Evo, ja cu na temu... (Meni ovo ne sluti na dobro....od jutros na forumu ovo najaktivnija tema
)
Iako nisam jezicar (i ne sumnjam da ce se naci neko ko jeste, da me ispravi), odrasla sam uz dva jezicara i mislim da ispravno govorim. Naravno, kao i vecina nas, posjedujem dva razlicita 'rjecnika'. Jedan za formalne prilike, jedan za neformalne.
U neformalnoj komunikaciji cesto koristim izraze za koje znam da nisu pravilno upotrijebljeni. I, nakon kratkotrajnog razmisljanja, shvatila sam zasto.... Izrazi poput 'dubiozno', 'nebulozno', frigidno', 'ocimagledno' itd. uglavnom sluze za slanje suptilne poruke sagovorniku: ja znam - sto mi daje za pravo da je zajebavam (nesto kao pjesnicka sloboda). Problem je kada oni sto ne znaju - pocnu da misle da se to tako kaze...
No, u kolikoj mjeri je to pogresno... nisam sigurna. Cak i u standardnom jeziku ce svaki znalac zacas naci primjere rijeci koje su se odomacile (prvenstveno strane rijeci) u svome nepravilnom znacenju. Ono sto je bilo neispravno prije 50 godina, postalo je ispravno danas. Mi cemo se, naravno, buniti i dzapati, jer to ne odgovara onome sto smo mi naucili, ali jezik ne pripada lingvistima, jezik pripada narodu.
Jezik je ziv, razvija se, mijenja se i nije logican. Cak i domace rijeci mijenjaju znacenje i o(p)staju u jeziku u svome izmijenjenom znacenju. Pogledajte samo rijec 'odredjeni'... Sama rijec kaze da je nesto odredjeno - ne moze biti jasnije.... A, ipak, kada kazemo da se pred skupstinom skupio odredjen broj ljudi, broj je - neodredjen.
Da me ne bi kogod pogresno shvatio, ne zalazem se ja nepravilan i neregulisan jezik... Cinjenica da pripadam onima koji su nauceni da cijene pravilno izrazavanje, cini da ne mogu u potpunosti promijeniti perspektivu... No, kada malo pokusam...brzo uvidim da nisam bas sigurna cemu sluzi razlika izmedju knjizevnog i narodnog jezika.
da snimim to cudjenje....zbunjenost 
