Forum Klix.ba

Tuzlanski SABNOR osudio inicijativu SDS-a

Savez antivašista i boraca NOB jučer je podužom izjavom osudio predloženu rezoluciju SDS-a o osudi komunističkih režima.

„Rezolucijom se neselektivno osuđuju sve zemlje i društveni sistemi koji su proklamovali izgrdnju socijalizma. To je ultradesničarski manevar, kojim se podanički slijedi Rzolucija 1481 Skupštine Vijeća Evrope od marta 2006, koja je donesena na inicjativu neofašističke desnice, ali uz otpor progresivnih snaga Evrope“, navodi se u izjavi.

Borci SABNOR-a TK podsjećaju da je ova inicijativa došla neposredno nakon odbijanja inicijative poslanika Denisa Bećirovića o zabrani organizovanja i djelovanja fašističkih organizacija i isticanja fašističkih simbola u BiH.

Nadalje, borci poručuju da su poslanici SDS-a prednjačili u odbijanju inicijative o zabrani djelovanja fašista. U izjavi, borci tvrde da bi bio zločin prema našim narodima i građanima prihvatiti rezoluciju koju predlaže SDS.

Oslobođenje 8.7.2008.

S obzirom na odbijanje Zakona o zabrani neofašističkih organizacija i isticanja fašističkih simbola, i mogućeg usvajanja ove rezolucije, moglo bi se veoma lako desiti da kao 1941 fašisti dobiju prostor za nastavak nesmetanog divljanja a antifašisti odu u – ilegalu...

Živo me interesuje ko će sve dići ruku za usvajanja ove rezolucije..

Na kraju, nadam se da će se naći i neki poslanik antifašista koji će predložiti rezoluciju o zabrani rada SDS-a..

S.F -S.N !

Svetlana Slapšek – dekan Škole za postdiplomski studij humanistike u Ljubljani

Citat:

Ispričaću vam jedan istinit događaj. Nedavno mi se javila jedna holandska novinarka koja je htjela da pravi tv emisiju o novijoj istoriji Balkana. Pitala me je da li mogu da joj pomognem da napravi emisiju u kojoj bi se, kako je rekla, čule obje strane iz II svjetskog rata. Ja sam pitala: „Koje dvije strane iz II svjetskog rata“? Ona mi je odgovorila: Pa, eto partizani i oni drugi-kvisklinzi, ustaše, četnici i sve ostalo“. A ja sam je onda upitala: „Da li vi u Holandiji organizujete javne rasprave o dvije strane u vezi sa Anom Frank, pa da lijepo razgovaraju oni koji misle da nije u redu što ju je neko denuncirao i oni koji misle da je to bilo u redu“? Žena se potpuno zaprepastila. Jer oni smatraju da je pitanje II svjetskog rata u njihovim zemljama riješeno. A ovaj postsocijalistički dio Evrope za njih je divlje i ludo područje gdje te stvari nisu riješene. I oni, zapravo, potpomažu reviziju II svjetskog rata koja je za nas kobna...

Most Radija Slobodna Evropa

In memoriam

Prije 65 godina, od strane fašističkih zločinaca ubijen je veliki hrvatski pjesnik antifašist Ivan Gorana Kovačić

Ivan Goran Kovačić 21.3.1913 Lukovdol - 13.7. 1943 selo Vrbnica – Foča (BiH)

Jama

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mome dlanu.

