Forum Klix.ba

mojgrad wrote:

Prelijep Dan wrote:smijesno je poistovjecivati zaljubljenost i ljubav. kad kazem ljubav, mislim na zrelu ljubav u kojoj su partneri svjesni jedno drugog, poklanjaju paznju jedno drugom, cijene se, privrzeni su, prihvataju partnera onakvim kakav je i zadovoljavaju potrebe, daju mu slobodu da bude sto treba biti, podrzavaju jedno drugo, postuju... - kad im je stalo, i najbitnije, kad su spremni posvetiti se, a da i sebe i partnera u tom zajednickom zivotu vide sretnim i ispunjenim.
ludost je stupati u brak u koji istinski ne vjerujes; vjerovati nije isto kao sebe pokusati ubijediti da je to to.

A za one kojima se desi 'zaljubljenost' za vrijeme braka preporucujem da se malo vise potrude i zagriju to sto vec imaju umjesto da gube vrijeme na tamo neke 3 persone..

ako se mora malo vise truditi i zagrijavati, je li to to? nije ako se postojeca veza odrzava s naporom (voljan rad da, napor ne ) i ako te 'zaljubljenost' u drugog/drugu lako vuce van nje. Zelja za zaljubljenoscu treba da bude usredsrijedjena na postojeceg partnera, njen intenzited vjerovatno varira, ali ako se vec desi prema nekom drugom, vjerovatno je u postojecoj vezi vec nesto kljucno puklo. mozda grijesim...
kao sto se moze naci posao koji nas ispunjava, na koji sretni idemo svaki dan, godinama, i kao sto nakon produktivnog dana na poslu, zbog ulozenog rada, budemo umorni, ali legnemo spavati zadovoljni i s osmjehom jer znamo da gradimo nesto sto zelimo, tako se moze naci i partner koji, iako zahtijeva ulaganje energije, i puni nas energijom koja se opet ispolji u izgradnji neceg zajednickog sto nas opet puni energijom...kad zelite dalje zajedno, tako nekako i zato treba sebe poznavati i znati sta te ispunjava, pa da shodno tome trazis ili prepoznas i odgovarajuceg partnera, saputnika, svjedoka
mislim da ako oba partnera zele brak, ne zato sto je to logican slijedeci korak, nego zato sto je to sto stvarno tad zele u zivotu, s tom osobom, i ako je oboma jasan cilj (isti), bla, bla, hahahaha - ma to se osjeti, s kim je pravo a s kim ne, samo brak treba zeljeti i biti stvarno spreman, bez pritiska.

anais_nin wrote: ljubav ne odlazi sama ljubav nas napusta tek nakon sto mi njoj okrenemo ledja, zanemarujemo je, unistavamo, RADIMO JOJ NESTO ljubav je isto kao i zivi organizam, mjenja se, razvija, raste ili vene, nestaje, zavisno od toga kako je mi tretiramo....

ja vec rekoh ne krivim nikog zbog zaljubljivanja (mada to za mene nije isto sto i LJubav), samo nase ponasanje, nase odluke, nasi postupci i te kako imaju veze s onim sto ce nam se desiti...mislim malo kome je zivot Hollywoodski film pa da mu "nova ljubav" tresne s neba pa u krilo taj neko ko je u braku BIRA da sebe stavi u situaciju u kojoj provodi vrijeme sa drugom osobom, u razgovoru, druzenju, osobom koja nije njegova zena (ili muz)....ali eto recimo i da nije tako, da se desilo slucajno, u trenu, nicim izazvano....ja jos uvijek cekam i iscekujem primjer (hajde eto makar jedan, al da nije iz filmova ) od bilo koga od posjetilaca ove teme (osim autora i xyz-a) o tome kako se osoba X ludo i nesretno zaljubila u osobu Y, ali je ostala u braku i nastavila da voli osobu Y IZ DALEKA, nikad ne konzumirajuci tu ljubav fizicki tacno ovo je moj momenat "prozivanja", i momenat gdje meni silno idealiziranje neke nesretne, neshvacene, blistavo ciste ljubavi postaje tragikomicno jer najcesce ti nesretno zaljubljeni, ti cistunci, koji nece, ne mogu, ne smiju ostaviti zenu sa kojom su, a koju eto ne vole vise, nemaju nikakviih problema da lazu i tu istu zenu kojoj su se nekad kleli na vjecnu ljubav, za kojom su isto tako uzdisali, i da pod okriljem tih istih lazi konzumiraju tu svoju "cistu ljubav"....ma kakva je to cista ljubav? mislim ili piskiti ili kakiti....nije toliko komplikovano.... ili budi sado-mazo pa ostani u braku bez ljubavi lazuci sebe, ili stisni prdu pa rizikuj sve zbog cistoce te ljubavi koja te tako nadahnjuje....za mene voljeti neku osobu znaci istovremeno je i postovati, prema tome ako je on ikad volio tu svoju zenu onda ce je i dovoljno postovati da bude iskren prema njoj, a ako zaista voli i postuje tu neku svoju novu ljubav onda je nece ponizavati i stavljati u ulogu ljubavnice koju krije od ociju svijeta.....

a da li se samim tim shto dodje do "fizichkog konzumiranja" ljubavi umanjuje "chistoca" nechije ljubavi ili zaljubljenosti? mislim, malo je naivno insistirati na tome da "prava ljubav" bude chisto platonska da bi bila shvacena ozbiljno. naravno da je bliskost izmedju ljudi uslovljena i fizichkim kontaktom, odnosno da se emocije ne mogu razdvojiti od tjelesne harmonije (joj mi izraza )... zashto bi to bila "nechista" ljubav? jedino shto ljubav chini takvom ("nechistom") po mom misljenju bi bila prevara i lazh, pochinjeni svjesno i na duzhe staze.. jer ochekivati od nekoga ko je u braku, a ko se zaljubi u nekog treceg, da istog momenta bude u stanju "raschistiti" situaciju znachi trazhiti malo previshe od ljudskih bica.
i inache mislim da postavljach teme nije nikada ni govorio o notornim prevarantima, nego o situacijama u kojima se chovjek zaista zaljubi - bilo to sa ili bez fizichkog kontakta. da li je ovakvo shto sushtinski nemoguce?

