Sv.Dežulović Boris i forumski heretici

[alanskoda]

Moj rock'n'rolla ako je tebi referenca taj film po kojem si sebi dao nick, onda mogu skontati o kakvom se tipu radi. Posto Feral ne izlazi vise , potrudi se pa potrazi negdje na internetu pa citaj sta je gosp. Dezulovic pisao dok si ti piskio u pesku.

[Rock n rolla]

Rock'n'rolla, znas li ti ko je Boris Dezulovic? Da ga slucajno nisi zamijenio s nekim?

duso slatka kad je keno citao dezulovica u feralu ti si skupljao alan fordove po mahali mani se titati i aj citaj mentalne otpadke dezulovica koje prodaje maloumnoj masi poput vas, jer pobogu bolje niste ni zasluzili kad vam je tako jako napredna kritichka svjest

[Revolver]

pa daj reci više koga da čitamo. ozbiljno.

[Rock n rolla]

Moj rock'n'rolla ako je tebi referenca taj film po kojem si sebi dao nick, onda mogu skontati o kakvom se tipu radi. Posto Feral ne izlazi vise , potrudi se pa potrazi negdje na internetu pa citaj sta je gosp. Dezulovic pisao dok si ti piskio u pesku.

blablabla imash jos sta rec u odbranu svog visocanstva. da ste iole pametni i upoznati sa radom i sposobnostima spisateljskim pomenutog lika, shvatili bi kakve gluposti pishe za oslobodjenje prema tome dosta od mene uzivajte u uzdizanju prosjeka jer kao sto rekoh za nesta bolje niste ni sposobni haman

[Rock n rolla]

pa daj reci više koga da čitamo. ozbiljno.

citaj koga oces care pocni od ivice i marice pa polako sigurnim koracima do zagora pa punishera ponekad koju marty misteriju i tako to nemoj plaho strasno nista jeste smjesni u pm sta napadate odma nesta ko da sam vam familiju uvrjedio...lijepo sam iznjeo svoje misljenje meni je lik prosjek mrtvi i nista posebno...osjeti se da za bosnu pishe shkart i preko klinca i cao...a meni to ispada kao da nam svima vrjedja intelekt, prema tome nema potrebe da napadate, imate svoj stav,svoje misljenje...super, svaka cast...samo malo realne kritike vam ne bi bilo na odmet

[alanskoda]

ma Guy Richie je najpametniji. Nemojte vi kenu, on je davno citao feral. keno sve zna.

[Rock n rolla]

ma Guy Richie je najpametniji. Nemojte vi kenu, on je davno citao feral. keno sve zna.

ma ljubi keno ne ne ce jutit nema cjatkisha ako ce jutis, jok jok buci buci bu

[seln]

Keno nam je svojim shanerskim manirima pokazao koju vrstu umjetnosti preferira.

[japin_mutapi]

boris je ljakse

[Revolver]

pa daj reci više koga da čitamo. ozbiljno.

citaj koga oces care pocni od ivice i marice pa polako sigurnim koracima do zagora pa punishera ponekad koju marty misteriju i tako to nemoj plaho strasno nista jeste smjesni u pm sta napadate odma nesta ko da sam vam familiju uvrjedio...lijepo sam iznjeo svoje misljenje meni je lik prosjek mrtvi i nista posebno...osjeti se da za bosnu pishe shkart i preko klinca i cao...a meni to ispada kao da nam svima vrjedja intelekt, prema tome nema potrebe da napadate, imate svoj stav,svoje misljenje...super, svaka cast...samo malo realne kritike vam ne bi bilo na odmet

gdje sam te ja napao i gdje sam to uzdizao Dežulovića. pošto si davno čitao Feral i očito si upućen, preporuči mi nešto u usporedbi sa čime je Dežulović mrtvi prosjek. stvarno bih volio to pročitati.

[alanskoda]

ma Guy Richie je najpametniji. Nemojte vi kenu, on je davno citao feral. keno sve zna.

ma ljubi keno ne ne ce jutit nema cjatkisha ako ce jutis, jok jok buci buci bu

Ebo budalu koji se sam svojim rijecima smije.

