj su oni zivili kao mali. To sto ti govoris kao mati sto nebi mogla izraziti to je tvoj hendicep i zbog toga peglati djecu, da bi na kraju bila polu pismena vako da kazem je lukavo i bezobrazno od strane roditelja, jer ocigledno nije prica sta je najbolje za djecu nego neki cejfovi i hirovi da se drzi do neke tradicije sto je meni licno abosolutno glupo i seljacki. Djete ce samo pokazato zalju da nacui jezik kojim su njegovi roditelji odrasli a ako ne nije neka steta. A to sto neka rodbina u BiH nece ih moci razumiti, pa sta? Eto budi ti prevodilac, jel ti muka? To sto kazes da neces moci neka duboka sojecanja reci - hoces moci ali se treba potruditi a iskreno receno Bosanci i Hercegovci su se bas potrudili da nauce stranece jezike, 80% sto je doslo sa 30 god. tokom rata je uspjelo da nauci skoro nista - jer im je bilo stalo da uce - bili su se ko ce prvi da nauci. Pa sad treba i djecu svest na nivo nepismenosti u drzavi koja je za njih maternja i za gdje ce da zive i rade i stavrau sebi buducnost. Mi svi kod kuce pricamo na ceskom jeziku. Moj otac i mati izmedju sebe, ja sa bracom i sestrama. Svi smo izmesanji sa tj. ostale prodice jer smo pozenjei i poudani je ceska. Ja sad da svoju djecu peglam da uce bosanski, hrvatski ili sprski - pa nemam boljeg posla da im predlozim, pa radje neka uce francuski ili japanski jer su korisniji nego ovi jezici.

[doboj71]

Pa koji ces klinac onda na Bosanskom forumu?
Idi na ceske forume ,pa njih peglaj.

[missko]

ma nigdje veze....

ti svoju uci kako hoces. ali ja znam da je pametnije da djeca prvo uce maternji, bez obzira koliko se on razlikovao od tog nekog novog, a onda sa vrticem i skolom, kao i televizijom ce uporedo doci i taj jezik. djeca ce mjesati ta dva jezika, to je bez svake sumnje.

ja kao majka sutra, necu se nikad moci izraziti na "novom" maternjem jeziku, bez obzira koliko ja njega dobro govorila ili ne. svoja osjecanja i misli cu najbolje znati izraziti na svom maternjem, na kojem sam odrasla.


p.s. i sta fali ako dijete ide na ekstra casove tog nekog jezika u skoli? pa nece mu glava otpasti zbog 2 casa vise u skoli? i to je slucaj samo sa djecom koja su vec kao starija dosla u novu drzavu, pa pohadjaju nastavu vec da znaju iole ista novog jezika. a djeca, ako su rodjena ili dosla sa, pa recimo do 5. godine zivota, ona nauce vec u vrticu sve sto im treba. kuci se moze pricati na bosanskom/srpskom/hrvatskom bez problema.

Jedino ako zelis zlo vlastitoj djeci onda ces ih peglati da uce "maternji" za njih je maternji jezik drzave u kojoj zive a ne jezik roditelja koji su ucili u drzavi u kojoj su oni zivili kao mali. To sto ti govoris kao mati sto nebi mogla izraziti to je tvoj hendicep i zbog toga peglati djecu, da bi na kraju bila polu pismena vako da kazem je lukavo i bezobrazno od strane roditelja, jer ocigledno nije prica sta je najbolje za djecu nego neki cejfovi i hirovi da se drzi do neke tradicije sto je meni licno abosolutno glupo i seljacki. Djete ce samo pokazato zalju da nacui jezik kojim su njegovi roditelji odrasli a ako ne nije neka steta. A to sto neka rodbina u BiH nece ih moci razumiti, pa sta? Eto budi ti prevodilac, jel ti muka? To sto kazes da neces moci neka duboka sojecanja reci - hoces moci ali se treba potruditi a iskreno receno Bosanci i Hercegovci su se bas potrudili da nauce stranece jezike, 80% sto je doslo sa 30 god. tokom rata je uspjelo da nauci skoro nista - jer im je bilo stalo da uce - bili su se ko ce prvi da nauci. Pa sad treba i djecu svest na nivo nepismenosti u drzavi koja je za njih maternja i za gdje ce da zive i rade i stavrau sebi buducnost. Mi svi kod kuce pricamo na ceskom jeziku. Moj otac i mati izmedju sebe, ja sa bracom i sestrama. Svi smo izmesanji sa tj. ostale prodice jer smo pozenjei i poudani je ceska. Ja sad da svoju djecu peglam da uce bosanski, hrvatski ili sprski - pa nemam boljeg posla da im predlozim, pa radje neka uce francuski ili japanski jer su korisniji nego ovi jezici.