anais_nin wrote: daleko od toga da ja ne pridajem nikakav znacaj ljubavi....mislim da je to jedan od najjacih pokretaca vecini nas...ne mislim da je brak kraj svim opcijama, bezizlazna situacija....ali isto tako presmjesna su mi razmisljanja o braku (ili dugotrajnoj zajednici dvoje ljudi jos eto izgradjenoj na temeljima ljubavi) kao necemu za jednokratnu potrebu koje se odbacuje isto tako jednostavno kao lanjska moda onda kada prestane biti aktuelno i "u trendu" da je ljubav dovoljna za brak pa svim zaljubljenim bi uvijek cvjetale ruze....brak zahtjeva i predanost....a i trud....najlakse je ici kroz zivot u konstantnoj potrazi za onim "prvim adrenalinom" taze zaljubljenosti...ljudi kojima je to glavna zvijezda vodilja u zivotu obicno prolaze kroz zivot vjecno nezadovoljni....jer isto kao i ono prvo strujanje heroina kroz vene, koliko god proganjali taj osjecaj sa istom drogom se tesko ponavlja

slazhem se oko toga da brak, kao i svaka uspjeshna veza, zahtijevaju truda, te da je jako nezrelo ponashati se prema tome kao prema nekom predmetu svakodnevne upotrebe (shto ja jednom nazvah komodifikacija braka i emocija ).
ali isto tako mislim da sama chinjenica da je doshlo do prevare -- pokazuje da sa tim brakom neshto nije u redu. prevara najcheshce nije uzrok problema, nego simptom. sad, ti problemi mogu biti svakakve prirode, i chesto jesu rjeshivi -- ali ako kod jednog parntera chak ni ne postoji volja da se rjeshavaju - u chemu je onda smisao borbe i truda ljubav se (po meni ) u takvim situacijama ne ochituje kroz grchevito drzhanje onoga shto se zadrzhati ne da -- nego kroz pushtanje.

anais_nin wrote: takodje da kazem kao zena da sam se u zivotu naslusala vrlo poeticnih ljubavnih izjava i uzdaha, a da ne govorim o silnim cistocama ljubavi (ma ni domestos to ne bi tako izglancao ) raznoraznih ozenjenih tipova to ne moze da jede, da spava, zivot mu se okrenuo naopako....(a vjerujem da nisam jedina zena koja cita ovu temu koja je imala ovakvih iskustava)....ma nikad nikog on nije tako volio naravno nakon sto primi zvanicnu odbijenicu u svim mogucim oblicima usmenim i pismenim nakon izvjesnog vremena doticni cistunac moze biti upracen kako zaneseno hoda sa zvijezdama u ocima i precistom ljubavi prema nekoj drugoj potencijalnoj novoj u nekim (puno rijedjim) slucajevima vraca se zeni i usmjerava na nju taj isti novosteceni zar....i najednom supruga postaje "cica" i "maca" itd itd

ne sporim mada se meni ovo nije deshavalo, valjda mi takva cehra pa se i ne usudjuju posezati za romantichnim uzdasima i ljubavnom poetikom ali znam, naraFno, da se deshava.
no, ovo ponashanje nije isto shto i ponashanje nekoga ko zaista upozna nekoga sa kim je sretniji. ne bih ovo da trpam u iste kategorije. kazhem, jasno mi je u potpunosti o chemu govorish ali isto tako svakom mushkarcu insinuirati da je lazhov i prevarant i da samo trazhi priliku kad ce neshto povaliti (a znajuci recimo koliko se isto tako zhene znaju nabacivati mushkarcima, bez obzira na to jesu li oni/one zauzete) --- ne znam, meni to zvuchi kao da je nemoguce uopce vjerovati bilo kome a ja josh uvijek zhelim da vjerujem da mogu vjerovati (malo konfuzno, ali znash shta mislim ) chovjeku kojeg cu voljeti... jednog lijepog dana

anais_nin wrote: a za kraj samo zelim da dodam da ljubav nije neophodan sastojak braka u mnogim kulturuma.....brak iz ljubavi je takodje drustvena tvorevina....svako od nas moze izabrati iza sebe, tj smatrati da brak bez ljubavi nije za njega ili nju, ali smatrati svaki brak koji nije zasnovan na ljubavi bezvrijednim ili manje vrijednim je takodje vid predrasude.....znam prica o ljudima koji su stupili u dogovorene brakove bez da su se ikad vidjeli pa tokom godina zajedno provedenih otkrili ili izgradili ljubav....nekima (ili nekim kulturama) ljubav nije najveca valuta....

tachno, naravno da je pojam braka drugachiji u razlichitim kulturama, te da su vrijednosti koje stoje iza toga samim tim relativne i da se ne mogu objektivizirati. ali ako cemo vec tako -- dakle ako je bash sve relativno --- i monogamija je relativan pojam, poshto nije svugdje ideal veze, i vjernost je relativan pojam poshto je ne poima svako na isti nachin, i prevara je isto tako relativan pojam poshto ce pod tim 20 ljudi sigurno razumjeti najmanje 10 razlichitih stvari...
mislim, tachno je da je sve relativno, ali mi ovdje prichamo o braku u nashoj kulturi, dakle u onoj u kojoj se ljubav josh uvijek smatra glavnom osnovom za dobar brak. i sama chinjenica da je to prisutno kao faktor u toj nashoj kulturi, ima posljedice po osjecaj zadovoljstva kad se radi o ljubavi i braku...u najvecem broju sluchajeva, jer tu drushtvenu normu ljudi uzimaju i kao normu srece i zadovoljstva, pa po tome mjere svoju vezu.
naravno da se nikome ne mogu spochitavati razlozi na osnovu kojih stupa u brak...ali ako cemo kod ovog relativiteta ostati konzekventni, onda se nikome ne bi trebali spochitavati ni prevare, ni lazhi....jer su onda i oni relativni... nije da se slazhem sa ovim, ali to je samo konzekventno razmishljanje do kraja onoga shto si pochela sa kulturnim relativitetom

Ljubav je slijepa A teme nicu i vrte se u krug.

lady midnight wrote: a da li se samim tim shto dodje do "fizichkog konzumiranja" ljubavi umanjuje "chistoca" nechije ljubavi ili zaljubljenosti? mislim, malo je naivno insistirati na tome da "prava ljubav" bude chisto platonska da bi bila shvacena ozbiljno. naravno da je bliskost izmedju ljudi uslovljena i fizichkim kontaktom, odnosno da se emocije ne mogu razdvojiti od tjelesne harmonije (joj mi izraza )... zashto bi to bila "nechista" ljubav? jedino shto ljubav chini takvom ("nechistom") po mom misljenju bi bila prevara i lazh, pochinjeni svjesno i na duzhe staze.. jer ochekivati od nekoga ko je u braku, a ko se zaljubi u nekog treceg, da istog momenta bude u stanju "raschistiti" situaciju znachi trazhiti malo previshe od ljudskih bica.
i inache mislim da postavljach teme nije nikada ni govorio o notornim prevarantima, nego o situacijama u kojima se chovjek zaista zaljubi - bilo to sa ili bez fizichkog kontakta. da li je ovakvo shto sushtinski nemoguce?

