Tekije

[Challenger__]

...o cemu je sjajno pisao Muhamed Hadzijahic u Analima GHB birvaktile...

Ima li to negdje sabrano, u zasebnom djelu, mimo Anala?

[zvizdan]

...o cemu je sjajno pisao Muhamed Hadzijahic u Analima GHB birvaktile...

Ima li to negdje sabrano, u zasebnom djelu, mimo Anala?

Ne bih ti znao reci, mada, s obzirom na to kakav smo narod, tesko da ima. Moguce da Arsubanipal zna. Inace, provjerio sam, ne radio se o Analima nego o POF-u (Prilozi za orijentalnu filologiju) iz 1979. i 1980.

[elma89_]

Precjenjena je uloga Bektasija bilo gdje,na primjer sve do sad se uvijek pricalo kako Bektasije cine oko 20% muslimana Albanije.Popis iz 2011 pokazuje muslimani su 60% od toga bektasije samo 2%

[zvizdan]

Precjenjena je uloga Bektasija bilo gdje,na primjer sve do sad se uvijek pricalo kako Bektasije cine oko 20% muslimana Albanije.Popis iz 2011 pokazuje muslimani su 60% od toga bektasije samo 2%

Pricamo o proslosti, stoljecima dalekoj, Elma... U uticaju bektasija i ostalih sufijskih redova na proces sirenja islama, tragovima tog uticaja u vjerskoj tradiciji, obicajima, folkloru, itd. A Albanija, opet, do nedavno bijase jedina zvanicno ateisticka zemlja na svijetu, tako da... Nebitno, hele nejse.

[asurbanipal]

Uloga bektasija u sirenju islama u Bosni nije uopste zanemariva, i prije ce biti da je kljucna kad je rijec o pocecima prihvatanja islama kod nas. Tako, naprimjer, misli i Halil Inaldzik, jedan od najznacajnijih strucnjaka za historiju Osmanskog carstva, koji istice znacaj bektasija u procesu sirenja islama narocito na prostorima Balkana, a navodi i niz razloga zasto je tako.

Uglavnom, bektasizam odnosno bektaslik je bio skoro pa zvanicni red janjicara, a janjicarske postaje su te koje su po prirodi stvari imale najtjesnji odnos sa stanovnistvom novoosvojenih krajeva. Dodamo li tome cinjenicu da su janjicari u to vrijeme uglavnom djeca krscanskog porijekla (cesto istog maternjeg jezika kao i stanovnistvo novoosvojenih krajeva), jasno je koliko je ta interakcija morala biti snazna.

Medjutim, kasnije, kada janjicari padnu u nemilost sultana, a potom budu i posve ukinuti, i bektasizam će se naći u nemilosti, te će lagano i posve nestajati s prostora Balkana (uz izuzetak prostora s albanskom vecinom, a i to ima svoje razloge). Uticaj bektasija na islam kod nas vidljiv je iz mnogih sinkretistickih elemenata u islamu Bosnjaka, o cemu je sjajno pisao Muhamed Hadzijahic u Analima GHB birvaktile. No, kako je bektasizam kod nas iscezao (barem u institucionalnoj formi), tako je i njegova znacajna uloga u sirenju islama medju Bosnjacima omalovazavana i previdjana.

U svakom slucaju, jako zanimljiva i vazna tema.

Na prostoru Zahumlja - Huma (Hercegovina) najstariji red je bektašijski. Posadu tvrđave Blagaj (1463. god.) činili su janjičari. Bila je to najstarija muslimanska zajednica u dolini Neretve. Oni nisu bili Turci, nego su potjecali sa prostora gdje se govorila jedna od verzija južnoslavenskih jezika. Znači, domaći su ljudi (Slaveni). Bektašije su njegovale vojničke vještine i duh viteštva (futuwet). Bektašijski šejh (baba) bio je prvi vojni islamski predvodnik u vjerskim obavezama. Mihrab džamije na Šćepan-gradu je amanet dervišima i simpatizerima tarikata u Blagaju i Mostaru. To je manevijetski vasijet Hadži Bektaš Velije k.s.. Bektašijske babe (šejhovi) su imale u svojim pravima pravo da istaknute branitelje nazivaju titulama kao: kahriman, gazi, deli i sl. Ovu praksu će kasniji sultani ozvaničiti i postat će oficijalna titula kao: Gazi Isa-beg, Gazi Husrev-beg, Gazi Topal Osman-paša, Deli Ahmet, Deli Alija, itd. Treba istaći da je tokom šest vijekova u Mostaru djelovalo više redova (tarikata): Halvetije, Bajramije, Mevlevije, Kaderije, Nakšibendije.

Ne bih ti znao reci, mada, s obzirom na to kakav smo narod, tesko da ima. Moguce da Arsubanipal zna. Inace, provjerio sam, ne radio se o Analima nego o POF-u (Prilozi za orijentalnu filologiju) iz 1979. i 1980.

Nažalost, nailazio sam samo na fragmente od Hadžijahićevog rada, svakako da bi valjalo to pronaći i istražiti. Mislim da bi od velike koristi mogla biti i disertacija iz 1978., od prof.dr. Džemala Ćehajića - "Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama sa posebnim osvrtom na BiH". Šaćir Sikirić je još 1927. godine pisao o Sarajevskim tekijama, a trebao bi izaći, ako već nije izašao rad od Lamije Hadžiosmanović o turbetima u BiH.

[underwater]

Precjenjena je uloga Bektasija bilo gdje,na primjer sve do sad se uvijek pricalo kako Bektasije cine oko 20% muslimana Albanije.Popis iz 2011 pokazuje muslimani su 60% od toga bektasije samo 2%

Pa ne mjeri se historijska uloga i uticaj nekog pokreta, ideologije i sl. (u ovom slucaju derviskog reda) u procentima (prostog) puka.
Nijedan sufijski pokret nije mogao (objektivno) biti zastupljen vise od 1ili 2% ... sve iznad su BAJKE.
Ali (za razliku od ostalih derviskih redova) bektasije su bili aktivni u politici ... u tom smislu su i ostavili dubok trag na balkanu. Konacno, zato su i zavrsili kako su zavrsili ...turski sultani su bili sve osim milosrdni.

[Opetja033]

Precjenjena je uloga Bektasija bilo gdje,na primjer sve do sad se uvijek pricalo kako Bektasije cine oko 20% muslimana Albanije.Popis iz 2011 pokazuje muslimani su 60% od toga bektasije samo 2%

Pa ne mjeri se historijska uloga i uticaj nekog pokreta, ideologije i sl. (u ovom slucaju derviskog reda) u procentima (prostog) puka.
Nijedan sufijski pokret nije mogao (objektivno) biti zastupljen vise od 1ili 2% ... sve iznad su BAJKE.
Ali (za razliku od ostalih derviskih redova) bektasije su bili aktivni u politici ... u tom smislu su i ostavili dubok trag na balkanu. Konacno, zato su i zavrsili kako su zavrsili ...turski sultani su bili sve osim milosrdni.

Ovo ispadne kada neko ko nema veze sa temom pocne da diskutuje.
Bektasije samo bile aktivne u politici? Pa uzmimo za primjer samo mevlevije ciji je politicki uticaj mnogostruko veci od svega sto su bektasije ikada uspjele postici. Mevlevijski sejhovi su imali cast da opasaju novog sultana sabljom pri ustolicenju. Mevlevije su imale zestok uticaj u svim vodecim slojevima carstva, od dvora pa do veleposjednika.

I da, jos jednom da ponovim: poredeci sa uticajima svih drugih, mainstreem, sufijskih tarikata - uticaj bektasija u Bosni je bio ravan jednoj velikoj nuli.

[underwater]

Precjenjena je uloga Bektasija bilo gdje,na primjer sve do sad se uvijek pricalo kako Bektasije cine oko 20% muslimana Albanije.Popis iz 2011 pokazuje muslimani su 60% od toga bektasije samo 2%

Pa ne mjeri se historijska uloga i uticaj nekog pokreta, ideologije i sl. (u ovom slucaju derviskog reda) u procentima (prostog) puka.
Nijedan sufijski pokret nije mogao (objektivno) biti zastupljen vise od 1ili 2% ... sve iznad su BAJKE.
Ali (za razliku od ostalih derviskih redova) bektasije su bili aktivni u politici ... u tom smislu su i ostavili dubok trag na balkanu. Konacno, zato su i zavrsili kako su zavrsili ...turski sultani su bili sve osim milosrdni.

Ovo ispadne kada neko ko nema veze sa temom pocne da diskutuje.
Bektasije samo bile aktivne u politici? Pa uzmimo za primjer samo mevlevije ciji je politicki uticaj mnogostruko veci od svega sto su bektasije ikada uspjele postici. Mevlevijski sejhovi su imali cast da opasaju novog sultana sabljom pri ustolicenju. Mevlevije su imale zestok uticaj u svim vodecim slojevima carstva, od dvora pa do veleposjednika.