Ti i tvoji postovi nemaju blage veze s ovom tematikom. Ispada ako ucili kuci maternji jezik onda ce biti hendikepirani jer ce se to odraziti na ucenje nekog stranog jezika. Nikad nisam nikoga upoznao ko zna nas jezik iako je odrastao i rodjen u dijaspori da mu je krivo zbog toga, a upoznao sam masu ljudi koji nisu naucili maternji jezik nekog od roditelja i bude im pravo krivo kad odrastu zasto nisu. Ja sa svojim djecom iskljucivo pricam nas jezik a u skoli ina ulici uce jezik zemlje u kojoj zive, kao i jedan strani jezik. Djeca u dijaspori imaju masu drugih problema mimo jezika.

[hrle1976]

Nisam ja ni rekao da ce nekome biti zao. Nego kazem da ce ih sistem aranzirati u skupinu gdje ce biti, sto ja tako vidim, deklasirani kao djeca dvojezicna. Djeca u "dijaspori" nemaju masu drugih problema ako se malo otmu od mahalizma i mentaliteta (nisu svi roditelji takvi). Ako je kasno djetetu sa 15 god. da uci jezik svojih roditelja onda nek ga nikako i ne uci, jer ce mu trebati tek toliko da se sporazumjeva sa roditeljima.

Velika je razlika izmedju djece koja je dosla u inostranstvo prije rata, tokom rata i poslje rata.


Ljudi koji su dosli prije rata su danas gospoda.
Ovi sto su dosli tokom rata je prece biti BOSANAC, HRVAT, SRBIN nego da se cestito najede!
Ovi posljeratni su dosli da se ekonomski spase.

Ja poznam dosta ljudi cija su djeca 70ih rodjena u Njemackoj, ciji roditelju zive u Njemackoj 40+ godina i kod njih se prica njemacki. Braca sestre izmedjusebe pricaju njemacki, djeca su prvo naucila njemacki pa onda yu jezik ili koliko ga vec poznavaju. Uklopljeni u sistem 110% nikakvih problema nemaju ni oni ni sad njihova djeca. Zna se ko su NJEMACI SU gotova prica! Njemacko drustvo, slusa se njemacka muzika ide se na njemacke koncerte, prate se dogadjana u njemackoj a posjeta nekoj rodbini na YU prostorima je jednom u 5-7 god.

Naravno vi koji ste tokom rata dosli da zivite po zapadu kao izbjeglice za vas je prce biti BOSANAC, HRVAT ili SRBIN nego da vam je dobro, pa onda sprovodie neke hirove i namete ne samo vlastitoj djeci nego i samom sistemu te trazite posebna pravila a sami ste sebe izolirali iz drustva jer vam oni koji su vas primi neveljaju jer su bla bla i bla. Znam ja vrlo dobro mentalitet ljudi sa YU. Vecina bi jare i pare a da nedrmne sa mjesta ni po jednom pitanju.

Ja sam upravu kad kazem da je najbolje ne samo za djecu nego i za roditelje jer ce nauciti od djece, da se u kuci prica jezik drzave u kojoj se zivi. A to da se prica jezik iz drzave iz koje roditelji poticu to nema nikakve koristi osim ljenosti koja je pretezno izrazena kod roditelja i njihovih frustracija do nekog indentiteta. Svao ti dao priliku da svebi skrojis indentitet po zelji pa ako treba mjenja ime i prezime - budi kameleon, prilagodi se okolini. Na svaku srecu ima ih koji su pametni pa su sbi stvorili identitet novi i uzivaju u svom novom zivotu. Dok ovi sa IQ na nivou tjelesne temperature kad nisu u stanju da sprovode svoje hirove prema drzavi jer i niko ne jbe ni 2% onda se uzmu izivljavati na djeci sa prohtjevima kao - NEMOJ DA MI U KUCI PRICAS SVABSKI, u Njemackoj skoli treba da postoje casovi bosanskog jezika itd. Smjesni ste koliko ste teski i to je zalostno, i najvise zalostnije za djecu koja nebi se patila i imala probleme da ih roditelji (priglupi) ne pritisaku.

