#176 Re: POPIS ........???
Posted: 09/08/2011 12:37
Ne bi! Imali bi tada sve narode ravnopravne ( i Kineze, i Slovence, i Crnogorce, i Mađare, i....)! Imali bi prvo: Ljude i u svemu ravnopravne i jednako "zaštićene" i jednako "ugrožene", a zatim sve ostalo!Bosanska Krajina wrote:Onda bi morali imati cetiri ravnopravna naroda.
Ne želim u BiH ni jedan etnos ravnopravnijim, ni "zaštićenijim" ni na jednom jedinom pedlju BiH.
Opredjeljujem se za ovakvu religiju: http://www.blog.hr/print/id/1622965421/ ... vjeku.html
Bosancima je Bosna i otac i mati i život i religija!
Pismo indijanskog poglavice bijelom čovjeku:
Kako možete kupiti ili prodati nebo ili toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti?
Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su u pamćenju i iskustvu naroda. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer ona je majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek – svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nas sačuvati tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju, ali to nije lako. Jer zemlja je sveta za nas.
Ta sjajna voda što teće rijekama i brzacima nije samo voda već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanje mog naroda. Žubor vode glas je oca moga oca.
Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti vašu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu bi dali svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove svojih otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit požderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova proljeće ili drhtaj krilca kukaca. Ali možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može ćuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovima.
Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah- životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek izgleda kao da ne opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. Ako vam prodamo našu zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar to je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmatrati ponudu. Ako odlučimo i prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neku drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi.
Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se desilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate učiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako će oni poštovati zemlju, recite svojoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što mi učimo našu da je zemlja naša majka. Što god snađe Zemlju snaći će i sinove Zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na sebe samoga.
To mi znamo: Zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada Zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja objedinjuje obitelj. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njim kao prijatelj s prijatelje, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednoga dana otkriti – naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je bog čovjeka i njegova samilost je jednaka za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga. Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njenog Stvoritelja. Bijelci također trebaju prolaz; možda brže nego sva moja plemena. Zaprljajte vaš krevet jedne noći i ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji pripitomljeni, tajni kutovi šume teški su zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanj