Forum Klix.ba

HAVANA wrote:

seka wrote:dobar dan, havaljen isus, shalom, merhaba, pomoz bog i ciao

E vozdra seko.
Šta ima?Kako si ?Šta radiš?

Magarece_godine wrote:- Dje ste sta ima ?
- Eeee sellam,brate. Sta ima ?
- Odkad ti nazivas sellam ? Jesil’ dobar ?
- Znas mene, da ja to oduvijek …

Ovako me iznenadio jedan prijatelj. Covjek iz cijih usta nikada nisam cuo rijeci: Allah, Bog, islam, reis, vjera, dzamija, dzuma, ramazan, kurban (i sve ostale rijeci kojim nas bombarduju sa svih strana za vrijeme vjerskih blagdana i predizbornih aktivnosti odredjenih politickih subjekata) mi je mrtav ozbiljan nazvao sellam i jos me nazvao bratom. Doduse slagao sam nesto, on mi nije prijatelj, vise poznanik s kojim sam osudjen ponekad raditi. Zapravo, saradjivati. Dakle taj covjek me uspio za dvije sekunde i tri desetinke, koliko treba vremena da se izgovore rijeci sellam brate (onako po istilahu), uspio dvostruko sokirati. Prvo sellam pa onda i brate. A sve zbog ljudi koji su bili u nasem (tj. njegovom) drustvu.
Postaje mi ogavna sredina i drustvo u kojem zivmi. Bolest dodvoravanja (ili preciznije pandemija) se siri oko mene kako bi se na neiskren nacin doslo do jasnog cilja: Poboljsati drustvenosocijalni polozaj. Ono za sto sam naucio da treba doci iz srca, duse ili bilo cega sto nije tjelesno na nama a cini nas ljudima, danas je postalo trend, furka, inat, precica do cilja, olaksanje, dokazivanje…sve ono sto valjda ne bi trebalo biti.
Tesko mi je razumijeti covjeka koji ce se prestaviti za ono sto nije, samo da bi dokazao nekom nesto. A taj neko je ulaznica za bolji zivot. Taj neko je u mnogim slucajevima poznat pod nadimkom STELA ili NAS C’OJEK. Gospodin Stela ne poznaje vjeru ni naciju. On je po potrebi ahbab, po potrebi gospon, nekad brat…Stela je univerzalac koji sve cuje, vidi i sve moze “zavrsiti”. On cak moze zavrsiti i prijateljstvo s mojim suradnikom koji me poselamio na pocetku ove price.

- Znas i mene da se volim saliti s tobom, vise nego s nekim drugim. Alejkumuselam brate. Kako si mi ?
- Masalah dobro je. Jesil mi zavrsio ono ?
- Jesam, jesam brate (ne znam kako sam izgovorio ovu rijec jer ako mi mater nikada nije rodila brata, nece ga vala roditi ni zajednica u kojoj boravim) donijet cu ti u dzamiju.
- Fala
Ne trebam napominjati da je suradnik nekoliko svjetlosnih godina godinama daleko od dzamije. Ali to mu je za ono: brate. Ahbab Stela je zadovoljno ceskao bradu i nesto mrmljao, a moj suradnik je bukvalno odskakutao za njim. Neka, treba covjeku. Da ne treba ne bi. Zena ce mu se porodit’ uskoro. Garant ahbaba Stelu zeli angazovati da dio svog nadimka ugradi u njegov buduci posao, ili mu pak bude zirant. (nema pozeljnijeg i kreditno jaceg ziranta od gospona-ahbaba Stele).
Tako shvatim da se danas iza banalnog, bezazlenog pozdrava krije neka namjera. Samo nije mi jasno krije li se neka namjera u pozdravu jednog sarajevskog prvacica- osnovca (devetogodisnjaka) koji je nakon sto je jedva nasao svoju ucionicu, zakasnio i svojoj uciteljici rekao DJE SI JEBO TE JA, JEDVA TE NADJ’O. Djecije i iskreno. Iz duse i nematerijalnog. Vjerovatno bez namjere. A ako je i bilo namjere, iskrenija je i prirodnija od one mog suradnika.

lopta wrote:

Magarece_godine wrote:- Dje ste sta ima ?
- Eeee sellam,brate. Sta ima ?
- Odkad ti nazivas sellam ? Jesil’ dobar ?
- Znas mene, da ja to oduvijek …

