Forum Klix.ba

BloodOverdrive wrote:..za nekih 5 godina tog nekog vježbanja i sviranja smatram da zadovoljavam barem svoje potrebe i potrebe benda,ali budimo pošteni i iskreni prema ljudima koji ulože skoro cijeli život u muziku tojes tehniku i virtuoznost te koristimo ustaljeni izraz preseravanje izdrkavanje bez jakih argumenata,paganinija u svoje vrijeme niko nije zvao izdrkavatorom možda zato što ljudi su nešto i poslušali od njega a ne samo gledali u prste...svakako neću ovim da zasjenim velike gitariste i muzičare poput Gilmura,blekmura,angusa itd .... a što se tiče ukusa,o ukusima da se ne raspravlja umjetnost nikada ne bi dogurala do ovog stepena da se razumijemo .. .

Kada vidis da nisi na tehnickom nivou jednog virtuoza ili ako ti je takva vrsta glazbe "previse", kazes da se radi o preseravanju. Ne ozbiljno, ima sigurno virtuoza koji radije izvode show umjesto da pruze kvalitetnu i kompleksnu glazbu, ali cak i oni glazbu shvataju veoma ozbiljno. To je visi stupanj razumijenja glazbe kao izraza. I "jednostavnije" pjesme spadaju pod kategoriju umjetnosti. I ja gotivim Pink Floyd, The Doors-e i sta ja znam vec, ali oni nisu neki poseban izazov za muzicara. Cim netko glazbu pocne dozivljavati kao nesto vise od sredstva za opustanje ili dernecenje, bude prozvan za preseravanje. Nije moguce da su se Bach, Mozart, Schubert, Django Reinhardt, John Coltrane, Art Tatum i mnogi drugi samo preseravali.

Petrucci - comfortably numb solo.

http://www.youtube.com/watch?v=EtAnOuxp ... re=related

tatoo wrote:Petrucci - comfortably numb solo.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=EtAnOuxp ... re=related[/youtube]

1:30 - 1:55 je plastičan primjer kako 20 sekundi može upropastiti apsolutnu genijalštinu! Opet, moje skromno mišljenje.

Jazz_Junkie wrote: Kada vidis da nisi na tehnickom nivou jednog virtuoza ili ako ti je takva vrsta glazbe "previse", kazes da se radi o preseravanju. Ne ozbiljno, ima sigurno virtuoza koji radije izvode show umjesto da pruze kvalitetnu i kompleksnu glazbu, ali cak i oni glazbu shvataju veoma ozbiljno. To je visi stupanj razumijenja glazbe kao izraza. I "jednostavnije" pjesme spadaju pod kategoriju umjetnosti. I ja gotivim Pink Floyd, The Doors-e i sta ja znam vec, ali oni nisu neki poseban izazov za muzicara. Cim netko glazbu pocne dozivljavati kao nesto vise od sredstva za opustanje ili dernecenje, bude prozvan za preseravanje. Nije moguce da su se Bach, Mozart, Schubert, Django Reinhardt, John Coltrane, Art Tatum i mnogi drugi samo preseravali.

ko je večeras bio na Murisu i Hot-u vidio je šta je najbolje prošlo

Parisienne Walkaways, Comfortambly Numb, Time i Sultans Of Swing.

Nasuprot Satriania, Mojih Ora i sl.

"Manje je više."

I nije o tome stvar može li neko nešto ili ne, sješćemo, jammat ćemo jednom pa ćemo vidjeti ko šta može i zna.

Pitanje je šta bi ko radije gledao/slušao.

Gitara nije puška da se gleda kvantitativna učinkovitost. U savremenoj muzici, gitara je jedan od instrumenata u bendu. Gitar heroji su bili i ostali u 80-im godinama...

tatoo wrote:
Daysleeper, postujem tvoje misljenje no ima vise "istina" . . .

Basswood kvalitetan nije jeftin. Ima jeftinog i aldera i svega ostalog. Ima svoje pluseve i minuse, kao i alder i swamp ash i slicno. Zvuk je razlog zasto bi jedan vrhunski gitarista imao ili nemao gitaru od ovog ili onog drveta. Svako drvo ima drugacije tonalne karakteristike, mada postoje neki luthiers koji kazu da drvo ne igra ulogu u tonu. Jedan od njih je Ron Kirn, covjek koji radi famtasticne vintage kpije fendera, mnogi kazu u ravni sa Fender CS sa boljim cijenama. Joe svira na basswoodu, u sto sam se licno imao prilike uvjeriti nedavno.

Takodjer, John Suhr, navodi basswood na svojoj stranici u kombinaciji sa maple ili mahagonij cap kao vrhunsku kombinaciju. Probaj jednog basswood Shura, mislim da ces promijeniti misljenje. I sigurno nije jeftina gitara. Niti je Ibby JS ili PG jeftina gitara.

Imao sam srecu/luksuz da sam mogao kroz duzi period koristiti vecinu gitara na trzistu od Fendera, PRS, Ibaneza,Jacksona pa do Shura, pa pravio od Warmotha i slicnih. Tako da iluzije nisu prisutne i nemam JS Ibaneza iz razloga sto mi vrat koji je slican po shapeu Stratu a i radius ne pase. Music Man ima modele za bruku para koji su od basswooda.


Ne postoji najboolje drvo. Postoje ukusi. Uzmi vratove/fretboards, koji se prave od jako puno vrsta drveta . . . maple, mahagonij, goncalo alves, koa, padouk, walnut, ebony . . . neko je mekse, neko je tvrdje, jedno ima bright sound drugo je kontra. Koje je najbolje je stvar licnog ukusa. Nema potrebe biti iskljuciv. Kad dobijem vrat kooji sam narucio od goncalo alves/pau ferro drveta rado cu postirati slike i podijeliti iskustva.

No slozili se ili ne, jako dobra tema.

Ed Roman . . . puno se toga cuje o njemu

Prijatelju sve stoji što si rekao ali je Ibanez i dalje shit. Isto kao Reebook tene. Ja sam ih kupio jer sam svojevremeno vidio nekog iz NBA da ih nosi, ali raspale su mi se nakon pola godine. Adidas nisu.
Jednostavno Adidas je to.

Ibanez nije gitara koja će trajati i kojoj će rasti cijena vremenom kao što je to stvar sa Gibsonom i Fenderom.

U pitanju je komercijalno bazirana firma na endorserima atraktivne poze i izgleda i početnicima koji će kupiti Ibaneza gledajući iste. U reali ta gitara ne pruža ništa. Pa makar imala tanak vrat i sl.

Suhr, Music Man i sl, zanimljive gitare, jako skupe, opet endorsirane od strane raznoraznih faca, ali previsoke cijene što govori da nisu toliko komercijalizirane, i da zvuče i imaju dobar feeling. Isto tako imaju maple cap, ili birdseye maple vrat, neck thru, i sl. Nisu ibanezčići oblika kao kod Vaia a ustvari vesla.

Dokazano je rokenrol istorijom i raznim facama koji su masteri dobrog tona u odnosu na sviranje da je najbolje drvo mahagoni, javor i rosewood. Ta tri drveta su temelj rokenrola. Sve ovo ostalo su progresive koje tek treba da potraju 50 godina.

