Triple_XXX wrote:
Prvo film je strašno dosadan, onda kada nije odvratan ili krajnje gnusan. Radnja je na nivou trećerazrednog pornića. OK ako si naumio da prodaješ određeni materijal nesretnicima kojima je on potreban, ali mi nemoj uvaljivati i nekakvu bezveznu priču koja pokušava da ko biva kaže nešto o srbijanskom društvu, kao j3b4v4nj3 nikada ne prestaje i sl.
I dosta mi je više tog stalnog kukanja kako su u svemu tome Srbi najveće žrtve, kao žrtve nekog monstruoznog društva ili poretka koji djeluje po principu elementarne nepogode - ne možeš učiniti ništa, cunami te samo odnese. Ma hajde!
Želja za egzistencijom veliš? Ako želiš da pogledaš film o želji za egzistencijom pogledaj npr. Pasqualino Settebellezze, a ne ovaj najgori smrad od filma. Da je to samo snuff film o pravljenju snuff filma, kao što neko reče, pa hajde, ali kada još uz to kreneš da mi pričaš neku veliku priču, e tu si ga usr'o do kraja.
A kako se junaci ovoga filma bore za egzistenciju? Pa naravno, na srpski način. Jednom kada za sina (Petra) ponestane novca za dodatne časove, jednom kada se zalihe Jack Danielsa primaknu kraju, vrag je odnio šalu i treba se prihvatiti qrtza i zaraditi za hljeba i kavijara. Čovjek je završio fakultet, ali pošto, jelte, nema posla u struci, preostaje samo jedna stvar, pornografija! A Miloša su sve puškom tjerali da snima. A i ženica čini ono što može, vozi auto, telefonira i tako je puna razumijevanja za muževljev posao. A nisu ni žene u boljoj situaciji,jelte, ako nisu već domaćice, onda im preostaje da fumare magarcu, da im bude odsječena glava ili da budu ugušene chundarom. Sve u svemu slabi su izgledi za neki pristojan posao što odražava svu strahotu, jelte, egzistencije. Pa nemojte me z4j384v47!
Likovi su krajnje neuvjerljivi, dijalozi nategnuti sic! i izvještačeni, čitavo vrijeme ne mogu da se identifikujem niti sa jednim likom, niti na sekund ne mogu da "kupim" priču itd. Govoriti o ovome filmu koji kao nije eksplicitan gdje se kao u stilu starih majstora stvari sugerišu dovodi me u sitaciju da se pitam: Pa jesmo li gledali isti film? Šta bi kao bilo eksplicitno, da su zaista pobili glumce?
I sve to ne služi ničemu, ne izaziva nikakav osjećaj osim mučnine i dosade, a to, eto, za mene nije privlačna kombinacija.
Nažalost, srbijansko društvo, kao i hrvatsko i bosansko pružaju mnogo materijala za obradu. Ovaj film se srbijanskim društvom ne bavi, nije reprezantativan za njega u bilo kom osim možda nehotičnom smislu. Zemlja ili ako hoćete prostor u kome je moguće napraviti ovakav film, uzdizati ga do statusa remek djela, sasvim nehotice ali mnogo govori o ljudima koji žive na tom prostoru i stanju mentalnog zdravlja u njemu. Jednom kada neko u Srbiji pošteno, otvoreno i hrabro progovori o najvećim demonima srbijanskog društva, ja ću ga prvi pozdraviti. Biće to film s ljudskim licem i ja se nadam da ću ga dočekati. A ne ovo, kalkulantsko govance... (nastaviće se, po potrebi).
Jao jao jao, kakve se ovdje gluposti valjaju. Nisam mislio da reagujem, prvenstveno iz razloga zato što ne volim Novi srpski talas, i zato što realno do sada nisu isporučili niti jedan dobar film. Ipak....
Filmu se može spočitati mnogo toga, ali da je dosadan-to nikako. Prvo, film je sa zanatske strane urađen fenomenalno. Korištenje najmodernijeg načina snimanja, Lakobrijini efekti koji su zaista sjajni, dobra scenografija, sve je to odrađeno maksimalno profesionalno. Šta više, sa te zanatske strane, mislim da je ovo jedan od najbolje odrađenih filmova na ovim prostorima IKADA. E da, zaboravio sam i dobru fotografiju.
Drugo, glumačka postava Trifunović-Todorović je odradila svoj posao maestralno. Žiki se zaista može povjerovati u ono što radi. To se zove uživiti se u ulogu. Potpuno nevezano, ali ako je Todorović odradio ulogu loše, onda je to isto učinila i Marryl Streep u Mostovima okruga Madison. Ko zna, shvatio je.
Sa idejne strane filma...e tu nastaju problemi. Film koristi alegoriju za prijenos društvenih poruka, i to brutalnim, eksplicitnim scenama. No ni te scene nisu toliko strašne koliko se želi stvoriti takav fon. Oni koji su gledali neke skrajnute brutalnosti azijske kinematografije, ovo će dočekati kao limunadu. Kako objasniti ljudima koji se znaju žaliti samo na sakaćenja, mučenja, ubijanja u filmu.. da ta ista nekada i ne služe kao svrha sama sebi. Passolini je platio glavom za 120 dana sodome, a danas mnogi taj film posmatraju kao alegoriju na fašizam, kapitalizam, na stanje društva, nacije kao takve. On to i jeste. Osim toga, šta je u
Srpskom filmu toliko lažno? Da li je prikazano nešto što se u društvu ne događa. Josef Fricl, monstrum iz Austrije godinama je
silovao svoju djecu, a bio je mirni stanovnik malog gradića, uzoran građanin, vaš susjed.
Srpski film je film o mentalitetu pojedinih ljudi. Ovo nije samo srpki film, već i balkanski, pa i svjetski (ponovno taj Fricl). Autori su izabrali poziciju koju su izabrali, a da su ga zakamuflirali do granica do kojih ide npr. Dragojević, ovaj film bi osvajao brojne nagrade na festivalima A klase.
Alegorija je možda predirektna, možda i služi kao opravdanje eksplicitnosti, ali ona je tu, ona postoji, baš kao i monstrumi, baš kao i Vukmir, baš kao i Miloš.
Svi oni koji se ne mogu identifikovati sa likovima...bolje za njih, za sve nas.
u mozak sa pogađanjem.