Ovako me iznenadio jedan prijatelj. Covjek iz cijih usta nikada nisam cuo rijeci: Allah, Bog, islam, reis, vjera, dzamija, dzuma, ramazan, kurban (i sve ostale rijeci kojim nas bombarduju sa svih strana za vrijeme vjerskih blagdana i predizbornih aktivnosti odredjenih politickih subjekata) mi je mrtav ozbiljan nazvao sellam i jos me nazvao bratom. Doduse slagao sam nesto, on mi nije prijatelj, vise poznanik s kojim sam osudjen ponekad raditi. Zapravo, saradjivati. Dakle taj covjek me uspio za dvije sekunde i tri desetinke, koliko treba vremena da se izgovore rijeci sellam brate (onako po istilahu), uspio dvostruko sokirati. Prvo sellam pa onda i brate. A sve zbog ljudi koji su bili u nasem (tj. njegovom) drustvu.
Postaje mi ogavna sredina i drustvo u kojem zivmi. Bolest dodvoravanja (ili preciznije pandemija) se siri oko mene kako bi se na neiskren nacin doslo do jasnog cilja: Poboljsati drustvenosocijalni polozaj. Ono za sto sam naucio da treba doci iz srca, duse ili bilo cega sto nije tjelesno na nama a cini nas ljudima, danas je postalo trend, furka, inat, precica do cilja, olaksanje, dokazivanje…sve ono sto valjda ne bi trebalo biti.
Tesko mi je razumijeti covjeka koji ce se prestaviti za ono sto nije, samo da bi dokazao nekom nesto. A taj neko je ulaznica za bolji zivot. Taj neko je u mnogim slucajevima poznat pod nadimkom STELA ili NAS C’OJEK. Gospodin Stela ne poznaje vjeru ni naciju. On je po potrebi ahbab, po potrebi gospon, nekad brat…Stela je univerzalac koji sve cuje, vidi i sve moze “zavrsiti”. On cak moze zavrsiti i prijateljstvo s mojim suradnikom koji me poselamio na pocetku ove price.

- Znas i mene da se volim saliti s tobom, vise nego s nekim drugim. Alejkumuselam brate. Kako si mi ?
- Masalah dobro je. Jesil mi zavrsio ono ?
- Jesam, jesam brate (ne znam kako sam izgovorio ovu rijec jer ako mi mater nikada nije rodila brata, nece ga vala roditi ni zajednica u kojoj boravim) donijet cu ti u dzamiju.
- Fala
Ne trebam napominjati da je suradnik nekoliko svjetlosnih godina godinama daleko od dzamije. Ali to mu je za ono: brate. Ahbab Stela je zadovoljno ceskao bradu i nesto mrmljao, a moj suradnik je bukvalno odskakutao za njim. Neka, treba covjeku. Da ne treba ne bi. Zena ce mu se porodit’ uskoro. Garant ahbaba Stelu zeli angazovati da dio svog nadimka ugradi u njegov buduci posao, ili mu pak bude zirant. (nema pozeljnijeg i kreditno jaceg ziranta od gospona-ahbaba Stele).
Tako shvatim da se danas iza banalnog, bezazlenog pozdrava krije neka namjera. Samo nije mi jasno krije li se neka namjera u pozdravu jednog sarajevskog prvacica- osnovca (devetogodisnjaka) koji je nakon sto je jedva nasao svoju ucionicu, zakasnio i svojoj uciteljici rekao DJE SI JEBO TE JA, JEDVA TE NADJ’O. Djecije i iskreno. Iz duse i nematerijalnog. Vjerovatno bez namjere. A ako je i bilo namjere, iskrenija je i prirodnija od one mog suradnika.

Jesi li razmisljao ikada da se covjek mozda promijenio? Po toj logici, ako jednom probas pivu, alkohol, itd. znaci cijeli zivot moras piti? Klasicna ateisticka, joooj sta ce on meni pricati o vjeri, juce pio danas kao neki musliman. Pa juce je pio, danas ne pije, juce je bio takav, danas nije. Covjek se moze promijeniti, neovisno o vjeri, ljudi piju 20-30 godina na prestanu, puse 20-30godina pa prestanu. Dakle prvo nema to veze sa vjerom, a drugo kad i ima onda ga je mozda vjera i promijenila i ne vidim sta ti tu moze biti loze ili ogavno. Sto ti nazove ''mir s tobom, sta ima kako si'', ili ti vise pase ''djes jebote...'