Zaista o ukusima nema svrhe raspravljati.
Nego, da vidim kakvo je vase misljenje sto se tice decka na slici?
Prije dok sam pratio rad CoB-a odusevio me Alexi Laiho na svojim solo dionicama. Nisam se mogao oteti osjecaju da je Malmsteen dosta uticao na njega, mada je on to prilikom jednog intervjua demantovao.

Da se "malo" prikljucim...

Mislim da ova prica u par prijasnjih postova nije pitanje ukusa. Ili je bar ne bih tek tako jednostavno svodio samo na to, u crno bijeloj varijanti. Jer mnogo je kompleksnije sve to. Ima tu dosta jaza u generacijama itd...
Jako su interesantne neke cinjenice, recimo to da vecini mladih gitarista koje odusevljava npr. Vai, i kao lik a i sa nacinom svirke, Hendix kada ga cuju, zvuci loše i zastarjelo, a vjerovatno i neinspirativno, neprimamljivo...sve kontra od toga kako je on upravo dojmio danasnje njihove heroje ala Satrianija itd...namece se prvi odgovor "stvar tehnike i kvalitet tadasnjeg snimka" ali ja mislim da tu ima više. Kao prvo, uz duzni mu respekt uvijek, iz danasnje perspektive - nema ni smisla da on u 21 vijeku zvuci "da se prepadnes". Mislim cak da se danas rodi i kada bi cuo svakojake manijake, da bi odustao od sviranja totalno...Ali s druge strane uvijek ostaje cinjenica "u to vrijeme...šta je to bilo, koliko je to tek bilo naprednije nego li 90% danasnje svirke". I to fakat stoji. I to se mora postovati u najmanju ruku.
Znam da vam nisam otkrio nikakvu pamet sa ovim zakljuckom ali cisto uvoda radi...da se razumijemo
E sad konkretno na stvar brzina vs "u 3 tona". Odnosno stara rock skola vs nova/progresiva.
Poprilicno sam uvjeren da je najveca caka zapravo u samim pjesmama. A ne to koliko po minuti nota odsvira Knopfler a koliko Gilbert, te sta neko od nas kao krajnji slusatelj vise preferira da slusa u slobodno vrijeme. Samo sto to "u samim pjesmama" se da i treba rastaviti na tovar faktora...
Sâm Knopfler je rekao nesto tipa (jer ne znam citat doslovice): "Pjesma je glavna, ona je bit, i ako je pjesma takva da trazi "rafal nota" - svirajte rafalno". Dakle nisu takvi profili gitarista iskljucivo protiv brze svirke, ali su se nekako razvili u periodu kada su se prosto pravile drugacije (da ne kazem sada odma, i vjerovatno bolje) pjesme.
I ovo cete se morati sloziti: Evo neko je okacio Petruccijev solo sa Comfortably Numb (ni meni iskreno nije to to ali nema veze sa ovim sada o cemu pisem) ali je stvar u tome da ga generalno moze odsvirati. Kako tako. Moramo biti iskreni i priznati: da se Dave Gilmour pridruzi DreamTheateru - doslovice ne bi fizicki bio u stanju pa bar 80% solaza odsvirati uopšte (i ovo nema veze sa njegovim godinama odmah da se razumijemo) a i to mislim na nacin da ta svirka bude zaista u DT fazonu naravno, a ne da svira na svoj pa plus "ala" DTlike (kako bi vjerovatno jedino i mogao). Dok Petrucci, ruku na srce, ipak sasvim pristojno svira i u svom, a i "ala" Floyd maniru.
A tek je sad glavno pitanje: kako, koliko i zašto su same pjesme ta 2 benda razlicite?
Vjerovatno obicni rezultat jako slozene evolucije, cak se moze reci da su ti bendovi donekle i imali srecu u smislu da se tada pojave. Uzmite samo uspjeh Brothers In Arms albuma od Straitsa (Prvi MTV UK emitovani video spot je bio Money For Nothing, to je prvi digitalno sniman album, te prvi muzicki CD prodan u milion primjeraka - ovo nisam sve siguran da je 100% tacno tako, ali je u 5 deka). Naravno album sam od sebe jest remek djelo pa je to samo dodatni faktor, ali sve ovo navedeno je zaista fantastican promo marketinski boost bio svidjelo se to nama ili ne i dosao je u pravo vrijeme, i Knopfler je to nemalo puta rekao...isto tako Floyd-The Wall, Metallica-Black te mnogi drugi...
I sam sam se naslusao lopatom i Theatera i Metallice, ali i ovih starijih, i mada ne volim da kažem "jedne pjesme su univerzalno gledano bolje od drugih" ali...kada bih morao, rekao bih to pa kud puklo.
Tako da da: mislim da je kljuc sto su se ranije pravile bolje pjesme, i sve drugo iz toga proizilazi
Ono sto je sigurno, vecina novih, nikad nece biti veliki hitovi kao stare, a vjerovatno niti tako dugo pamcene, ma kako to tesko palo nekom fanu koji je sada u fazi progressive rocka only.
A to opet ne znaci da ti stariji bendovi sviraju tehnicki i u pola dobro kao novi, naprotiv, nerijetko tu ima čak i doza amaterizma tako da i to odmah da budemo nacisto, ali...opet, možda su prosto pravili bolje pjesme?
I sada ce neko upitati "a sta zapravo znaci bolja pjesma?" - i mada to neko drugi moze okrenuti opet na nikad zaokruzenu pricu o ukusu, raspolozenju, situaciji itd itd...ja ipak vjerujem da prosto, znaš kada je čujes Pogodi te. Pjesma na kojoj se mladi bend moze nauciti dobro svirati, slušati, prepoznati odnose u bendu, a ne da ih glava boli i da ih ista demoralise i odbija kao da je matematika. Ili pjesma uz koju je stari zaprosio staru (ma kako pederski zvucalo), svejedno...sami izaberite.
Iskreno, u zadnje vrijeme svako malo mozete procitati komentar na neciju svirku (bilo bend ili solo gitarist) - "demoralisao/ste me si me totalno, ne zelim da ucim svirati vise, nemam volje".
Kada su Gilmore ili Knopfler / Floyd i Straisti, ili Hendrix dobili takav komentar!? Nikad! (ne morate dzabe googlati vec sam to uradio za vas) . Čak naprotiv.
Prvi put kad sam cuo Knopflera, pozelio sam i sam da zasviram. To nije slucaj ni sa cim vezano za DreamTheater recimo...njih sam slusao iz skroz drugacijih emocija, i sa drugim dozivljajem. I da, i te kako demoralisuce pride kada je svirka u pitanju. Poenta je...to je sve muzika, zar se trebam osjecati tako kad nekoga slusam? Ja nisam bas siguran.
A onda ce neko reci "ali mene pogađaju samo brze, a spore su mi crnjaci" ili još gore "pogađaju me kafanski crnjaci " - mislim da to nema onda vise veze sa muzikom vec sa kompleksima, trendovima, a i neistine prema samom sebi, straha od otvaranja itd itd...ali sam 100% siguran da ako se moramo hvatati i pogane statistike tipa: pogađaju li stare ili nove stvari nekog neutralnog slusaoca koji nikad ni jedne nije cuo - znam koje ce pobjediti. Zato su i danas to sto jesu na kraju krajeva - legendarne.
Isto kao što se zna kakav dobar burek mora da bude, ne mogu ja sada reci "de ti meni njega loše pečenog sa predebelom jufkom, i sa skoro ni malo mesa, jer to je moj ukus". Mislim mogu reci teoretski, takav mozda i neko voli ali to je 1 na 10.000 ljudi, to prosto nije mjerodavno.
Isto tako dobra rock pjesma...OK elektronska muzka npr. da bi imala svoje mjesto gdje je namjenjena, mora imati razlike spram rocka, od nacina snimanja i komponovanja, da "pršti" od sintetike pa dalje, i neko može reci "to mi vise pase od rocka za tu i tu namjenu" pa čak i vezati za ukus...ali ja ovdje govorim konkretno o rock pjesmama. Očito je trebalo proci albuma i albuma pa da skontamo da mu recimo prefix "Pregressive" bas i ne godi. Nije se dzaba ubrzo i izdvojio kao zaseban zanr...tj. Progressive Rock, je rijetko dobar rock, kao što je i divljačka svirka rijetko dobra rock svirka, sto je jednako: danas slabo koji novi bend, pravi dobre rock stvari uopšte

