Forum Klix.ba

i? sta bi?

jel' se pokretac teme izvadio?

nije mu se valjda niko javio na oglas :D:

danas wrote:i? sta bi?

jel' se pokretac teme izvadio?

pa, i svaki se zub klima ali se sam tesko izvadi.


u ovom slucaju je potrebno naci zubara, ne radi se o ozbiljnoj upali.

_BosanaC wrote:E ovako... Ukratko...

HOCU VAN! Kako god. Gdje god. U stvari, nije gdje god. Sto dalje to bolje. Kanada. Australija. Novi Zeland. USA. Ako odem u USA obecavam da cu za tri mjeseca postati veci amer od Svemirskog

E sad ozbiljno... Na koji nacin se uopste podnose, i kome, zahtjevi za migracije? Interesuje me za mene i hanumu mi u mene.

I dreknucu im se jos jednom DOSTA! kad budem vidjeo granice ove drzave. I mislim da ce to biti bas dosta od mene.

Sta znas radit ? Kakve kvalifikacije imas ? Znas engleski, njemacki...?

zna palmuditi po forumu :D

Vadite me odavdeeeeeeeeeee

Tek sad otvorih temu,kontam garant neko pomaga iz dijaspore.

pitt wrote:zna palmuditi po forumu :D

ni to ne moRe svako.

DV Lutrija 2009

http://travel.state.gov/visa/immigrants ... _1318.html

Prijava za DV 2009 je besplatna na sluzbenim stranicama!!! Ne nasjedati na one sajtove koje traze pare da vas prijave.

The DV-2009 Lottery online entry begins at Noon EDT on October 3, 2007, and ends at Noon EST on December 2, 2007.

Kada za to dodje vrijeme provjerite standarde za fotografiju koju trebate uplodati prilikom prijave, zato sto su prilicno strogi sto se tice dimenzije, pozadine, i ostalih parametara.

mene ne ide nikakva lutrija
pa ni ta lutrija

moji ce probat pa et vidjecemo

Kao prvo pozdrav ucesnicima ove diskusije. Vidim da smo ovdje vecinom ''mi'' ''normalni'', ali da ne pretjerujem i ne cinicim puno, i naravno bez patetike, volio bi i sam nesto reci ovdje, jer mislim da imam kakvog-takvog iskustva.

Ovako, zivim u Becu, prije toga sam bio u Engleskoj. Relativno sam mlad (ne bih o godinama, koliko da ih je previse je...), evo kako kod mene stvari stoje. Jos sa 14 godina sam gledao kako da na sve nacine odem iz Bosne (na prijasnjim postovima sam objasnio svoje porijeklo, ali nije mi mrsko jos jednom, porijeklom Dalmatinac, rodjen i odrastao u Bosni), ali jednostavno nisam bio dovoljno motiviran. Samo sam kukao, a nisam radio nista da to promjenim.
U sustini glavna stvar je motivacija i to koliko zivot nekoga primora na emigraciju. Ja sam jednostavno u svojim mladjim danima bio veliki medvjed (pardon zivotinji) negdje do svoje 19 godine. Bio sam dobar relativno u svim predmetima, ali uvijek mi je falilo motivacije da nesto dovedem do kraja ili da se u necemu specijalizujem. Znao sam filozofirati satima, o pravima crnaca u Brazilu, ili o podjeli Britanske Indije na Indiju i Pakistan, ali sam bio jednostavno van zivotnih tokova. Sto se tice mojih gresaka i propustenih prilika meni je svako bio kriv za sve, npr. kriv mi je bio otac sto nije htio nikada uzeti domovnicu zbog toga sto Tudjmana nije mogao ocima pogledati, pa nisam mogao nigdje putovati bez vize sa bosanskim pasosem (dobro poznata procedura). Krivi su mi bili neki gimnazijski profesori jer sam imao za prosjek mrsav vrlodobar, pa nisam mogao ni za jednu razmjenu studenata ili kakav program konkurisati, kriva mi je bila profesorica njemackog jer me nije htjela pustiti da prodjem bez znanja Konjuktiva II, pa joj eto u 'inat' taj svabski nisam htio nauciti,. Kriv mi je bio nas mentalitet, ili to sto sam imao pogresno ime u Sarajevu (ovo je objedljivo najgore i toga se najvise sramim, otvoreno kazem stid me je sada pred svojim prijateljima koji imaju muslimanska imena i koji od svoje 17 godine kao najveci tezaci rade, dok sam ja gubio svoje vrijeme gledajuci gluposti na internetu), pa sam prestao sportske treninge sa 12 godina i poceo i postao debeo. Drugim rijecima, desila se svjetska zavjera protiv mene, i uvijek sam se pitao zasto bas ja, zasto se to meni desilo, i stalno sam nalazio krivce. Kada sam nakon 19 godine, poceo da razmisljam ili zbog toga sto je bilo krajnje vrijeme ili sto me je zivot stegao, onda sam dosao do zakljucka da sam ipak ja bio veliki krkan, ali mi je opet trebala godina ili dvije da se pokrenem. Pored toga, i dalje se sam bio u onoj fazi razmisljanja, ako odem na zapad, tamo ce mene sve cekati gotovo, ja cu se snaci jer eto su se mogli toliki nasi ljudi snaci gore bez ikakvih kvalifikacija, pa eto mogu i ja. Onda sam igrom velike srece, dobio priliku da odem u Englesku, e tu sam tek dozivjeo udar realnosti. Shvatio sam da jedino ja sam sebi bio najveci neprijatelj, mozda zbog vremena u kojem sam zivio, mozda zbog toga sto sam bio krkan, ali sve je bilo do mene. Nazalost, tek kada sam nekako skuzio Englesku, shvatio sam da je u Londonu dok si zelen jako tesko opstati (slicno nesto je rekao Svemirski o NYC), ali da su kasnije zivotne prilike nevjerovatne. Nakon toga, sam opet imao enormno mnogo srece pa sam zavrsio u Becu, ponovo startam iz pocetka sa katastrofalnim znanjem njemackog. Prvih pola godine, sam polozio prvi kurs, ali nekako mi se nije dalo, dok nisam dosao na jedan kratak vikend u Bosnu i nakon toga sam bas dosao sebi (ponovo). Sjeo sam narednih 6 mjeseci, i svu njemacku gramatiku sam sam dio po dio preradio, kao uz redovno odlazenje na kurs, slusanje radija, kao i gnjavljenje austrijanaca oko sebe da sto vise pricaju sa mnom. Rad dadne rezultat, uz to sam se poceo redovno sportom baviti i skinuo sam sve kile (visina 185 cm, 77kg, trcim pola maratona, uz male prekide mogu i cijeli).
Studiram u Becu, idem na gradjevinu, perspektivno zanimanje, njemacki i engleski su mi vise-manje kao maternji jezik. Planiram upisati jos informatiku, ucim francuski intezivno, takodjer amaterski ucim italijanski (imam dosta prijatelja italijana) i ruski, gledam da se druzim sto vise mogu sa austrijancima, nase ljude uglavnom izbjegavam.
Jos nesto, Bec (ali i Austrija) je daleko od ''idealne'' sredine. Dozivio sam dosta neprijatnosti, ali sam shvatio da jednostavno postoje samo dvije vrste ljudi, dobri i losi, i da to ne zavisi od jezika, religije ili boje koze, vec samo i iskljucivo od covjeka. Zivot u Becu je sada velika borba, i stalno hrvanje, pored zivotnih briga, moram biti maksimalno uredan po pitanju vize i legalnog boravka, jer u Austriji politika je takva da se stranaca rijesavaju pri aplikaciji za vizu, jer ih se ne mogu na drugi nacin rijesiti, tada si, bez obzira na svoje znanje i kvalifikacije, samo broj, i zbog najmanje greske mozes letiti. Ali opet, bez obzira na poteskoce, Bec je ipak zdrava sredina, i ako trenutno ne znam da li cu ovdje trajno ostati, siguran sam da bio u Austriji, Njemackoj, Francuskoj, Australiji, Engleskoj ili SAD-u, da je to bolje za moju djecu (nemam jos djece, niti sam ozenjen, niti sada imam djevojku ) i za njihovu buducnost, nego da su dolje u Bosni ili Dalmaciji.
Govorim, onako iz svoga iskustva i kako ja stvari vidim, bez zelje da se ikome namecem.