X

Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s garišta mog sela;
Miris iz kog se sve sjećanje vine:
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve što je život sijo i smrt žela.
Gdje je mala sreća, bljesak stakla,
Lastavičje gnijezdo, iz vrtića dah;
Gdje je kucaj zipke, što se makla,
I na traku sunca zlatni kućni prah?
Gdje je vretena zuj, miris hljeba,
Što s domaćim šturkom slavi život blag;
Gdje su okna s komadićkom neba,
Tiha šrkipa vrata, sveti kućni prag?
Gdje je zvonce goveda iz štale,
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeća mira nad sela nam i rod.
Nigdje plača. Smijeha. Kletve. Pjesme.
Mjesec, putujući, na garišta sja:
Ugasnuo s dola dalek jecaj česme,
Crni se na putu lešina od psa...
Zar ima mjesto bolesti i muka,
Gdje trpi, pati, strada čovjek živ?
Zar ima mjesto, gdje udara ruka,
I živiš s onim koji ti je kriv?
Zar ima mjesto, gdje još vrište djeca,
Gdje ima otac kćerku, majku sin?
Zar ima mjesto, gdje ti sestra jeca,
I brat joj stavlja mrtvoj na grudi krin?
Zar ima mjesto, gdje prozorsko cvijeće
Rubi još radost i taži još bol?
Zar ima većeg bogatstva i sreće,
Nego što su škrinja i klupa i stol?
Iz šume, s rikom gora, prasak muko
Zatutnji. Za njim tanad raspršeno
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.
Bitka se bije. Osvetnik se javlja!
Osvijetli me radost snažna poput zdravlja.
Planu u srcu sva ognjišta rodna,
Osvetom buknu krvi prolivene
Svaka mi žila, i ko usred podna
Sunca Slobode razbi sve mi sjene.
Držeć se smjera garišnoga dima,
Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima.
Tu ste me našli ležati na strani,
Braćo rođena, neznani junaci;
Pjevali ste, i ko kad se dani,
Široka svjetlost, kao božji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?
Oćutjeh na čelu meku ruku žene;
Sladak glas začuh: "Partizani, druže!
Počivaj! Muke su ti osvećene!"
Ruke se moje prema glasu pruže,
Bez riječi, i dosegnuh nježno lice,
Kosu i pušku, bombu vidarice.
Zajecao sam i još i sad plačem
Jedino grlom, jer očiju nemam,
Jedino srcem, jer su suze mačem
Krvničkim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i nemam moći,
A htio bih, tugo! - s vama u boj poći.
Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer ćutim,
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vaša mi pjesma vraća svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka.

valterbranisarajevo wrote:Svetlana Slapšek – dekan Škole za postdiplomski studij humanistike u Ljubljani

Citat:

Ispričaću vam jedan istinit događaj. Nedavno mi se javila jedna holandska novinarka koja je htjela da pravi tv emisiju o novijoj istoriji Balkana. Pitala me je da li mogu da joj pomognem da napravi emisiju u kojoj bi se, kako je rekla, čule obje strane iz II svjetskog rata. Ja sam pitala: „Koje dvije strane iz II svjetskog rata“? Ona mi je odgovorila: Pa, eto partizani i oni drugi-kvisklinzi, ustaše, četnici i sve ostalo“. A ja sam je onda upitala: „Da li vi u Holandiji organizujete javne rasprave o dvije strane u vezi sa Anom Frank, pa da lijepo razgovaraju oni koji misle da nije u redu što ju je neko denuncirao i oni koji misle da je to bilo u redu“? Žena se potpuno zaprepastila. Jer oni smatraju da je pitanje II svjetskog rata u njihovim zemljama riješeno. A ovaj postsocijalistički dio Evrope za njih je divlje i ludo područje gdje te stvari nisu riješene. I oni, zapravo, potpomažu reviziju II svjetskog rata koja je za nas kobna...

Most Radija Slobodna Evropa

Cijeli medijski prostor ex-YU je preplavljen podivljalim revizionistima. Od doktoriranih povjesnicara/(h)istoricara, preko umjetnika jezickih znanosti/nauka, domoljubno/patriotski namrgodenih novinara, pa sve do onog zadnjeg oportuniste iz najbeznacajnije koalicijske partije na vlasti. To sto je svima njima zajednicko je uporno i sistematsko relativiziranje zlocina (u medijskim nastupima) pocinjenih od strane 'nasih', a skoro uvijek, obicno potpuno nevezano za temu ili novinarsko pitanje, na obraz i stetu 'drugih'. Potpuna neosjetljivost prema stradanjima 'drugih' dominira nastupe/izjave jednog prosjecnog revizioniste. On/ona i oni su sretni da mogu citirati/navoditi prosvjetiteljske recenice 'nasih' blazenih, pametnih i (sto je najvaznije) mudrih ljudi od zapisivacke i akademske struke, njihovih i nasih savremenika, koji ce ti sa hiljadu i jednim argumentom prepricati dogadaje iz drugog svjetskog rata u drugom nekakvom svjetlu (ili mraku, kako se uzme). Eh, to su ti tipovi. I ima ih i vise nego sto bi bilo ko normalan pozelio. Pitaj Anu Frank! Ako mozes!

Zar nije Repubilka Srpska neofasisticka organizacija?

ntervju
Danijel Senkić: Građani su tri stada ovaca
Predsjednik tuzlanskog Udruženja građana 'Front' ne odustaje od kritike svega i svačega u BiH.

Nastojite se boriti i protiv oživljenih fašističkih organizacija poput Ravnogorski četnički pokret, 'Izbor je naš' i drugih koji normalno funkcioniraju na području Republike Srpske. Čini se da imate slabu podršku u tome?