.....

ali isto tako svakom mushkarcu insinuirati da je lazhov i prevarant i da samo trazhi priliku kad ce neshto povaliti (a znajuci recimo koliko se isto tako zhene znaju nabacivati mushkarcima, bez obzira na to jesu li oni/one zauzete) --- ne znam, meni to zvuchi kao da je nemoguce uopce vjerovati bilo kome

lady, kao i obicno zadovoljstvo te citati i znala sam namah da ces ti biti jedna od 3 osobe koje ce procitati moj kilometarski post
moja poenta je bilo ovo gore podebljano da se lazima i skrivanjem iza lazi ukaljaju i najcistije stvari....nisam ni u jednom momentu imala namjeru izjednacavati cistocu bilo koje ljubavi sa odsustvom seksualnog kontakta....

takodje nije mi bila namjera insinuirati da je u prirodi muskaraca da lazu i varaju, niti da ono o cemu sam pisala rade samo ozenjeni muskarci....tokom diskusije o ovoj temi sam pokusavala jednako pominjati oba pola u mojim postovima, ali posto se od strane drugih vrlo cesto nametao muskarac kao glavni akter u ovoj situaciji iz tog razloga spomenuh taj primjer....cak stavise ne mislim da su i medju onima koji slazu ili prevare svi patoloski lazovi, nekad su u pitanju okolnosti, momenat slabosti, pogresna procjena, laz jer se pruzila prilika za istu....i daleko od toga da mislim da NIKOM i NIKAD ne treba vjerovati...svako od nas mora prosuditi kada i koliko nekom vjerovati....to je bila moja replika na ono xyz-dovo da ako neko kaze da VOLI da je to automatski tako u principu uzimam i obzir KO mi nesto govori, ne samo STA mi govori kada prihvatam izjave tog tipa od nekog cinjenica je da ljudi lazu, cesto lazu i sebe...ne znaci da zbog toga AUTOMATSKI necu nikom vjerovati ko izjavljuje takvo nesto, samo rekoh da ne vjerujem ni u APSOLUTNU VJERU u takve izjave

u vise navrata sam se izjasnila o tome da je vrlo tesko ljude trpati u kategorije i praviti predvidive shablone ponasanja, razloga itd itd...takodje sam se jasno izjasnila sta bih ja izabrala za sebe u datoj situaciji....i nisam ni u jednom momentu tvrdila da se ovakve situacije ne desavaju (pa cak i one u kojoj neko ko je u braku odluci ostati u istom iako voli neku drugu osobu i cak i ako je odnos sa tom drugom osobom koju voli cisto platonski), kad su ljudi u pitanju sve je moguce

ono sto me navelo na ovaj kilometarski i pomalo cinican post je bilo uporno i konstantno romantiziranje ovakvih emotivnih trouglova iz perspektive onog koji voli drugu (ili drugog) bila mi je pomalo nevjerovatna implikacija da su svi oni koji su nadju u takvoj situaciji automatski samo neshvacene poete, ni krivi ni duzni, nego jednostavno zrtve okolnosti....da, postoje i takve, ali ne prihvatam implikaciju da je to neki standard ili nesto sto se moze primjeniti na svaku (ili skoro svaku) takvu situaciju

Prelijep Dan wrote:

mojgrad wrote:

Prelijep Dan wrote:smijesno je poistovjecivati zaljubljenost i ljubav. kad kazem ljubav, mislim na zrelu ljubav u kojoj su partneri svjesni jedno drugog, poklanjaju paznju jedno drugom, cijene se, privrzeni su, prihvataju partnera onakvim kakav je i zadovoljavaju potrebe, daju mu slobodu da bude sto treba biti, podrzavaju jedno drugo, postuju... - kad im je stalo, i najbitnije, kad su spremni posvetiti se, a da i sebe i partnera u tom zajednickom zivotu vide sretnim i ispunjenim.
ludost je stupati u brak u koji istinski ne vjerujes; vjerovati nije isto kao sebe pokusati ubijediti da je to to.

A za one kojima se desi 'zaljubljenost' za vrijeme braka preporucujem da se malo vise potrude i zagriju to sto vec imaju umjesto da gube vrijeme na tamo neke 3 persone..

ako se mora malo vise truditi i zagrijavati, je li to to? nije ako se postojeca veza odrzava s naporom (voljan rad da, napor ne ) i ako te 'zaljubljenost' u drugog/drugu lako vuce van nje. Zelja za zaljubljenoscu treba da bude usredsrijedjena na postojeceg partnera, njen intenzited vjerovatno varira, ali ako se vec desi prema nekom drugom, vjerovatno je u postojecoj vezi vec nesto kljucno puklo. mozda grijesim...
kao sto se moze naci posao koji nas ispunjava, na koji sretni idemo svaki dan, godinama, i kao sto nakon produktivnog dana na poslu, zbog ulozenog rada, budemo umorni, ali legnemo spavati zadovoljni i s osmjehom jer znamo da gradimo nesto sto zelimo, tako se moze naci i partner koji, iako zahtijeva ulaganje energije, i puni nas energijom koja se opet ispolji u izgradnji neceg zajednickog sto nas opet puni energijom...kad zelite dalje zajedno, tako nekako i zato treba sebe poznavati i znati sta te ispunjava, pa da shodno tome trazis ili prepoznas i odgovarajuceg partnera, saputnika, svjedoka
mislim da ako oba partnera zele brak, ne zato sto je to logican slijedeci korak, nego zato sto je to sto stvarno tad zele u zivotu, s tom osobom, i ako je oboma jasan cilj (isti), bla, bla, hahahaha - ma to se osjeti, s kim je pravo a s kim ne, samo brak treba zeljeti i biti stvarno spreman, bez pritiska.

Ne mora odmah nakon prve zaljubljenosti da znaci da je vec nesto kljucno puklo u tom braku, da je odmah neka greska u toj drugoj osobi. Treba prvo razmisliti odakle to dolazi. Mozda dolazi zato sto ne mozes da budes vijeran, jer zelis dokazivanje kako si jos uvijek privlacan bla bla. Ukratko mozda je do tebe, mozda ti nisi u svojoj glavi sav svoj da bi uopste bio u braku. Jer ima milion primjera gdje je veza ok a on sara li sara ne zato sto nije happy u toj vezi vec zato sto se osjeca vise mukarcem. Koja glupost.. Ali se desava.
Postoji jos nesto, a to je sto mnogi misle ako su se udali/ozenili da su zavrsili s 'poslom'. Ne, rad na toj vezi tek pocinje. Zato kazem ako se desi zaljubljenost u braku treba se ozbiljno zapitati sta to ne stima u sadasnjoj vezi, da li je prvo do tebe, tvojih potreba, zasto ti te potrebe nisu zadovoljene od strane tvoje zene/musa? Da ne bi bez veze gubio vrijeme i energiju na neke tamo prolazne avanturice ili ti zaljubljenosti (jer kad jednom krenes nema zaustavljanja) bolje je razmisliti ozbiljno i skokncentrisati se na sadasnju vezu koju vec imas i u koju si toliko (godina i osjecaja) ulozio. Sto bih ja rekla podgrij je ako se pocela hladiti, ne samo ti koji fantaziras o drugoj vec isto tako i tvoja zena.
Jer brak moze uspjeti samo ako obje strane ulazu u njeg