Što se tiče gitara i izrade, samim tim su mi draže ove starije

Eto tako, cisto neke misli uz jutarnju kafu...

Vozdra raja...

necete vise morati da svirate na dupljacima i kopijama fendera, gibsona itd itd.

VRLO BRZO planiram otvoriti salon muzikalija u SA u kojem ce se prodavati iskljucivo originali gitara, klavijatura, bubnjeva, pojacala, efekt-pedala, bass-ova itd itd. U principu sve sto jedan moderni muzicar treba. I ono sto ne budem imao moci cu naruciti sa 72-satnom ispurukom.

O tome vise USKORO!!!!

----------------------------------------------

Sto se mene tice, zavrslio sam muzicku u klasi Ivana Kalcine, jednu godinu studirao sa legendom Miletom Praljkom.

Trenutno se bavim sasvim necim drugim ali s vremena na vrijeme (ako je cijena dobra) radim i tezge.

Iz mojeg arsenala pomenucu:

2005 Fender Strat Diamond 60th Anniversary Edition Custom Shop sa DiMarzio magnetima (Made In USA naravno)

2006 Martin Accoustic-Electric RS16GTE-custom shop (skupljao sam za ovu gitaru 2 godine) kostala je $7300 sa porezom (Gitara je boli glava) - sa ugradjenim Fishman Aura pre-amp pojacalom i onboard tunerom/modelerom

1962 Cordoba C-1 Nylon Acoustic Electric (zvuk boli glava kako prikljucena tako i ne prikljucena ) - ovu koristim 'za derneka'

Vecinom za svirke koristim svoje pojacalo Mesa Boogie, par nekih 'papi' ili ako ne pape onda Digitech GNX4 ili Line6 Pod XT Pro.

To je to... ima tu jos stvari koje bih ja volio dodati al' mi ne da zena , kaze previse prostora zauzima.

Sto se tice ove radnje javim vam (cekam neke pare od banke pa da mogu poceti traziti prostor - a ako me banka ne odobri onda nista od toga )

Tema je super, svaka cast

Toliko za sada

PEACE!

DYD666 wrote:Da se "malo" prikljucim...

Mislim da ova prica u par prijasnjih postova nije pitanje ukusa. Ili je bar ne bih tek tako jednostavno svodio samo na to, u crno bijeloj varijanti. Jer mnogo je kompleksnije sve to. Ima tu dosta jaza u generacijama itd...
Jako su interesantne neke cinjenice, recimo to da vecini mladih gitarista koje odusevljava npr. Vai, i kao lik a i sa nacinom svirke, Hendix kada ga cuju, zvuci loše i zastarjelo, a vjerovatno i neinspirativno, neprimamljivo...sve kontra od toga kako je on upravo dojmio danasnje njihove heroje ala Satrianija itd...namece se prvi odgovor "stvar tehnike i kvalitet tadasnjeg snimka" ali ja mislim da tu ima više. Kao prvo, uz duzni mu respekt uvijek, iz danasnje perspektive - nema ni smisla da on u 21 vijeku zvuci "da se prepadnes". Mislim cak da se danas rodi i kada bi cuo svakojake manijake, da bi odustao od sviranja totalno...Ali s druge strane uvijek ostaje cinjenica "u to vrijeme...šta je to bilo, koliko je to tek bilo naprednije nego li 90% danasnje svirke". I to fakat stoji. I to se mora postovati u najmanju ruku.
Znam da vam nisam otkrio nikakvu pamet sa ovim zakljuckom ali cisto uvoda radi...da se razumijemo
E sad konkretno na stvar brzina vs "u 3 tona". Odnosno stara rock skola vs nova/progresiva.
Poprilicno sam uvjeren da je najveca caka zapravo u samim pjesmama. A ne to koliko po minuti nota odsvira Knopfler a koliko Gilbert, te sta neko od nas kao krajnji slusatelj vise preferira da slusa u slobodno vrijeme. Samo sto to "u samim pjesmama" se da i treba rastaviti na tovar faktora...
Sâm Knopfler je rekao nesto tipa (jer ne znam citat doslovice): "Pjesma je glavna, ona je bit, i ako je pjesma takva da trazi "rafal nota" - svirajte rafalno". Dakle nisu takvi profili gitarista iskljucivo protiv brze svirke, ali su se nekako razvili u periodu kada su se prosto pravile drugacije (da ne kazem sada odma, i vjerovatno bolje) pjesme.
I ovo cete se morati sloziti: Evo neko je okacio Petruccijev solo sa Comfortably Numb (ni meni iskreno nije to to ali nema veze sa ovim sada o cemu pisem) ali je stvar u tome da ga generalno moze odsvirati. Kako tako. Moramo biti iskreni i priznati: da se Dave Gilmour pridruzi DreamTheateru - doslovice ne bi fizicki bio u stanju pa bar 80% solaza odsvirati uopšte (i ovo nema veze sa njegovim godinama odmah da se razumijemo) a i to mislim na nacin da ta svirka bude zaista u DT fazonu naravno, a ne da svira na svoj pa plus "ala" DTlike (kako bi vjerovatno jedino i mogao). Dok Petrucci, ruku na srce, ipak sasvim pristojno svira i u svom, a i "ala" Floyd maniru.
A tek je sad glavno pitanje: kako, koliko i zašto su same pjesme ta 2 benda razlicite?
Vjerovatno obicni rezultat jako slozene evolucije, cak se moze reci da su ti bendovi donekle i imali srecu u smislu da se tada pojave. Uzmite samo uspjeh Brothers In Arms albuma od Straitsa (Prvi MTV UK emitovani video spot je bio Money For Nothing, to je prvi digitalno sniman album, te prvi muzicki CD prodan u milion primjeraka - ovo nisam sve siguran da je 100% tacno tako, ali je u 5 deka). Naravno album sam od sebe jest remek djelo pa je to samo dodatni faktor, ali sve ovo navedeno je zaista fantastican promo marketinski boost bio svidjelo se to nama ili ne i dosao je u pravo vrijeme, i Knopfler je to nemalo puta rekao...isto tako Floyd-The Wall, Metallica-Black te mnogi drugi...
I sam sam se naslusao lopatom i Theatera i Metallice, ali i ovih starijih, i mada ne volim da kažem "jedne pjesme su univerzalno gledano bolje od drugih" ali...kada bih morao, rekao bih to pa kud puklo.
Tako da da: mislim da je kljuc sto su se ranije pravile bolje pjesme, i sve drugo iz toga proizilazi
Ono sto je sigurno, vecina novih, nikad nece biti veliki hitovi kao stare, a vjerovatno niti tako dugo pamcene, ma kako to tesko palo nekom fanu koji je sada u fazi progressive rocka only.
A to opet ne znaci da ti stariji bendovi sviraju tehnicki i u pola dobro kao novi, naprotiv, nerijetko tu ima čak i doza amaterizma tako da i to odmah da budemo nacisto, ali...opet, možda su prosto pravili bolje pjesme?
I sada ce neko upitati "a sta zapravo znaci bolja pjesma?" - i mada to neko drugi moze okrenuti opet na nikad zaokruzenu pricu o ukusu, raspolozenju, situaciji itd itd...ja ipak vjerujem da prosto, znaš kada je čujes Pogodi te. Pjesma na kojoj se mladi bend moze nauciti dobro svirati, slušati, prepoznati odnose u bendu, a ne da ih glava boli i da ih ista demoralise i odbija kao da je matematika. Ili pjesma uz koju je stari zaprosio staru (ma kako pederski zvucalo), svejedno...sami izaberite.
Iskreno, u zadnje vrijeme svako malo mozete procitati komentar na neciju svirku (bilo bend ili solo gitarist) - "demoralisao/ste me si me totalno, ne zelim da ucim svirati vise, nemam volje".
Kada su Gilmore ili Knopfler / Floyd i Straisti, ili Hendrix dobili takav komentar!? Nikad! (ne morate dzabe googlati vec sam to uradio za vas) . Čak naprotiv.
Prvi put kad sam cuo Knopflera, pozelio sam i sam da zasviram. To nije slucaj ni sa cim vezano za DreamTheater recimo...njih sam slusao iz skroz drugacijih emocija, i sa drugim dozivljajem. I da, i te kako demoralisuce pride kada je svirka u pitanju. Poenta je...to je sve muzika, zar se trebam osjecati tako kad nekoga slusam? Ja nisam bas siguran.
A onda ce neko reci "ali mene pogađaju samo brze, a spore su mi crnjaci" ili još gore "pogađaju me kafanski crnjaci " - mislim da to nema onda vise veze sa muzikom vec sa kompleksima, trendovima, a i neistine prema samom sebi, straha od otvaranja itd itd...ali sam 100% siguran da ako se moramo hvatati i pogane statistike tipa: pogađaju li stare ili nove stvari nekog neutralnog slusaoca koji nikad ni jedne nije cuo - znam koje ce pobjediti. Zato su i danas to sto jesu na kraju krajeva - legendarne.
Isto kao što se zna kakav dobar burek mora da bude, ne mogu ja sada reci "de ti meni njega loše pečenog sa predebelom jufkom, i sa skoro ni malo mesa, jer to je moj ukus". Mislim mogu reci teoretski, takav mozda i neko voli ali to je 1 na 10.000 ljudi, to prosto nije mjerodavno.
Isto tako dobra rock pjesma...OK elektronska muzka npr. da bi imala svoje mjesto gdje je namjenjena, mora imati razlike spram rocka, od nacina snimanja i komponovanja, da "pršti" od sintetike pa dalje, i neko može reci "to mi vise pase od rocka za tu i tu namjenu" pa čak i vezati za ukus...ali ja ovdje govorim konkretno o rock pjesmama. Očito je trebalo proci albuma i albuma pa da skontamo da mu recimo prefix "Pregressive" bas i ne godi. Nije se dzaba ubrzo i izdvojio kao zaseban zanr...tj. Progressive Rock, je rijetko dobar rock, kao što je i divljačka svirka rijetko dobra rock svirka, sto je jednako: danas slabo koji novi bend, pravi dobre rock stvari uopšte