Slaba podrška u našim nastojanjima da se zabrani rad organizacijama koje promoviraju fašističku ideologiju nije bila iznenađujuća. Većina poslanika u entitetskim i državnom parlamentu su članovi, neki čak i počasni članovi organizacija kao što su Ravnogorski četnički pokret, Srpski narodni pokret „Izbor je naš“, Croatia libertas itd. I to nas nimalo nije iznenadilo. Iznenadila nas je podrška koju su im pružili pojedine kolege Bošnjaci, poslanici iz bošnjačkih nacionalističkih stranaka kao što su SDA i Stranka za BiH, koja je ujedno i najkriminogenija stranka u modernoj istoriji BiH. Pa, kako očekivati veliku podršku od predstavnika vlasti, koji su i izdali rješenja za legalan rad takvim organizacijama?

Sve receno zasto je nemoguce zabraniti neofashisticke org.

Umjesto žrtvi, priznanje odato ubici

Najduža ulica u Brčkom, koja povezuje naselja Klanac i Rijeke, nosi ime po Sulji Kahrimanu, pripadniku zloglasne SS handžar divizije, o čijim su zločinima u Drugom svjetskom ratu, posebno u Podrinju, Semberiji i na Majevici, ispisane stranice istorije.

Ono što je, takođe, skoro za nepovjerovati, a dokumenti i svjedočenja potvrđuju, do 2001. godine, kada su u Brčkom promijenjeni nazivi ulica i trgova, ova ulica je nosila ime Franje Dasovića, koga je zajedno sa suprugom Milevom, 1944. godine, ubio upravo Suljo Kahriman!
Prema podacima iz arhiva, kojima raspolaže i Boračka organizacija RS u Brčkom, "Suljo Kahriman je kao pripadnik 13. SS handžar divizije pronašao i odveo iz Bosanske Bijele, gdje su se skrivali, na Humke kod Gradačca Franju i Milevu Dasović i tu ih je likvidirao".
U Brčkom, u Ulici Cvijete Zuzorić, živi njihov sin jedinac Miroslav Mirko Dasović, skojevac i učesnik Drugog svjetskog rata kao pripadnik i starješina partizanskih jedinica u kojima je dostigao visoki oficirski čin.
Ovaj osamdesettrogodišnjak je danas potpukovnik bivše Jugoslavije u penziji, a u periodu poslije 1945. godine obavljao je i visoke dužnosti u lokalnoj brčanskoj vlasti. Dobrog je zdravlja, a o ratnim istinama u vezi sa svojim roditeljima i njihovoj likvidaciji svjedoči za "Nezavisne".

Kako su likvidirani Franjo i Mileva Dasović

Ističe da je znao istinu o stradanju roditelja još u toku rata, jer je 1944. bio komandir Brčanske partizanske čete koju je i formirao.
"Roditelji su bili predratni intelektualci, otac načelnik opštine, a majka učiteljica. Oboje su se vrlo rano uključili u komunistički pokret. Hapšeni su više puta i prije rata, a kada su odvedeni u logor u Slavonski Brod, spasio ih je brčanski apotekar Šemper, pod uslovom da se sklone negdje u selo. Pošto je majka iz porodice Lukić u Bosanskoj Bijeloj, otišli su kod njenih. Tu su ih 1944. godine otkrili domaći esesovci, na čelu sa Suljom Kahrimanom, odveli u Gradačac i likvidirali", priča Dasović i pokazuje sačuvane fotografije roditelja.
Sahranjeni su u Srnicama, a poslije rata Miroslavu Dasoviću je načelnik gradačačke opštine nudio mogućnost da ih prenese u Brčko.
"Rekao sam da ih sahrane u zajedničku grobnicu u Gradačcu, neka počivaju gdje su i izgubili život, tako da su otac i majka u partizanskoj kosturnici u tom gradu. Meni je nakon rata došao Suljo Kahriman, podigao ruke uvis i kaže: Mirko, ti sve znaš, čini s mene što hoćeš, kriv sam! Nisam učinio ništa, rekao sam mu da ja nisam ubica i udaljio ga. Osveta ne bi vratila moje roditelje", ističe Dasović.
Kaže da bi opet isto postupio i bio ponosan na to, jer zna da bi jedino tako sačuvao i ponos njegovih roditelja, Franje i Mileve. Ali, imenovanje ulice po ubici njegovih roditelja ne može da shvati.
Vlast Brčko distrikta je, dakle, umjesto imena žrtve, odlukom Skupštine od 21. decembra 2001. godine, počast ukazala njegovom ubici. I ime Dječjeg obdaništa "Mileva Dasović" je ukinuto dekretom.
"Moj otac je bio katolik, majka pravoslavka, ali su se oboje izjašnjavali kao Jugosloveni. Kada sam čuo za promjenu naziva očeve ulice, tražio sam objašnjenje. Tadašnji predsjednik Skupštine Mirsad Đapo mi je rekao da će to raditi komisija, vidjeću šta mogu da učine, i na tome se završilo", priča Dasović.