anais_nin wrote:
takodje nije mi bila namjera insinuirati da je u prirodi muskaraca da lazu i varaju, niti da ono o cemu sam pisala rade samo ozenjeni muskarci....tokom diskusije o ovoj temi sam pokusavala jednako pominjati oba pola u mojim postovima, ali posto se od strane drugih vrlo cesto nametao muskarac kao glavni akter u ovoj situaciji iz tog razloga spomenuh taj primjer....cak stavise ne mislim da su i medju onima koji slazu ili prevare svi patoloski lazovi, nekad su u pitanju okolnosti, momenat slabosti, pogresna procjena, laz jer se pruzila prilika za istu....i daleko od toga da mislim da NIKOM i NIKAD ne treba vjerovati...svako od nas mora prosuditi kada i koliko nekom vjerovati....to je bila moja replika na ono xyz-dovo da ako neko kaze da VOLI da je to automatski tako u principu uzimam i obzir KO mi nesto govori, ne samo STA mi govori kada prihvatam izjave tog tipa od nekog cinjenica je da ljudi lazu, cesto lazu i sebe...ne znaci da zbog toga AUTOMATSKI necu nikom vjerovati ko izjavljuje takvo nesto, samo rekoh da ne vjerujem ni u APSOLUTNU VJERU u takve izjave

dobro je, vratila si mi vjeru u ljubav kontam, ako mi je josh i anais oduzme, onda za mene zaista vishe nema nade

ono sto me navelo na ovaj kilometarski i pomalo cinican post je bilo uporno i konstantno romantiziranje ovakvih emotivnih trouglova iz perspektive onog koji voli drugu (ili drugog) bila mi je pomalo nevjerovatna implikacija da su svi oni koji su nadju u takvoj situaciji automatski samo neshvacene poete, ni krivi ni duzni, nego jednostavno zrtve okolnosti....da, postoje i takve, ali ne prihvatam implikaciju da je to neki standard ili nesto sto se moze primjeniti na svaku (ili skoro svaku) takvu situaciju

ne sekiraj se za kilometarske postove ima ih koji pishu i duzhe
i naravno, fenomen neshvacenog romantichara koji je samo zhrtva svojih osjecaja, a za kojeg se na kraju ispostavi da je ipak zaglavio ispod svake suknje mi podjednako ide na nerve i o tome se pisalo na ovom podforumu, koliko se sjecam
ali eto, znajuci ove svoje kojima je teshko prevaliti bilo shta romantichno preko usana (na chemu sam ja uvijek bila jako zahvalna ), i znajuci koliko su bili nesposobni slagati bilo shta, osjetih se pozvanom da stanem u odbranu takvih koji niti mogu niti hoce uhvatiti... bilo shta... na jeftin fazon
koliki je postotak ovakvih medju mushkom populacijom... o tome ipak radije ne bih

lady midnight wrote: ne sekiraj se za kilometarske postove ima ih koji pishu i duzhe
i naravno, fenomen neshvacenog romantichara koji je samo zhrtva svojih osjecaja, a za kojeg se na kraju ispostavi da je ipak zaglavio ispod svake suknje mi podjednako ide na nerve i o tome se pisalo na ovom podforumu, koliko se sjecam
ali eto, znajuci ove svoje kojima je teshko prevaliti bilo shta romantichno preko usana (na chemu sam ja uvijek bila jako zahvalna ), i znajuci koliko su bili nesposobni slagati bilo shta, osjetih se pozvanom da stanem u odbranu takvih koji niti mogu niti hoce uhvatiti... bilo shta... na jeftin fazon
koliki je postotak ovakvih medju mushkom populacijom... o tome ipak radije ne bih

dovoljan sve dok postoje

a anais moze izgubiti vjeru u mnogo toga ali u ljubav tesko barem je tako do sada bilo, nadam se da ce tako i ostati

anais_nin wrote:

lady midnight wrote: ne sekiraj se za kilometarske postove ima ih koji pishu i duzhe
i naravno, fenomen neshvacenog romantichara koji je samo zhrtva svojih osjecaja, a za kojeg se na kraju ispostavi da je ipak zaglavio ispod svake suknje mi podjednako ide na nerve i o tome se pisalo na ovom podforumu, koliko se sjecam
ali eto, znajuci ove svoje kojima je teshko prevaliti bilo shta romantichno preko usana (na chemu sam ja uvijek bila jako zahvalna ), i znajuci koliko su bili nesposobni slagati bilo shta, osjetih se pozvanom da stanem u odbranu takvih koji niti mogu niti hoce uhvatiti... bilo shta... na jeftin fazon
koliki je postotak ovakvih medju mushkom populacijom... o tome ipak radije ne bih

dovoljan sve dok postoje

a anais moze izgubiti vjeru u mnogo toga ali u ljubav tesko barem je tako do sada bilo, nadam se da ce tako i ostati

Takva ljubav na koju ti mislis (a i ja) tesko je pronaci ali postoji.. .

Dajdo wrote:
svi smo mi zivi insani i suocavamo se sa iskusenjima, nekad ovakvim nekad onakvim... ali ako smo u brak usli iz ljubavi, otvorenih ociju, dobro poznavajuci jedno drugo, sa zajednickom prosloscu, sadasnjoscu i buducnoscu, sa zajednickim zeljama - onda se i na iskusenja gleda upravo tako - samo kao na iskusenja...

najlakse je pasti. pa se poslije hvatati za glavu. ali onda bude kasno...

ima jedna dobra, "faithfulness is a decision", odnosno "vjernost je odluka" - a ne nesto bogomdano sto nam kola po venama...

toliko.

bosanska rijec wrote:

Dajdo wrote:
svi smo mi zivi insani i suocavamo se sa iskusenjima, nekad ovakvim nekad onakvim... ali ako smo u brak usli iz ljubavi, otvorenih ociju, dobro poznavajuci jedno drugo, sa zajednickom prosloscu, sadasnjoscu i buducnoscu, sa zajednickim zeljama - onda se i na iskusenja gleda upravo tako - samo kao na iskusenja...

najlakse je pasti. pa se poslije hvatati za glavu. ali onda bude kasno...

ima jedna dobra, "faithfulness is a decision", odnosno "vjernost je odluka" - a ne nesto bogomdano sto nam kola po venama...

toliko.

....ma bjezi i ne okreci se......NIKADA.....nista dobro iz toga ne moze ispasti, ni za koga u tom triju.....

anais_nin wrote: ...i daleko od toga da mislim da NIKOM i NIKAD ne treba vjerovati...svako od nas mora prosuditi kada i koliko nekom vjerovati....to je bila moja replika na ono xyz-dovo da ako neko kaze da VOLI da je to automatski tako u principu uzimam i obzir KO mi nesto govori, ne samo STA mi govori kada prihvatam izjave tog tipa od nekog cinjenica je da ljudi lazu, cesto lazu i sebe...ne znaci da zbog toga AUTOMATSKI necu nikom vjerovati ko izjavljuje takvo nesto, samo rekoh da ne vjerujem ni u APSOLUTNU VJERU u takve izjave

Ako cemo tako, izvolite lijepo!

