Thrash metal nastao u Bay Area-i cije su pjesme bile inspirisane zajebancijom, drustvenom problematikom i ponekad ratom (osim Slayer i Possessed) nije se nikad mogao porediti sa brutalnoscu teutonic (Blackened) thrasha nastalog u Njemackoj, inace meni vrlo dragog podpravca, ali realno svi od tih bendova i najveci evropski thrasheri Kreator su za ove iz velike cetvorke bili B liga (iako su za mene uvijek bili bolji i od Anthraxa Megadetha pa mozda cak i Slayera) i cinjenica je da Metallica u poredjenju sa njima ne svira takav thrash. Sam pravac iznjedrio je mnoge klasike za koje svi znamo, ali ruku na srce, vremenom je postao dosadan (iako moja prva i najveca muzicka ljubav) i do njegovog skoro potpunog nestanka doslo je pojavom Grunge-a (Seattle sound) 90-ih godina. Samo rijetke grupe iz thrash populacije kao npr. Slayer su donekle egzistirale dok su ostale ili se raspale ili promijenile muzicki pravac ili bile na samoj margini postojanja. Pocetkom ovog milenijuma Thrash se poceo ponovo buditi kao pravac i upravo albumi koji su spomenuti Sodom- M-16 i Destruction-All Hell Breaks Loose su jedni od onih koji su podsjetili na slavne dane ovog pravca i podsjetili me na Persecution Maniu i Realase From Agony najvece albume ova dva benda. Odavno nisam slusao M-16 i All Hell..., ali su mi ostali u lijepom sjecanju mozda radi te nostalgije za vremenima 80-ih. Sto se tice Kreator-a novi gitarista im je na zadnja 2 albuma unio prilicno nove melodicne solaze po uzoru na Geteborsku death metal skolu (At the Gates, Dark Tranquility, In Flames) sto se dosta dobro uklopilo sa njihovom "urodjenom" brutalnoscu i album EOG je jako dobar bas kao i njegov predhodnik. Testament sa Foundation...,hmm?, bez uvrede djeluje krajnje prevazidjeno, zastarjelo i predvidljivo i trebao bi biti kao neki njihov retro u 80-te? Bez imalo inovativnog zvuka!? Hvala ,ali ne bih. Onda cu radije slusati Legacy..., Reign.., Pleasure.., Among... i ostale klasike pravca. Novi album Testamenta uz max. toleranciju moze da dobije ocjenu 3-3,5 od 5. Uz to sad cu biti malo bezobrazno subjektivan pa reci da mi je pored dosta sjajnih riffova ovog benda, Chuckovo pjevanje uvijek zvucalo kao dreka nekog cobana koji doziva svoje ovcice
. Uz postovanje svih ovih nabrojanih albuma i Vas samih koji ste ih predlozili moram (i sam sviram gitaru skoro pa dvadeset godina) reci da se niti jedan ne moze kompleksnoscu i Kirkovim solazama mjeriti sa DM. Sto se tice Kirka tacno je da nije toliko kreativan i da samo vecinom fura Dichtonic skalu, ali je u njoj neprevazidjen i samo se rijetki po tom pitanju mogu mjeriti sa njim, ali kao i vecina solista u jednom su jako dobri a ostalo kako stignu, osim naravno velikih magova kakvi su Satriani, Petrucci, Clapton itd.
Znam da ne mogu i ne zelim da mijenjam necija misljenja i potpuno sam svjestan da je vlastito uho najbolji pokazatelj sta ko moze i voli slusati pa neko voli Semsu, Halida, neko Floyde,Quinn, neko Slayer, Death, Borgir, ali pogledajte malo misljenja ljudi koji znaju dosta vise o muzici nego mi jer im je to zanimanje, odnosno vodecih svjetskih recenzenata iz Rock i Metal muzike (koji su uzgred receno do temelja sasvim zasluzeno popljuvalji ST Anger) koji rade za npr. Sea of Tranquility, All Music, The Guardian, Guitar World, Metal Hammer, Revolver, The Quietus, Roling Stone itd. Iskreno sumnjam da je i jedan od njih ocijenio bolje pobrojane albume od DM.
DM je Metallicin povratak u thrash svidjelo se to nekome ili ne!
Nadam se da nisam nikoga uvrijedio (osim Chucka naravno
) i zivjeli!
(album je iz vremena st.angera) 
)