Prikupljanje podataka u vezi sa zločinom

Neki drugi su promjenu naziva ulice objasnili time što na Klancu "žive gotovo sto odsto Bošnjaci, pa nema smisla da ulica nosi naziv po Franji Dasoviću".
"A, upravo su ti Bošnjaci poslije postavljanja table s imenom krvnika tražili da se vrati stari naziv, jer sam siguran da je jedan broj čestitih ljudi s Klanca znao ko je bio Suljo Kahriman", kaže Dasović.
Jovan Pudić, predsjednik Skupštine Boračke organizacije RS u Brčkom, tvrdi da su oni do podataka o Sulji Kahrimanu došli iz potpuno sigurnih izvora i dokumenata Unutrašnje bezbjednosti bivše Federativne Narodne Republike Jugoslavije, ali tek nakon preimenovanja spornog naziva ulice.
'S obzirom na to da je riječ o istoriji naših starijih savremenika, očekivali smo reakciju SUBNOR-a u Brčkom, jer je nemoguće da i oni ne znaju ko su bili antifašisti, a ko pripadnici ili sljedbenici fašizma. Inače, mi prikupljamo još neke podatke u vezi sa zločinima nad Srbima i Jevrejima u Brčkom u Drugom svjetskom ratu jer, podsjećamo, po svim zakonima kod nas i u svijetu, za ta krivična djela nema zastare", navodi Pudić.

U Komisiji zatečeni činjenicama

Ivica Ageljić, predsjednik šestočlane Komisije Skupštine Brčko distrikta za promjene naziva ulica i trgova, je zatečen pomenutim činjenicama. O njima, kaže, nije bilo riječi tokom duge procedure i čak 26 sjednica ovog radnog tijela koje je, ističe, "postiglo pun konsenzus o svim novim nazivima".
"Mi smo radili s prethodno usvojenih deset kriterija, a jedan od njih je bio da nema novih naziva s imenima iz Drugog svjetskog i posljednjeg rata, te profašistički orijentiranih ličnosti. Meni je stvarno žao što je došlo do ovoga, a po mojim saznanjima postoje još neki ozbiljni i slični propusti, pa ću, ukoliko budem u prilici, inicirati u Skupštini da se povede rasprava o ispravljanju grešaka", naglašava Ageljić.
Dasović se osjeća poniženo i kaže "da su dali ime po esesovcu nekoj ulici kilometar dalje, možda bih se gorko nasmijao i prećutao, jer su ovo nova vremena."
"Ali ovaj način zaista vrijeđa i ponižava, a niko me neće ubijediti da neko nije još jednom precizno 'nanišanio i ubio' moje roditelje", ističe Dasović.
On, kao i oni koji su upoznati s ovim slučajem, pitaju se hoće li ta nesvakidašnja greška u novom sastavu Skupštine Brčko distrikta biti ispravljena.

Novak Tanasić




Nezavisne novine 11.10.2008.

Samo da podsjetim!

Također želim da podsjetim na sramno ponašanje onih koji sada traže zabranu neofašističkih organizacija, a koji su izminirali ovu inicijativu o donošenju Zakona podnijetu od strane SDP-a jer su tražili da se tim zakonom zabrane svi "totalitarizmi". Sjećam se sramnih emisija na TV gdje su članovi SDA opravdavali nedonošenje Zakona koji bi samo tretirao fašizam, pa čak nalazili i zajednički jezik sa Dragom Kalabićem koji se nije mogao pomiriti da četnici budu "prebrisani", pa čak i onih koji su nalazili opravdanje za nedonošenje zakona, jer "zaboga" handžar divizija nije.....

E sada su vidjeli da jučer u Srebrenici i Bratuncu svoj fašistički pir nisu imali partizani nego četnici.

Da li se danas nekome crveni obraz...

Sram ih bilo, licemjeri...

To je tada izgledalo otprilike ovako..