Ja volim osobu tu i tu.

Dokazite da ne volim.

Bas me zanima kako cete to izvesti!

Dajdo wrote:svi smo mi zivi insani i suocavamo se sa iskusenjima, nekad ovakvim nekad onakvim... ali ako smo u brak usli iz ljubavi, otvorenih ociju, dobro poznavajuci jedno drugo, sa zajednickom prosloscu, sadasnjoscu i buducnoscu, sa zajednickim zeljama - onda se i na iskusenja gleda upravo tako - samo kao na iskusenja...

Ma nesto mi puno ovdje uslova - AKO.

Kad neko kaze volim drugu - tu nema argumenta. Covjek jednostavno daje izjavu koju niko ne moze opovrgnuti.

Jedino ako koje vazi jeste ako smo iskreni. A iskreno on voli drugu. Jedino iskusenje u ovom slucaju je biti ili ne biti iskren.

Sve ostalo je cisto stvar kada.

mojgrad wrote: Treba prvo razmisliti odakle to dolazi. Mozda dolazi zato sto ne mozes da budes vijeran, jer zelis dokazivanje kako si jos uvijek privlacan bla bla. Ukratko mozda je do tebe, mozda ti nisi u svojoj glavi sav svoj da bi uopste bio u braku.

Ima li jos koji razlog negacije Ljubavi prema drugoj i racionalizacija zasto to nikako ne moze biti Ljubav?

Mozda je brak papir? Ili mozda nije? Pisemo potpisemo na zlatnoj ploci pa uklesemo u spomenik?

Supruznici su necija svojima, komad livade, privatno vlasnistvo i tako jednostavno niko nema prava da misli, odlucuje, osjeca nista osim onoga sto neko kaze, recimo vi.

Koja bi budala uopste mogla reci pod ovakvim uslovima da voli ostati u takvom braku? Pa nije on neka dugorocna investicija da se ulaze, on je ono sto jeste zaljubljen u drugu ( citaj Prvu ), to je isto on.

Samo mu jos trebate dati paket lijekova i poslati kod psihijatra da utvrde zasto on ne voli suprugu? Zasto volimo i zasto ne volimo je najgluplje pitanje!

mojgrad wrote:
Cisti egoizam ostati u braku a voljetu drugu/drugog..
Takvima ne treba brak vec neko koga bi rado da prave budalom a ne vide da su to oni sami

Nije egoizam nego sazaljenje prema supruzi ili djeci ili mozda samo djeci.

Kako je on egoista ako on nije s onom koju voli?

Jedini egoista u ovoj kombinaciji bila bi supruga koja negira njegovu Ljubav i pod svaku cijenu ne zeli mu da bude sretan sa onom koju on voli.

To bi bio ne samo egoizam vec i sebicnost - samim time nije ljubav s njene strane. Jer mi kad volimo nekoga zelimo toj osobi da bude sretna sa ili bez nas.

Sad koja supruga koja ima samopostovanja prema samoj sebi bi uopste zeljela da muz bude s njom iz sazaljenja?

U stvari koje bice bi zeljelo da bude u braku s nekim ko voli drugu ali s njom je do daljneg jer je sazaljeva?

pentesileja wrote:meni nije jasno sto se kod nas brak jos uvijek smatra za neku 'svetu instituciju'. ne bi trebo imat nikakve veze s konacnoscu. isto da je tolika tragedija, zaboga, zaljubit se u nekog drugog u braku. to je potpuno prirodno i okoncat brak zbog takvog razloga je puno smislenije i da kazem, plemenitije, nego ga razvrgnut zbog monotonije, rutine il razlicitosti karaktera, iako su i oni vise nego dobar povod. zivot je stvarno prekratak i predragocjen da bi pristajali na tako velike ustupke i isli protiv svog srca, jer zivjet u skladu s njim je jedini smislen i kvalitetan nacin na koji uopce mozemo zivjet

Eh upravo tako!

onako wrote:xyz2007:

Zelim ti zahvaliti na lijepim, korisnim i viseslojnim postovima na ovu temu...Jer vidim da stvari percepiras iz svih uglova, dajuci im stvarnu dubinu i tezinu...Jer niti ima ista ljepse od Ljubavi, niti ima jace vatre koja srce pece...I u sudaru nekih stvarnosti koje smo odabrali i Ljubavi koja je odabrala nas, zaista je tesko, ako smijem reci, mozda i nemoguce opirati se, odupirati se...Jer odabiruci ono sto se ima, ostaje zauvijek gorkast okus i nepovratno izgubljen osjecaj koji se imao prije nego sto nam se desila Ljubav koju nismo birali...Nikada vise nije nista isto i nikada vise nas unutarnji svijet nece imati onu ravnotezu koju je imao...Moze li se uopce srcu reci ne na nacin da se zivi s tom spoznajom, jer ona ne blijedi, ne prolazi, ostaje u nama, isplivava kada ona hoce i nekako uvijek neumorno podsjeca nas na ono cemu srce tezi...Hvala ti na na viseslojnom percepciranju teme...

Jako lijepo receno!

Sreca nije u tome da li smo u braku ili ne, da li smo na papiru ili ne, vec da li smo s osobom koju volimo i da li je iskreno.

Zivot je samo jedan i predragocjen kao sto rece pentesileja da bi pravili ustupke... a zivjeti iskreno i autenticno je neminovno.

I ako nije tako snosimo posljedice lazi i neiskrenosti prema samom sebi prevenstveno, a onda i prema drugima. Mi ne mozemo ni ostvariti svoj potencijal ako nam je zivot zasnovan na neiskrenim vezama/brakovima.

Niko nije duzan da ucini nikoga sretnim. To je individualna odgovornost svakog pojedinca cak i bracnog druga.

A bez ljubavi cisto sumnjam da je takvo sto i moguce.

amanyaraby sto moRete palamudit.. jedino ovaj XYZ mudro zbori

XYZ, poDApisujem sve tvoje

anais_nin wrote:

onako wrote:Ne, niti sam u braku...vec sam dva puta u postovima naglasio da se ne radi o meni...tema je produkt mojih razgovara s prijateljima i prijateljicama od kojih sam slusao navedenu dilemu...

pa eto ako se ne radi o tebi kako to ti znas o tim silnim inspirativnim dodirima, uzdasima, mirisima, CISTOCI NJIHOVE LJUBAVI sto ti rece mojgrad, kada i ti i xyz toliko velicate i kujete u zvijezde tu svetu LJUBAV, gdje je bila ta ljubav prema bracnom partneru kad se govorilo to eto neko DA? ili je tada miris, dodir, pomisao na tu osobu koja je postala bracni drug tada izmamljivala uzdahe kod tog nekog doticnog, nekad je i nju sanjao, a sad eto tek tako vise ne sanja?