[nova_korisnica]

citala sam par puta ovu temu, ali obzirom da jos nemam djece (a zivim u "dijaspori") smatrala sam da nemam pravo komentarisati kao neko ko vec odgaja djecu u toj tzv dijaspori...sad sam trudna i mi vec odavno razgovaramo o odgoju nase kcerke i djece koja ce jos uslijediti...sa ovim iznesenim od strane hrleta se ne mogu slozit nimalo...
ja smatram da znanje jezika (da li maternjeg, jezika roditelja ili bilo kojeg drugog) jeste sve osim hendikepa! Ovo govorim iz perspektive nekoga ko je godinama radio kao prevodilac i kao tzv. menadzer par godina...Uloga prevodioca u nekim znacajnim pregovorima dovodi do zakljucka posla ili njegove propasti
eh sad, ako neko smatra da je B/H/S jezik nebitan i neznacajan, ja se samo mogu na to nasmijati...poznajem ljude koji od toga jako dobro zive...
druga stvar koju je hrle spomenuo (a na koju se mogu nazalost samo nasmijati) jeste sljedece:

Ljudi koji su dosli prije rata su danas gospoda.
Ovi sto su dosli tokom rata je prece biti BOSANAC, HRVAT, SRBIN nego da se cestito najede!
Ovi posljeratni su dosli da se ekonomski spase.

ljudi koji su dosli prije rata u recimo njemacku ne nose dzaba naziv "gastarbeiter"...to su ljudi koji su takodjer u tadasnje vrijeme dosli da se kako hrle kaze "ekonomski spase"...obicno su to ljudi niskog stepena obrazovanja iz ruralnih podrucja, koji su pokusali (a neki cak i morali, jer nisu imali drugog nacina) zaraditi novac za normalan zivot svoje porodice...mnoge od njih poznajem..neki imaju djecu, neki vec i unucad...ta prva linija gastarbeitera ne zna jezik drzave u kojoj zivi, vec vucara svoju djecu kada ide doktoru ili u neku instituciju radi lakseg sporazumjevanja...jako mali postatak obrazovanih ljudi je u prijeratnom periodu dolazio i trazio svoju nafaku u njemackoj...njihova djeca su jos gore prosla nego oni, zato sto su svoju djecu usmjeravali u iste poslove koji su oni obavljali...to su obicno poslovi koji ne traze neki formalni stepen obrazovanj (tzv. baustela, cistacica i sl.)...bitno je da sin sebi sto prije moze kupiti kakvo bijesno auto, da se kci uda i sl...takvih znam, nazalost, jako mnogo....ovi drugi sto su dosli tokom rata (i sama sam bila takva) su mnogima bili trn u oku...medju njima je bilo obrazovanih ljudi koji su svoju djecu usmjeravali u dobre skole i kasnije na fakultete..i uvijek je prica bila kako se prave da su bolji od ovih prvih :s...neki su ostali, neki se vratili...ja sam se vratila u BiH, da bi eto sada opet spletom okolnosti dosla u De da zivim (zbog ljubavi, a ne ekonomskog spasa)....

svoje dijete planiram dvojezicno odgajati...u kuci ce uciti maternji jezik i pricace se sa njom na bosanskom, a u zabavistu ce svakako uciti njemacki...djeca dok su mala jako lahko uce vise od jednog jezika i to treba maksimalno iskoristiti i stimulisati...aBd, nadam se da ce kroz skolu nauciti barem jos dva strana jezika (ako bude na mamu nece joj biti problem )...medju prijateljima ja i muz imamo ljudi iz cijelog svijeta: azija, afrika, australija, juzna i sjeverna amerika i evropa...veliko bogastvo je dodir sa toliko razlicitih kultura i bice mi drago da moje dijete odrasta u takvom okruzenju...medju prijateljima imamo i dva para bosanaca (koji su dosli tokom rata ovdje) iako u blizini ima more bosanaca...medjutim, ja zaista nemam interesa da sjedim sa ljudima kojima je glavna prica ko je kupio novo auto, koliko su potrosili ove godine u bosni, koliko u hrvatskoj na moru, kako je tesko raditi i zaraditi, na koji nacin mozes sistem zaobici da ne platis toliko poreza i sl...

