#176 Re: Slušaj majko moju pjesmu
Posted: 03/04/2008 09:14
by Vodenjak
@Kijameta i @Id, stvarno postujem vasu volju i vas stav a iznad svega trud da svoje stavove pojasnite.
'
U svemu sto ste napisali ima puno toga sto stoji ali, nijednom jos ne dobih odgovor KAKO su turci dosli na nase podrucje. To nije srpska ili ne znam cija istorija vec su cinjenice da je Otomanska imperija bila osvajacka i da je silom i SAMO SILOM zauzela podrucja na kojima nije imala sta da trazi!
Ne mozemo mi danas da se kunemo u Kulina Bana ili kralja Tvrtka a da u isto vrijeme slavimo one koji su dosli i njihov (ili njihovih nasljednika) prijesto oteli...
I molim vas, dajte malo paralela pa da vidite u kakve kontradiktornosti upadamo...
Pretpostavimo da prihvatate istorijsku cinjenicu da su Turci dosli i vojnickom cizmom pokorili Balkan?
Vi tvrdite i to je istina da su nakon toga nasi djedovi u njihovoj vojsci velika djela cinili te prakticno u njihovoj sluzbi nastavili sa osvajanjima ostalih podrucja koje je Osmansko carstvo zeljelo okupirati.
Vi se mozda ponosite time ali mi dozvolite da meni to bas i ne sjeda...
Hajdemo sad zamislisti situaciju da su 1992. godine Miloshevic i njegovi pokorili BiH i da rata prakticno nije ni bilo jer smo se, po tvojoj logici @kijameta, kao mali narod na neki nacin pomirili s tim da moramo biti pod stegom jaceg i veceg...
Ti i ja bi bili, vejerovatno puni mrznje ali, za nekih stotinjak godina, ako bi se ta i takva situacija odrzala, nas ne bi bilo a nasi bi potomci mozda bili medju najhrabrijim borcima u srpskoj vojsci koja jurisa na Tokio!
Ima u svemu ovome puno karikiranja ali se nadam da razumijete sustinu. Probajte stvari posmatrati sa malo udaljenosti i sa sto manje osjecaja.
Religija koju su Bosnjaci primili i upraznjavaju je jedno. U masi africkih zemalja zive krscani koji su to krscanstvo primili nasilnom kolonizacijom od strane mnogih evropskih zemalja. U toku 20. vijeka se vecina tih zemalja, nerijetko u krvi rijesila kolonizatora, ali to ne znaci da se odrekla krscansta koje su od njih dobili.
Ali to jos manje znaci da svoje ranije kolonizatore smatraju svojim - majkama....
#180 Re: Slušaj majko moju pjesmu
Posted: 03/04/2008 15:04
by gospodar kuglastih munja
Cericev glavni zadatak je da vodi IZ u BiH. On to i cini, nema govora. Medjutim , upitne su njegove metode ?. On to cini tako sto , slikovito kazano, prigrli jedan narod , u nasem slucaju Bosnjake mada je samo jedan dio Bosnjak i muslimani, i onda uz pomoc politicara koje on podrzava, vrsi razdvajanje naroda. Vec je primjetna dubioza medju samim Bosnjacima o odentitetu, ko smo, sta smo? Jedni tvrde da smo prvo muslimani, jedni da smo samo muslimani, drugi da smo bosnjaci sa kulturnim nasljedjem Islama, treci da smo samo Bosanci. Vec iz ovog je vidljiva PODJELA. Ljudi su u nedoumici. To se reflektuje i u politici kod glasanja, zestoka orijentacija ka etno/religijakoj ideologiji gdje prednjaci SDA. Ovo gore opisano je metoda njegovog djelovanja. I naravno, uvjerenja ostaju. Doci ce i vrijeme popisa stanovnistva, gdje ce se neko izjasniti da je , Musliman, neko da je Bosnjak, neko da je Bosanac... I sta smo dobili ? Dobili smo podjelu u samom narodu, dobili smo da se dio naroda poceo izjasnjavati kao Muslimanski narod , a drugi dio kao Bosanci. I time je postignut cilj. Ceric je dobio vjerne sljedbenike muslimane , a ostakak je ostao kakav vec jeste. Poenta je da ta njegova politika vodi razdoru, cjepanju naroda.
Da je ovo tacno potvrdjuje i historijska cinjenica da su se tri danasnja naroda ( govorim o vecini) Srbi, Hrvati i Bosnjaci podsredstvom religija izdvojili iz do tad jednog naroda BOSNJI. Ovo sto Ceric danas radi je samo ponavljanje vec isprobane metode ucinjene u toku 400g Osmanskog Carstva na ovim prostorima.