I da, jos jednom da ponovim: poredeci sa uticajima svih drugih, mainstreem, sufijskih tarikata - uticaj bektasija u Bosni je bio ravan jednoj velikoj nuli.

Razlika je u tome sto su mevlevije bile uz sultana, a bektasije PROTIV.
Onda je sultan cimno sejh-ul-islama a ovaj ih okarakterizirao kao - jeres.
Ne bih se ubjedjivao, no sigurno su u jednom periodu u bosni bili VRLO uticajni.
Mozda poslje i detaljno objasnim.

[asurbanipal]

Ovo ispadne kada neko ko nema veze sa temom pocne da diskutuje.
Bektasije samo bile aktivne u politici? Pa uzmimo za primjer samo mevlevije ciji je politicki uticaj mnogostruko veci od svega sto su bektasije ikada uspjele postici. Mevlevijski sejhovi su imali cast da opasaju novog sultana sabljom pri ustolicenju. Mevlevije su imale zestok uticaj u svim vodecim slojevima carstva, od dvora pa do veleposjednika.

I da, jos jednom da ponovim: poredeci sa uticajima svih drugih, mainstreem, sufijskih tarikata - uticaj bektasija u Bosni je bio ravan jednoj velikoj nuli.

Svaki derviški red je dao svoj doprinos na određeni način, kako u politici, tako ipak puno više u oblastima nauke, kulture, umjetnosti i tradicije. I u sufizmu ti nema tih "mainstreem" tarikata, ne znam kako si ih to i po kojoj mjeri i uzusima klasificirao da bi ih se smatralo da su "mainstreem", i u odnosu na šta su mainstreem ?

[Opetja033]

Ovo ispadne kada neko ko nema veze sa temom pocne da diskutuje.
Bektasije samo bile aktivne u politici? Pa uzmimo za primjer samo mevlevije ciji je politicki uticaj mnogostruko veci od svega sto su bektasije ikada uspjele postici. Mevlevijski sejhovi su imali cast da opasaju novog sultana sabljom pri ustolicenju. Mevlevije su imale zestok uticaj u svim vodecim slojevima carstva, od dvora pa do veleposjednika.

I da, jos jednom da ponovim: poredeci sa uticajima svih drugih, mainstreem, sufijskih tarikata - uticaj bektasija u Bosni je bio ravan jednoj velikoj nuli.

Svaki derviški red je dao svoj doprinos na određeni način, kako u politici, tako ipak puno više u oblastima nauke, kulture, umjetnosti i tradicije. I u sufizmu ti nema tih "mainstreem" tarikata, ne znam kako si ih to i po kojoj mjeri i uzusima klasificirao da bi ih se smatralo da su "mainstreem", i u odnosu na šta su mainstreem ?

Mainstreem = ehlusunnetski tarikati, cija se akida zasniva na ehlusunnetskoj. Bektasije ne spadaju u tu grupu.

[underwater]

Ovo ispadne kada neko ko nema veze sa temom pocne da diskutuje.
Bektasije samo bile aktivne u politici? Pa uzmimo za primjer samo mevlevije ciji je politicki uticaj mnogostruko veci od svega sto su bektasije ikada uspjele postici. Mevlevijski sejhovi su imali cast da opasaju novog sultana sabljom pri ustolicenju. Mevlevije su imale zestok uticaj u svim vodecim slojevima carstva, od dvora pa do veleposjednika.

I da, jos jednom da ponovim: poredeci sa uticajima svih drugih, mainstreem, sufijskih tarikata - uticaj bektasija u Bosni je bio ravan jednoj velikoj nuli.

Svaki derviški red je dao svoj doprinos na određeni način, kako u politici, tako ipak puno više u oblastima nauke, kulture, umjetnosti i tradicije. I u sufizmu ti nema tih "mainstreem" tarikata, ne znam kako si ih to i po kojoj mjeri i uzusima klasificirao da bi ih se smatralo da su "mainstreem", i u odnosu na šta su mainstreem ?

Mainstreem = ehlusunnetski tarikati, cija se akida zasniva na ehlusunnetskoj. Bektasije ne spadaju u tu grupu.

Sta je to akida tarikata???
A sta ako ustvrdim da silsile SVIH tarikata osim naksibendijskog idu preko Hz Alije?

[Opetja033]

I da, jos jednom da ponovim: poredeci sa uticajima svih drugih, mainstreem, sufijskih tarikata - uticaj bektasija u Bosni je bio ravan jednoj velikoj nuli.

Svaki derviški red je dao svoj doprinos na određeni način, kako u politici, tako ipak puno više u oblastima nauke, kulture, umjetnosti i tradicije. I u sufizmu ti nema tih "mainstreem" tarikata, ne znam kako si ih to i po kojoj mjeri i uzusima klasificirao da bi ih se smatralo da su "mainstreem", i u odnosu na šta su mainstreem ?

Mainstreem = ehlusunnetski tarikati, cija se akida zasniva na ehlusunnetskoj. Bektasije ne spadaju u tu grupu.

Sta je to akida tarikata???
A sta ako ustvrdim da silsile SVIH tarikata osim naksibendijskog idu preko Hz Alije?[/quote]

Ko spominje tarikatsku akidu? Svi tarikati se djele u ehlusunnetske i (pro)sitske. Ne postoji zasebna akida tarikata. Pojma nemam o cemu ti pricas?

I kakve veze ima to sto silsile SVIH tarikata (pa i dijela naksibendijskog) zavrsava na hz Aliji r.a.? Valjda ti je jasno da, prema ehlu sunnetu, Imam Ali r.a. nema veze sa ovim u sta siti vjeruju. SVI tarikati takodje u svojim silsilama imaju i casne imame ehlul bejta, pa to ih ne cini sitskim, prositskim. Akida svih tarikata koji su iole bili uticajni u BiH (a tu ne racunam bektasijske heretike) je pocivala na ehlusunnetu i nije bilo razlike (po tom pitanju) izmedju pripadnika tarikata i obicnog muslimana.

[pozegina]

Imam ja jedno pitanje za aktuelne sufije, derviše, ili tekijske simpatizere.

U posljednje vrijeme što javno što privatno primjećujem sve više mlađih i srednje mladih žena, gotovo obavezno neudatih, a situiranih, imaju posao, novac i poziciju, ali ne i porodicu, da idu u tekije. Obično dijele istu opčinjenost novim šejhovima poput onog Kukavice iz Avaza.

[underwater]

Ko spominje tarikatsku akidu? Svi tarikati se djele u ehlusunnetske i (pro)sitske. Ne postoji zasebna akida tarikata. Pojma nemam o cemu ti pricas?

Pa ti si napisao

Mainstreem = ehlusunnetski tarikati, cija se akida zasniva na ehlusunnetskoj. Bektasije ne spadaju u tu grupu

sto bi znacilo da tarikat ima svoju akidu
Ne kontam kako tarikat moze biti prosiitski ... to bi znacilo vjerovati da je Imam jedini mudztehid ... sto konotira da je sejh ...eto druga ...rupa na svirali ... al uzmi da ti vjerujem ....jel ti znas onda za neke tarikate (siitske) npr u Iranu i kako su rijesili ovu konfuziju

I kakve veze ima to sto silsile SVIH tarikata (pa i dijela naksibendijskog) zavrsava na hz Aliji r.a.? Valjda ti je jasno da, prema ehlu sunnetu, Imam Ali r.a. nema veze sa ovim u sta siti vjeruju. SVI tarikati takodje u svojim silsilama imaju i casne imame ehlul bejta, pa to ih ne cini sitskim, prositskim. Akida svih tarikata koji su iole bili uticajni u BiH (a tu ne racunam bektasijske heretike) je pocivala na ehlusunnetu i nije bilo razlike (po tom pitanju) izmedju pripadnika tarikata i obicnog muslimana.

Pa ima veze...silsila je niz...neprekinuti...a u prvih 100 godina Omejada se sa mimbera na hutbi pljuvalo po Hz Aliji .... nije ga se smjelo spomnut kao pravednog ...pa kontam samo .... kako se onda evrad ucio ...ako su ehlisunnetski ....mislim meni je isto i da nisu ... kao i prosiitski
Samo ne kontam kako ti tako dijelis ...na chemu je to bazirano...ta podjela na sunitske i siitske

U chemu je hereza bektasija?

[underwater]

Imam ja jedno pitanje za aktuelne sufije, derviše, ili tekijske simpatizere.

U posljednje vrijeme što javno što privatno primjećujem sve više mlađih i srednje mladih žena, gotovo obavezno neudatih, a situiranih, imaju posao, novac i poziciju, ali ne i porodicu, da idu u tekije. Obično dijele istu opčinjenost novim šejhovima poput onog Kukavice iz Avaza.

Pa dze ti je pitanje?

[pozegina]

Imam ja jedno pitanje za aktuelne sufije, derviše, ili tekijske simpatizere.