Što se tiče gitara i izrade, samim tim su mi draže ove starije

Eto tako, cisto neke misli uz jutarnju kafu...

http://www.youtube.com/watch?v=2T6e_mk0O24

saniiado wrote:Vozdra raja...

necete vise morati da svirate na dupljacima i kopijama fendera, gibsona itd itd.

VRLO BRZO planiram otvoriti salon muzikalija u SA u kojem ce se prodavati iskljucivo originali gitara, klavijatura, bubnjeva, pojacala, efekt-pedala, bass-ova itd itd. U principu sve sto jedan moderni muzicar treba. I ono sto ne budem imao moci cu naruciti sa 72-satnom ispurukom.

O tome vise USKORO!!!!

----------------------------------------------

super bi bilo da imamo kupiti instrumente prve klase samo nemoj da marža bude ogromna pa da im cijena bude smiješno visoka. danas svi imamo i kartice i ebay i pristup thommann.de i ostalim shopovima gdje se mogu nabaviti gitare po cijenama koje su standard u svijetu. nije niko vesla sisao.

puno sreće i pozdrav

DaysleepeR wrote:

Jazz_Junkie wrote: Kada vidis da nisi na tehnickom nivou jednog virtuoza ili ako ti je takva vrsta glazbe "previse", kazes da se radi o preseravanju. Ne ozbiljno, ima sigurno virtuoza koji radije izvode show umjesto da pruze kvalitetnu i kompleksnu glazbu, ali cak i oni glazbu shvataju veoma ozbiljno. To je visi stupanj razumijenja glazbe kao izraza. I "jednostavnije" pjesme spadaju pod kategoriju umjetnosti. I ja gotivim Pink Floyd, The Doors-e i sta ja znam vec, ali oni nisu neki poseban izazov za muzicara. Cim netko glazbu pocne dozivljavati kao nesto vise od sredstva za opustanje ili dernecenje, bude prozvan za preseravanje. Nije moguce da su se Bach, Mozart, Schubert, Django Reinhardt, John Coltrane, Art Tatum i mnogi drugi samo preseravali.

ko je večeras bio na Murisu i Hot-u vidio je šta je najbolje prošlo

Parisienne Walkaways, Comfortambly Numb, Time i Sultans Of Swing.

Nasuprot Satriania, Mojih Ora i sl.

"Manje je više."

I nije o tome stvar može li neko nešto ili ne, sješćemo, jammat ćemo jednom pa ćemo vidjeti ko šta može i zna.

Pitanje je šta bi ko radije gledao/slušao.

Gitara nije puška da se gleda kvantitativna učinkovitost. U savremenoj muzici, gitara je jedan od instrumenata u bendu. Gitar heroji su bili i ostali u 80-im godinama...