Parlament odbio zabraniti neofašističke organizacije

Milad Obradović

Zastupnički dom Parlamenta BiH nije prihvatio inicijativu zastupnika Socijaldemokratske partije da se u zemlji zabrane sve neofašističke organizacije, te upotreba njihovih simbola. Protiv su glasali zastupnici Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Srpske demokratske stranke i Partije demokratskog progresa, tako da inicijativa nije dobila entitetsku većinu u Parlamentu BiH.
Brojni su međunarodni dokumenti, usvojeni od UN-a do Vijeća Evrope, koji govore o potrebi spriječavanja onih snaga koje šire govor mržnje, te neophodnosti zaustavljanja aktivnosti neofašističkih organizacija. Tog govora i takvih organizacija ima i u BiH, riječi su Denis Bećirovića, poslanika Socijaldemokratske partije, predlagača Inicijative o zabrani neofašističkih organizacija:

„Ovaj zakon, odnosno ova inicijativa za donošenje takvog zakona nije usmjerena apsolutno ni protiv jednog naroda u BiH, čak štaviše mislim da je u interesu svih naroda u BiH. Ona je jedino usmjerena protiv najcrnjih ideologija i najcrnjih pokreta.“

Sa ocjenom da zabrana neofašističkih organizacija nije usmjerena niti protiv jednog naroda nije se složio Slavko Jovičić, član Saveza nezavisnih socijaldemokrata:

„Ne braneći, naravno, nikoga evo logike. Svaki dan u medijima pročitaće se: Četnička vojska RS-a, četnička policija, četnička RS. Po ovom zakonu bila bi ukinuta RS - četnička organizacija. Koja je to neofašistička organizacija kojoj mi danas zakonom moramo zabraniti rad? Ali, kad mi donesete presudu i tužite vi prvo na sudu četničku organizaciju da su oni neofašistička organizacija, ne da ćete od mene imati podršku nego ću vam ja skupiti iz RS podršku 500 nevladinih organizacija za takvu ideju, a ne samo iz Tuzlanskog kantona.“

Da, pak, postoji jedna presuda uvjeravao je član Stranke demokratske akcije, Sadik Ahmetović:

„Presuda Međunarodnog suda pravde u Hagu, uzimite je i pročitajte, gospodine Jovičiću.“

Inicijativa o zabrani neofašističkih organizacija imala je za većinu poslanika nedopustivu i neoprostivu ideološku i stranačku percepciju. Da se ne pominju četnici, ustaše i nastavljači tradicije Handžar divizije, Momčilo Novaković, poslanik Srpske demokratske stranke, inicijativu bi i podržao:

„Dobro bi bilo da on zaista nosi naziv Zakon o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola - tačka."

Ta, pak, tačka za Denisa Bećirovića bila je provokacija na koju je uzbuđeno reagovao:

„Da ne kažemo da su fašisti bili ustaše, četnici i oni koji su bili u Handžar diviziji. Neko ovdje hoće da kaže da četnički pokret nije fašistički pokret. Četnički pokret je genocidni pokret, to je genocidna ideja, genocidna ideologija, pokret koji se pokazao kao genocidan u praksi.“

Ekrem Ajanović, koji potiče, kako kaže, iz antifašističke porodice, član Stranke demokratske akcije, podsjeća da je i istina o Handžar diviziji malo drugačija, odnosno da ta divizija nije slijedila fašistički politički program:

„To je bila divizija, oružana sila njemačke fašističke vojske koja je - molim vas, sačekajte malo, nemojte da se smijete - u Francuskoj prva jedinica iz fašističke njemačke sile pobunila se protiv njemačke vojske. I spomenik toj diviziji ima u Francuskoj.“

Protiv ideološke, odnosno komunističke pozicije Inicijative bio je i Martin Raguž, poslanik Hrvatske demokratske zajednice 1990:

„Postavljam samo pitanje: pod kojim simbolima su ubijene desetine i stotine tisuća ljudi nakon Drugog svjetskog rata, da ne spominjem neke od najpoznatijih točaka? Ubijeni su isto tako u ime ideologije, bez pravog suda i bez pravorijeka.“

Tek, poslije sve priče za drugu priliku ostavljena je priprema zakona o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških i četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije. Inicijativa je odbačena, jer nije postojala entitetska većina glasova poslanika iz RS-a.

Slobodna Evropa

Vijeće ministara BiH
Utvrđen Prijedlog zakona o zabrani fašističkih organizacija
Na prijedlog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Vijeće ministara BiH je na današnjoj sjednici utvrdilo Prijedlog zakona o zabrani svih fašističkih i neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola u BiH, koji će biti upućen Parlamentu BiH na usvajanje.
Utvrđivanjem ovog prijedloga zakona, BiH je ispunila međunarodnu obavezu i osigurala praktične mjere za suzbijanje širenja nacionalne, rasne ili vjerske netrpeljivosti, čime je uspostavljen dobar mehanizam za daljnji razvoj demokratskih vrijednosti u bh. društvu, saopćeno je iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH.

U saopćenju se navodi da je razlog za donošenje ovog zakona i što postojeći sistem krivičnih sankcija u BiH nije na adekvatan način regulirao pitanja koja se odnose na osiguravanje odgovarajućih pravnih propisa kojim se „direktno zabranjuje djelovanje organizacija i pojedinaca, simbola i ostalih obilježja kojim se podstiče na nacionalnu, rasnu ili vjersku mržnju“.