ljubav ne odlazi sama ljubav nas napusta tek nakon sto mi njoj okrenemo ledja, zanemarujemo je, unistavamo, RADIMO JOJ NESTO ljubav je isto kao i zivi organizam, mjenja se, razvija, raste ili vene, nestaje, zavisno od toga kako je mi tretiramo....

ja vec rekoh ne krivim nikog zbog zaljubljivanja (mada to za mene nije isto sto i LJubav), samo nase ponasanje, nase odluke, nasi postupci i te kako imaju veze s onim sto ce nam se desiti...mislim malo kome je zivot Hollywoodski film pa da mu "nova ljubav" tresne s neba pa u krilo taj neko ko je u braku BIRA da sebe stavi u situaciju u kojoj provodi vrijeme sa drugom osobom, u razgovoru, druzenju, osobom koja nije njegova zena (ili muz)....ali eto recimo i da nije tako, da se desilo slucajno, u trenu, nicim izazvano....ja jos uvijek cekam i iscekujem primjer (hajde eto makar jedan, al da nije iz filmova ) od bilo koga od posjetilaca ove teme (osim autora i xyz-a) o tome kako se osoba X ludo i nesretno zaljubila u osobu Y, ali je ostala u braku i nastavila da voli osobu Y IZ DALEKA, nikad ne konzumirajuci tu ljubav fizicki tacno ovo je moj momenat "prozivanja", i momenat gdje meni silno idealiziranje neke nesretne, neshvacene, blistavo ciste ljubavi postaje tragikomicno jer najcesce ti nesretno zaljubljeni, ti cistunci, koji nece, ne mogu, ne smiju ostaviti zenu sa kojom su, a koju eto ne vole vise, nemaju nikakviih problema da lazu i tu istu zenu kojoj su se nekad kleli na vjecnu ljubav, za kojom su isto tako uzdisali, i da pod okriljem tih istih lazi konzumiraju tu svoju "cistu ljubav"....ma kakva je to cista ljubav? mislim ili piskiti ili kakiti....nije toliko komplikovano.... ili budi sado-mazo pa ostani u braku bez ljubavi lazuci sebe, ili stisni prdu pa rizikuj sve zbog cistoce te ljubavi koja te tako nadahnjuje....za mene voljeti neku osobu znaci istovremeno je i postovati, prema tome ako je on ikad volio tu svoju zenu onda ce je i dovoljno postovati da bude iskren prema njoj, a ako zaista voli i postuje tu neku svoju novu ljubav onda je nece ponizavati i stavljati u ulogu ljubavnice koju krije od ociju svijeta.....

daleko od toga da ja ne pridajem nikakav znacaj ljubavi....mislim da je to jedan od najjacih pokretaca vecini nas...ne mislim da je brak kraj svim opcijama, bezizlazna situacija....ali isto tako presmjesna su mi razmisljanja o braku (ili dugotrajnoj zajednici dvoje ljudi jos eto izgradjenoj na temeljima ljubavi) kao necemu za jednokratnu potrebu koje se odbacuje isto tako jednostavno kao lanjska moda onda kada prestane biti aktuelno i "u trendu" da je ljubav dovoljna za brak pa svim zaljubljenim bi uvijek cvjetale ruze....brak zahtjeva i predanost....a i trud....najlakse je ici kroz zivot u konstantnoj potrazi za onim "prvim adrenalinom" taze zaljubljenosti...ljudi kojima je to glavna zvijezda vodilja u zivotu obicno prolaze kroz zivot vjecno nezadovoljni....jer isto kao i ono prvo strujanje heroina kroz vene, koliko god proganjali taj osjecaj sa istom drogom se tesko ponavlja

takodje da kazem kao zena da sam se u zivotu naslusala vrlo poeticnih ljubavnih izjava i uzdaha, a da ne govorim o silnim cistocama ljubavi (ma ni domestos to ne bi tako izglancao ) raznoraznih ozenjenih tipova to ne moze da jede, da spava, zivot mu se okrenuo naopako....(a vjerujem da nisam jedina zena koja cita ovu temu koja je imala ovakvih iskustava)....ma nikad nikog on nije tako volio naravno nakon sto primi zvanicnu odbijenicu u svim mogucim oblicima usmenim i pismenim nakon izvjesnog vremena doticni cistunac moze biti upracen kako zaneseno hoda sa zvijezdama u ocima i precistom ljubavi prema nekoj drugoj potencijalnoj novoj u nekim (puno rijedjim) slucajevima vraca se zeni i usmjerava na nju taj isti novosteceni zar....i najednom supruga postaje "cica" i "maca" itd itd

zatim u covjekovoj prirodi je da povremeno idealizira....posebno stvari ili osobe koje su mu nedostizne kao sto rece jedne prilike muz rahmetli (najpoznatije nase) Emine "Eh moj Aleksa da vidis sada Emine, pisha, sera, pito bih te ja bi l' joj sada pjesme pisao"


ne osudjujem jer nemam koga osudjivati sve i da zelim....ovde se ne radi o konkretnom slucaju nego tabirimo o nekim imaginarnim i/ili nepoznatim ljudima...tako da nemam kome izigravati suca sve i da zelim....ali imam i te kako pravo NE IDEALIZIRATI tu neku hipoteticku situaciju na osnovu par sanjivih izjava navodno prenesenih putem posrednika koji ih ionako sam idealizira...i imam i te kako pravo promatrati ljude kroz prizmu njihovih odluka i poteza jer te stvari BIRAJU iako ne biraju ono sto ih u zivotu zadesi....i mogu smatrati da mi se ovakvo ili onakvo ponasanje ne svidja...

a za kraj samo zelim da dodam da ljubav nije neophodan sastojak braka u mnogim kulturuma.....brak iz ljubavi je takodje drustvena tvorevina....svako od nas moze izabrati iza sebe, tj smatrati da brak bez ljubavi nije za njega ili nju, ali smatrati svaki brak koji nije zasnovan na ljubavi bezvrijednim ili manje vrijednim je takodje vid predrasude.....znam prica o ljudima koji su stupili u dogovorene brakove bez da su se ikad vidjeli pa tokom godina zajedno provedenih otkrili ili izgradili ljubav....nekima (ili nekim kulturama) ljubav nije najveca valuta....

u potpunosti si secirala jedan odnos, do srži; realno, objektivno i povremeno okrutno iskreno; mislim da si na listi za odstrel ovih silnih "čežnjivih šaptača"