Da je to tacno dokaz je i izjasnjavanje u Crnoj Gori gdje se ljudi izjasnjavaju kao MULIMANI , a drugi kao Bosnjaci. Taj proces razdvajanja u Crnoj Gori je zavrsen. To sad ocekuje i BiH.
#181 Re: Slušaj majko moju pjesmu
Posted: 03/04/2008 15:05
by gospodar kuglastih munja
Cericev glavni zadatak je da vodi IZ u BiH. On to i cini, nema govora. Medjutim , upitne su njegove metode ?. On to cini tako sto , slikovito kazano, prigrli jedan narod , u nasem slucaju Bosnjake mada je samo jedan dio Bosnjak i muslimani, i onda uz pomoc politicara koje on podrzava, vrsi razdvajanje naroda. Vec je primjetna dubioza medju samim Bosnjacima o odentitetu, ko smo, sta smo? Jedni tvrde da smo prvo muslimani, jedni da smo samo muslimani, drugi da smo bosnjaci sa kulturnim nasljedjem Islama, treci da smo samo Bosanci. Vec iz ovog je vidljiva PODJELA. Ljudi su u nedoumici. To se reflektuje i u politici kod glasanja, zestoka orijentacija ka etno/religijakoj ideologiji gdje prednjaci SDA. Ovo gore opisano je metoda njegovog djelovanja. I naravno, uvjerenja ostaju. Doci ce i vrijeme popisa stanovnistva, gdje ce se neko izjasniti da je , Musliman, neko da je Bosnjak, neko da je Bosanac... I sta smo dobili ? Dobili smo podjelu u samom narodu, dobili smo da se dio naroda poceo izjasnjavati kao Muslimanski narod , a drugi dio kao Bosanci. I time je postignut cilj. Ceric je dobio vjerne sljedbenike muslimane , a ostakak je ostao kakav vec jeste. Poenta je da ta njegova politika vodi razdoru, cjepanju naroda.
Da je ovo tacno potvrdjuje i historijska cinjenica da su se tri danasnja naroda ( govorim o vecini) Srbi, Hrvati i Bosnjaci podsredstvom religija izdvojili iz do tad jednog naroda BOSNJI. Ovo sto Ceric danas radi je samo ponavljanje vec isprobane metode ucinjene u toku 400g Osmanskog Carstva na ovim prostorima.
Da je to tacno dokaz je i izjasnjavanje u Crnoj Gori gdje se ljudi izjasnjavaju kao MULIMANI , a drugi kao Bosnjaci. Taj proces razdvajanja u Crnoj Gori je zavrsen. To sad ocekuje i Bosnjake u BiH.
#187 Re: Slušaj majko moju pjesmu
Posted: 04/04/2008 06:17
by turquoise
STOJANKA MAJKA KNEŽOPOLJKA
ZOVE NA OSVETU TRAŽECI SINOVE SRÐANA, MRÐANA I MLAÐENA ŠTO POGINUŠE U FAŠISTICKOJ OFANZIVI
Svatri ste mi na sisi capcala - joj, blagodatno
sunce knešpoljsko! -
svetrojici povijala nožice sam rumene
u bijele povoje lanene,
svetrojici sam prala jutrenje tople pelene ...
Joooj,
Srdane,
Mrdane,
Mladene,
joj, tri goda u mom vijeku,
tri prvine u mom mlijeku,
tri saca teška,
silovita,
što ih utroba moja izvrca,
joj, rosni trolisni struce djeteline knešpoljske,
što procva ispod moga srca!
Joooj,
tri goda srpska u mom vijeku,
tri Obilica u mom mlijeku,
joj, Srdane-Ðurdevdane,
joj, Mrdane-Mitrovdane,
joj, Mladene-Ilindane:
Kozara izvila tri bora pod oblak,
Stojanka podigla tri sina pod barjak!
Joooj,
gdje ste,
Srdane,
Mrdane,
Mladene,
Joooj,
gdje ste,
tri ilinske puške prve,
tri suze moje zadnje:
Hoce majka mrtve da vas izljubi
pa sedam ravnih redi
- što Knešpolje izrovaše pogani nerasti svejedi
nit ije
nit pije,
vec petama krvavim
Kozarom, Prosarom
po lješevima cepa crvavim
ne bi li kojeg od vas poznala
žalosna majka Stojanka,
što vas je zimus pratila u akciju,
posvunoc cjelcem batrgala
i prugu trgala!