Dodaje se da trenutno ne postoji pravni način za krivično gonjenje spomenutih organizacija, koje stoga imaju slobodu da šire svoje diskriminatorske ideologije. Ovaj nedostatak propisa daje poruku o nekažnjivosti, koju čak i institucije prešutno podržavaju.

Donošenje ovog zakona radi toga je veoma važno, jer se njime osigurava snažan izraz društvene osude određenog ponašanja pojedinaca i grupa koje podržavaju govor mržnje i netrpeljivosti.

"Pod fašističkom organizacijom obično podrazumijevamo one grupe čiji je cilj uspostavljanje režima s fašističkom ideologijom na štetu demokratskih institucija. Ovaj zakon obuhvata grupe koje promoviraju takvu ideologiju, a koje su neustavne.

Međutim, sve fašističke partije koje su historijski postojale u BiH odnosile su se isključivo na nacionalnu pripadnost i karakterizirala ih je izražena rasistička ideologija prema onima koji nisu članovi te nacionalne zajednice", navodi se u saopćenju.

U ovom zakonu, dodaje se, navedeni su primjeri triju najvažnijih fašističkih organizacija u BiH, iako se zakonom zabranjuje svaka fašistička i neofašistička organizacija.

Fašistički simboli koji prikazuju počinitelje ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, također, se zabranjuju ovim zakonom.

Radi suzbijanja vršenja ovih diskriminatorskih djela, zakonom su predviđene kazne od 50.000 do 100.000 KM.
(FENA)

Клуб СНСД-а у Представничком дому парламента БиХ искористиће уставна овлаштења и све механизме да Приједлог закона о забрани свих фашистичких и неофашистичких организација и употреби њихових симбола у БиХ, који је Савјет министара БиХ утврдио прегласавањем министара из српског народа, не буде усвојен у парламенту БиХ.

biće zaniimljivo objašnjenje snsd-a,zašto zabrana fašističkih organizacija ugrožava vitalni nacionalni interes???

and wrote: biće zaniimljivo objašnjenje snsd-a,zašto zabrana fašističkih organizacija ugrožava vitalni nacionalni interes???

Hmmm... Ja imam jedno objasnjenje, ali cujem da Banovici i nisu cemu u ovo doba godine.

and wrote: biće zaniimljivo objašnjenje snsd-a,zašto zabrana fašističkih organizacija ugrožava vitalni nacionalni interes???

bogami, bit ce na mukama...valja razdvojiti cetnike od partizana...

Maraschino wrote:

and wrote: biće zaniimljivo objašnjenje snsd-a,zašto zabrana fašističkih organizacija ugrožava vitalni nacionalni interes???

bogami, bit ce na mukama...valja razdvojiti cetnike od partizana...

Fakat... To ni Tiletu nije poslo od ruke

Svakako da podrzavam!

Sarajevski ilegalci: Zaboravljene žrtve Maksa Luburića

U Sarajevu je na Marijin Dvoru 28. marta obilježena godišnjica zločina iz 1945., kada su, uoči samog oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu ustaške vlasti objesile 55 antifašista svih nacionalnosti. Vješanje 55 sarajevskih ilegalaca antifašističkog pokreta na stabla kestenova naredio je ustaški pukovnik Maks Luburić a fotografije tih prizora štampane su kasnije u udžbenicima istorije.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 9&Itemid=1

valterbranisarajevo wrote:Umjesto žrtvi, priznanje odato ubici

Najduža ulica u Brčkom, koja povezuje naselja Klanac i Rijeke, nosi ime po Sulji Kahrimanu, pripadniku zloglasne SS handžar divizije, o čijim su zločinima u Drugom svjetskom ratu, posebno u Podrinju, Semberiji i na Majevici, ispisane stranice istorije.

Ono što je, takođe, skoro za nepovjerovati, a dokumenti i svjedočenja potvrđuju, do 2001. godine, kada su u Brčkom promijenjeni nazivi ulica i trgova, ova ulica je nosila ime Franje Dasovića, koga je zajedno sa suprugom Milevom, 1944. godine, ubio upravo Suljo Kahriman!
Prema podacima iz arhiva, kojima raspolaže i Boračka organizacija RS u Brčkom, "Suljo Kahriman je kao pripadnik 13. SS handžar divizije pronašao i odveo iz Bosanske Bijele, gdje su se skrivali, na Humke kod Gradačca Franju i Milevu Dasović i tu ih je likvidirao".
U Brčkom, u Ulici Cvijete Zuzorić, živi njihov sin jedinac Miroslav Mirko Dasović, skojevac i učesnik Drugog svjetskog rata kao pripadnik i starješina partizanskih jedinica u kojima je dostigao visoki oficirski čin.
Ovaj osamdesettrogodišnjak je danas potpukovnik bivše Jugoslavije u penziji, a u periodu poslije 1945. godine obavljao je i visoke dužnosti u lokalnoj brčanskoj vlasti. Dobrog je zdravlja, a o ratnim istinama u vezi sa svojim roditeljima i njihovoj likvidaciji svjedoči za "Nezavisne".