[sarajevoxxxx]

U poredjenju sa ekipom koja uredjuje Zurnal i bar još desetak naših bh. kolumnista B.D. je prosjek i ništa više.

Nema ni jednog bh. kolumniste koji Borisu moze politi na ruke. Od "ekipe koja pravi Zurnal" samo Kebo i Nikolaidis nesto vrijede, ostali muce papir.

Kebo i Nikolaidis su najbolji, a i ostatak ekipe nije loš, a ne bi nijednog mijenjao za Dežulovića.

Uostalom, svako čita onoga čije mu se pisanje najviše dopada.

[ultima_palabra]

Jedan od boljih...

Šejtan nosi Pradu, fukara je šije
Boris Dežulović | 17/01/2013

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, učlanio se Bobi u sindikat pa otišao sindikalnom povjereniku da prijavi slučaj iz svoje tvornice. Dobardan, dobardan, šta je kaže bilo?, evo pa pogledajte sami, hmdobro a šta je to?, to je veli platna lista iz naše firme.

“I?”, pogledao povjerenik listu, “šta s njom?” “Čuj, šta?”, pokazao Bobi spisak imena. “Vidi: radnice na mašinama zarađuju po četristo maraka, mi vozači po petsto, sekretarica Meira petstočetrdeset, šef Čavka ravno dvije hiljade, a direktor Bajro pet.” “Pa?”, zbunio se povjerenik, “ne kontam”. “Kako ne kontaš?!”, popizdio Bobi pokazujući u dno platne liste. “Ovaj Saldo, majkumujebem, niko ga nikad u firmi vidio nije, a zarađuje koliko svi mi zajedno!”

Bobi je, jasno, glup, jer se još i žali, umjesto da bude ponosan. Nisam vam, naime, rekao: Bobi je zaposlen u poduzeću Bosit Industry iz Lipnice kraj Tuzle. Ta se mala firma zvučnog naziva proslavila kad se ovih dana saznalo da već pet godina proizvodi cipele za čuvenu talijansku modnu kuću Prada. Svi su mediji u takozvanoj Regiji objavili tu priču kao senzacionalnu, jer nije mala stvar kad se u tvom selu izrađuju luksuzne cipele koje nose i Madonna i Rihanna i Michelle Obama, i Meryll Streep u filmu Vrag nosi Pradu, i Selma Bajrami kod Emerika Gudelja na OBN-u, i papa Benedikt XVI i vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda glavom i Pradom.

Samo ljuti Bobi vrti glavom i frkće: “Da te cipele išta valjaju, i reis bi ih nosio!”

Cijeli Balkan tako zavidno gleda u malu varoš kraj Tuzle, gdje radnici, eto, imaju privilegiju svojim rukama raditi i gladiti cipele u koje će sutra, u dućanu na Petoj aveniji u New Yorku, ući noga jedne od one četiri trebe iz Seks i grada.

- Ove su moje, bogami je to moj šav – ponosno će tako u kinu Kaleidoskop u Tuzli dobaciti Vasiljka uz Lipnice, sve kao za sebe, skupljajući luk što joj je ispao iz lepinje kad je na platnu ugledala Sarah Jessicu Parker kako mazno navlači crvene Pradine štikle. Dvjesto pedeset glava onda se zadivljeno okrene prema Vasiljki, kao da je to sama Carrie Bradshaw prekrižila noge u posljednjem redu kina u Kazan Mahali, pa nehajno žvače ćevape iz Bekirove radnje na Maloj pijaci.

Muškarci bulje u Carrie iz Lipnice Gornje, a žene je zavidno strijeljaju očima, posramljeno pod sjedalice stišćući noge sa starim, ofucanim cipelama OOUR-a Aida Tuzla, što im je babo kupio za vjenčanje osamdeset osme. Kompletna šampionska petorka tuzlanskog Jedinstva Aide iz te godine, Razija Mujanović, Mara Lakić, Zorica Dragičević, Naida Hot i Stojanka Došić, sve zajedno nisu bile tolike jugoslavenske zvijezde kolike su dvadeset pet godina kasnije regionalne zvijezde Vasiljka i njene kolegice iz firme Bosit Industry, što svojim rukama štepaju kožne cipele Sarah Jessice Parker. Za Seks i grad iz Lipnice kraj Tuzle – rekao bi moj prijatelj Zloja – čitava je bivša Jugoslavija Drkanje i selo.