jos nesto zaboravih...imamo prijatelja koji potice od jedne grkinje i jednog talijana...taj covjek (30 i koja god) ne zna jezik niti majke niti oca...tj, razumije on ponesto i zna i reci nesto, ali bolje govori engleski nego neki od ova dva jezika...i on kaze da mu je pravo zao..sad nema vremena da se posveti ucenju niti talijanskog niti grckog...on planira svoju djecu odgajati takodjer dvojezicno

[hrle1976]

citala sam par puta ovu temu, ali obzirom da jos nemam djece (a zivim u "dijaspori") smatrala sam da nemam pravo komentarisati kao neko ko vec odgaja djecu u toj tzv dijaspori...sad sam trudna i mi vec odavno razgovaramo o odgoju nase kcerke i djece koja ce jos uslijediti...sa ovim iznesenim od strane hrleta se ne mogu slozit nimalo...
ja smatram da znanje jezika (da li maternjeg, jezika roditelja ili bilo kojeg drugog) jeste sve osim hendikepa! Ovo govorim iz perspektive nekoga ko je godinama radio kao prevodilac i kao tzv. menadzer par godina...Uloga prevodioca u nekim znacajnim pregovorima dovodi do zakljucka posla ili njegove propasti
eh sad, ako neko smatra da je B/H/S jezik nebitan i neznacajan, ja se samo mogu na to nasmijati...poznajem ljude koji od toga jako dobro zive...
druga stvar koju je hrle spomenuo (a na koju se mogu nazalost samo nasmijati) jeste sljedece:

Ljudi koji su dosli prije rata su danas gospoda.
Ovi sto su dosli tokom rata je prece biti BOSANAC, HRVAT, SRBIN nego da se cestito najede!
Ovi posljeratni su dosli da se ekonomski spase.

ljudi koji su dosli prije rata u recimo njemacku ne nose dzaba naziv "gastarbeiter"...to su ljudi koji su takodjer u tadasnje vrijeme dosli da se kako hrle kaze "ekonomski spase"...obicno su to ljudi niskog stepena obrazovanja iz ruralnih podrucja, koji su pokusali (a neki cak i morali, jer nisu imali drugog nacina) zaraditi novac za normalan zivot svoje porodice...mnoge od njih poznajem..neki imaju djecu, neki vec i unucad...ta prva linija gastarbeitera ne zna jezik drzave u kojoj zivi, vec vucara svoju djecu kada ide doktoru ili u neku instituciju radi lakseg sporazumjevanja...jako mali postatak obrazovanih ljudi je u prijeratnom periodu dolazio i trazio svoju nafaku u njemackoj...njihova djeca su jos gore prosla nego oni, zato sto su svoju djecu usmjeravali u iste poslove koji su oni obavljali...to su obicno poslovi koji ne traze neki formalni stepen obrazovanj (tzv. baustela, cistacica i sl.)...bitno je da sin sebi sto prije moze kupiti kakvo bijesno auto, da se kci uda i sl...:

Nebi se slozio da je tako, ali necu reci da nema takvih slucajeva, ali opet kazem vecina je jako visoko obrazovana, a njihovi roditelji znaju govoriti njemacki. Ja poznam ljude cija su djeca zavrsili doktorate, postali direktori firmi, doktori i sl. Istina je da je prvi val ljudi bio sa nizim kvalifikacijama i tako ali da su zatupili svoju djecu ta brojka je minimalna na odnos danasnje brojke od ratnih doseljenika.

Kad sam bio u Kopenhagenu nako da vidim grad i svartimo u njigov ko neki luna park Tivoli i tamo ima neki restoran Hercegovina se zove. Vlasnik jedan covjek sa ex-Yu prostora vec zivi 40 god. u Danskoj, gospodin. Ali djeca njegova nisu u biznisu istom, veina radnika su iz svih ostalih zemalja samo ne sa Yu prostora itd. itd. itd..