Ne mogu se oteti utisku da ti gitariste virtuoze uvijek poistovjecujes sa dugokosim shredderima u koznim pantolama i s otvorenim kosuljama. Ali, drago mi je da si gledao Murisa i Emira. Ti momci su glazbu shvatili ozbiljnije, ali ocigledno nemaju publiku u BiH izuzev ako se sto iskombinuje sa gostima iz susjednih zemalja. Njihovo je da sviraju po Italiji, Njemackoj, Francuskoj itd. Ako su te pjesme koje si spomenuo kod publike najbolje prosle (mozda u Sarajevu), ne znam koji je onda smisao ici na svirku gdje covjek zeli cuti Murisa i Emira.
Zaljubljenik sam u glazbu vec godinama. Dobru glazbu kako sam mislim i ne mogu se sloziti da je "manje vise", iako ima i takvih izuzetaka sto sam vec jednom pisao. I nije cak sve ni u ukusu. Jedna Lady Gaga ne moze nikako zahtijevati ravnopravo umjetnicko mjesto pored nekog od virtuoza, bio on/ona gitarist ili nesto drugo. I ako rock posmatramo u sirim razmjerima, on je umro 1980ih kada si kao gitarist ipak morao znati vise od tri akorda. Ne kazem da su oni mjera svega, jer ce ih jazzeri uvijek pocijepati , ali nakon 1980ih rock nije imao sto vise ponuditi. Dekada kasnije je bila grozna, a o danas da ne govorimo.
Djecurlija danas ponovo otkriva stare majstore iz 1980ih, e sad da li iz strasti ili je u pitanju nekakav retro-trend, ne znam. Nadam se da je prvo u pitanju i mislim da to nije slucajnost. Ti kritikujes Steve Vai-a, te Ibanez asociras prvenstveno s njim. Nije Vai ni meni najdrazi gitarist, ali covjek je snimio dosta kreativnih stvari i njegovo baratanje instrumentom je neupitno. I naravno da je Ibanez komercijalno orijentiran, a kako nece, jer to je firma i firme valjda teze ka profitu. Ali, Ibanez nudi i visok kvalitet. Toliko od mene.

Nisam ja išao na Murisa i Emira ja sam utjecao da se to organizira.

Nisam ja Dark Lord Sauron niti bilo kakav hejter, ja sam čovjek koji ima mišljenje i stav o svemu pa i o onome što volim da čujem kada je gitara u pitanju.

U gitar heroizmu ne vidim smisla posebno za mlade gitariste koji preskaču i blues i rock i sve i od početka vježbaju samo shredding i arpeggia i ostalo te kasnije postanu totalno beskorisni kada je sviranje u bendu u pitanju ili moraju da uče od početka jednostavne stvari kako bi uopšte bili funkcionalni u bilo kojem obliku zajedničkog sviranja.

Hot i Muris su se davno ispekli i oni mogu to raditi, ali furati se na to a preskakati početke smatrajući to zastarjelim i sl. je glupo besmisleno i ne vodi nigdje.

I jazz je super, samo je problem ko će to slušati

Što se tiče ovog zadnjeg, volio bih da nađeš gdje sam ja kritikovao Vai-a. Nisam, samo sam rekao da Ibanez koji on svira nije fabrički model. I Ibanez koji možeš kupiti nije instrument kvaliteta Fendera, Gibsona i ostalih vrhunskih. Dobar je odličan do nekih granica. Kasnije već nije. Može tebi valjati i SX, to je neupitno, ali u realnim okvirima to je loša gitara.

DYD666 wrote:Da se "malo" prikljucim...

Mislim da ova prica u par prijasnjih postova nije pitanje ukusa. Ili je bar ne bih tek tako jednostavno svodio samo na to, u crno bijeloj varijanti. Jer mnogo je kompleksnije sve to. Ima tu dosta jaza u generacijama itd...
Jako su interesantne neke cinjenice, recimo to da vecini mladih gitarista koje odusevljava npr. Vai, i kao lik a i sa nacinom svirke, Hendix kada ga cuju, zvuci loše i zastarjelo, a vjerovatno i neinspirativno, neprimamljivo...sve kontra od toga kako je on upravo dojmio danasnje njihove heroje ala Satrianija itd...namece se prvi odgovor "stvar tehnike i kvalitet tadasnjeg snimka" ali ja mislim da tu ima više. Kao prvo, uz duzni mu respekt uvijek, iz danasnje perspektive - nema ni smisla da on u 21 vijeku zvuci "da se prepadnes". Mislim cak da se danas rodi i kada bi cuo svakojake manijake, da bi odustao od sviranja totalno...Ali s druge strane uvijek ostaje cinjenica "u to vrijeme...šta je to bilo, koliko je to tek bilo naprednije nego li 90% danasnje svirke". I to fakat stoji. I to se mora postovati u najmanju ruku.
Znam da vam nisam otkrio nikakvu pamet sa ovim zakljuckom ali cisto uvoda radi...da se razumijemo
E sad konkretno na stvar brzina vs "u 3 tona". Odnosno stara rock skola vs nova/progresiva.
Poprilicno sam uvjeren da je najveca caka zapravo u samim pjesmama. A ne to koliko po minuti nota odsvira Knopfler a koliko Gilbert, te sta neko od nas kao krajnji slusatelj vise preferira da slusa u slobodno vrijeme. Samo sto to "u samim pjesmama" se da i treba rastaviti na tovar faktora...
Sâm Knopfler je rekao nesto tipa (jer ne znam citat doslovice): "Pjesma je glavna, ona je bit, i ako je pjesma takva da trazi "rafal nota" - svirajte rafalno". Dakle nisu takvi profili gitarista iskljucivo protiv brze svirke, ali su se nekako razvili u periodu kada su se prosto pravile drugacije (da ne kazem sada odma, i vjerovatno bolje) pjesme.