Nije to, kažem, mala stvar, jer ne bi bossovi iz milanske centrale bilo kome povjerili tako odgovoran posao kao što je šivanje cipela za njegovane tabane pape Benedikta i Carrie Bradshaw. Hvali se tako suvlasnik Bosita Miralem Bajraktarević kako su talijanski gazde više nego zadovoljni njihovim štiklama, a i radnice na strojevima pjevaju od sreće. Velika je to odgovornost, ali i čast, i džabe bi valjda one radile, kamoli za četristo maraka na mjesec.

Nekome, eto, ta plaća nije velika, nekome je to i dvostruko manje od ionako bijedne prosječne plaće u Bosni i Hercegovini, ali Vasiljki i kolegicama tih je četristotinjak maraka puna šaka Prade, jer nema te plaće, nema te cijene i tih maraka kojima se može platiti ponos kad na premijeri filma Vrag nosi Pradu u kinu Kaleidoskop Meryll Streep navuče pet hiljada maraka vrijedne cipele, jedan glas iz dna dvorane dobaci “Vaso, jesul i ovo tvoje?”, ona odgovori “Jok, ovo je Hajrin cik-cak”, a Hajra samo nehajno otpuše, kao da je sašila bajramske dimije za nenu, a ne cipele za Meryll Streep.

Dvadeset pet godina kasnije, nekad uspješna tvornica cipela Aida Tuzla, sponzor evropskih prvakinja u košarci, stenje na dugoj tranzicijskoj samrti, a radnice što su imale sreće danas rade u susjednom Bositu za manje od četiri stotine maraka. Cijelu godinu dana one rade za jedan par Pradinih cipela što ih nosi Meryll Streep!

Sedam hiljada takvih pari, hvali se u novinama gospodin Bajraktarević, svakog se mjeseca proizvede u Lipnici. I da svih stotinu radnika Bosita na čelu s gazdom Bajrom lijepi Pradine cipele, svaki ih u prosjeku napravi sedamdeset mjesečno, neka svaki par košta samo hiljadu maraka, to je sedamdeset hiljada: sedamdeset dakle hiljada konvertibilnih maraka na mjesec naprave vrijedne ruke jedne jedine lipničke radnice. Otprilike toliko – kako je svijet mali, a historija okrugla! – baš prije koji tjedan odobrili su Ministarstvo industrije i Vlada Tuzlanskog kantona za program spašavanja fabrike cipela Aida.

Da je skupiti sve cipele, čizme i patike pred ulazom u tuzlansku džamiju princa Abdullaha bin Abdul Aziza na bajramskom podne-namazu, ne bi vrijedile koliko jedna jedina Pradina štikla, a lipnička radnica što je izrađuje u starim Borosanama – pa talijanskim bossovima u mjesec dana sama donese toliko para s koliko Ministarstvo i Vlada spašavaju cijelu njenu bivšu fabriku – dobije od toga jedva dvjestoti dio, dakle pola jednog postotka, dakle pet maraka po paru. Hiljadu maraka vrijedne Pradine cipele Vasiljki nisu dovoljne niti za kino-ulaznicu i ćevape kod Bekira.

Dvadeset pet godina kasnije, Treći se svijet – iz kojega smo nekoć čitali tužne priče o izrabljivanju radnika što za europske i američke multinacionalne kompanije rade za dolar dnevno – preselio malo zapadnije, pa stigao na Balkan. Jedina je razlika što nismo nešto čuli da se Vijetnamci ponose činjenicom kako jadnici u Tae Kwangu za par dolara dnevno proizvode čuvene Nike patike, niti da mediji širom Indokine zavide Kambodži jer tamo djeca lijepe i šiju slavne Adidasove lopte za Svjetsko prvenstvo.

Stotinu siromašnih Vijetnamki i Kambodžana u Lipnici kraj Tuzle za točno dolar na sat šije tako cipele za dvije i pol milijarde eura tešku Pradu, a kretenski mediji balkanske Indokine višestruko svršavaju na tu fantastičnu činjenicu, ježeći se duž kičme od ponosa što bijeli gospodar iz Italije ima povjerenja u naše iskustvo, stručnost i pamet.

