ccc. nema hajra od vas. ne citati postove nego nasumice odgovarate.
read:
Pokret za Bošnjačku samostalnost i Ilirski pokret
Kad smo već kod Ilira i Ilirskog pokreta, primijetio sam jednu interesantnu podudarnost.
"Husein-beg Gradaščević je bio zakleti neprijatelj sultanovih reformi koje je 1830. godine kanio provesti u Bosni. U Sarajevu 12. septembra 1831. godine Husein-beg Gradaščević je izabran za bosanskog vezira s naslovom paše."
Zvali su ga "Zmajem od Bosne", "Vitezom od Bosne", a on se je u kratkom periodu vladanja potpisivao kao "gospodar Bosne" čekajući obećani Sultanov ferman koji će Bosni dati samostalnost kao Kneževini, a njemu nasljednu kneževsku titulu. Sultan je poslao Nizam - modernizovanu stajaću vojsku po ugledu na evropsku. 4. juna 1832. godine Husein-kapetanova vojska je konačno poražena od Nizama na Stupu. 16. juna 1832. ovaj je posljednji Bosanski vitez, "samuraj", kao ga neki nazivaju, prešao Savu i prebjegao u Slavoniju.
Vrlo je vjerovatno da je inspirisao Hrvatske romantičare svojom borbom za nezavisnost Bosne jer:
"Početkom prosinca 1832. u Hrvatskoj se stvara pokret pod simboličnim ilirskim imenom. Narodni preporod pokrenuli su mlađi obrazovani ljudi koji su težili nacionalnom osvješćenju svih južnih Slavena u Monarhiji. Glavni oblik djelovanja bila je književnost. Takva podloga Ilirskog pokreta, s naglašenom željom za okupljanjem južnoslavenskih naroda u jednu kulturnu cjelinu, naišla je na pozitivan odjek u većini naših najbližih susjeda...
Ilirske su ideje zbog svoje široke zamisli veoma brzo došle pod udar prougarski nastrojenoga plemstva. Godine 1843. zabranjena je uporaba ilirskog imena, (i grba polumjeseca i zvijezde na crvenoj podloz), a borbe u zajedničkom Saboru i skupštinama toliko su se rasplamsale da su prouzročile prave okršaje na gradskim ulicama." (
http://vijesti.hrt.hr/arhiv/99/12/01/NDD.html)
Ako je vjerovati da je Fojnički grbovnik nastao krajem 17. vijeka onda se izbor Ilirskog grba i imena čitavog pokreta u Hrvatskoj iz kojeg kasnije nastaje Jugoslovenska ideja 19. vijeka, da slijediti do svog izvora u Bosni i romantičarske percepcije herojske borbe jednog bosanskog viteza, "Zmaja od Bosne", za nezavisnost Bosne.
Ako tome dodamo i Zmajeve uzaludne pozive Knjazu Milošu Obrenoviću da se i on podigne protiv Sultana, da mu se pridruži u borbi, kao i činjenicu da je Zmaju i Njegoš u pismima poručivao da ne ide protiv moderniziranog turskog Nizama jer je to čisto samoubistvo, istovremeno tražeći pomoć u municiji od Zmaja, može se zaključiti da je Zmajev pokret jako odjeknuo na Zapadnom Balkanu i da su mnogi u regionu očekivali mnogo od njegovog pokreta i Bošnjačke pobune. Može se pretpostaviti da su smatrali mladog i hrabrog viteza Gradaščevića svojevrsnim regionalnim liderom u borbi slavenskih (po rasi), ili "Ilirskih" (po regiji) naroda za nacionalno oslobođenje od Osmanlija, a poslije i Habzburgovaca.
Tim više što sam Štrosmajer, zagovornik Jugoslovenske ideje, svjedoči da je kao dijete gledao Zmaja od Bosne u izgnanstvu u Osijeku kako se takmiči u bacanju buzdovana sa svojom pratnjom može se zaključiti ili barem pretpostaviti da je Zmaj u to vrijeme, za Slavonce, tj. Hrvate u Habsburgškom carstvu mogao biti u najmanju ruku neka vrsta Če Gevare tog doba, viteza prema kojem su gajili simpatije, vidjeli kao uzor, i kojeg su željno i sami priželjkivali u svom narodu, kao neku preteču Italijanskog Garibaldija. Zasigurno je bio romantičarska figura jer je do svoje tridesete godine uspio potući Velikog Vezira i Tursku vojsku na Kosovu. Takva ličnost nije mogla proći nezapaženo i izmaći romantičarski raspoloženim pjesnicima i piscima koji su sanjali i sami o nacionalnom oslobođenju i samostalnosti.