[nova_korisnica]

naravno da postoje i takvi ljudi, ali su nazalost izuzeci od pravila ja, koja zivi ovdje u De, bih volila da domicilno stanovnistvo ima bolju sliku o ljudima sa exYu prostora...nazalost ta slika je kreirana od strane onih ljudi koji su 70-80tih god dosli da rade ovdje...meni je zao sto svoju djecu barem nisu usmjerili prema necemu "vecem"...meni je pravo drago kada sretnem ili upoznam nekoga iz BiH/Cro itd ko je ljekar, inzinjer, menadzer i sl...u NRW su u vecini ljudi koji su niskokvalikovana radna snaga

[missko]

U DE imas situaciju npr tu gdje sam ja u vrticu od 60 djece imas 6 svaba i to upitnih jesu li cistokrvni ili mjesanci, a sve ostalo djeca doseljenika, pocetkom skolske godine na svim jezicima se pise dobrodoslica. U zgradi gdje zivim od 20 stanova samo 3 su svabe. Imas NJemacku fudbalsku reprezentaciju gdje igra 90% djece doseljenika i znaju svoj maternji jezik i ne pjevaju himnu. Ja odgajam svoje djete da ima neku vezu sa roditeljima a ne da mi bude stranac u kuci, znaci da imamo neke zajednicke osobine a ne da pricamo razlicitim jezicima i da pripadamo razlicitim kulturama i nacijama.
Nemoze me niko ubijediti da moras da se odreknes svega ono sto jesi ,da bi se lakse prilagodio sredini gdje zivis.

[Micaha]

Nosfe u sridu, k'o i uvijek!

Dijasporcad -- Pipi, super tepas, .

Problemi? Identitet. Identitet. Identitet. Meni moji prijatelji Australci godinama govore: "This is your country, this is your home!", a ja njima godinama: "I'm going home" (kad podjem na odmor), a oni meni godinama (dok sam na odmoru dolje): "Come back home!", a ja njima (odozdo): "I am at home!!!!", a meni moji: "Kad ides kuci?" (kad odlazim) ... ovi ovdje: "Welcome home, how was home?" (kad se vracam) ... i tako unedogled ... i haj' ti sad odgoji normalno dijasporce ...

Da. Identitet je najveci problem. Ja sam rodjena u holandiji. Mati mi je iz BIH a otac holandjan. Jezik? Svasta djete zna nauciti, ja naucila i holandski i bosanski i engleski al nazalost mogu reci da ni jedan jezik ustvari neznam pricati bas kako treba al hajd trudim te.

Al taj identitet...djete iz mjesanog braka pa i "dijasporcadi" nemaju domovinu. U zemlju gdje zivis si stranac pa i u BiH si opet na neki nacin stranac.

Ne zarumijem te roditelji koje se sikiraju hoceli moje djete voljeti BiH? Sikirajte se kako ce vasa djeca naci svoj identitet kao dijasporci. Sto ja vidim oko sebe i kod onih koji su rodjeni u BiH i tamo prvih godina zivota proveli...ostali su svi bez pravu domovinu. To je bol. A to je najveci problem, ne dali ce ti djete voljeti ic u bosnu ljetos.

Super vladas jezikom s obzirom da ti ni otac nije sa nasih prostora. Respect! Volio bih da malo prosiris ove svoje teze o identitetu, interesantno te je citat

[Micaha]

Nisam ja ni rekao da ce nekome biti zao. Nego kazem da ce ih sistem aranzirati u skupinu gdje ce biti, sto ja tako vidim, deklasirani kao djeca dvojezicna. Djeca u "dijaspori" nemaju masu drugih problema ako se malo otmu od mahalizma i mentaliteta (nisu svi roditelji takvi). Ako je kasno djetetu sa 15 god. da uci jezik svojih roditelja onda nek ga nikako i ne uci, jer ce mu trebati tek toliko da se sporazumjeva sa roditeljima.

Velika je razlika izmedju djece koja je dosla u inostranstvo prije rata, tokom rata i poslje rata.


Ljudi koji su dosli prije rata su danas gospoda.
Ovi sto su dosli tokom rata je prece biti BOSANAC, HRVAT, SRBIN nego da se cestito najede!
Ovi posljeratni su dosli da se ekonomski spase.