Kako su likvidirani Franjo i Mileva Dasović

Ističe da je znao istinu o stradanju roditelja još u toku rata, jer je 1944. bio komandir Brčanske partizanske čete koju je i formirao.
"Roditelji su bili predratni intelektualci, otac načelnik opštine, a majka učiteljica. Oboje su se vrlo rano uključili u komunistički pokret. Hapšeni su više puta i prije rata, a kada su odvedeni u logor u Slavonski Brod, spasio ih je brčanski apotekar Šemper, pod uslovom da se sklone negdje u selo. Pošto je majka iz porodice Lukić u Bosanskoj Bijeloj, otišli su kod njenih. Tu su ih 1944. godine otkrili domaći esesovci, na čelu sa Suljom Kahrimanom, odveli u Gradačac i likvidirali", priča Dasović i pokazuje sačuvane fotografije roditelja.
Sahranjeni su u Srnicama, a poslije rata Miroslavu Dasoviću je načelnik gradačačke opštine nudio mogućnost da ih prenese u Brčko.
"Rekao sam da ih sahrane u zajedničku grobnicu u Gradačcu, neka počivaju gdje su i izgubili život, tako da su otac i majka u partizanskoj kosturnici u tom gradu. Meni je nakon rata došao Suljo Kahriman, podigao ruke uvis i kaže: Mirko, ti sve znaš, čini s mene što hoćeš, kriv sam! Nisam učinio ništa, rekao sam mu da ja nisam ubica i udaljio ga. Osveta ne bi vratila moje roditelje", ističe Dasović.
Kaže da bi opet isto postupio i bio ponosan na to, jer zna da bi jedino tako sačuvao i ponos njegovih roditelja, Franje i Mileve. Ali, imenovanje ulice po ubici njegovih roditelja ne može da shvati.
Vlast Brčko distrikta je, dakle, umjesto imena žrtve, odlukom Skupštine od 21. decembra 2001. godine, počast ukazala njegovom ubici. I ime Dječjeg obdaništa "Mileva Dasović" je ukinuto dekretom.
"Moj otac je bio katolik, majka pravoslavka, ali su se oboje izjašnjavali kao Jugosloveni. Kada sam čuo za promjenu naziva očeve ulice, tražio sam objašnjenje. Tadašnji predsjednik Skupštine Mirsad Đapo mi je rekao da će to raditi komisija, vidjeću šta mogu da učine, i na tome se završilo", priča Dasović.

Prikupljanje podataka u vezi sa zločinom

Neki drugi su promjenu naziva ulice objasnili time što na Klancu "žive gotovo sto odsto Bošnjaci, pa nema smisla da ulica nosi naziv po Franji Dasoviću".
"A, upravo su ti Bošnjaci poslije postavljanja table s imenom krvnika tražili da se vrati stari naziv, jer sam siguran da je jedan broj čestitih ljudi s Klanca znao ko je bio Suljo Kahriman", kaže Dasović.
Jovan Pudić, predsjednik Skupštine Boračke organizacije RS u Brčkom, tvrdi da su oni do podataka o Sulji Kahrimanu došli iz potpuno sigurnih izvora i dokumenata Unutrašnje bezbjednosti bivše Federativne Narodne Republike Jugoslavije, ali tek nakon preimenovanja spornog naziva ulice.
'S obzirom na to da je riječ o istoriji naših starijih savremenika, očekivali smo reakciju SUBNOR-a u Brčkom, jer je nemoguće da i oni ne znaju ko su bili antifašisti, a ko pripadnici ili sljedbenici fašizma. Inače, mi prikupljamo još neke podatke u vezi sa zločinima nad Srbima i Jevrejima u Brčkom u Drugom svjetskom ratu jer, podsjećamo, po svim zakonima kod nas i u svijetu, za ta krivična djela nema zastare", navodi Pudić.