U posljednje vrijeme što javno što privatno primjećujem sve više mlađih i srednje mladih žena, gotovo obavezno neudatih, a situiranih, imaju posao, novac i poziciju, ali ne i porodicu, da idu u tekije. Obično dijele istu opčinjenost novim šejhovima poput onog Kukavice iz Avaza.

Pa dze ti je pitanje?

Izvinjavam se. Kako, dakle, to objašnjavate?

[underwater]

Imam ja jedno pitanje za aktuelne sufije, derviše, ili tekijske simpatizere.

U posljednje vrijeme što javno što privatno primjećujem sve više mlađih i srednje mladih žena, gotovo obavezno neudatih, a situiranih, imaju posao, novac i poziciju, ali ne i porodicu, da idu u tekije. Obično dijele istu opčinjenost novim šejhovima poput onog Kukavice iz Avaza.

Pa dze ti je pitanje?

Izvinjavam se. Kako, dakle, to objašnjavate?

Pa ja bi reko da ti nijedan od njih objasnjavati nece.
Prave sufije naime ne haju za zene ... mislim u tekiji.
Vjerovatno da ih i ne primjecuju.
Pa ako bi ti objasnjavali ofirali bi se

[pozegina]

Hah, sumnjam da ih baš ne primjećuju.

A, nemam nikakvih "zadnjih namjera" kada ovo pitam.

Samo me zanima otkud takva vrsta obostrane privlačnosti tekije i "samosvjesnih" emancipovanih žena... Napominjem, da malo njih pokazuje jednaku gorljivost za, primjerice, neke uobičajnije znake vjere - namaz, čednije oblačenje itd...

[underwater]

Hah, sumnjam da ih baš ne primjećuju.

A, nemam nikakvih "zadnjih namjera" kada ovo pitam.

Samo me zanima otkud takva vrsta obostrane privlačnosti tekije i "samosvjesnih" emancipovanih žena... Napominjem, da malo njih pokazuje jednaku gorljivost za, primjerice, neke uobičajnije znake vjere - namaz, čednije oblačenje itd...

Nisam strucnjak za zene niti cure ali ako te vec zanima sto njih (zene) ne pitas, sta ce ti Sejh Kukavica

[pozegina]

Hah, sumnjam da ih baš ne primjećuju.

A, nemam nikakvih "zadnjih namjera" kada ovo pitam.

Samo me zanima otkud takva vrsta obostrane privlačnosti tekije i "samosvjesnih" emancipovanih žena... Napominjem, da malo njih pokazuje jednaku gorljivost za, primjerice, neke uobičajnije znake vjere - namaz, čednije oblačenje itd...

Nisam strucnjak za zene niti cure ali ako te vec zanima sto njih (zene) ne pitas, sta ce ti Sejh Kukavica

Uvrijedile bi se.

[nemampojma0]

Kakve su vam ovo nebulozne podjele tarikata na sunitske i siitske? Svi tarikati pocivaju na Kur'anu Časnom i Poslanikovom a.s. sunetu,a preneseni su preko ehlibejtskih Imama,jer ko je od njih bolje poznavao Kur'an i Sunet.E sad je drugo pitanje sto se danas Poslanikove unuke,od strane tzv sunija,ne postuje kako dolikuje i ne cuva se uspomena na njih i ne primjenjuje ono sto su prenijeli od naseg Resulullaha,dok kod siita imaju mjesto koje im pripada,pa se tarikati guraju pod siizam. BTW i naksibendije se vezu za Poslanika a.s. preko hz.Alija i to je zlatna silsila,a ona preko Ebu Bekra se zove srebrna.

[Opetja033]

Kakve su vam ovo nebulozne podjele tarikata na sunitske i siitske? Svi tarikati pocivaju na Kur'anu Časnom i Poslanikovom a.s. sunetu,a preneseni su preko ehlibejtskih Imama,jer ko je od njih bolje poznavao Kur'an i Sunet.E sad je drugo pitanje sto se danas Poslanikove unuke,od strane tzv sunija,ne postuje kako dolikuje i ne cuva se uspomena na njih i ne primjenjuje ono sto su prenijeli od naseg Resulullaha,dok kod siita imaju mjesto koje im pripada,pa se tarikati guraju pod siizam. BTW i naksibendije se vezu za Poslanika a.s. preko hz.Alija i to je zlatna silsila,a ona preko Ebu Bekra se zove srebrna.

Nebulozne podjele? Molim te navedi mi primjer naksibendije, mevlevije, kadirije, sazilije ili sejha/pripadnika bilo kojeg drugog veceg tarikata u sunitskom svijetu koji smatra da Ebu Bekr, Omer i Osman r.a. nisu pravedne halife? Koji proklinje ashabe? Medju naksibendijama a vjerovatno i medju kaderijama ces naci pripadnike sve ijednog ehlu sunnetskog mezheba. Mozes li medju naksibendijama naci ijednog pripadnika dzaferijske, zejdijske pravne skole ili sljedbenika ismailijskog pravca? Neces naci.
Sa druge strane imas recimo jedan poprilicno veliki tarikat - Nimetullahi - ciji su pripadnici gotovo iskljucivo sije imamije. Ima jos primjera.

Dakle podjela na ehlu sunnetske i sitske tarikata je CINJENICA a ne nebuloza.

Ja sam prvi koji je skrenuo paznju upravo na to da i dio naksibendija svoj lanac veze za Imama Alija r.a.

U siizmu casni ehlul bejt NEMA mjesto koje im pripada jer su siti pretjerali u "ljubavi" prema Poslanikovoj (a.s.) Casnoj Porodici. Ili i ti mozda pripisujes nepogrijesivost imamima ehlul bejta?

Navedi mi jednog sejha gore pomenutih tarikata koji ne priznaje hilafet prve trojice casnih halifa?

Ja se mogu sa tobom sloziti da je pod uticajem ekstremnog selefizma prisutna pojava da se iskazivanje ljubavi ili casti Poslanikovoj (a.s.) porodici odmah promatra sa sumnjom i kao prositski stav. Ali to je greska nas pripadnika ehlul sunneta jer smo to dozvolili. Generacija selefa (na koju se pozivaju sve selefije) nije bila takva. Ehlul Bejt ima visoko mjesto u ehlul sunnetu, ne samo u tarikatima i velika je steta sto ovakvim postupcima zapravo idemo na mlin sitskom ekstremnom i neosnovanom pogledu na Ehlul Bejt.

Da sumiram:
1) ne mozes tvrditi da kod sija Ehlul Bejt zauzima mjesto koje im pripada jer automatski ne mozes biti pripadnik ehlul sunneta a i samim tim NE MOZES biti pripadnik nijednog od tarikata koje sam pomenuo gore. Jer samim tim direktno negiras hilafet trojice od cetverice pravednih halifa i omalovazavas vecinu ashaba. Ako ja grijesim, ti slobodno navedi izjavu jednog jedinog sejha/pripadnika gore navedenih tarikata u kojoj on negira hilafet prve trojice halifa.
2) indirektno tvrdis nepovezivo: da i kod sija i kod sufija Ehlul Bejt ima status koji zasluzuju. Sto je samo po sebi kontradiktorno i nemoguce. Kod sufija preovladava ljubav, postovanje i odanost prema Ehlul Bejtu. Medjutim za razliku od sija oni imame Ehlul Bejta ne smatraju nepogrijesivim niti smatraju da su imami Ehlul Bejta imali pravo na hilafet. Dakle poredis neuporedivo.
3) Ne postoji NIJEDAN tarikat u cijem lancu se nalazi svih 12 imama Ehlul Bejta. Niti cinjenica da su u lancima svih tarikata prisutni neki od imama Ehlul Bejta ne znaci da tarikati (dervisi) prihvataju sitsko (ekstremisticko) tumacenje uloge Ehlul Bejta i njihovih imama. U tom slucaju bi i hanefijski mezheb bio sitski jer je opcepoznata cinjenica da je Imam Dzafer r.a. bio ucitelj Imama Ebu Hanife r.a.
4) Ne mozes biti pripadnik nijednog od tarikata koje sam gore pomenuo (naksibendijski, mevlevijski, kadirijski, sazilijski, i jos mnogih - da pomenem samo one najvece i najbitnije) a istovremeno i smatrati prvu trojicu pravednih halifa nelegitimnim. Samom tom cinjenicom pravis podjelu na ehlul sunnetske i sitske tarikate.

[underwater]

Kakve su vam ovo nebulozne podjele tarikata na sunitske i siitske?

Kakve su vam ovo nebulozne podjele tarikata na sunitske i siitske? Svi tarikati pocivaju na Kur'anu Časnom i Poslanikovom a.s. sunetu,a preneseni su preko ehlibejtskih Imama,jer ko je od njih bolje poznavao Kur'an i Sunet.E sad je drugo pitanje sto se danas Poslanikove unuke,od strane tzv sunija,ne postuje kako dolikuje i ne cuva se uspomena na njih i ne primjenjuje ono sto su prenijeli od naseg Resulullaha,dok kod siita imaju mjesto koje im pripada,pa se tarikati guraju pod siizam. BTW i naksibendije se vezu za Poslanika a.s. preko hz.Alija i to je zlatna silsila,a ona preko Ebu Bekra se zove srebrna.