I ovo cete se morati sloziti: Evo neko je okacio Petruccijev solo sa Comfortably Numb (ni meni iskreno nije to to ali nema veze sa ovim sada o cemu pisem) ali je stvar u tome da ga generalno moze odsvirati. Kako tako. Moramo biti iskreni i priznati: da se Dave Gilmour pridruzi DreamTheateru - doslovice ne bi fizicki bio u stanju pa bar 80% solaza odsvirati uopšte (i ovo nema veze sa njegovim godinama odmah da se razumijemo) a i to mislim na nacin da ta svirka bude zaista u DT fazonu naravno, a ne da svira na svoj pa plus "ala" DTlike (kako bi vjerovatno jedino i mogao). Dok Petrucci, ruku na srce, ipak sasvim pristojno svira i u svom, a i "ala" Floyd maniru.
A tek je sad glavno pitanje: kako, koliko i zašto su same pjesme ta 2 benda razlicite?
Vjerovatno obicni rezultat jako slozene evolucije, cak se moze reci da su ti bendovi donekle i imali srecu u smislu da se tada pojave. Uzmite samo uspjeh Brothers In Arms albuma od Straitsa (Prvi MTV UK emitovani video spot je bio Money For Nothing, to je prvi digitalno sniman album, te prvi muzicki CD prodan u milion primjeraka - ovo nisam sve siguran da je 100% tacno tako, ali je u 5 deka). Naravno album sam od sebe jest remek djelo pa je to samo dodatni faktor, ali sve ovo navedeno je zaista fantastican promo marketinski boost bio svidjelo se to nama ili ne i dosao je u pravo vrijeme, i Knopfler je to nemalo puta rekao...isto tako Floyd-The Wall, Metallica-Black te mnogi drugi...
I sam sam se naslusao lopatom i Theatera i Metallice, ali i ovih starijih, i mada ne volim da kažem "jedne pjesme su univerzalno gledano bolje od drugih" ali...kada bih morao, rekao bih to pa kud puklo.
Tako da da: mislim da je kljuc sto su se ranije pravile bolje pjesme, i sve drugo iz toga proizilazi
Ono sto je sigurno, vecina novih, nikad nece biti veliki hitovi kao stare, a vjerovatno niti tako dugo pamcene, ma kako to tesko palo nekom fanu koji je sada u fazi progressive rocka only.
A to opet ne znaci da ti stariji bendovi sviraju tehnicki i u pola dobro kao novi, naprotiv, nerijetko tu ima čak i doza amaterizma tako da i to odmah da budemo nacisto, ali...opet, možda su prosto pravili bolje pjesme?
I sada ce neko upitati "a sta zapravo znaci bolja pjesma?" - i mada to neko drugi moze okrenuti opet na nikad zaokruzenu pricu o ukusu, raspolozenju, situaciji itd itd...ja ipak vjerujem da prosto, znaš kada je čujes Pogodi te. Pjesma na kojoj se mladi bend moze nauciti dobro svirati, slušati, prepoznati odnose u bendu, a ne da ih glava boli i da ih ista demoralise i odbija kao da je matematika. Ili pjesma uz koju je stari zaprosio staru (ma kako pederski zvucalo), svejedno...sami izaberite.
Iskreno, u zadnje vrijeme svako malo mozete procitati komentar na neciju svirku (bilo bend ili solo gitarist) - "demoralisao/ste me si me totalno, ne zelim da ucim svirati vise, nemam volje".
Kada su Gilmore ili Knopfler / Floyd i Straisti, ili Hendrix dobili takav komentar!? Nikad! (ne morate dzabe googlati vec sam to uradio za vas) . Čak naprotiv.
Prvi put kad sam cuo Knopflera, pozelio sam i sam da zasviram. To nije slucaj ni sa cim vezano za DreamTheater recimo...njih sam slusao iz skroz drugacijih emocija, i sa drugim dozivljajem. I da, i te kako demoralisuce pride kada je svirka u pitanju. Poenta je...to je sve muzika, zar se trebam osjecati tako kad nekoga slusam? Ja nisam bas siguran.
A onda ce neko reci "ali mene pogađaju samo brze, a spore su mi crnjaci" ili još gore "pogađaju me kafanski crnjaci " - mislim da to nema onda vise veze sa muzikom vec sa kompleksima, trendovima, a i neistine prema samom sebi, straha od otvaranja itd itd...ali sam 100% siguran da ako se moramo hvatati i pogane statistike tipa: pogađaju li stare ili nove stvari nekog neutralnog slusaoca koji nikad ni jedne nije cuo - znam koje ce pobjediti. Zato su i danas to sto jesu na kraju krajeva - legendarne.
Isto kao što se zna kakav dobar burek mora da bude, ne mogu ja sada reci "de ti meni njega loše pečenog sa predebelom jufkom, i sa skoro ni malo mesa, jer to je moj ukus". Mislim mogu reci teoretski, takav mozda i neko voli ali to je 1 na 10.000 ljudi, to prosto nije mjerodavno.
Isto tako dobra rock pjesma...OK elektronska muzka npr. da bi imala svoje mjesto gdje je namjenjena, mora imati razlike spram rocka, od nacina snimanja i komponovanja, da "pršti" od sintetike pa dalje, i neko može reci "to mi vise pase od rocka za tu i tu namjenu" pa čak i vezati za ukus...ali ja ovdje govorim konkretno o rock pjesmama. Očito je trebalo proci albuma i albuma pa da skontamo da mu recimo prefix "Pregressive" bas i ne godi. Nije se dzaba ubrzo i izdvojio kao zaseban zanr...tj. Progressive Rock, je rijetko dobar rock, kao što je i divljačka svirka rijetko dobra rock svirka, sto je jednako: danas slabo koji novi bend, pravi dobre rock stvari uopšte

