Forum Klix.ba

Eh, Ikar.. kad se samo sjetim... Znate kako je sa jedne strane , pretpostavljam gornje, bila izdvojena masnoća u formi želatine. E, to bi majka odvojila i stavila u jelo da ga malo "popravi" a meso bi najčešće jeli onako kao hladan narezak.

Onaj famozni "Vijetnamac" biskvit iz velikih smeđih konzervi sam klopao k'o veliki dok mi tata jednog dana nije rekao da su mi sise pocele rasti ko djevojčici pa smo skontali da bi moglo biti od toga i onda sam ga prestao jesti. Na svu sreću sise su se vratile u normalu, hvala na pitanju.

Jedna verzija tog keksa je bila pakovana u alu foliju i onako je bio malo "nakiseo", taj mi je bio draži od onog u konezervi, ono što nisam volio je onaj koji dođe u "lanč" paketu zapakovan, mislim da je slani bio.
Nedavno sam uzimao neku hranu za mačke u konzervi, kad sam otvorio mog'o bih se zakleti da je unutra ikar meso , mali komadići i ona masnoća u vidu želatina.

Davno sam postavio jedno pitanje za koje nikad ne saznah odgovor.

Zna li neko koliko je u ratu u Sarajevu kostalo 10 cevapa bez ili sa kajmakom?

Usput, interesuje me jeli burek kostao 3 DM vise ili manje?

Liberalism wrote:Davno sam postavio jedno pitanje za koje nikad ne saznah odgovor.

Zna li neko koliko je u ratu u Sarajevu kostalo 10 cevapa bez ili sa kajmakom?

Usput, interesuje me jeli burek kostao 3 DM vise ili manje?

Jel se ti to zahebavaš ili ozbiljno pitaš

Tek negdje 1994 sjećam se da je Hodžić otvorio Ćevabdžinicu i mislim da je 10 čevapa bilo oko 15DM. O kajmaku ni govora. Do tada je slabo bilo ćevapa. Radio je nešto Đulagin Dvor sa Stupa neka jaja donosili i preko puta vječne vatre bilo gulaša. Ali su zatvorili kad se sa Stupom završila priča, tj kad je pao Otes.
Bureka se i ne sjećam da je bilo igdje. Sem kad kući napraviš sa Ikarom.
1995 je već bilo svega za pare. Prilagodili su se strancima i otvorili restorane. ali 1992, 1993 sem holideja, slabo šta je bilo.

Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

Liberalism wrote:Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

A gdje si ti bio tradicijo tada pa znas sve?

Svemirco wrote:Eh, Ikar.. kad se samo sjetim... Znate kako je sa jedne strane , pretpostavljam gornje, bila izdvojena masnoća u formi želatine. E, to bi majka odvojila i stavila u jelo da ga malo "popravi" a meso bi najčešće jeli onako kao hladan narezak.

Onaj famozni "Vijetnamac" biskvit iz velikih smeđih konzervi sam klopao k'o veliki dok mi tata jednog dana nije rekao da su mi sise pocele rasti ko djevojčici pa smo skontali da bi moglo biti od toga i onda sam ga prestao jesti. Na svu sreću sise su se vratile u normalu, hvala na pitanju.

Ikar je samo promijenio formu i oblik, pa umjesto u konzervi, sada je u mesnicama u obliku homroniziranog mesa, mlijeka,...

Pogledati sise kod dječaka na bazenima,...(Bez perverzije, molim! Istina je to).

Ne pada mi na pamet wrote:

Liberalism wrote:Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

A gdje si ti bio tradicijo tada pa znas sve?

a sigurno ni u Sa ni u Srebrenici ..urbana legenda o cevapima daj molim te,za brasna nismo imali a da mi cevapi jos naumpadaju

Ne pada mi na pamet wrote:

Liberalism wrote:Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

A gdje si ti bio tradicijo tada pa znas sve?

Sto je bitno gdje je neko bio, osim ako zelis reci da u sarajevu u ratu nisu radile kafane i restorani?

1993 godine jeo sam cevape sa momcima iz vojne policije koji su tek izasli iz sarajeva i oni rekose u stilu, majke mi duplo bolji cevapi nego nasi.

Al eto, mozda ljudi slagase, u sarajevu u to doba niko nije ni vidio ocima ni brasna ni mesa a kamoli somune i cevape (osim mozda alije )

Liberalism wrote: Sto je bitno gdje je neko bio, osim ako zelis reci da u sarajevu u ratu nisu radile kafane i restorani?

1993 godine jeo sam cevape sa momcima iz vojne policije koji su tek izasli iz sarajeva i oni rekose u stilu, majke mi duplo bolji cevapi nego nasi.

Al eto, mozda ljudi slagase, u sarajevu u to doba niko nije ni vidio ocima ni brasna ni mesa a kamoli somune i cevape (osim mozda alije )

Jaja, meso, luk, mlijeko, ....Mislena imenica za mene i moju porodicu od 1992.g. do 1995.g.