Nebulozne podjele? Molim te navedi mi primjer naksibendije, mevlevije, kadirije, sazilije ili sejha/pripadnika bilo kojeg drugog veceg tarikata u sunitskom svijetu koji smatra da Ebu Bekr, Omer i Osman r.a. nisu pravedne halife? Koji proklinje ashabe? Medju naksibendijama a vjerovatno i medju kaderijama ces naci pripadnike sve ijednog ehlu sunnetskog mezheba. Mozes li medju naksibendijama naci ijednog pripadnika dzaferijske, zejdijske pravne skole ili sljedbenika ismailijskog pravca? Neces naci.
Sa druge strane imas recimo jedan poprilicno veliki tarikat - Nimetullahi - ciji su pripadnici gotovo iskljucivo sije imamije. Ima jos primjera.

Dakle podjela na ehlu sunnetske i sitske tarikata je CINJENICA a ne nebuloza.

Ja sam prvi koji je skrenuo paznju upravo na to da i dio naksibendija svoj lanac veze za Imama Alija r.a.

U siizmu casni ehlul bejt NEMA mjesto koje im pripada jer su siti pretjerali u "ljubavi" prema Poslanikovoj (a.s.) Casnoj Porodici. Ili i ti mozda pripisujes nepogrijesivost imamima ehlul bejta?

Navedi mi jednog sejha gore pomenutih tarikata koji ne priznaje hilafet prve trojice casnih halifa?

Ja se mogu sa tobom sloziti da je pod uticajem ekstremnog selefizma prisutna pojava da se iskazivanje ljubavi ili casti Poslanikovoj (a.s.) porodici odmah promatra sa sumnjom i kao prositski stav. Ali to je greska nas pripadnika ehlul sunneta jer smo to dozvolili. Generacija selefa (na koju se pozivaju sve selefije) nije bila takva. Ehlul Bejt ima visoko mjesto u ehlul sunnetu, ne samo u tarikatima i velika je steta sto ovakvim postupcima zapravo idemo na mlin sitskom ekstremnom i neosnovanom pogledu na Ehlul Bejt.

Da sumiram:
1) ne mozes tvrditi da kod sija Ehlul Bejt zauzima mjesto koje im pripada jer automatski ne mozes biti pripadnik ehlul sunneta a i samim tim NE MOZES biti pripadnik nijednog od tarikata koje sam pomenuo gore. Jer samim tim direktno negiras hilafet trojice od cetverice pravednih halifa i omalovazavas vecinu ashaba. Ako ja grijesim, ti slobodno navedi izjavu jednog jedinog sejha/pripadnika gore navedenih tarikata u kojoj on negira hilafet prve trojice halifa.
2) indirektno tvrdis nepovezivo: da i kod sija i kod sufija Ehlul Bejt ima status koji zasluzuju. Sto je samo po sebi kontradiktorno i nemoguce. Kod sufija preovladava ljubav, postovanje i odanost prema Ehlul Bejtu. Medjutim za razliku od sija oni imame Ehlul Bejta ne smatraju nepogrijesivim niti smatraju da su imami Ehlul Bejta imali pravo na hilafet. Dakle poredis neuporedivo.
3) Ne postoji NIJEDAN tarikat u cijem lancu se nalazi svih 12 imama Ehlul Bejta. Niti cinjenica da su u lancima svih tarikata prisutni neki od imama Ehlul Bejta ne znaci da tarikati (dervisi) prihvataju sitsko (ekstremisticko) tumacenje uloge Ehlul Bejta i njihovih imama. U tom slucaju bi i hanefijski mezheb bio sitski jer je opcepoznata cinjenica da je Imam Dzafer r.a. bio ucitelj Imama Ebu Hanife r.a.
4) Ne mozes biti pripadnik nijednog od tarikata koje sam gore pomenuo (naksibendijski, mevlevijski, kadirijski, sazilijski, i jos mnogih - da pomenem samo one najvece i najbitnije) a istovremeno i smatrati prvu trojicu pravednih halifa nelegitimnim. Samom tom cinjenicom pravis podjelu na ehlul sunnetske i sitske tarikate.

Ne bih nasao za potrebno odgovoriti na ovu glisturinu od upisa (obzirom da se nisi udostojio odgovoriti na moj upit zasto jeresom proglasavas citav jedan tarikat) da isti ne sadzi citav niz lazi i neistina.
Po ovome sto si napisao, da insan ne bi bio siit:
-mora vjerovat hulefai-rashidin da su pravovjerni
-ne smije vjerovat da su imami bili nepogresivi
-ne smije previse voljet Ehlul-bejt
-ne smije tvrdit da je Ehlul-bejt imao pravo na halifat
Sve si to ti (doslovice tako) napisao a sve su to lazi i neistine.
Ne ovjeravas ti nikom potvrdu da je ovo ili ono, niti mozes siliti ljude da se poredaju u kategorije kako ih ti vidis ili kako te neko (pogresno) naucio.
Volio bih da znam kako ovo sve mozes dokazati ili bar argumentirati (osim ako ne klemas da si evlija osobno)

[asurbanipal]

Nebulozne podjele? Molim te navedi mi primjer naksibendije, mevlevije, kadirije, sazilije ili sejha/pripadnika bilo kojeg drugog veceg tarikata u sunitskom svijetu koji smatra da Ebu Bekr, Omer i Osman r.a. nisu pravedne halife? Koji proklinje ashabe? Medju naksibendijama a vjerovatno i medju kaderijama ces naci pripadnike sve ijednog ehlu sunnetskog mezheba. Mozes li medju naksibendijama naci ijednog pripadnika dzaferijske, zejdijske pravne skole ili sljedbenika ismailijskog pravca? Neces naci.
Sa druge strane imas recimo jedan poprilicno veliki tarikat - Nimetullahi - ciji su pripadnici gotovo iskljucivo sije imamije. Ima jos primjera.

Dakle podjela na ehlu sunnetske i sitske tarikata je CINJENICA a ne nebuloza.

Ja sam prvi koji je skrenuo paznju upravo na to da i dio naksibendija svoj lanac veze za Imama Alija r.a.

U siizmu casni ehlul bejt NEMA mjesto koje im pripada jer su siti pretjerali u "ljubavi" prema Poslanikovoj (a.s.) Casnoj Porodici. Ili i ti mozda pripisujes nepogrijesivost imamima ehlul bejta?

Navedi mi jednog sejha gore pomenutih tarikata koji ne priznaje hilafet prve trojice casnih halifa?

Ja se mogu sa tobom sloziti da je pod uticajem ekstremnog selefizma prisutna pojava da se iskazivanje ljubavi ili casti Poslanikovoj (a.s.) porodici odmah promatra sa sumnjom i kao prositski stav. Ali to je greska nas pripadnika ehlul sunneta jer smo to dozvolili. Generacija selefa (na koju se pozivaju sve selefije) nije bila takva. Ehlul Bejt ima visoko mjesto u ehlul sunnetu, ne samo u tarikatima i velika je steta sto ovakvim postupcima zapravo idemo na mlin sitskom ekstremnom i neosnovanom pogledu na Ehlul Bejt.

Da sumiram:
1) ne mozes tvrditi da kod sija Ehlul Bejt zauzima mjesto koje im pripada jer automatski ne mozes biti pripadnik ehlul sunneta a i samim tim NE MOZES biti pripadnik nijednog od tarikata koje sam pomenuo gore. Jer samim tim direktno negiras hilafet trojice od cetverice pravednih halifa i omalovazavas vecinu ashaba. Ako ja grijesim, ti slobodno navedi izjavu jednog jedinog sejha/pripadnika gore navedenih tarikata u kojoj on negira hilafet prve trojice halifa.
2) indirektno tvrdis nepovezivo: da i kod sija i kod sufija Ehlul Bejt ima status koji zasluzuju. Sto je samo po sebi kontradiktorno i nemoguce. Kod sufija preovladava ljubav, postovanje i odanost prema Ehlul Bejtu. Medjutim za razliku od sija oni imame Ehlul Bejta ne smatraju nepogrijesivim niti smatraju da su imami Ehlul Bejta imali pravo na hilafet. Dakle poredis neuporedivo.
3) Ne postoji NIJEDAN tarikat u cijem lancu se nalazi svih 12 imama Ehlul Bejta. Niti cinjenica da su u lancima svih tarikata prisutni neki od imama Ehlul Bejta ne znaci da tarikati (dervisi) prihvataju sitsko (ekstremisticko) tumacenje uloge Ehlul Bejta i njihovih imama. U tom slucaju bi i hanefijski mezheb bio sitski jer je opcepoznata cinjenica da je Imam Dzafer r.a. bio ucitelj Imama Ebu Hanife r.a.
4) Ne mozes biti pripadnik nijednog od tarikata koje sam gore pomenuo (naksibendijski, mevlevijski, kadirijski, sazilijski, i jos mnogih - da pomenem samo one najvece i najbitnije) a istovremeno i smatrati prvu trojicu pravednih halifa nelegitimnim. Samom tom cinjenicom pravis podjelu na ehlul sunnetske i sitske tarikate.