Ja poznam dosta ljudi cija su djeca 70ih rodjena u Njemackoj, ciji roditelju zive u Njemackoj 40+ godina i kod njih se prica njemacki. Braca sestre izmedjusebe pricaju njemacki, djeca su prvo naucila njemacki pa onda yu jezik ili koliko ga vec poznavaju. Uklopljeni u sistem 110% nikakvih problema nemaju ni oni ni sad njihova djeca. Zna se ko su NJEMACI SU gotova prica! Njemacko drustvo, slusa se njemacka muzika ide se na njemacke koncerte, prate se dogadjana u njemackoj a posjeta nekoj rodbini na YU prostorima je jednom u 5-7 god.

Naravno vi koji ste tokom rata dosli da zivite po zapadu kao izbjeglice za vas je prce biti BOSANAC, HRVAT ili SRBIN nego da vam je dobro, pa onda sprovodie neke hirove i namete ne samo vlastitoj djeci nego i samom sistemu te trazite posebna pravila a sami ste sebe izolirali iz drustva jer vam oni koji su vas primi neveljaju jer su bla bla i bla. Znam ja vrlo dobro mentalitet ljudi sa YU. Vecina bi jare i pare a da nedrmne sa mjesta ni po jednom pitanju.

Ja sam upravu kad kazem da je najbolje ne samo za djecu nego i za roditelje jer ce nauciti od djece, da se u kuci prica jezik drzave u kojoj se zivi. A to da se prica jezik iz drzave iz koje roditelji poticu to nema nikakve koristi osim ljenosti koja je pretezno izrazena kod roditelja i njihovih frustracija do nekog indentiteta. Svao ti dao priliku da svebi skrojis indentitet po zelji pa ako treba mjenja ime i prezime - budi kameleon, prilagodi se okolini. Na svaku srecu ima ih koji su pametni pa su sbi stvorili identitet novi i uzivaju u svom novom zivotu. Dok ovi sa IQ na nivou tjelesne temperature kad nisu u stanju da sprovode svoje hirove prema drzavi jer i niko ne jbe ni 2% onda se uzmu izivljavati na djeci sa prohtjevima kao - NEMOJ DA MI U KUCI PRICAS SVABSKI, u Njemackoj skoli treba da postoje casovi bosanskog jezika itd. Smjesni ste koliko ste teski i to je zalostno, i najvise zalostnije za djecu koja nebi se patila i imala probleme da ih roditelji (priglupi) ne pritisaku.

Haj' bola negdje drugo, rodices se i ti i mi

[dada 37]

Dvoje djece, rodjeno u dijaspori. Mi roditelji sa 20+ godina dosli. Procitah dosta misljenja i ideja, jedna jako bitna stvar koju vecinom zaboravljamo jeste mogucnost samog djeteta, da se razumijemo ne postoji jedan recept za svu djecu. Ako kao roditelj ne baratas sa stranim jezikom 100 posto , pogotovo mislim na akcenat onda je u svakom slucaju bolje u prve 2 do 3 god djecijeg zivota iskljucivo pricati maternji jezik. Zasto, jer djete prve dodire sa odredjenim jezikom ima na pogresan nacin i to je poslije tesko ispraviti.Uradjene su analize kod dvojezicne djece i na kraju se ipak ispostavilo da je bolje da prve dvije godine slusa maternji jezik. Neko ce reci kod moje djece nije tako bilo, ima raznih situacija, kad se dijete rodi ne znamo njegove jezicne mogucnosti, ne znamo je li ima "talenat" za jezik. Greske se najvise prave kada se sa djetetom prica dva jezika mijesano mislim na "sine dragi hoces whater"piti ili slicno. U predskolskim ustanovima se vec djeca susrecu sa stranim jezikom i dijete koje ima dobru podlogu maternjeg jezika ima isto tako dobru podlogu za ucenja drugog jezika.U ovom momentu je jako bitno da roditelj djete podrzava da cesce korsti taj drugi jezik. Jer od momenta kada dijete krene u skolu ili vrtic taj drugi jezik ima sve vecu vaznost. Napominjem da je jako bitno da roditelji poznavaju drugi jezik, prije svega radi njih samih naravno a i radi razvoja njihove djece. Cinjenica da maternji jezik iz godine u godinu prelazi u zaborav, ali ako djete ima problema sa jezikom tako i tako ne bih se trebalo toliko da potencira da mora 2 jezika perfektno pricati. Treba naravno djetetu pruzit sansu da moze nauciti ali ako je to previse iz bilo kojeg razloga za dijete onda to i prihvatiti.