Signore Saldo iz milanske uprave Prade za to vrijeme sa smiješkom gleda platnu listu male tvornice iz Lipnica: nitko ga tamo nikad vidio nije, njegova kompanija vrijedi kao ukupni budžeti Federacije BiH i Republike Srpske zajedno, a budale misle da je Bobi glup.

[seln]

Uostalom, svako čita onoga čije mu se pisanje najviše dopada.

Right.

[Micaha]

Borisov i Kožin kožni dežulistan

Svaki dan se čovjek oprosti sa sobom od jučer. Sa svakim novim znanjem, sa svakim satom, drugačiji smo. Možda ne postajemo uvijek bolji, ali drugačiji da. Čovjek nekad ne voli sebe od jučer, ali argumenti tjeraju na uviđanje, shvaćanje, promjenu. Zato se, intimno, divim ljudima poput Borisa Dežulovića, koji uporno odbija argumente i opstaje unutar onoga što je Džordž Soroš zacrtao dok je uništavao autentično civilno društvo u nastajanju, u Hrvatskoj i u BiH, dobro plaćajući isprazno ljevičarenje i dodvoravanje svjetskoj javnosti. U poznatoj „Aferi sms“, otkriveno je da je iza Feral Tribune-a stajao Stipe Mesić i da je list zapravo bio dio Mesićeve izborne kampanje protiv tadašnjeg predsjednika Hrvatske, Franje Tuđmana. Tada Feralov novinar i kolumnista, Boris Dežulović, u tuđem je mobilnom telefonu ostavio svoje poruke u kojima se spominju milijunske transakcije koje je Stipe darivao našem i vašem Feralu.

Dolaskom Mesića na vlast u Hrvatskoj, Feral je izgubio predizborni smisao. Svaki smisao. I ugasio se, iako „fašizam“ i „nacionalizam“ nije nestao. Jeste, Mesić je jeziv tip i pjevao je vesele pjesmice o Jasenovcu, ali to nije to, nije to isto kao kad Tuđman pjeva himnu. Ja sam, dakle, da se zna, volio taj Feral. Mislio sam da se doista radi o hrabrim ljudima koji se u smrtnoj opasnosti bore za istinu i da iza njih ne stoji nijedna politička opcija u Hrvatskoj.

___________piše: Veselin Gatalo l pogled.ba

A onda, kad sam saznao samo dio ovoga što znam, oprostio sam se s onim koji sam bio. Tada sam saznao, među ostalim, da su se Viktor Ivančić i Heni Erceg dobro potkožili, masno naplatili svoj feralovski „antifašizam“, nakupovali se nekretnina i zaradili debele bankovne račune pa sada mogu sebi dopustiti avion kojim se kućni ljubimac vodi veterinaru. Ovi siročići koji su došli u nevrijeme, poput Dežulovića, Lasića, Đikića, jednostavno su došli prekasno i prikačili se kad su glavne pare otišle. Kad su ostale samo pare Stipe Mesića, a Soroš otišao da negdje drugdje stvara bolji svijet. U Ruandu ili Sierra Leone, valjda, ne znam. Tamo, možda, ima još naivnih kakav sam ja bio. Zato do sada u pisanju, zbog poštovanja prema bivšem sebi, i nisam spomenuo Borisa Dežulovića. Svadio bih se tako i s negdašnjim sobom, a to mi nema puno smisla. Ne mrzim ja ni kožnog Dežulovića ni sebe koji sam bio. Ali mi i ne pada na pamet da nastavim biti onaj koji sam davno bio. Takvi su argumenti, tvrdi i nemilosrdni. I sad ću promijeniti mišljenje, opet ću povjerovati da je Boris Dežulović univerzalna moralna vertikala i da je zadnji borac za sve što na svijetu valja, samo mi dajte argumente. Ili mi izvadite iz glave one koji su mi promijenili mišljenje. Razum je, ipak, kategorija koja se argumentima ne može oduprijeti. Barem je tako kod razumnih ljudi. Osim kod ljudi stamenih i čvrstih poput Borisa Dežulovića.