Jedno od najtežih pitanja koje se tiče utjecaja i manifestiranja sufizma u historiji islama jeste njegov odnos sa ši'izmom. Stvarnost ši'izma i sufizma kao integralnog aspekta islamske objave toliko je kristalno jasna da bi se uopšte mogla zanemariti na temelju jednog tendecioznog historijskog argumenta. Plod je tu da svjedoči da drvo ima svoje korijene duboko u tlu koje ga hrani; a duhovni plod može dati samo drvo čiji su korijeni duboko u objavljenoj istini.

Ši'izam i sufizam su na različite načine, na različitim nivoima, suštinski aspekti islamske ortodoksije, ukoliko se ovaj pojam ne uzima čisto u teološkom, već u njegovom univerzalnom smislu kao tradicija i univerzalna istina sadržana u objavljenom obliku.
Odnos između ši'izma i sufizma dodatno komplicira činjenica da, raspravljajući o ovim dvjema duhovnim i vjerskim realnostima islama, ni u jednom od slučaja nemamo posla sa istim nivoom i dimenzijom islama. Islam ima egzoterijsku (zahir) i ezoterijsku (batin) dimenziju, koje, uz sve njihove unutrašnje podjele, predstavljaju "vertikalnu" strukturu objave. Ali islam je podijeljen na sunnizam i ši'izam, koji, moglo bi se reći, predstavlja "horizontalnu" strukturu. Da je to jedini aspekt navedenog odnosa, bilo bi ga relativno lahko objasniti. Ali, zapravo, ezoterijska dimenzija islama, koja je u sunnitskom okruženju gotovo u potpunosti povezana sa sufizmom, na razne načine obilježava cjelokupnu strukturu ši'izma, i u njegovom ezoterijskom i u egzoterijskom aspektu. Može se reći da se islamski ezoterizam ili gnoza (lat. gnosis - znanje, spoznaja) kristalizirala u formi sufizma u sunnitskom svijetu, dok u ši'izmu, posebno ranog perioda, ispunjava cjelokupnu njegovu strukturu. Sa sunnitske tačke gledišta sufizam iskazuje sličnosti sa ši'izmom, čak je neke njegove aspekte asimilirao.

Autoritet kakav je bio Ibn Haldun, piše: "Tako su se sufiji zadojili ši'itskim teorijama. Ši'itske teorije su tako duboko ušle u njihove vjerske ideje da oni svoju prasku nošenja ogrtača (khirqah, hrke) temelje na činjenici da je 'Ali ogrnuo al-Hasan al-Basrija takvim ogrtačem čime je svečano potvrdio njegovo stupanje na mistički put. Tradicija koju je ustanovio 'Ali nastavljena je, stoga, preko al-Junayda, jednog od sufijskih šejhova". Sa ši'itske tačke gledišta, ši'izam je izvor onoga što je kasnije postalo poznato kao sufizam. Ali ovdje pod ši'izmom podrazumijevamo Poslanikove ezoterijske upute, asrar, što ga mnogi ši'itski autori poistovjećuju sa ši'itskim 'prikrivanjem', taqiyyah.

Svaki od ova dva gledišta predstavlja jedan aspekt istog realiteta, ali viđen unutar dva svijeta koja su u samim njedrima sveukupne islamske ortodoksije. Taj realitet je islamski ezoterizam ili gnoza. Ukoliko posmatramo sufizam i ši'izam kroz njihove historijske manifestacije u kasnijem periodu, primijetit ćemo da ni ši'izam, ni sunnizam, ni sufizam unutar sunnitskog svijeta, nisu izvedeni jedan iz drugog. Svi oni svoj autoritet izvode od Poslanika i izvora islamske objave. Ali, ukoliko pod ši'izmom smatramo islamsku ezoteriju kao takvu, onda je on, naravno, neodvojiv od sufizma. Tako su, npr. ši'itski imami temeljne figure u sufizmu, ali kao predstavnici islamskog ezoterizma, a ne kao ši'itski imami, kako se oni tretiraju u kasnijoj organizaciji ši'itskog vjerovanja. Ustvari, postoji izvjesna tendencija među historičarima islama i savremenim naučnicima da se ponovno iščitavaju zapisi iz prva dva vijeka islamske historije zarad jasnog diferenciranja razlika koje su tek kasnije uspostavljene.

Tačno je da se određeni ši'itski elementi mogu razaznati već u kasnijim godinama Poslanikovog života, te da ši'izam i sunnizam imaju svoje prapočetke u samom praskozorju islamske objave, koja je tu smještena proročanski kako bi se udovoljilo različitim psihološkim i etničkim tipovima i profilima. Ali tvrda i stroga podjela koja se pojavila u kasnijim vijekovima ne može se primijetiti u ranim godinama. Postojali su sunnitski elementi unutar nedvosmislenih ši'itskih tendencija, a postojali su i kontakti ši'ita sa sunnitskim elementima, kako u sferi intelektualnog, tako i u sferi društvenog, odnosno socijalnog života. Ustvari, u određenim slučajevima, veoma je teško bilo prosuditi da li je neki autor bio ši'it ili sunnit, posebno prije X. vijeka, iako su i u to vrijeme ši'itski i sunnitski vjerski i duhovni život posjedovali vlastite posebnosti karakterističnog mirisa i boja.

U ovom, manje iskristaliziranom i fluidnijem okruženju, oni elementi islamskog ezoterizma koji se sa ši'itskog gledišta smatraju specifično ši'itskim, u sunnitskom se svijetu pojavljuju kao ono što predstavlja islamski ezoterizam. Nema boljeg primjera za to od 'Ali ibn Ebu Taliba. Ši'izam se možda može nazvati "'Alijevim islamom", koji je u ši'izmu i duhovni i svjetovni autoritet nakon Poslanika a.s.. U sunnizmu, gotovo svi sufijski redovi okreću se njemu kao autoritetu par exellence nakon Poslanika a.s.. Čuveni hadis: "Ja sam grad znanja, a 'Ali je njegova kapija", koji je neposredna referenca na 'Alijevu ulogu u islamsko ezoterizmu, jednako je prihvaćen i kod ši'ita i kod sunnita, ali 'Alijevo 'duhovno nasljedstvo' (khilafah ruhaniyyah) u sufizmu sunnitskog svijeta nije prihvaćeno kao nešto zasebno ši'itsko, nego prije kao nešto što je u neposrednom dodiru sa samim islamskim ezoterizmom. A ipak, slučaj 'Alija, poštovanje koje mu jednako iskazuju i ši'iti i sufije, pokazuje koliko su, ustvari, ši'izam i sufizam bliski i povezani. Sufizam nema vlastiti šerijat; to je samo duhovni put (tariqah, tarikat) koji se koristi šerijatom određenih mezheba, kao što su malikijski ili šafi'ijski. Ši'izam ima oboje, i šerijat i tariqat. U njegovim najčišćim duhovnim, tj. tarikatskim gledištima, identičan je sufizmu koji postoji unutar sunnitskog svijeta, a određeni sufijski redovi, kao što je ni'matullahi, postoje i u ši'itskom i u sunnitskom svijetu. Ši'izam čak i unutar svojih šerijatskih i teoloških aspekata ima određene ezoterijske elemente koji ga čine srodnim sufizmu. Ustvari, može se reći da je ši'izam, čak i po svojim vanjskim aspektima, usmjeren na duhovne stupnjeve (maqamat-i irfani) Poslanika i Imama, koji su i cilj duhovnog života u sufizmu.

U islamu općenito, a u sufizmu posebno, svetac se naziva wali (evlija) (skraćeno od waliallah, ili prijatelj Božiji), a svetost wilayah. Kao što je već spomenuto, u ši'izmu je sveukupna funkcija Imama vezana za snagu i funkciju onoga što se na perzijskom jeziku zove walayat, što dolazi od istog korijena kao i wilayah, i u neposrednoj je vezi sa njim. Neki čak izjednačavaju ova dva pojma. U svakom slučaju, prema ši'izmu, pored snage objave u smislu donošenja Božijeg zakona (nubuwah i risalah), Poslanik islama, imao je, kao i ostali veliki poslanici prije njega, moć duhovnog vodstva i inicijacije (walayah), koje je prenio na Fatimu i 'Alija, a preko njih na sve Imame. Budući je Imam uvijek živ, ova funkcija i moć prisutni su uvijek u ovom svijetu, kadra da ljude vodi duhovnom životu. "Ciklus inicijacije" (da'irat al-walayah), koji slijedi 'ciklus poslanstva' (da'irat al-nunuwah) tako se nastavlja do danas i garantira uvijek živo prisustvo ezoterijskog puta u islamu.