Ne kažem da nije bilo, i vidio sam u jednoj ordinaciji u bolnici Koševo, pogriješio ja vrata, kad, ja tamo, a ono, medjutim, u ordinaciji nekoliko uniformisanih lica sjede sa dr., piju alkohol, veliki oval sa mezom-nakoso,...

Bilo je cevapa sigurno, ali za povlastene to je mozda nekih 5% stanovnistva bilo.
Ostalima je kao sto rece pipi jaja, meso, mlijeko, luk, itd...bilo samo misaona imenica.

Kad se sjetim '93. komsinca je donjela glavicu luka bratu jer je vidio kod nje i svidjelo mu se.
I to je bila jedina glavica luka koju smo vidjeli u ratu.
A prvo jaje smo vidjeli tek nakon zavrsetka rata, kada je tata donio pola skoljke kuci, a brat je mislio da je to neki stakleni ukras...
Banane isto tako..
Tata je '96. donio tubu tommy majoneze i ja sam mislila da je to krema za cipele.

Kada bih npr. nekome strancu pricala da jaje nisam vidjela do svoje seste, sedme godine, smijali bi mi se.
Tuzno je to...kraj 20. st, a dijete nema predstavu o tome sta je to jaje, krompir, jabuka, banana...

ja sam samo teletinu jeo i ribu.
kod nas u ahenu,nije bilo nestasica

joj kad se sjetim.. jedne prilike neko je ne znam ni odakle donio 2-3 jabuke za nas djecu u ulazu. i od komsije sin, koji je rodjen u 8. mjesecu 1992. prvi put u zivotu vidio i jeo jabuku, i dodje mami, joj mama kako je ovo fino, hajd nam jos skuhaj

Dile wrote:joj kad se sjetim.. jedne prilike neko je ne znam ni odakle donio 2-3 jabuke za nas djecu u ulazu. i od komsije sin, koji je rodjen u 8. mjesecu 1992. prvi put u zivotu vidio i jeo jabuku, i dodje mami, joj mama kako je ovo fino, hajd nam jos skuhaj

ajoj srce drago.

Dile wrote:joj kad se sjetim.. jedne prilike neko je ne znam ni odakle donio 2-3 jabuke za nas djecu u ulazu. i od komsije sin, koji je rodjen u 8. mjesecu 1992. prvi put u zivotu vidio i jeo jabuku, i dodje mami, joj mama kako je ovo fino, hajd nam jos skuhaj

Prošla žena kroz tunel, pa donijela djetetu smoki, a on:
-Kakvi su ovo makaroni, mama?
(Slovenački tv. film, Tunel spasa)

Liberalism wrote:

Ne pada mi na pamet wrote:

Liberalism wrote:Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

A gdje si ti bio tradicijo tada pa znas sve?

Sto je bitno gdje je neko bio, osim ako zelis reci da u sarajevu u ratu nisu radile kafane i restorani?

1993 godine jeo sam cevape sa momcima iz vojne policije koji su tek izasli iz sarajeva i oni rekose u stilu, majke mi duplo bolji cevapi nego nasi.

Al eto, mozda ljudi slagase, u sarajevu u to doba niko nije ni vidio ocima ni brasna ni mesa a kamoli somune i cevape (osim mozda alije )

Ma nije ni bilo rata, balijska propaganda. Imas srece sto nemam privilegije na forumu, ne bi ti dugo kenjao i provocirao.

Ja sam jednom nasao cijelo oko u Ikaru.
Al sto je bio gadan malo je reci. Jedino kako se nekako mogao jesti je kad se izbusi sa strane i stavi se u zar vatre, sve iz njega zivo ispari i rastope se sve masnoce i ostane samo meso koje se nekao moglo jesti.

Dennga2 wrote:Ja sam jednom nasao cijelo oko u Ikaru.
Al sto je bio gadan malo je reci. Jedino kako se nekako mogao jesti je kad se izbusi sa strane i stavi se u zar vatre, sve iz njega zivo ispari i rastope se sve masnoce i ostane samo meso koje se nekao moglo jesti.

a daaaaaaaaj fuj jebote kakvo oko

ja sam cula da su ljudi nalazili kosti i zube, al oko, ewww

btw, pricala mi jaranica, kako je njena komsinica preko noci ostavila srebrnu viljusku u ikar (ne trebam napominjati da je usljed rata i neciscenja ta viljuska oksidirala aka posmedjila, dakle, bila je srebrna samo po zigu), i kaze ujutro zena izvadi viljusku kad ono, bljesti od cistine. tacno onaj dio koji je bio u mesu

pa vi sad vidite kakve smo hemikalije trpali u sebe

Liberalism wrote:Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

Kafane su radile da prodaju ono što imaju. Masovnog ševerca prve dvije godine nije bilo. Ponešto radi, rasproda šta ima i zatvori. Tek sa tunelom i jednim periodom otvorenih plavihputeva počela je ulaziti roba u količinama. Isto se odnosi i na restorane. Prve dvije godine sporadično i malo. Sem Holideja koji je bio jako skup. I nije loša tradicija, nego opsada.

