sapati srca wrote:
...Pitanje koje si postavio isuvise je hipoteticko da bi se dogodilo..,
Razumeli smo se.
Ovo što ću ti ispričati desilo mi se nekoliko puta. Uvek sam za Beograd putovao sa Autobuske stanice iz Lukavice. Posle par puta, rešio sam da više tom trasom ne idem, nisu mi se svideli putnici i njihove priče. U sećanju su mi ostale dve priče.
Prva se desila pre dve godine. Vraćao sam se busom iz Bg-a. U busu raspojasana atmosfera, gruva neki narodnjak, malo puše sa svih strana, nebitno... uglavnom, kada autobus ide na relaciji Beograd - Lukavica ( tada se zvalo Srpsko Sarajevo ) uvek ide preko Zvornika, tj. na taj granični prelaz. Eh sada... omiljena zanimacija policajaca i carinika ( tj. sada su to pripadnici DGS-a ) je da gledaju imena i prezimena putnika i kada ulove neko nepodobno, tako da mi se x puta dešavalo da policajac uđe u bus, samo prođe i onda kada pročita moje ime i prezime, zaustavi se, uzme ličnu i odnese u onu kućicu na proveru. Naravno, samo moje ( ukoliko sam jedini ).Ali da ne dužim... tog dana se to nije desilo, verovatno jer se pandur negde zapio tako da sam prošao a bez da budem žigosan , pa sam bio oslobođen onog okretanja glava putnika i traženja pogledom.
Elem, u busu upoznam par likova... tada nisam pitao odakle su... priča, zezanje, oni meni brate, tebra, do jaja, bili na tekmi, na Severu... ok... idemo prema Sarajevu i kreće priča. Takva pljuvačina... balije, Turci, ovo -ono... ´ajde, ništa novo, rekoh, sreća pa smo prešli granični prelaz

. Eh sad stižemo da tema devojaka, žena... Kreće prvi, ma brate odeš u Sarajevo i onim glupačama samo složiš spiku, nemoj da te pitaju za ime, prvo priča.... Bosna, ja Bosanac, Tito zakon, kontaš... samo to furaš... nije važno ko je šta je, ljudi smo, Bosna... a ovaj drugi se ubacije... ćuti brate, nema ništa slađe nego kad Srbenda karne Turkinju, smeh, odobravanje... ma brate, glupače su to, kontaš. Kad je muvaš ( bariš ), samo opališ priču, ma ko da nešto znači to ko je ko, ko je šta, ljubav... onda ono ... " ko ti bona garantuje da ako si sa muslimanom da će ti bit bolje s´njim " ... i sl.
Uglavnom, kako smo se približavali Sarajevu, stvori se neka gužva, dvojica su izašli u nekim vukojebinama, a jedan ostao... i pita on mene... ej, brate, a koga ti imaš u Sarajevu... ja rekoh... imam stan.... on zaćuta... vidim nešto mu sumnjivo... gledam ga, a on kao da razišlja... kako sad stan, vidi kako priča... provalio je ko sam. I Tu se stvori gužva, na stanici, počela kiša, a on prvi izlete i otrča... ja sam imao dve torbi u prtljažniku... i sačekam ovog konduktera, on mi ih daje, a ovaj baja štrika li trika i to pravo prema federalnom delu ( ona ulica na Dobrinji ). Ja trčim za njim sa one dve torbuljage, on uhvati taksi, i zapali... pravo u Sarajevo. Meni nešto prođe kroz glavu, jbt, vidi ti ovo, ko ovde sve živi a šta priča u busu. Verovatno ga čeka neka muslimanka, zaljubljena, kojoj su glupaci i primitivci oni koji imaju nešto protiv njenog Zoke.
Eto, možda je tendenciozno, razmišljao sam se da li da napišem, ali zašto da ne. Nemam čega da se stidim jer ja npr. nikada ne bih mogao tako nešto reći za svoje devojke, jer sam ih voleo... Oni treba da se stide, i te glupače.
Mada, da ne bude zabune, naravno da nisu svi takvi, ali eto... puno je takvih, jako puno.