Isto značenje se odnosi i na wilayah, u smislu da se i ovaj pojam odnosi na uvijek živo duhovno prisustvo u islamu koje ljudima omogućava da prakticiraju duhovni život, te da dostignu stepen svetosti. Stoga mnoge sufije, još od vremena Hakim al-Tirmidhija, posvećuju toliko pažnje ovom najvažnije aspektu sufizma. Istina, postoji razlika između ši'itskog i sufijskog shvatanja na koji način i preko koga djeluje ova moć i funkcija, te ko se smatra 'pečatom'. Ali sličnost između ši'ita i sufija u pogledu te doktrine je očit i neposredan je rezultat činjenice da su oba povezana, na prethodno opisani način, sa samim islamskim ezoterizmom, što je ništa drugo do wilayah ili walayah, kako se u tehničkom smislu koriste ovi pojmovi i u ši'itskim i u sufijskim izvorima.
Među sufijskim praksama, postoji jedan koji je, u svom simboličkom značenju, veoma blisko povezan sa wilayahom, a svoje korijene vuče još iz ši'itskog walayaha. To je običaj nošenja ogrtača i njegovo prenošenje sa učitelja na učenika kao simbola prenošenja duhovnog učenja i posebne milosti vezane za akt inicijacije. Svaki stepen postojanja je poput ogrtača ili vela koji stanje 'pokriva' odozgo, jer simbolički se to 'odozgo' vezuje za 'unutrašnje'. Sufijski ogrtač simbolizira prenošenje duhovnih moći koje učeniku ili muridu omogućavaju prolaz u stanje koje je mimo stanja svakodnevne svjesnosti. Time što dobija na dar ogrtač ili veo u njegovom simboličkom značenju, učenik se osposobljava da 'smakne' unutrašnji veo koji ga razdvaja od Božanskog.

Običaj nošenja i predavanja ogrtača i značenje tog čina tijesno su povezani sa ši'izmom, kao što to potvrđuje Ibn Haldun u navedenom citatu. Prema čuvenom Hadith-i kisa (Predaja, Hadis o ogrtaču), Poslanik je pozvao svoju kćerku Fatimu, zajedno sa 'Alijem, Hasanom i Husejinom i smjestio ih pod svoj ogrtač tako da ih je ogrtač prekrio. Ogrtač simbolizira prenos univerzalnog walayaha Poslanika u obliku parcijalnog walayaha (walayat-i fatimiyyah) na Fatimu, a preko nje na Imame, koji su njeni nasljednici.
Sufije nastoje, noseći ogrtač, postići iste uslove koje je imao Poslanik a.s., kao da hoće tim činom postati svjesni, koliko su god to kadri, božanske tajne (asrar) koje ogrtač simbolizira.

Ukupnost pitanja walayaha, i ogrtača koji ga simbolizira, u dobroj mjeri razjašnjava najvažniji dodirni element između sufizma i ši'izma, što je prisustvo skrivenog oblika znanja i upute. Korištenje metoda ta'wil, ili spiritualne hermenautike za razumijevanje Kur'ana Časnog, dakako kao 'kosmičkog teksta', te vjerovanja u određene stupnjeve značenja unutar objave - koji su zajednički i sufizmu i ši'izmu - rezultat su postojanja ove ezoterijske forme znanja. Postojanje walayata jamči sufizmu i ši'izmu sličan gnostički i ezoterijski karakter, kojeg su doktrina i karakterističan način upute prisutni u oba oblika, prirodne ekspresije.

U veoma bliskoj vezi sa walayahom je i koncept Imama u ši'izmu, jer Imam je taj koji posjeduje moć i funkciju walayata. Uloga Imama centralna je u ši'izmu. Sa duhovne tačke gledišta važno je posvetiti pažnju funkciji duhovnog vodstva Imama, funkciji koja gotovo u potpunosti podsjeća na onu sufijskog učitelja (muršida, šejha). Ši'it traga za svojim Imamom, koji nije ništa drugo do unutrašnji duhovni vodič - tako da neke ši'itske sufije govore o Imamu bića svake osobe (imam wujudika). Ostavimo li po strani šerijat, kao i kosmičku funkciju Imama, njegova inicijacijska funkcija i uloga duhovnog vodiča slična je onoj sufijskih učitelja.
Ustvari, kao što je u sufizmu svaki učitelj u kontaktu sa polom (Qutb) svoga doba, u ši'izmu sve duhovne funkcije svakog doba su inherentno povezane sa Imamom. Ideja Imama kao pola Univerzuma, i koncept Qutba u sufizmu, gotovo su identični, kako to sasvim jasno potvrđuje Seyyid Haydar Amuli riječima: "Qutb i Imam su dva izraza istog značenja i odnose se na istu osobu". Doktrina univerzalnog ili savršenog čovjeka (al-insan al-kamil), prema Ibn 'Arabijevom viđenju, veoma je slična ši'itskoj doktrini Qutba i Imama, kao što je to i doktrina o Mehdiju, koju su razvili kasniji sufijski učitelji. Sve ove doktrine se u svojoj suštini i u konačnici odnose na isti ezoterijski realitet, haqiqat al-muhamediyyah, kako je on prisutan i u ši'izmu i u sufizmu. A u ovom slučaju, kad se radi o formuliranju ove doktrine, moguće je da postoji neposredan ši'itski uticaj na kasnije sufijske formulacije.

Još jedna doktrina zajednička ši'izmu i sufizmu jest doktrina 'Muhammedove svjetlosti' (al-nur al-muhammadi) i inicijacijskog lanca (silsilah). Ši'iti vjeruju da je postojala 'Primordijalna Svjetlost' proslijeđivana od jednog poslanika do drugog, a nakon Poslanika islama - na Imame. Ova svjetlost štiti poslanike i imame od grijeha, čini ih nepogrješivim (ma'sum), i daruje im znanje o božanskim tajnama. Čovjek, želi li steći to znanje, mora doći u dodir sa ovim svjetlom preko Imama koji je, slijedeći Poslanika, na svojevrstan način čovjekov posrednik prema Bogu, u potrazi za božanskim znanjima. Na isti način, u sufizmu, da bi se stekla mogućnost pristupa metodama koje omogućavaju duhovnu realizaciju, čovjek mora ući u inicijacijski lanac ili silsilu (silsilah), koji seže unatrag sve do Poslanika, a preko koje se bereket izlijeva iz izvora objave na iniciranu osobu. Lanac (silsilah) je, tako, utemeljen na kontinuitetu duhovnog prisustva, što u mnogome liči na ši'itsku 'Muhammedovu svjetlost'. Ustvari, kasnije sufije i sami govore o 'Muhammedovoj svjetlosti'. U ranom periodu, posebno u učenjima Imama Ja'far al-Sadiqa, ši'itska doktrina 'Muhammedove svjetlosti' i sufijska doktrina inicijacijskog lanca (silsilah) dodiruju se, jer im je, kao i u mnogim drugim slučajevima, izvor u istim ezoterijskim učenjima islama.

Konačno, u usporedbi ši'itske i sufijske doktrine, moraju se spomenuti i duhovni i spoznajni stupnjevi (maqamat-i irfani) ili mekami. Ukoliko se posvetimo proučavanju života Poslanika i Imama, kao što se, npr. može naći u Majlisijevom djelu Bihar al-anwar, otkrit ćemo da te priče govore o unutrašnjem duhovnom stanju ličnosti kojih se tiču, više nego o bilo čemu drugom. Cilj vjerskog života u ši'izmu je, ustvari, oponašanje života Poslanika i Imama, te dostizanje njihovih unutrašnjih stupnjeva. Ipak, za većinu ši'ita ovo ostaje samo latentna mogućnost, čega je elita (khawass) oduvijek bila svjesna. Duhovni stupnjevi Poslanika i Imama vode ka ujedinjenu sa Bogom mogu se smatrati konačnim ciljem kojem strijemi ši'itska pobožnost, u kojem je utemeljena sveukupna struktura ši'izma.
U sufizmu se taj cilj - stići do Boga - ne može ostvariti osim kroz stanja i stupnjeve (hal i maqam (mekam)), koji imaju istaknuto mjesto u klasičnim raspravama o sufizmu. Sufijski život se temelji na dostizanju tih stupnjeva, iako sufije ne tragaju za ovim stanjima u sebi već za Bogom tragaju u Njegovoj Uzvišenoj Suštini. Naravno, u sufizmu, gotovo svi članovi jednog reda svjesni su stanja i stupnjeva, dok ih je u ši'izmu svjesna samo elita, ali to je sasvim prirodno, pošto je sam sufizam put za duhovnu elitu, dok se ši'izam tiče cijele zajednice, sa svim njenim egzoterijskim i ezoterijskm podjelama, koja ima svoju vlastitu elitu i svoje vjernike ('awamm). Ali posebni značaj koji ši'izam pridaje duhovnim stanjima i stupnjevima Poslanika i Imama, krije zapanjujuću sličnost sa onim što nalazimo u sufizmu. Ovdje se ponovo ši'izam i sufizam odnose na isti realitet, islamski ezoterizam, čijim se praktičnim i ostvarenim aspektima bave duhovni stupnjevi.