Dakle, u neku ruku, priznajem, Boris D. je, barem u borbi s argumentima, ispao puno jači od mene. On se ne mijenja tako lako. Ne mogu mu argumenti ništa. U etnički skoro sasvim čistom i ideološki skoro 100% očišćenom gradu Sarajevu, pronašao je multikulturu i toleranciju, suživot i sve što na svijetu valja. I ne samo to. Divljenja vrijedno je što je to shvatio na daljinu, ne moravši čak ni živjeti u tom Sarajevu. Svoje mišljenje o ljepotama suživota i ružnoći nacionalizma, iznosi u „Oslobođenju“, gdje skupa s osvjedočenim kosmopolitom i antifašistom Abdulahom Sidranom, sarajevskim Bošnjacima i rijetkim (možda čak i naivnim, vrag će ga znati) Bosancima drugih nacija, herojski i na daljinu demistificira nacionalizme. Uglavnom srpski i hrvatski, bošnjački koliko se mora u bošnjačkoj novini, da se vidi da i kod časnih, poštenih i simpatičnih Bošnjaka ima zločestih kao da su (pu, pu, Bože ubrani i sačuvaj) Srbi ili Hrvati. Jer, u diskursu koji Oslobođenje njeguje, samo svrstavanje među Srbe i Hrvate, pogotovo etiketirajući sa „srpski“ i „hrvatski“, dehumanizira. Zato Boris Dežulović, valjda u krešendu svoje spoznaje o nacionalizmu, nekoliko nas koji se nikad uživo nismo vidjeli, a pogotovo upoznali, naziva „hrvatskim srbokolumnistima“. Dakle, doživjeli smo duplu dehumanizaciju, svrstavanje i među zle i među još gore. Spominju Emila Vlajkija i Rajka Vasića. Ne znam ljude, ali Vasića ću muhajem potražiti kad odem u Banjaluku, čisto da vidim kako izgleda taj drugi hrvatski srbokolumnista, da saznam i o sebi nešto. Znam da je Srbin, ali nisam siguran da je nešto egzemplaran nacionalista, hrvatski ili srpski. Ne štedi ni svoj narod kad piše, pa baš i ne znam. I, što je važnije kod pisanja, ima duha. A i da jeste nacionalista, ako podržava svoj nacionalizam, a ne tuđi, kao neki, nek’ mu je sa srećom i taj nacionalizam. Valjda Srbi i Hrvati moraju podržavati bošnjački nacionalizam da ne bi bili nacionalisti? Moram potražiti kakav priručnik „kako prepoznati nacionalistu“, valjda je taj Dežulović, skupa sa Sidranom, do sada napisao nešto takvo.

Za dobro napaćene Bosne, predlažem Koži da Dežulu ispriča čitav vic, ili ga izdiktira nekome koji zna na onaj Mail, jer, čini se da Dežul nije Kožul, pa vic ispadne kao da ga priča moj prijatelj Širaz koji ne zna dosljedno ispričati vic. A i neka malo osvježi vicoteku, neki od tih viceva iz Mostara su izbjegli još pred rat. Znam da je Sarajevo željno milovanja, bosančenja i sotoniziranja drugih i drugačijih od strane „drugih“ ali ne drugačijih, ali postoje i neke granice. Ne možemo svi biti slobodni kao Bosna i Dežul. Bosna je država tek par desetljeća. Baš koliko je i Dežul kolumnista. Samostalna i cjelovita, kako objektivna povijest kaže, nije bila nikad. Ni sad nije, osim kad je izvan sebe. Bošnjaci su posprdan austrougarski naziv za stanovnika Bosne. Bosanci su, inače, ljudi iz bosanskohercegovačke regije zvane Bosna. Jeste da je Sarajevo bilo mezimče Jugoslavije, jeste da i danas hoće biti mezimče svijeta, aferim, ali što je previše – previše je. Ne može lijepiti etikete „fašist“, „četnik“, „ustaša“ čim se nešto čaršiji ne svidi. Ima nas s korijenima dubljih od bosanskih. Ispričao bih se Borisu Dežuloviću zbog toga što nisam karakter, što više ne vjerujem u Feral i što nisam povjerovao u tu folušku o jednakosti i pravdi koja će doći iz Sarajeva. Ne mogu, Borise, dotukoše argumenti. Nacionalna čistoća, govor mržnje, „čudo bosanskog otpora“, logori, ideološka, vjerska i nacionalna sotonizacija i segregacija, te protjerivanje uz priču o multikulturi i toleranciji, ubije to u čovjeku vjeru. Nije vjera u Sarajevo isto što i vjera u Boga. U Boga se vjeruje ne pitajući i bez argumenata. U Sarajevo može čovjek vjerovati samo ako ne „ferma“ argumente. Lakše je, doduše, kad se ne živi u BiH, tad argumenti ne udaraju u glavu i uši. To je sigurno istina. Ne mora Kožulović uvažiti ništa od ovoga što sam napisao, ionako je i do sada znao sve ovo. Sarajevo je, Dežulu, čini se, tek grad iz kojeg mu šalju honorar za kolumnu u kojoj dehumanizira koga valja dehumanizirati, u ime općeg dobra, čak i dobra dehumaniziranih. I, da, bosansko Sarajevo je Dežulu i veseli „Bosnyland“ grad uštavljanog ružičastog obraza iz simptomatično kasnog Kožinog bajatog vica.