Joj, tri vuka moja i tri ljute mecave,
hoce majka da vas izljubi ledene:
Zasuci rukav, Srdane,
lako bi tebe majka poznala:
na lijevoj miški mladež - mrka kupina!
Zavrni, sine Mrdane,
zavrni mi desnu nogavicu:
tu ti je prvi kuršum probio
pod listom cjevanicu!
A ti se mrtav nasmij majci, Mladene,
tebe bi majka ponajlakše poznala:
cetiri ocnjaka ostale zube prerasla,
ko u kurjaka!...
Joj, tri moje biljege od soja,
joj, tri ljute guje s prisoja
što vas majka junackom snagom nasisa,
što vas buna kuršumskom šarom ispisa,
Joooj,
gdje ste?
Da l vas placu
vode mljecanicke,
ili gracanicke,
ili moštanicke,
ili vas rastacu
bljuvci žutih crvi
po skotskim crnim rovovima,
na skotskim stozubim žicama
kraj dubicke ceste?
Ustajte, ustajte,
niz Knešpolje pogledajte:
Je li ovo juceranje Knešpolje?
Je li ovo, djeco, pred jesen?
Gdje su bijele kosacke družine povijene?
Pod kojom kruškom uzrelom
ceka
kosce jarne, uganule
i žetelice preplanule
velika rumena pita
od prvog slobodnog žita
i velika zdjela kisela mlijeka?
A od Kozare, rano moja, pa do Save,
ljetina natisla iz slobode,
ko iz vode,
kukuruzi nanijeli ko vojske zelene,
glavinjaju pšenice bremene,
šljive savke uplavile
od slacina,
pa se lijepo, od težina,
razglavile
ko steone krave:
Svud hljebno je i medno je i grozdno je
preko glave,
krckaju zemlje ko krcate košnice,
cekaju, rano moja, da se oznoje
orne muške mišice...
Al zalud, zalud cekaju!
Djeco moja
vi cete Stojanki majci oprostiti
što ce vas majka mrtve ražalostiti:
Oca su vam u zbjegu upeljali,
i na cesti dok su nam ga strijeljali,
zubima je stisno lulu družicu,
a strica vam Radoja
odveli su u žicu,
otjerali vamiliju i kum-Ilije,
i sve redom vamilije!...
Pusto leži Knešpolje,
obnemoglo, suro, jalovo.
I ko sipnja ga pritišce
suncano olovo.
Sve je gluvo, bezuvo.
Ni ptice, ni pcele.
Samo u praznu sobu
ubasa samotno tele
pa glavom o zatvorena vrata tuce
i beuce,
ko u grobu...
Nije ovo, djeco, Knešpolje,
ovo je polje nevolje!
Ko li ce ove godine kositi?
Ko li ce djevojke prositi?
Ko li ce rakije peci?
Ko li ce slanine sjeci?
Aj, zar ce se ovi nerasti nesiti,
zar ce se našom pogacom rumenom
- crvena kad nikne iz naših kostiju-
zar ce se našom pogacom crvenom
nesiti nerasti slastiti?!
I zar ce skotske laloke pogane
našim mrsom alapljivo mastiti?!
I zar ce našom rakijom prvenom
salovita svoja ždrijela palucati?!
I zar ce njihove šape cupave
što su se u našoj krvi kupale
nevjestama što su za vas pupale
proljetna njedra satrti?!
I, djeco moja, poslije naše samrti,
zar ce im se sito-pjano štucati?!
Aj, ko ce ove vukodlake zatrti?
Kozaro,
Kozaro,
Kozaro,
kazuj, Kozaro, ko ce ih zatrti,
ko ce okajati
moga Srdana,
moga Mrdana,
moga Mladena? ...
Kozaro, seko zelena,
druga majko moga Mladena,
s daleka li se vidiš
i dalje li se cuješ!
Vjerovat ne može majka Stojanka
da si ti opustjela
i da si nas napustila!...
Sa ceste preorane,
sa mrtvih psina što im djeca naša sudiše,
kad oci uznesem uz tvoje kosate strane,
u mom srcu - ko u tvom gnijezdu -
jedno ptice prokljuvava,
jedna vjera procvjetava:
Ti si moje sinove,
ti si, sele, svoje džinove
u pletenice zelene savila,
pa cutiš nad Knešpoljem
i obrve teške sastavljaš
i u srcu,
ko u kotlu plamenom,
miješaš svetu osvetu!
Osvetu, seko, osvetu!
Okaj mi sina Srdana,
okaj mi sina Mrdana,
okaj mi sina Mladena:
Kiše je željno sveto Ilinje,
a Knešpolje osvete presvete!