U kasnim nocnim satima kada san nece da nam daruje okrjepu dusi i tijelu i kada misli dominiraju nad snovidenjima, cesto sam promisljao da nam je ljubav kao sudbina, da nam ona odreduje sve u zivotu, staze, puteve i smjerove kojima hodimo i putujemo sa svojim zavezljajem, ciljeve, rezultate, da je ona ta koja nas pokrece i u svemu nas cini boljim covjekom, plemenitijim i ona je ta koja daje smisao u svakom novom danu, svakom novom sutra i znam, odavno znam da joj se ne mogu oduprijeti, uteci, skriti, da je ne mozemo posjedovati, jer je ona kao nasa sjena koja nas neprekidno u svemu nasem prati, nerazdvojni dio nas, i da ona sve u nama i oblikuje i vodi nas pod ruku i sa njom koracamo putevima nikada istim, nikada poznatim, uvijek razlicitim i nevidenim. Jer kao i knjiga, svaka ljubav ima svoju jedinstvenu ljepotu i svaka je lijepa...Jer sve ono najljepse od knjizevnih djela, umjetnickih slika, gradevina nastalo je iz ljubavi...
I da, znam, i nije mi nepoznato da ona nekada poprima oblike nagrade, a nekada i kazne. I u takvim nocima kada misli slijede neki svoj tok iz meni dalekog nepoznatog izvora i ne daju blazenom, prizeljkivanom snu, da mi pruzi okrepu tijelu i dusi, kada ne daju da mi sanak koji ceka pred mislima kao pred zakljucanim vratima, da me odvede u svjetove carobne, gdje nema pohlepe, zlobe, zavidnosti, ljubomore, interesa, gdje nema lazi i bezbrojnih besmislenih maski na licima, gdje nema ponosa, sujete, ega, nema zebnje i strepnje, nema nepovjerenja, gdje nema nicega sem iskrenosti osjecaja, njeznosti i ljubavi u svim oblicima, ljubavi, koja je uvijek jaca i ljepsa i mastovitija i koja uvijek iznova pokazuje da koliko god sam mislio da je znam, da je poznajem, shvatam da ustvari nista ne znam, jer je svaki put kao prvi, i svaka nasa ljubav, svako nase i vase davanje srca i duse nekome, svako nase otvaranje i dizanje brane kada kao nabujala rijeka iz nas preplave nas i sve u nama natapaju najsvileniji, prefinjeni osjecaji, jer je svaka ljubav kao novo radjanje, i nikada nije isto, ni slicno...
A bezbrojne misli protkane s prozivljenim, natopljene snovidenjima i sjecanjima uoblicene u dileme, dvojbe, sta je u ljubavi ispravno ili neipravno, moralno ili nemoralno, dobro ili lose, jedna za drugom neprekidno postavljaju pitanja na koje ne znam odgovore, i smatram da niko ih ne zna, jer ih nema, jer je svaki put drugi oblik, i nema ponavljanja, nema rutine, nema univerzalnog pravila, skala, etalona, mjerila, nema sigurnosti, posjedovanja, nema uhodane sigurne staze na kojoj ces samo primati i posjedovati ljubav, jer je svaka ljubav kao novo radjanje djeteta koje trazi svu paznju ovoga svijeta, trazi brigu i zastitu, trazi bliskost, toplinu trajnu, povjerenje, odanost, briznost, trazi iskrenost, predavanje, nas u cjelosti, srce, tijelo, misli, svaki osjecaj, svaki udisaj i izdisaj, svaki san i zelju, svaku slutnju i zebnju, svaku tajnu, proslost, sadasnjost, snove o buducnosti. I znam da nekada to voljena ili voljeni ne moze tako, ne zna, ne umije, ne smije, ili naprosto ne zeli i nece, predrasude, kocnice, nerazumijevanje, odstupnice, okovi srca svakom pojedincu znani, ali znam da voli i zeli i to je dovoljno, jer i kada sutimo ako volimo ocima kazujemo koliko volimo i kada kazemo da ne mozemo, ocima kazujemo da hocemo i zelimo, mirisi nam na proljece mirisi i svakom kretnjom iskazujemo svoju ljubav...

Smatram i vjerujem da je Ljubav predavanje i davanje, a ne uzimanje, jer svi mozemo uzeti, ali svi ne mozemo dati jer se bojimo da cemo biti povrijedeni, ismijani, neshvaceni, bojimo se da ponovo ostanemo ranjeni i prolazimo ljubavni bol, koji su svi koji vole na ovaj ili onaj nacin osjetili, bojimo se manipulacije partnera sa nasim svilenim i krhkim osjecanjima, bojimo se reci toliko toga sto osjecamo, sta ce drugi reci, misliti, okolina, prijatelji, porodica, bojimo se u cjelosti otvoriti i dusom u svoj njenoj punini voljeti, a zelimo i volimo, i u toj nasoj borbi reci ili ne reci, prici ili ne prici, voljeti ili dozirati, biti iskren ili manipulisati, otvoriti se i sve svoje u ljubavi dati ili ostaviti neke nama znane odstupnice, nepovratno toliko puno ljepote gubimo, koja svakim danom prolazi nepovratno i patimo pred tim granicama koje sami sebi postavimo, jer ih nema, ustvari, ima ih onoliko koliko sebi sami stvorimo, jer se bojimo ljubavi a istovremeno je zelimo više od bilo cega na svijetu, jer smo nekad bili povrijedeni, jer smo pogrijesili mi ili prema nama, ili nije nam bilo uzvraceno, pa je sada zelimo kontolisati i zelimo da znamo ishod, da je mi usmjeravamo, da joj granice odredimo, da je posjedujemo i one su tada uz nas, sputavaju nas, vagaju svaku nasu emociju, rijec pogled, gest, i pocinje igra vruceg i hladnog, pocinje sve osim onog sto uistinu zelimo i tada oduzmu i neosjetno unište spontanost, jednostavnost, ljepotu i neprolaznost trenutka.

I ja ne znam da im odgovorim, ne znam na koju stazu da im ukazem da krenu njom, ali znam da uvijek se treba plasiti i strepiti da se ne povrijedi srce onog koji zeli, voli, i da se ne povrijedi to dijete ljubavi koje se zacelo u srcu prvim poljupcem ociju, ili prije toga na stazama nama nepoznatim i neznanim susretima dusa...Ne znam da li ce svoju ljubav usreciti, zastititi, uciniti da poleti i da nikada se vise ne spusti i da li je odluka ostati ili otici ispravna, ljubav i srce slijediti ne znam...Jer lagao bih kada bih rekao da znam odgovore, da znam, da umijem, da je to sigurno, da nece dobiti drugi ishod i pretvoriti se u kaznu u kojoj je sudija zivot, okolina i realnost, a osudenik dusa i srca.
Ko uopšte i zna odgovore, kada su sva djeca ljubavi razlicita od svog zacetka i razvoja, kada su sve ljubavi, kojima mi dajemo nazive (velika, mala, jaka, slaba, radosna, tuzna, romanticna, strastvena i slicno) naprosto ljubavi, lijepe, trajale one dan, mjesec, ili godinu, bile same na pogledu ocima ili beskrajnim uzicima u ljubavnom plesu tijela, jer neke dobiju karakter ljubomore, egoizma koji gusi, sujete, nepotrebnih savjeta okoline koja savjetuje voljene, koji i sami u samoci sa sobom prizeljkuju da ih dotakne ljubav, neke pak polete i otisnu se pod nebeske svodove, neke postanu nepresusna vrela opisana u djelima, oslikana na platnima, neke umru u samom zacetku postavljanjem nevidljivih granica, neke su vjecne, neke se obnavljaju i iznova jacaju, neke su bez povjerenja, iskrenosti, igre i maske su joj dominantne, ali su sve lijepe. Jer sve su ljubavi... I znam da je i meni i vama nemoguce objasniti da je ljepsi dugi njezni poljubac i iskreni zeljeni zagrljaj u kojem nestanes, potones, umres, nego hiljadu besmislenih suptilnih igara, da samo jedno iskreno volim te, rusi sve granice i daje smisao svemu. I da je voljeno bice u svojoj otvorenosti krhko i ranjivo, bas kao malo dijete, i znam da treba voljeti srcem snazno i jako, uvijek i svaki put kao da je zadnji put, jer ljubav nas gleda, posmatra, i upravo onoliko koliko smo iskreno davali bice nam tada ili kroz zivot uzvraceno, i mnogo vise nego sto smo se nadali, jer voljeti, znaci zivjeti i živjeti znaci voljeti, davati znaci dobijati, predavati se znaci posjedovati, jer zaista ljubav i voliti, ne poznaju prostor i vrijeme, norme, nemaju granica. beskonacne su i nesagledive u svojoj snazi i ljepoti i prekrasnoj lepezi oblika, nacina i formi u kojima nam se pojavljuju.