U Komisiji zatečeni činjenicama

Ivica Ageljić, predsjednik šestočlane Komisije Skupštine Brčko distrikta za promjene naziva ulica i trgova, je zatečen pomenutim činjenicama. O njima, kaže, nije bilo riječi tokom duge procedure i čak 26 sjednica ovog radnog tijela koje je, ističe, "postiglo pun konsenzus o svim novim nazivima".
"Mi smo radili s prethodno usvojenih deset kriterija, a jedan od njih je bio da nema novih naziva s imenima iz Drugog svjetskog i posljednjeg rata, te profašistički orijentiranih ličnosti. Meni je stvarno žao što je došlo do ovoga, a po mojim saznanjima postoje još neki ozbiljni i slični propusti, pa ću, ukoliko budem u prilici, inicirati u Skupštini da se povede rasprava o ispravljanju grešaka", naglašava Ageljić.
Dasović se osjeća poniženo i kaže "da su dali ime po esesovcu nekoj ulici kilometar dalje, možda bih se gorko nasmijao i prećutao, jer su ovo nova vremena."
"Ali ovaj način zaista vrijeđa i ponižava, a niko me neće ubijediti da neko nije još jednom precizno 'nanišanio i ubio' moje roditelje", ističe Dasović.
On, kao i oni koji su upoznati s ovim slučajem, pitaju se hoće li ta nesvakidašnja greška u novom sastavu Skupštine Brčko distrikta biti ispravljena.

Novak Tanasić




Nezavisne novine 11.10.2008.

i zna li neko je li ovo ispravljeno? pa ovo je katastrofa.

Distrikt Brcko. Ulica: Sulje Kahrimana 129

Nažalost nije...

pa sta se moze uraditi? to nema nikakvog smisla. jbt.nek' nazovu ulicu ulica cicaka ako hoce, ali ne po ovakvim licnostima.

valterbranisarajevo wrote:Distrikt Brcko. Ulica: Sulje Kahrimana 129

Nažalost nije...

Evo dobre price za novinare portala, da iskopaju ko je i zasto provukao SS-ovca u naziv ulice.

1gorstak wrote:

valterbranisarajevo wrote:Distrikt Brcko. Ulica: Sulje Kahrimana 129

Nažalost nije...

Evo dobre price za novinare portala, da iskopaju ko je i zasto provukao SS-ovca u naziv ulice.

a ko su novinari portala,(ubi me nesanica otkad se sat pomjerio) da im posaljem link?

ja poslala na kontakt->redakcija sax
valjda je to to.

Mozda je Suljo bio partizanski dousnik kao i te ustase sto je Luburic objesio .

Upozorenje za posjetioce Blajburga. Da ne bude da nisu obaviješteni....

http://danas.net.hr/hrvatska/page/2010/ ... 61006.html

Mostarski antifašisti obilježili 4. juli Dan borca: Protiv fašizma i fundamentalizma

Mostarski antifašisti i antifašistkinje svih generacija su danas, 4. jula u 10 sati na Trgu Musala u Mostaru položili cvijeće na spomenike narodnim herojima Hasanu Zahiroviću - Laci i Mladenu Balordi. Povorka se zatim uputila do spomen-ploče obješenim rodoljubima u Liska ulici koja je 14. februara ove godine očišćena od fašističkih znakova, a na zadovoljstvo svih dobronamjernih građana Mostara ostala je čista do danas. Odavanje počasti mostarskim partizanima je završilo kod spomenika Mustafi Ćemaloviću u Donjoj Mahali.

ANTIFA Mostar je na Dan borca upozorila na opasnosti organizovanog djelovanja fundamentalističkih grupa i grupa ekstremne desnice. Ovdje prenosimo dio saopštenja za javnost.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 2&Itemid=1

Naš Parlament je očit primjer da je fašizam živ

"Na 27. juli 1941. godine, Dan ustanka naroda BiH protiv fašizma i okupatora ustale su da se bore sve narodne mase, bez obzira na političko opredjeljene, ime i prezime. Ustala je cijela Jugoslavija, složna i spremna da se pobijedi veliko zlo". Kaže ovo za "San" Šerif Biser, predsjednik SUBNOR-a Sarajevo.Ističe kako ja na Dan ustanka imao 15 godina, ali je već tada bio među ilegalcima. Uhapšen sam sa 17 godina i odveden u logor u Jasenovac, kaže Biser, preživio sam i nakon njegovog napuštanja pobjegao sam 1943. godine u partizane. Borio se protiv fašista i okupatora do kraja rata, učestvovao u mnogim bitkama, priča Biser, te dodaje da je ustanak bio znak da se okupator zajedno sa domaćim izdajnicima, četnicima i ustašama mora protjerati.- I tako je i bilo. Pobijedili smo 1945. godine. Protjerali smo to zlo. Ustanak je značio samo jedno- borba do kraja. Ali, tada, bili smo svi ko jedno.

http://www.titomanija.com.ba/index.php? ... 3&Itemid=1