Možda su Hrvatski Ilirci uzeli simbol polumjeseca i zvijezde na crvenoj podlozi kako bi podržali ovog Bosanskog Viteza, kao znak solidarnosti s njegovim pokretom, s prirodom njegovog pokreta, sa Bosnom. To treba istražiti uzimajući rani devetnaesti vijek kao kontekst, a ne nacionalizme poznog dvadesetog vijeka. Ovo je teza na kojoj bi vrijedilo poraditi.
Ovdje dalje imam neke zanimljive citate vrijedne čitanja:
Tekst iz jedne novije heraldičke knjige (Marijan Grakalić:'Hrvatski grb', Nakladni Zavod Matice Hrvatske 1990.):
"O najstarijem grbu iz Slavonije zna se malo Još se ne zna kako je izgledao na štitu jer su nam poznati samo njegovi heraldički elementi: polumjesec iznad kojega je šestokraka zvijezda. Ove prastare simbole obilato korištene još u pred-heraldičko doba, nalazimo prisutne kod mnogih naroda, a čini se da je među prvima u našoj literaturi na njih kao na grbovne oznake upozorio Vjekoslav Babukić (1812.-1875.) U časopisu Danicza Ilirska, pod rubrikom "Različitosti" Babukić navodi: "U jednoj njemačkoj knjizi pod naslovom 'Angenehme Beschaftigingen in der Einsamkeit, zweiter Teil, Leibzig, bei Carl Scheidern, 1786. Seite 114, stoji jedan vrlo zanimljivi članak: "Turski carevi nemaju nikakvoga gerba. Polumesec je više znak deržave i naroda nego li Sultana. Ovaj gerb biaše jur vu vreme starega Štambola (Bizanta), za uspomenu, da je ovaj Varoš pokroviteljstvom i zaštitom mesečine, od pobede Filipa, otca Aleksandruševog (Aleksandrovog) koi ga noćju napasti hotiaše, sredno oslobodio."
Kačić piše u knjizi 2. str.11: "Bosanska arma jest jedan štit i pol meseca i jedna zvezda. U Primorju na mnogim starim grobnicama nahodi se rečena arma: sva je prilika, da su takve grobnice načinjene od bosanskih uskokah, za uspomenu od svoga došastja i gospodstva."
Babukić zatim navodi : "Od najstarijiuh vremenah, mnogo prie došastja Turakah vu Europu, nalazi se to znamenje malo ne na svakom gerbu plemićah ugarsko-ilirskih. Kako je gerb nastao nezna se; jer u duboku pada starinu. Mogutje je da je z pesničkog duha našeg naroda još se vu staro doba porodio; jerbo narodna jedna pesma, akoprem novieg vremena, k toj nas misli vodi, koja glasi: "Mesec kaza zviezdu danicu...""
Iz knjige Ante Škobalj: "Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu" 1970:
"Znak polumjeseca nosio se kao nakit - amajlija i kao takovog ga nalazimo u grobovima iz antičkog razdoblja na području Bosne...
...Hrvati su dolaskom u ove krajeve zatekli u njima ovaj kult i poprimili ga.
... Iz svega ovoga proizlazi da slika polumjeseca na bosanskim stećcima nije bila puki ukras, već simbol prastarog vjerovanja."
("Insignia veteri Illirici imperii' ili jednostavno 'Ilirski grb' (polumjesec i danica) je u 19 vijeku nacionalnog romanticizma bio korišten od strane Ilirskog pokreta, čak i zabranjen od strane Habzburgovaca.)
Na Wikipediji po prvi put vidim zastavu, barjak Srpskog ustanka 1975-1978. Predstavljen je sa polumjesecom i šestokrakom zvijezdom, na bijeloj, gornjoj polovini crveno bijele podloge. Nisam nikada do sada vidio ovaj barjak. Ne znam koji je njegov historijski izvor. Možda se radi o falsifikatu.
Poznato mi je da je Sulejman Veličanstveni koristio šestokraku sa polumjesecom kako bi istakao svoju simboličnu vezu sa Solomonom (Sulejman), uz to što je, po nekim izvorima, tvrdio da je po majčinoj strani i u krvnoj vezi sa njim.
Ilirci su imali crvene kape sa kićankom, a na njihovom gornjem dijelu, je bio polumjesec i zvijezda. Evo i Ilirske "surke" koju sam pronašao u jednoj knjizi i fotografisao prije nekoliko godina.
http://niksic.blogger.ba/arhiva/?start=60
Opet ti dajem primjer,švajcarci su švajcarci,pa sve drugo po redu. Znači,bitan je redoslijed: svi mi bi trebal biti Bosnaci i Hercegovci,pa tek onda konfesionalna pripadnost.Logično,zar ne?
:dance:signature ili ti je sa licne karte