[seln]

Gatalo, cetnicki Mr. Proper.



Fatmirov brat po celi, bradi i paranoji.

[Micaha]

Gatalo, cetnicki Mr. Proper.



Fatmirov brat po celi, bradi i paranoji.

Izmedu ostalog, dobrovoljac ABiH

[ultima_palabra]

Dodikova podguzna muha... može se samo sageti Borisu

[Micaha]

Dodikova podguzna muha... može se samo sageti Borisu

Obrati paznju ko su mu mete: Komsic, Dezulovic, Vesovic... Nema on (tj. nalogodavci) nikakvih problema sa Radoncicem npr

[ultima_palabra]

Pa ni Dodik nikad nije imao problema sa Radončićem.

[Micaha]

Pa ni Dodik nikad nije imao problema sa Radončićem.

O tome ti pricam. Svaki Gatalov tekst je narucen i naplacen. I kaze mu se koga ce gadat. Tako da je on dobar lakmus papir, zato i stavljam njegove tekstove. Inace smjesan tip

[Andreja Kežman]

Gatalo, cetnicki Mr. Proper.



Fatmirov brat po celi, bradi i paranoji.

Ja sam kao student radio u istoj redakciji s njim. Izbačen je kad se otkrilo da sam sebi klika tekstove po hiljade puta .

Prilično očajan čovjek, koji je usto i kokuz, pa ga mogu i razumjeti što se prodaje svima. Njegova šteta je jedino što više nema ko da ga kupi, zato i piše za Pogled .

[VjecitiStudent]

Izvanredan
http://www.oslobodjenje.ba/kolumne/vitez-protiv-viteza

[plain vanilla]

Kao ateističkom laiku, meni je to prilično nejasna stvar, da ne upotrijebim teži pridjev. Otprilike kao kad bi općinske vlasti u Splitu u neposrednoj blizini Hajdukovog stadiona zabranile prodaju Dinamovih dresova, zastava i šalova.

http://www.6yka.com/novost/41372/boris- ... i-alkoholu

U Beogradu ponovo zabranjena prodaja alkoholnih pića od 22 do šest sati ujutru, odlučio gradski parlament. Ustavni sud Srbije je svojevremeno ovakvu zabranu proglasio neustavnom.

a ovako je na Hvaru

Na kraju, alkoholna pića ne smiju se konzumirati na javnim mjestima jer za to u Hvaru postoje "ugostiteljski objekti sa kvalitetnom i raznolikom ponudom".

i kako na kraju samo Sarajevo Teheran?

ne znam koji se klinac uvijek Boris petlja u vjeru kad svaki put promasi ceo fudbal

[Heller]

Ne može se upoređivat to u Beogradu što je ograničeno u određeno doba noći, a i nije ustavno, a Hvar necu ni komentarisat, mene je Boris kupio za sva vremena "mećanjem" onom smradu Fatmiru.