[underwater]

Jedno od najtežih pitanja koje se tiče utjecaja i manifestiranja sufizma u historiji islama jeste njegov odnos sa ši'izmom. Stvarnost ši'izma i sufizma kao integralnog aspekta islamske objave toliko je kristalno jasna da bi se uopšte mogla zanemariti na temelju jednog tendecioznog historijskog argumenta. Plod je tu da svjedoči da drvo ima svoje korijene duboko u tlu koje ga hrani; a duhovni plod može dati samo drvo čiji su korijeni duboko u objavljenoj istini.

Ši'izam i sufizam su na različite načine, na različitim nivoima, suštinski aspekti islamske ortodoksije, ukoliko se ovaj pojam ne uzima čisto u teološkom, već u njegovom univerzalnom smislu kao tradicija i univerzalna istina sadržana u objavljenom obliku.
Odnos između ši'izma i sufizma dodatno komplicira činjenica da, raspravljajući o ovim dvjema duhovnim i vjerskim realnostima islama, ni u jednom od slučaja nemamo posla sa istim nivoom i dimenzijom islama. Islam ima egzoterijsku (zahir) i ezoterijsku (batin) dimenziju, koje, uz sve njihove unutrašnje podjele, predstavljaju "vertikalnu" strukturu objave. Ali islam je podijeljen na sunnizam i ši'izam, koji, moglo bi se reći, predstavlja "horizontalnu" strukturu. Da je to jedini aspekt navedenog odnosa, bilo bi ga relativno lahko objasniti. Ali, zapravo, ezoterijska dimenzija islama, koja je u sunnitskom okruženju gotovo u potpunosti povezana sa sufizmom, na razne načine obilježava cjelokupnu strukturu ši'izma, i u njegovom ezoterijskom i u egzoterijskom aspektu. Može se reći da se islamski ezoterizam ili gnoza (lat. gnosis - znanje, spoznaja) kristalizirala u formi sufizma u sunnitskom svijetu, dok u ši'izmu, posebno ranog perioda, ispunjava cjelokupnu njegovu strukturu. Sa sunnitske tačke gledišta sufizam iskazuje sličnosti sa ši'izmom, čak je neke njegove aspekte asimilirao.

Autoritet kakav je bio Ibn Haldun, piše: "Tako su se sufiji zadojili ši'itskim teorijama. Ši'itske teorije su tako duboko ušle u njihove vjerske ideje da oni svoju prasku nošenja ogrtača (khirqah, hrke) temelje na činjenici da je 'Ali ogrnuo al-Hasan al-Basrija takvim ogrtačem čime je svečano potvrdio njegovo stupanje na mistički put. Tradicija koju je ustanovio 'Ali nastavljena je, stoga, preko al-Junayda, jednog od sufijskih šejhova". Sa ši'itske tačke gledišta, ši'izam je izvor onoga što je kasnije postalo poznato kao sufizam. Ali ovdje pod ši'izmom podrazumijevamo Poslanikove ezoterijske upute, asrar, što ga mnogi ši'itski autori poistovjećuju sa ši'itskim 'prikrivanjem', taqiyyah.

Svaki od ova dva gledišta predstavlja jedan aspekt istog realiteta, ali viđen unutar dva svijeta koja su u samim njedrima sveukupne islamske ortodoksije. Taj realitet je islamski ezoterizam ili gnoza. Ukoliko posmatramo sufizam i ši'izam kroz njihove historijske manifestacije u kasnijem periodu, primijetit ćemo da ni ši'izam, ni sunnizam, ni sufizam unutar sunnitskog svijeta, nisu izvedeni jedan iz drugog. Svi oni svoj autoritet izvode od Poslanika i izvora islamske objave. Ali, ukoliko pod ši'izmom smatramo islamsku ezoteriju kao takvu, onda je on, naravno, neodvojiv od sufizma. Tako su, npr. ši'itski imami temeljne figure u sufizmu, ali kao predstavnici islamskog ezoterizma, a ne kao ši'itski imami, kako se oni tretiraju u kasnijoj organizaciji ši'itskog vjerovanja. Ustvari, postoji izvjesna tendencija među historičarima islama i savremenim naučnicima da se ponovno iščitavaju zapisi iz prva dva vijeka islamske historije zarad jasnog diferenciranja razlika koje su tek kasnije uspostavljene.

Tačno je da se određeni ši'itski elementi mogu razaznati već u kasnijim godinama Poslanikovog života, te da ši'izam i sunnizam imaju svoje prapočetke u samom praskozorju islamske objave, koja je tu smještena proročanski kako bi se udovoljilo različitim psihološkim i etničkim tipovima i profilima. Ali tvrda i stroga podjela koja se pojavila u kasnijim vijekovima ne može se primijetiti u ranim godinama. Postojali su sunnitski elementi unutar nedvosmislenih ši'itskih tendencija, a postojali su i kontakti ši'ita sa sunnitskim elementima, kako u sferi intelektualnog, tako i u sferi društvenog, odnosno socijalnog života. Ustvari, u određenim slučajevima, veoma je teško bilo prosuditi da li je neki autor bio ši'it ili sunnit, posebno prije X. vijeka, iako su i u to vrijeme ši'itski i sunnitski vjerski i duhovni život posjedovali vlastite posebnosti karakterističnog mirisa i boja.

U ovom, manje iskristaliziranom i fluidnijem okruženju, oni elementi islamskog ezoterizma koji se sa ši'itskog gledišta smatraju specifično ši'itskim, u sunnitskom se svijetu pojavljuju kao ono što predstavlja islamski ezoterizam. Nema boljeg primjera za to od 'Ali ibn Ebu Taliba. Ši'izam se možda može nazvati "'Alijevim islamom", koji je u ši'izmu i duhovni i svjetovni autoritet nakon Poslanika a.s.. U sunnizmu, gotovo svi sufijski redovi okreću se njemu kao autoritetu par exellence nakon Poslanika a.s.. Čuveni hadis: "Ja sam grad znanja, a 'Ali je njegova kapija", koji je neposredna referenca na 'Alijevu ulogu u islamsko ezoterizmu, jednako je prihvaćen i kod ši'ita i kod sunnita, ali 'Alijevo 'duhovno nasljedstvo' (khilafah ruhaniyyah) u sufizmu sunnitskog svijeta nije prihvaćeno kao nešto zasebno ši'itsko, nego prije kao nešto što je u neposrednom dodiru sa samim islamskim ezoterizmom. A ipak, slučaj 'Alija, poštovanje koje mu jednako iskazuju i ši'iti i sufije, pokazuje koliko su, ustvari, ši'izam i sufizam bliski i povezani. Sufizam nema vlastiti šerijat; to je samo duhovni put (tariqah, tarikat) koji se koristi šerijatom određenih mezheba, kao što su malikijski ili šafi'ijski. Ši'izam ima oboje, i šerijat i tariqat. U njegovim najčišćim duhovnim, tj. tarikatskim gledištima, identičan je sufizmu koji postoji unutar sunnitskog svijeta, a određeni sufijski redovi, kao što je ni'matullahi, postoje i u ši'itskom i u sunnitskom svijetu. Ši'izam čak i unutar svojih šerijatskih i teoloških aspekata ima određene ezoterijske elemente koji ga čine srodnim sufizmu. Ustvari, može se reći da je ši'izam, čak i po svojim vanjskim aspektima, usmjeren na duhovne stupnjeve (maqamat-i irfani) Poslanika i Imama, koji su i cilj duhovnog života u sufizmu.

U islamu općenito, a u sufizmu posebno, svetac se naziva wali (evlija) (skraćeno od waliallah, ili prijatelj Božiji), a svetost wilayah. Kao što je već spomenuto, u ši'izmu je sveukupna funkcija Imama vezana za snagu i funkciju onoga što se na perzijskom jeziku zove walayat, što dolazi od istog korijena kao i wilayah, i u neposrednoj je vezi sa njim. Neki čak izjednačavaju ova dva pojma. U svakom slučaju, prema ši'izmu, pored snage objave u smislu donošenja Božijeg zakona (nubuwah i risalah), Poslanik islama, imao je, kao i ostali veliki poslanici prije njega, moć duhovnog vodstva i inicijacije (walayah), koje je prenio na Fatimu i 'Alija, a preko njih na sve Imame. Budući je Imam uvijek živ, ova funkcija i moć prisutni su uvijek u ovom svijetu, kadra da ljude vodi duhovnom životu. "Ciklus inicijacije" (da'irat al-walayah), koji slijedi 'ciklus poslanstva' (da'irat al-nunuwah) tako se nastavlja do danas i garantira uvijek živo prisustvo ezoterijskog puta u islamu.