Ma jeo se ikar, ne ponovilo se. Macke, psi su na miris ikara bjezali.
Ali ne znam da sam ikad ista odvratnije pojeo od onog keksa.
U ratu izvadih iz neke zeljezne boce onog keksa i zagrizoh momacki. Kad nisam povratio! Valjda se nakupilo vlage ili cega sve ne, ne znam da sam ikad ista odvratnije u zivotu probao. Druga stvar su opet bili oni okrugli keksici iz lounch paketa.

Liberalism wrote:

Ne pada mi na pamet wrote:

Liberalism wrote:Cudo da prije 1994 nije bilo cevapa. Radile kafane, restorani a da ni jedna buregdzinica nije radila .... svasta. Pa i u Srebrenici je bilo i cevapa i bureka da se kupi i to tamo gdje ni struje ni vode nije bilo 24/7 tokom svih ratnih godina. Slaba tradicija, nista drugo.

A gdje si ti bio tradicijo tada pa znas sve?

Sto je bitno gdje je neko bio, osim ako zelis reci da u sarajevu u ratu nisu radile kafane i restorani?

1993 godine jeo sam cevape sa momcima iz vojne policije koji su tek izasli iz sarajeva i oni rekose u stilu, majke mi duplo bolji cevapi nego nasi.

Al eto, mozda ljudi slagase, u sarajevu u to doba niko nije ni vidio ocima ni brasna ni mesa a kamoli somune i cevape (osim mozda alije )

Po cijenu bana da ti odgovorim na ovo i da ti kazem da te ***************************** bezobrazni.

Ja sam 93. godine jeo hljeb od mekinja (ako si neupucen, to je stocna hrana) i "supu" koja je u biti bila posoljena voda sa dva rezanca u njoj. Sanjao sam cokoladu skoro svaku noc jer sam imao 11 godina...

Da Bog da ti sutra bio gladan onako kako smo mi bili gladni 93. djubre provokatorsko.

dzemmo wrote:

od ovih konzervi se pravila mala pec, sjecam se ko juce..

Ah kako sam ja to mazo po kriskama, ni kajmak mu nije bio ravan

Dioda: bio je u cetvrtastim kutijama dimenzija 50x30x30 cm, smedje a na vrhu imale okrugle otvore ...sjećam se da je na onim folijama koje su sa vanjske bile od aluminijuma a iznutra od papira, pisalo da je datum proizvodnje 59 ili 69... al je bio dobar meni ko uhhhh,,, bio sladak!

https://marktlehre.uni-hohenheim.de/fil ... italqp.pdf firma koja je proizvodila icar

ikar je bla konzerva dno dna, ALI... možemo mi sad srat ko foke, vaka je naka ja, al da nje nije bilo, nebi mesa drugačije vidili.

naravno, osim mesa III klase u ikaru u se nalazili antibiotici i stereoidi koji su nadopunjavali ishranu te dizali imunitet tijela, nešto slično onim inekcijama koje je vojska (regruti) dobivala kad je bila na odsluženju. uljed velike negigijene te virusa koji su lutali gradom, strahovito je malo ljudi bilo zaraženo te bolovalo od bolesti koje se sad pojavljivaju poslje rata.

nekažem da nije moguče da je dosta bolesti rezultat kojekakve škart hrane koje smo jeli u ratu, ali imali smo da biramo, da jedemo konzerve s isteklim rokom trajanja ili da umremo od gladi...

BTW, da mi je neko u ratu rekao da pjedem "kašikaru" i da ču je svarti u stomaku, ma progutao bih je i osigurać ko špagetu oko viljuške namotao...

gore od ikara su mi jedino bili oni keksi iz smeđih limenih konzervi velikih ko kanta... (rok trajanja istekao 1974)... sječam se da smo ih morali kiseliti u vodi 5-6 sati kako bi bili jestivi.. inače su bile tvrde ko keramičke pločice

Svemirco wrote:Eh, Ikar.. kad se samo sjetim... Znate kako je sa jedne strane , pretpostavljam gornje, bila izdvojena masnoća u formi želatine. E, to bi majka odvojila i stavila u jelo da ga malo "popravi" a meso bi najčešće jeli onako kao hladan narezak.

Onaj famozni "Vijetnamac" biskvit iz velikih smeđih konzervi sam klopao k'o veliki dok mi tata jednog dana nije rekao da su mi sise pocele rasti ko djevojčici pa smo skontali da bi moglo biti od toga i onda sam ga prestao jesti. Na svu sreću sise su se vratile u normalu, hvala na pitanju.