Što se tiče gitara i izrade, samim tim su mi draže ove starije

Eto tako, cisto neke misli uz jutarnju kafu...

Ovo se zove objasnjenje nekih stvari

2407 wrote:

DYD666 wrote:Da se "malo" prikljucim...

Mislim da ova prica u par prijasnjih postova nije pitanje ukusa. Ili je bar ne bih tek tako jednostavno svodio samo na to, u crno bijeloj varijanti. Jer mnogo je kompleksnije sve to. Ima tu dosta jaza u generacijama itd...
Jako su interesantne neke cinjenice, recimo to da vecini mladih gitarista koje odusevljava npr. Vai, i kao lik a i sa nacinom svirke, Hendix kada ga cuju, zvuci loše i zastarjelo, a vjerovatno i neinspirativno, neprimamljivo...sve kontra od toga kako je on upravo dojmio danasnje njihove heroje ala Satrianija itd...namece se prvi odgovor "stvar tehnike i kvalitet tadasnjeg snimka" ali ja mislim da tu ima više. Kao prvo, uz duzni mu respekt uvijek, iz danasnje perspektive - nema ni smisla da on u 21 vijeku zvuci "da se prepadnes". Mislim cak da se danas rodi i kada bi cuo svakojake manijake, da bi odustao od sviranja totalno...Ali s druge strane uvijek ostaje cinjenica "u to vrijeme...šta je to bilo, koliko je to tek bilo naprednije nego li 90% danasnje svirke". I to fakat stoji. I to se mora postovati u najmanju ruku.
Znam da vam nisam otkrio nikakvu pamet sa ovim zakljuckom ali cisto uvoda radi...da se razumijemo
E sad konkretno na stvar brzina vs "u 3 tona". Odnosno stara rock skola vs nova/progresiva.
Poprilicno sam uvjeren da je najveca caka zapravo u samim pjesmama. A ne to koliko po minuti nota odsvira Knopfler a koliko Gilbert, te sta neko od nas kao krajnji slusatelj vise preferira da slusa u slobodno vrijeme. Samo sto to "u samim pjesmama" se da i treba rastaviti na tovar faktora...
Sâm Knopfler je rekao nesto tipa (jer ne znam citat doslovice): "Pjesma je glavna, ona je bit, i ako je pjesma takva da trazi "rafal nota" - svirajte rafalno". Dakle nisu takvi profili gitarista iskljucivo protiv brze svirke, ali su se nekako razvili u periodu kada su se prosto pravile drugacije (da ne kazem sada odma, i vjerovatno bolje) pjesme.
I ovo cete se morati sloziti: Evo neko je okacio Petruccijev solo sa Comfortably Numb (ni meni iskreno nije to to ali nema veze sa ovim sada o cemu pisem) ali je stvar u tome da ga generalno moze odsvirati. Kako tako. Moramo biti iskreni i priznati: da se Dave Gilmour pridruzi DreamTheateru - doslovice ne bi fizicki bio u stanju pa bar 80% solaza odsvirati uopšte (i ovo nema veze sa njegovim godinama odmah da se razumijemo) a i to mislim na nacin da ta svirka bude zaista u DT fazonu naravno, a ne da svira na svoj pa plus "ala" DTlike (kako bi vjerovatno jedino i mogao). Dok Petrucci, ruku na srce, ipak sasvim pristojno svira i u svom, a i "ala" Floyd maniru.
A tek je sad glavno pitanje: kako, koliko i zašto su same pjesme ta 2 benda razlicite?
Vjerovatno obicni rezultat jako slozene evolucije, cak se moze reci da su ti bendovi donekle i imali srecu u smislu da se tada pojave. Uzmite samo uspjeh Brothers In Arms albuma od Straitsa (Prvi MTV UK emitovani video spot je bio Money For Nothing, to je prvi digitalno sniman album, te prvi muzicki CD prodan u milion primjeraka - ovo nisam sve siguran da je 100% tacno tako, ali je u 5 deka). Naravno album sam od sebe jest remek djelo pa je to samo dodatni faktor, ali sve ovo navedeno je zaista fantastican promo marketinski boost bio svidjelo se to nama ili ne i dosao je u pravo vrijeme, i Knopfler je to nemalo puta rekao...isto tako Floyd-The Wall, Metallica-Black te mnogi drugi...
I sam sam se naslusao lopatom i Theatera i Metallice, ali i ovih starijih, i mada ne volim da kažem "jedne pjesme su univerzalno gledano bolje od drugih" ali...kada bih morao, rekao bih to pa kud puklo.
Tako da da: mislim da je kljuc sto su se ranije pravile bolje pjesme, i sve drugo iz toga proizilazi
Ono sto je sigurno, vecina novih, nikad nece biti veliki hitovi kao stare, a vjerovatno niti tako dugo pamcene, ma kako to tesko palo nekom fanu koji je sada u fazi progressive rocka only.
A to opet ne znaci da ti stariji bendovi sviraju tehnicki i u pola dobro kao novi, naprotiv, nerijetko tu ima čak i doza amaterizma tako da i to odmah da budemo nacisto, ali...opet, možda su prosto pravili bolje pjesme?
I sada ce neko upitati "a sta zapravo znaci bolja pjesma?" - i mada to neko drugi moze okrenuti opet na nikad zaokruzenu pricu o ukusu, raspolozenju, situaciji itd itd...ja ipak vjerujem da prosto, znaš kada je čujes Pogodi te. Pjesma na kojoj se mladi bend moze nauciti dobro svirati, slušati, prepoznati odnose u bendu, a ne da ih glava boli i da ih ista demoralise i odbija kao da je matematika. Ili pjesma uz koju je stari zaprosio staru (ma kako pederski zvucalo), svejedno...sami izaberite.
Iskreno, u zadnje vrijeme svako malo mozete procitati komentar na neciju svirku (bilo bend ili solo gitarist) - "demoralisao/ste me si me totalno, ne zelim da ucim svirati vise, nemam volje".
Kada su Gilmore ili Knopfler / Floyd i Straisti, ili Hendrix dobili takav komentar!? Nikad! (ne morate dzabe googlati vec sam to uradio za vas) . Čak naprotiv.
Prvi put kad sam cuo Knopflera, pozelio sam i sam da zasviram. To nije slucaj ni sa cim vezano za DreamTheater recimo...njih sam slusao iz skroz drugacijih emocija, i sa drugim dozivljajem. I da, i te kako demoralisuce pride kada je svirka u pitanju. Poenta je...to je sve muzika, zar se trebam osjecati tako kad nekoga slusam? Ja nisam bas siguran.
A onda ce neko reci "ali mene pogađaju samo brze, a spore su mi crnjaci" ili još gore "pogađaju me kafanski crnjaci " - mislim da to nema onda vise veze sa muzikom vec sa kompleksima, trendovima, a i neistine prema samom sebi, straha od otvaranja itd itd...ali sam 100% siguran da ako se moramo hvatati i pogane statistike tipa: pogađaju li stare ili nove stvari nekog neutralnog slusaoca koji nikad ni jedne nije cuo - znam koje ce pobjediti. Zato su i danas to sto jesu na kraju krajeva - legendarne.
Isto kao što se zna kakav dobar burek mora da bude, ne mogu ja sada reci "de ti meni njega loše pečenog sa predebelom jufkom, i sa skoro ni malo mesa, jer to je moj ukus". Mislim mogu reci teoretski, takav mozda i neko voli ali to je 1 na 10.000 ljudi, to prosto nije mjerodavno.
Isto tako dobra rock pjesma...OK elektronska muzka npr. da bi imala svoje mjesto gdje je namjenjena, mora imati razlike spram rocka, od nacina snimanja i komponovanja, da "pršti" od sintetike pa dalje, i neko može reci "to mi vise pase od rocka za tu i tu namjenu" pa čak i vezati za ukus...ali ja ovdje govorim konkretno o rock pjesmama. Očito je trebalo proci albuma i albuma pa da skontamo da mu recimo prefix "Pregressive" bas i ne godi. Nije se dzaba ubrzo i izdvojio kao zaseban zanr...tj. Progressive Rock, je rijetko dobar rock, kao što je i divljačka svirka rijetko dobra rock svirka, sto je jednako: danas slabo koji novi bend, pravi dobre rock stvari uopšte

Što se tiče gitara i izrade, samim tim su mi draže ove starije

Eto tako, cisto neke misli uz jutarnju kafu...

Ovo se zove objasnjenje nekih stvari

Ali cisto sumnjam da je coj'ek uspjeo popiti svoju jutarnju kaficu

Super da ima ovoliko postova i zanimanja.

Ovdje u ovoj diskusiji ima jedan iskljuciv stav koji ne priznaje nista osim "moje je bolje ili ispravnije". Ibanez ne valja, shrederi ne valjaju itd. Meni je jako drago da ima ovoliko ljudi na temi i ne igra mi nikakvu ulogu ko svira Hanka Marvina a ko Guthriea. Sve je to muzika. Dobra muzika. I ne treba biti iskljuciv. Kad sam pocinjao svirati u 80tim sjecam se kad je bila kakva svirka, uvijek dodje bruka gitarista bez obzira koliko dobri bili is stoji sa strane i samo prati kako gitarista svira. I ono sto se moglo cuti je slicno ovome ovdje, "moja gitara ima pravi floyd njegova nema, joj gitara sa 21 fretom i slicno". I ja sam iskreno bio takav. Sad mi je to nebitno jer znam da je u sve ulozeno truda. I znam da Gilmoure, iako ne moze odsvirati For the love of God je ipak top klasa u svom segmentu. I sve su to samo drugaciji okusi. Valjda s godinama vise nije bitno i sve cesce se uhvatim da slusam Claptona, za kojeg sam sa 20 govorio da ne zna nista osim vibrata.

No dobro, to je moje skromno misljenje i neko hajmo reci licno iskustvo.

Ovdje imamo istu situaciju sa obrnutim ulogama. Ovdje shrederi ne valjaju. Sve je to muzika . . . I Muris i Emir prirodno naginju ka tehniciranju vise nego prema Elvisu. Da me se ne shvati pogresno, znam da su u stanju svirati i Elvisa savrseno. Ali to ne znaci da su losi.

Ovo sve sto napisah pada u vodu ako cemo govoriti o pjesmama, ali mislim da ovdje pricamo o gitaram i gitaristima. Naravno da je The Wall neuporedivo bolji od surfing with the aliens. Naravno da su pjesme od Floyda ono sto ostaje za puno godina ispred nas sirokim masam, dok ce Vaia pamtiti samo oni koji bas vole taj stil. To niko ne spori. Ali mislim da je to sira tema od ove u naslovu. Dobar gitarista ne znaci odmah i vrhunsku pjesmu. Ni Valtko nije nesto komercijalan ali mu ne mozemo osporiti gitarsko umijece.

Nego, pohvale za ideju o G2. U svom tom sivilu, svijetla tacka.