Isto značenje se odnosi i na wilayah, u smislu da se i ovaj pojam odnosi na uvijek živo duhovno prisustvo u islamu koje ljudima omogućava da prakticiraju duhovni život, te da dostignu stepen svetosti. Stoga mnoge sufije, još od vremena Hakim al-Tirmidhija, posvećuju toliko pažnje ovom najvažnije aspektu sufizma. Istina, postoji razlika između ši'itskog i sufijskog shvatanja na koji način i preko koga djeluje ova moć i funkcija, te ko se smatra 'pečatom'. Ali sličnost između ši'ita i sufija u pogledu te doktrine je očit i neposredan je rezultat činjenice da su oba povezana, na prethodno opisani način, sa samim islamskim ezoterizmom, što je ništa drugo do wilayah ili walayah, kako se u tehničkom smislu koriste ovi pojmovi i u ši'itskim i u sufijskim izvorima.
Među sufijskim praksama, postoji jedan koji je, u svom simboličkom značenju, veoma blisko povezan sa wilayahom, a svoje korijene vuče još iz ši'itskog walayaha. To je običaj nošenja ogrtača i njegovo prenošenje sa učitelja na učenika kao simbola prenošenja duhovnog učenja i posebne milosti vezane za akt inicijacije. Svaki stepen postojanja je poput ogrtača ili vela koji stanje 'pokriva' odozgo, jer simbolički se to 'odozgo' vezuje za 'unutrašnje'. Sufijski ogrtač simbolizira prenošenje duhovnih moći koje učeniku ili muridu omogućavaju prolaz u stanje koje je mimo stanja svakodnevne svjesnosti. Time što dobija na dar ogrtač ili veo u njegovom simboličkom značenju, učenik se osposobljava da 'smakne' unutrašnji veo koji ga razdvaja od Božanskog.

Običaj nošenja i predavanja ogrtača i značenje tog čina tijesno su povezani sa ši'izmom, kao što to potvrđuje Ibn Haldun u navedenom citatu. Prema čuvenom Hadith-i kisa (Predaja, Hadis o ogrtaču), Poslanik je pozvao svoju kćerku Fatimu, zajedno sa 'Alijem, Hasanom i Husejinom i smjestio ih pod svoj ogrtač tako da ih je ogrtač prekrio. Ogrtač simbolizira prenos univerzalnog walayaha Poslanika u obliku parcijalnog walayaha (walayat-i fatimiyyah) na Fatimu, a preko nje na Imame, koji su njeni nasljednici.
Sufije nastoje, noseći ogrtač, postići iste uslove koje je imao Poslanik a.s., kao da hoće tim činom postati svjesni, koliko su god to kadri, božanske tajne (asrar) koje ogrtač simbolizira.

Ukupnost pitanja walayaha, i ogrtača koji ga simbolizira, u dobroj mjeri razjašnjava najvažniji dodirni element između sufizma i ši'izma, što je prisustvo skrivenog oblika znanja i upute. Korištenje metoda ta'wil, ili spiritualne hermenautike za razumijevanje Kur'ana Časnog, dakako kao 'kosmičkog teksta', te vjerovanja u određene stupnjeve značenja unutar objave - koji su zajednički i sufizmu i ši'izmu - rezultat su postojanja ove ezoterijske forme znanja. Postojanje walayata jamči sufizmu i ši'izmu sličan gnostički i ezoterijski karakter, kojeg su doktrina i karakterističan način upute prisutni u oba oblika, prirodne ekspresije.

U veoma bliskoj vezi sa walayahom je i koncept Imama u ši'izmu, jer Imam je taj koji posjeduje moć i funkciju walayata. Uloga Imama centralna je u ši'izmu. Sa duhovne tačke gledišta važno je posvetiti pažnju funkciji duhovnog vodstva Imama, funkciji koja gotovo u potpunosti podsjeća na onu sufijskog učitelja (muršida, šejha). Ši'it traga za svojim Imamom, koji nije ništa drugo do unutrašnji duhovni vodič - tako da neke ši'itske sufije govore o Imamu bića svake osobe (imam wujudika). Ostavimo li po strani šerijat, kao i kosmičku funkciju Imama, njegova inicijacijska funkcija i uloga duhovnog vodiča slična je onoj sufijskih učitelja.
Ustvari, kao što je u sufizmu svaki učitelj u kontaktu sa polom (Qutb) svoga doba, u ši'izmu sve duhovne funkcije svakog doba su inherentno povezane sa Imamom. Ideja Imama kao pola Univerzuma, i koncept Qutba u sufizmu, gotovo su identični, kako to sasvim jasno potvrđuje Seyyid Haydar Amuli riječima: "Qutb i Imam su dva izraza istog značenja i odnose se na istu osobu". Doktrina univerzalnog ili savršenog čovjeka (al-insan al-kamil), prema Ibn 'Arabijevom viđenju, veoma je slična ši'itskoj doktrini Qutba i Imama, kao što je to i doktrina o Mehdiju, koju su razvili kasniji sufijski učitelji. Sve ove doktrine se u svojoj suštini i u konačnici odnose na isti ezoterijski realitet, haqiqat al-muhamediyyah, kako je on prisutan i u ši'izmu i u sufizmu. A u ovom slučaju, kad se radi o formuliranju ove doktrine, moguće je da postoji neposredan ši'itski uticaj na kasnije sufijske formulacije.

Još jedna doktrina zajednička ši'izmu i sufizmu jest doktrina 'Muhammedove svjetlosti' (al-nur al-muhammadi) i inicijacijskog lanca (silsilah). Ši'iti vjeruju da je postojala 'Primordijalna Svjetlost' proslijeđivana od jednog poslanika do drugog, a nakon Poslanika islama - na Imame. Ova svjetlost štiti poslanike i imame od grijeha, čini ih nepogrješivim (ma'sum), i daruje im znanje o božanskim tajnama. Čovjek, želi li steći to znanje, mora doći u dodir sa ovim svjetlom preko Imama koji je, slijedeći Poslanika, na svojevrstan način čovjekov posrednik prema Bogu, u potrazi za božanskim znanjima. Na isti način, u sufizmu, da bi se stekla mogućnost pristupa metodama koje omogućavaju duhovnu realizaciju, čovjek mora ući u inicijacijski lanac ili silsilu (silsilah), koji seže unatrag sve do Poslanika, a preko koje se bereket izlijeva iz izvora objave na iniciranu osobu. Lanac (silsilah) je, tako, utemeljen na kontinuitetu duhovnog prisustva, što u mnogome liči na ši'itsku 'Muhammedovu svjetlost'. Ustvari, kasnije sufije i sami govore o 'Muhammedovoj svjetlosti'. U ranom periodu, posebno u učenjima Imama Ja'far al-Sadiqa, ši'itska doktrina 'Muhammedove svjetlosti' i sufijska doktrina inicijacijskog lanca (silsilah) dodiruju se, jer im je, kao i u mnogim drugim slučajevima, izvor u istim ezoterijskim učenjima islama.

Konačno, u usporedbi ši'itske i sufijske doktrine, moraju se spomenuti i duhovni i spoznajni stupnjevi (maqamat-i irfani) ili mekami. Ukoliko se posvetimo proučavanju života Poslanika i Imama, kao što se, npr. može naći u Majlisijevom djelu Bihar al-anwar, otkrit ćemo da te priče govore o unutrašnjem duhovnom stanju ličnosti kojih se tiču, više nego o bilo čemu drugom. Cilj vjerskog života u ši'izmu je, ustvari, oponašanje života Poslanika i Imama, te dostizanje njihovih unutrašnjih stupnjeva. Ipak, za većinu ši'ita ovo ostaje samo latentna mogućnost, čega je elita (khawass) oduvijek bila svjesna. Duhovni stupnjevi Poslanika i Imama vode ka ujedinjenu sa Bogom mogu se smatrati konačnim ciljem kojem strijemi ši'itska pobožnost, u kojem je utemeljena sveukupna struktura ši'izma.
U sufizmu se taj cilj - stići do Boga - ne može ostvariti osim kroz stanja i stupnjeve (hal i maqam (mekam)), koji imaju istaknuto mjesto u klasičnim raspravama o sufizmu. Sufijski život se temelji na dostizanju tih stupnjeva, iako sufije ne tragaju za ovim stanjima u sebi već za Bogom tragaju u Njegovoj Uzvišenoj Suštini. Naravno, u sufizmu, gotovo svi članovi jednog reda svjesni su stanja i stupnjeva, dok ih je u ši'izmu svjesna samo elita, ali to je sasvim prirodno, pošto je sam sufizam put za duhovnu elitu, dok se ši'izam tiče cijele zajednice, sa svim njenim egzoterijskim i ezoterijskm podjelama, koja ima svoju vlastitu elitu i svoje vjernike ('awamm). Ali posebni značaj koji ši'izam pridaje duhovnim stanjima i stupnjevima Poslanika i Imama, krije zapanjujuću sličnost sa onim što nalazimo u sufizmu. Ovdje se ponovo ši'izam i sufizam odnose na isti realitet, islamski ezoterizam, čijim se praktičnim i ostvarenim aspektima bave duhovni stupnjevi.

@asurbanipal

جزاك اللهُ خيراً i aski-nijaz