„Ljubav ne daje ništa osim sebe i ništa ne uzima, osim sebe. Ljubav ne poseduje, niti dopušta da je poseduju; Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad volite, ne treba da kažete: "Bog mi je u srcu", već: "Ja sam u srcu Božijem." I nemojte misliti da možete usmeriti puteve ljubavi, jer ljubav, ako joj se učinite vrednima, usmeriće vaše puteve.
Ljubav nema drugih želja nego da se ispuni. Ali, ako volite a morate još i da želite, neka vam ovo budu želje: Da se istopite i budete kao potok razigrani što peva svoj milozvuk noći. Da spoznate bol prevelike nežnosti. Da vas rani sopsvtveno poimanje ljubavi; I da krvarite drage volje i radosno. Da se probudite u praskozorje sa srcem krilatim i uputite zahvalnicu za još jedan dan ljubavi; Da otpočnete u poslepodnevnom času i razmišljate o ljubavnom zanosu; Da se s večeri vratite kući sa zahvalnošću, A potom da usnite s molitvom za voljenog u srcu i pesmom slavljeničkom na usnama?“
Halil Đubran

Ne idealiziram ljubav jer idealizirao bi je da joj pridajem svojstva kakva nema, a ona zaista i jeste ono sto je najljepse i najbolje u nama. Lijepo pisati i govoriti o ljubavi ne znaci ceznuti, kao sto i suprotno pisanje ne znaci neispunjenost njom... Svakom ona svoje sjeme ostavi, a da li ce izrasti u prekrasan mirisni cvijet, ili uvehnuti ovisi o nama samima...I nije bitno da li je retorila kojom se kazuje o njoj lijepa ili ruzna, ona se osjeca i zivi... Ljubav je plemenita i uzvisena, casna i nesebicna samo onoliko i upravo onoliko, koliko smo spremni nesebicno je davati i zivjeti i tek kada budemo tako zivjeli i tako voljeli i na taj nacin spoznali sebe, ali i voljenu ili voljenog, onda se mozemo nadati svakoj sreci i ljubavi, jer tek tada je mozemo prepoznati, u svoj njenoj punoci i ljepoti osjetiti, cijeniti je, cuvati i zauvijek je zadrzati u svom srcu i dusi. Uvijek se moze voljeti, uvijek moze biti ljepse, svilenije, njeznije, strastvenije, romanticnije, odanije, vjernije, uvijek moze biti suptilnije, senzibilnije, dublje i mastovitije, uvijek se iznova u ljubavi ostaje bez daha, i bez glasa i bez vida, jer volis, jer sanjas, jer ljubis, jer te ljubav pod ruku kao malo dijete vodi nekoj bliskoj dusi, srcu, koje je poput tvoga, koje sniva iste ili slicne snove, u susret onoj nekada davno u putu izgubljenoj svojoj polovici, svojoj cjelini, znajuci da ste oboje u traganju jedno za drugim opijeni ljubavnim vinom, opijeni plesom usana i milovanja, opijeni jedinstvenim mirisima vasih dusa nekada davno u stvaranju udahnutim, a nikada izbledjelim, sve blize i blize mjestu sureta, trenutku kada i nebo i zemlja i kosmos pjevaju u vatrometu radosti odu ljubavi susretu sa vjecnoscu, vaše dvije od iskona rastavljenje i zauvijek u ljubavi spojene duše...

Znam da oni zbog kojih sam i postavio ovu temu istu i citaju i da ce im vase i moje misli pretocene u rijeci pomoci na njihovoj zivotnoj raskrsnici srca u kojoj su se nasli...Ovaj dugi post su moje misli upucene njima i sve ono sto sam im zelio reci u trenucima dok sam slusao ono sto promisljaju i osjecaju...
Zahvaljujem svima na vremenu i rijecima koje su odvojili za svoje komentare, za sva Vasa misljenja i promisljena...bilo mi je zadovoljstvo s Vama biti korisnik ovog foruma...

hvala tebi na prelijepim postovima

EllaD wrote:otkrio sam da sam ukradeno dijete bogatog plamica?...

otkud znaš

Postao/la fantom slobode dana 25/03/2008 19:29

Ljubav je slijepa A teme nicu i vrte se u krug.

i vazda ih vrte isti ljudi....
prosto nevjerovatno, jelda?

ljudi - neki - get a life!
or a job

Dajdo wrote:

Postao/la fantom slobode dana 25/03/2008 19:29

Ljubav je slijepa A teme nicu i vrte se u krug.

i vazda ih vrte isti ljudi....
prosto nevjerovatno, jelda?

ljudi - neki - get a life!
or a job

Mozda grijesim ali forum i sluzi za to da se razgovara o temama koje te interesuju / ponukaju da nesto napises. To sto se vrte isti ljudi meni uopste ne smeta. O kojim temama ljudi ovdje razgovaraju je stvar ukusa. A ukusi su razliciti. Sve je stvar slobodnog izbora pa ko voli neka izvoli. Komentari vrste 'ljudi get a life or a job' su stvarno suvisni.

Dajdo wrote:

Postao/la fantom slobode dana 25/03/2008 19:29

Ljubav je slijepa A teme nicu i vrte se u krug.

i vazda ih vrte isti ljudi....
prosto nevjerovatno, jelda?

ljudi - neki - get a life!
or a job

Dobra opaska Prosto neverovatno I rjesenja su tu, naravno
Svejedno, da li je politika ili ljubav i sex, melodija se ne mijenja, a ritam je fantastican.
Slatki su skroz
A veza komentara sa licnom realnoscu je diskutabilna. Sto ti je ljubav....