Ovo vezano za gitare, Ibanez mi nije nesto posebno drag ali moram reci da sa prvi RG550 kupio/dobio na poklon 1990te i da je prezivjeo rat i sluzio savrseno do 2004. Sad imam jednog 1570 od 2008 I sluzi i podnosi sve napore, a ja nisam blag prema gitarama. Kao sto vec rekoh sluze i Satcha dobro.

Zaboravih, kvaliteta Gibsona u zadnjih par godina je klimava. Sto ne znaci da to ipak nije dio jedne legendarne istorija i vrhunska gitara kad je dobro napravljena.

@Daysleeper, jel' Muris koristi Axe Fx? Ako da, znam kvalitet sounda ali me zanima kako ide s tim na zivim svirkama?

tatoo wrote:@Daysleeper, jel' Muris koristi Axe Fx? Ako da, znam kvalitet sounda ali me zanima kako ide s tim na zivim svirkama?

nemam ti pojma šta koristi, nisam se mogao ni pokušavao probiti do bine pored 3458734958634 ljudi u AG-u sinoc.

koliko sam uspio da vidi kupio je Fractal Audio MFC101 and two Mission Engineering EP-1 expression pedals



što se tiče ovih diskusija, problem je u našem bosanskom bukva mentalitetu, tj. radikalno tupom načinu razmišljanja u kojem postoji sam crno i bijelo. ako si slucajno rekao da nesto ne gotivis, odmah se smatra da ti to mrzis, pljujes i pisas po tome da zivis za to da to propadne i sl. ili ako nesto volis i cijenis, nema sanse da podneses cinjenicu da ima ljudi koji to ne gotive. mi smo ba glupi ko nacija, i to nas stalno jebe.

komplet diskusija ode u pm i u krajnosti iz gore pomenutih razloga, ako ne gotivis Vai-a mora da gotivis sporanere kao Gilmoura i sl. e pa malo ste se svi zajebali, moji najdrazi gitaristi su pored starije garde (Page, Blackmoore, Hendrix, Gilmour) Zakk Wylde i pokojni Dimebag.

šta ćemo sad?

tatoo wrote:@Daysleeper, jel' Muris koristi Axe Fx? Ako da, znam kvalitet sounda ali me zanima kako ide s tim na zivim svirkama?

Koliko sam vidio na slikama, sinoc je koristio samo KORG Pandoru, ili kako vec. (i iPhone za matrice, lol) Vjerovatno zbog temperature nije htio da nosa Axe, ali znam od kako mu je stigao i kontroler (slika u postu iznad) za Fx, da je oduševljen. Nosio ga je u Cheers sa Pakt 5 neku vece i wah-wah pedala na Enter Sandman solo je legla izvrsno.
Ako sam dobro skontao, dobra finta je tu sto moze na 1 te istu pedalu, po potrebi i jednostavno sa kontrolera, prozvati tonu razlicitih wah-wah pedala, razlicitih u smislu rada i frekvencija koja mijenjaju. Da bi to postigao sa pravim pedalama, morao bi za svaki ton nositi po jednu, odnosno pod nogama moras imati prostor manjeg fudbalskog terena.
Ovo je naravno samo jedna od finesa...
Sto se tice signature gitara, tu sam uz Daysleepera, imao sam par licnih iskustava sa tim gitarama, a i nekoliko dodatnih susreta sa tudjim signature gitarama, 100% garantujem da to tehnicki nisu iste gitare kakve koriste sami artisti. Bar kada je Ibanez, ili Yamaha u pitanju.
Moguce da ne vazi sa Fendera, recimo znam iz vrlo pouzdanog izvora da Knopfler i sam svira isti fabricki model kakav se prodaje, samo naravno sa serijskim brojevima 00.000 i 00.001 itd...te da ima jedan dio gitara greskom u nesto drugacijoj nijansi crvene, ali to je sva razlika.

DaysleepeR wrote:

tatoo wrote:@Daysleeper, jel' Muris koristi Axe Fx? Ako da, znam kvalitet sounda ali me zanima kako ide s tim na zivim svirkama?

nemam ti pojma šta koristi, nisam se mogao ni pokušavao probiti do bine pored 3458734958634 ljudi u AG-u sinoc.

koliko sam uspio da vidi kupio je Fractal Audio MFC101 and two Mission Engineering EP-1 expression pedals



što se tiče ovih diskusija, problem je u našem bosanskom bukva mentalitetu, tj. radikalno tupom načinu razmišljanja u kojem postoji sam crno i bijelo. ako si slucajno rekao da nesto ne gotivis, odmah se smatra da ti to mrzis, pljujes i pisas po tome da zivis za to da to propadne i sl. ili ako nesto volis i cijenis, nema sanse da podneses cinjenicu da ima ljudi koji to ne gotive. mi smo ba glupi ko nacija, i to nas stalno jebe.

komplet diskusija ode u pm i u krajnosti iz gore pomenutih razloga, ako ne gotivis Vai-a mora da gotivis sporanere kao Gilmoura i sl. e pa malo ste se svi zajebali, moji najdrazi gitaristi su pored starije garde (Page, Blackmoore, Hendrix, Gilmour) Zakk Wylde i pokojni Dimebag.

šta ćemo sad?

Ma pustimo sad to vise ko sta voli, sta ima veze . . . I ja sam bio otisao u off topic, priznajem. Svi smo razliciti. Nego me zaintrigira nesto u tvom postu - da mladji prvo uce "komplikovanije" pa onda se izgube u tome. Ima tu puno istine. I mislim da je to neki prirodan tok. Jer kad pocinjes, osim sto te cure drugacije gledaju (kazu tako ), vise si fokusiran na sami instrument i granice istog. Ali mislim da s vremenom se to resetira, i da pocnes malo gledati siru sliku . . .

Meni se recimo ovo svidja iako je strogo akustika. . .

http://www.youtube.com/watch?v=YkidVP0AcQ8

mene zanima na osnovu koliko probanih Gibsona temeljiš izjavu da je kvalitet iste u zadnje vrijeme klimav?

DaysleepeR wrote:mene zanima na osnovu koliko probanih Gibsona temeljiš izjavu da je kvalitet iste u zadnje vrijeme klimav?

Da li skepsa u tvom postu ide prema tome da imam pristup tim gitarama ili je radi toga sto Gibson ne moze napraviti losu gitaru?

tatoo wrote:

DaysleepeR wrote:mene zanima na osnovu koliko probanih Gibsona temeljiš izjavu da je kvalitet iste u zadnje vrijeme klimav?

Da li skepsa u tvom postu ide prema tome da imam pristup tim gitarama ili je radi toga sto Gibson ne moze napraviti losu gitaru?

ja samo pitam, bez skepse, jer je u pitanju prilično hrabra izjava

DaysleepeR wrote:

tatoo wrote:

DaysleepeR wrote:mene zanima na osnovu koliko probanih Gibsona temeljiš izjavu da je kvalitet iste u zadnje vrijeme klimav?

Da li skepsa u tvom postu ide prema tome da imam pristup tim gitarama ili je radi toga sto Gibson ne moze napraviti losu gitaru?

ja samo pitam, bez skepse, jer je u pitanju prilično hrabra izjava

Ne vidim zasto bi bila hrabra. Hrabra isto kao i reci da je Ibanez generalno losa gitara. na osnovu koliko JS I JEM gitara je izvucen taj zakljucak? Koje su to tacno specificne slabosti? Bez Ed Romana ako moze.