Sveti nas, seko Kozaro,
okaj nas smrtno, krvavo,
cuješ li jednu uku veliku
od one strane otkud sunce izlazi? ...
Nju mi je Mladen cesto pominjo:
„Ako poginem, majko Stojanko,
mene ce okajat pomajka Kozara,
mene ce okajat pramajka Rusija,
nece, majko, dugo potrajat,
cuce se jedna uka velika!"
I ne vidim od rose ocinje,
vec samo cujem: uka pocinje!
Uka, seko, uka velika
s daleke strane otkud sunce izlazi,
ko da planinom gude jugovi!
To ide vojska, sve covjek do covjeka,
oblak vojske, vojska srdita:
Kad bi sve gromove, seko vjekovjeka,
što su ti mrcevnom kosom igrali
vjecine vjecina, -
u jedan tresak i rsak složila,
on ne bi bio toj uki velikoj
ni jeka jekina:
tolika, sele, vojska udara,
toliko srditih nasrce Srdana!
Tresak, seko, rsak do neba
s daleke strane otkud sunce izlazi:
Koliko ljutih te izrani kuršuma,
koliko ljutih me nahrani jadova,
toliko, sele, iz tog ršuma,
toliko mrgodnih namice Mrdana!
Tresak i rsak zemlju premecu
pa sijevci, sejo, nebom prelijecu
od one strane otkud sunce izlazi:
Kada bi svaku suzu štociju,
što majcinu,
što djeciju,
(i kraviju,
i ovciju!)
po zbjegovima što potece s ociju,
što potece i u tebe utece, -
sve suze kad bi na list zelen skapila
pa suncu ranom sa njeg zrake vratila:
toliko, sejo, sijeva sijevaka,
toliko krilatih nalijece Mladena!...
O, nije, sejo, ovo rosa ocinja,
dva Ilinja što oci moje opcinja,
vec pred tom vojskom eno covjeka,
za celo svu je vojsku nadrasto
- a osrednjeg je uzrasta -
oci su mu - evandelja stovjeka,
a Rusija - kosa mu grgurasta,
i sav trepti ko od prede vilinje:
Ide tako, usred silna gromora,
- takav nam se prisniva na Ilinje -
i smiješi se, sve mu igra brk,
što bi se njime Mladen šalio
da bi ga jednom vidjet volio
vec. da je njegovo odavde do mora!
Cuješ li, sele Kozaro,
cuješ li uku veliku? ...
Razvijaj kose zelene,
seka te zaklinje Stojanka,
rasplici mrke pletenice,
puštaj nam džinove vilene,
nek skotskom krvi
oboje
tri naše vode ledene,
nek mrljinama skotskim,
za zrnate pšenice,
zemlju našu
pognoje!
Cuješ li, sele vesela,
cuješ tu uku veliku? ...
Gudi zemlja, zemlja vascijela:
Otiskuje se vojska golema od moskovskoga Jerusolema,
širi jele,
zelena sele,
prosipaj celicne pcele
niz zemlju našu
na krvavu pašu!
Znaj:
Kad bi se utroba moja oplodila,
još bih tri Mladena,
i tri bih Mrdana,
i tri bih Srdana
porodila,
i ljutom dojkom odojila,
i svatri tebi poklonila!
Stani mi stamena,
u dvije zmije uzvij obrve,
u ljut ugriz stegni vilice,
i iz svake žilice
srkni jeda mamena
pa ga uždi na ognjene nozdrve
u tri živa plamena,
u tri živa Mladena,
u tri živa Mrdana,
u tri živa Srdana,
u ilinska tristaitri plamena,
cikni, sele, stoglavo,
stuci ih, seko, storuko
nek im nema ni traga ni znamena,
nek se pamti gdje je raka trojaka:
Ovdje snagom doji Stojanka,
bunom pita Kozara pomajka,
vjerom hrani Rusija pramajka,
tri se majke ovdje sastaju:
Ko god nam došo da ambare izaspe,
i torove pune da nam razaspe,
i krcata da nam ulišta
pbsasne,
i da pogasne
ognjišta
- a loza mu od kletve ne pomrla -
djeca ce mu zalud ovud skitati
i za kosti pitati,
jer ce ovdje, gdje je samrt vršaj zavrgla,
i vršuci krvlju liptala,
pa na koncu svoju samrt ovrhla:
ko krv danas, sutra med proliptati,
med i mlijeko djeci našoj do grla -
zemlja ce nam u sunce prociktati!
