Forum Klix.ba

...

.

.

...........

.

..

.

....

Prosto me sram svojim suhoparnim i prisilnim riječima ukaljati ove emocije koje ostavljate ovdje! Ali, skupih hrabrosti i odlučih se na taj korak! Jer, u pitanju su tajne niti duše, a moja je večeras u nekom čudnom stanju!

Voljela bih da otcijepim suze koje se skupljaju u očima i da ih pustim ovdje da pišu što žele! Ali ne dam sama sebi! Mučim sama sebe. Uvijek sam htjela biti jaka... Pokušavam to i večeras. Znam da mi sada to uspijeva, ali do kada? Već ovog trenutka se borim da ne klonem, da ne zajecam, da se ne bacim na pod i zaridam kao dijete...

Ne, ne pišem tek tako! Moja duša večeras je puna bola... Moje je srce puno tuge! I riječi koje pišem nisu smišljenje! Nisu čamile negdje u nekoj ladici čekajući pravi trenutak da se prezentiraju! Moje riječi su večeras spontane. Istovremeno i smušene i bez ikakvog smisla svima koji sada čitaju! Ali ove riječi večeras su moje tajne niti duše!

I što više pokušavam zatomiti taj osjećaj, više me boli! Boli samoća, boli ljubav koja je bila, boli ljubav koja će biti... Boli ljubav koja možda nikada neće doći! Boli što čeznem...

I nije samo ljjubav u pitanju! Sve je... Prokleti život koji živi mene a ne ja njega! Iskreno, nadala sam se da ću ovdje odškrinuti vrata, da će moja sebičnost olakšati ovu noć, a ni sama ne znam da li će to biti tako! Znam samo da ovu noć ne želim provesti sama! Rado bih zaspala u nečijem naručju kao dijete na grudima svoje majke! Jer to i jesam... Večeras sam samo izgubljeno dijete na zamršenim nitima moje duše...

Oprostite ne ovom trenutnom izljevu emocija... Moram negdje i nekome! Nisam sklona ovakvom egzibicionizmu, ali...

..

..

_aja_ wrote:

Daphna wrote:Prosto me sram svojim suhoparnim i prisilnim riječima ukaljati ove emocije koje ostavljate ovdje! Ali, skupih hrabrosti i odlučih se na taj korak! Jer, u pitanju su tajne niti duše, a moja je večeras u nekom čudnom stanju!

Voljela bih da otcijepim suze koje se skupljaju u očima i da ih pustim ovdje da pišu što žele! Ali ne dam sama sebi! Mučim sama sebe. Uvijek sam htjela biti jaka... Pokušavam to i večeras. Znam da mi sada to uspijeva, ali do kada? Već ovog trenutka se borim da ne klonem, da ne zajecam, da se ne bacim na pod i zaridam kao dijete...

Ne, ne pišem tek tako! Moja duša večeras je puna bola... Moje je srce puno tuge! I riječi koje pišem nisu smišljenje! Nisu čamile negdje u nekoj ladici čekajući pravi trenutak da se prezentiraju! Moje riječi su večeras spontane. Istovremeno i smušene i bez ikakvog smisla svima koji sada čitaju! Ali ove riječi večeras su moje tajne niti duše!

I što više pokušavam zatomiti taj osjećaj, više me boli! Boli samoća, boli ljubav koja je bila, boli ljubav koja će biti... Boli ljubav koja možda nikada neće doći! Boli što čeznem...

I nije samo ljjubav u pitanju! Sve je... Prokleti život koji živi mene a ne ja njega! Iskreno, nadala sam se da ću ovdje odškrinuti vrata, da će moja sebičnost olakšati ovu noć, a ni sama ne znam da li će to biti tako! Znam samo da ovu noć ne želim provesti sama! Rado bih zaspala u nečijem naručju kao dijete na grudima svoje majke! Jer to i jesam... Večeras sam samo izgubljeno dijete na zamršenim nitima moje duše...

Oprostite ne ovom trenutnom izljevu emocija... Moram negdje i nekome! Nisam sklona ovakvom egzibicionizmu, ali...

Ja se nadam da će ti pisanje preći u naviku, jako je lijepo napisano.

Hvala aja. Inače pišem, samo što to čuvam za sebe. Sinoć sam bila malo neraspoložena pa sam si dala oduška ovdje! Hvala puno!

.

.

RIZVA wrote:Ponos igra glavnu ulogu, a svi smo ljudi koji griješe, nitko ne želi odgovarati za ono što se događa! Nismo mi krivi što nam se osjećaji podudaraju, a godine mimoilaze! Možda ti, baš kao i ja, ne želiš priznati sebi ono što želiš, što te čini sretnim… Nama vladaju tajne. Trenutno vrlo zanimljivo, svakim susretom, pogledom u javnosti, mi smo uljezi. Uzbuđenje raste, osjećaji uzburkani, strast nekontrolirana…! Nemamo hrabrosti suočiti sa činjenicom da nam spasa nema. Vrijeme je varljivo. Pruža i oduzima! Priliku smo propustili, dali pa nam oduzeli… Ne želim se probuditi iz ovog sna iako znam da je kratak, kada samo pomislim koliko je zapravo kratak, tada san zaboli. Pitam se je li bolje ne sanjati i ne imati što izgubiti?! U snu smo ti i ja, nitko više, samo mi… KADA LJUBAV ZAKASNI!!

Nisam znala da nam je jos jedna beba romanticna

.

.

Dragi moj...

Volim kada me posmatraš svojim djetinjim, naivnim pogledom! Volim kada tvoje riječi dotaknu moju dušu za koju sam mislila da je umrla, nestala, izgubila se u ovom ludilu života... Da, volim! Volim kada mi šapatom kažeš da sam divna osoba! Ali ne volim kako te riječi zabole! Ne volim one suze koje peku kada pređeš moj prag i nestaneš u noći...

Jer pitam se... Koga zavaravam? Sebe? Tebe? Oboje? Moja je duša satkana od pokidanih tajnih niti... Nije više tako čista! Isprljana je ovozemaljskim porivima... Nagrižena tugom i šibana olujama zlog usuda! Mnoge se tajne u meni kriju! I nisam dostojna tvojih pogleda, tvoga daha i tvojih misli... Ja sam samo još jedan uveli cvijet

Zoveš me ljubavi... Zoveš me ali ja ne čujem tvoj mili glas! Tješiš me, snažno grliš i govoriš kako nisam uveli cvijet... Da u meni još ima života! Ima... Ali samo dok si ti tu! Onoga trena kada izgubim sigurnost tvog zagrljaja, kada nestane toplina tvoga bića, kada spavaš na par stotina metara od mene a činiš se tako daleko... Ja sam samo prazna ljuštura! Ja sam samo sjena... Sjena koja klizi od zida do zida, sluđena ritmičkim zvukom tik-tak, tik-tak dok čekam da se vratiš!

Za druge tako jaka, samostalna... A u biti samo jedno veliko dijete! San je smiraj za dušu... Ja već noćima ne spavam!

.

.

.

.

..

U noći dubokoj
kad srce strepi
sjeti se mene anđele lijepi.

Prolazi mladost zatim i život
tiho se gasi vatreni plam
teško je naći iskrenu ljubav
zato je bolje živjeti sam.

Teški su moji sati
kad suza oko kvasi
a srce mora da gubi
ono što žarko ljubi.

Sve moje ljubavi
suviše kratko traju
ili ja neznam da volim
ili to drugi bolje znaju