Jos nesto, za vas mladje (14-19) koji tezite necemu boljem, iz sveg srca vam savjetujem da samo ucite, radite i obrazujete se. Ucite jezike, jer nas je jezik uopce beskoristan (osim ako kao stranac ne ljetujete u Hrvatskoj), radite, bavite se sportom, i tezite ka svojim snovima i ako mozete idite malo vani, i vidite kako svijet funkcionise. Nemojte traziti krivce u svemu i svacemu kao sto sam ja radio, nego postavite stvari na svoje i kako god odlucite idite dalje.

Eto toliko od mene, sada ako nije problem i ako vam se da, molim kritike.

_BosanaC wrote:E ovako... Ukratko...

HOCU VAN! Kako god. Gdje god. U stvari, nije gdje god. Sto dalje to bolje. Kanada. Australija. Novi Zeland. USA. Ako odem u USA obecavam da cu za tri mjeseca postati veci amer od Svemirskog

E sad ozbiljno... Na koji nacin se uopste podnose, i kome, zahtjevi za migracije? Interesuje me za mene i hanumu mi u mene.

I dreknucu im se jos jednom DOSTA! kad budem vidjeo granice ove drzave. I mislim da ce to biti bas dosta od mene.

Dajgle mu nick-a a sta prica....Boze sacuvaj!!!!!!

ma pusti ga .BA neće taj dalje od Semizovca .....ako i dotle dođe ja odoh u evnuhe

i ode li autor teme vani

ili pak ceka 1 janur 2008 i one vizne olaksice

ma gdje ce ba........ko da moze negdje vise palmuditi nego tu :D:D

Garibaldi wrote:Kao prvo pozdrav ucesnicima ove diskusije. Vidim da smo ovdje vecinom ''mi'' ''normalni'', ali da ne pretjerujem i ne cinicim puno, i naravno bez patetike, volio bi i sam nesto reci ovdje, jer mislim da imam kakvog-takvog iskustva.

Ovako, zivim u Becu, prije toga sam bio u Engleskoj. Relativno sam mlad (ne bih o godinama, koliko da ih je previse je...), evo kako kod mene stvari stoje. Jos sa 14 godina sam gledao kako da na sve nacine odem iz Bosne (na prijasnjim postovima sam objasnio svoje porijeklo, ali nije mi mrsko jos jednom, porijeklom Dalmatinac, rodjen i odrastao u Bosni), ali jednostavno nisam bio dovoljno motiviran. Samo sam kukao, a nisam radio nista da to promjenim.
U sustini glavna stvar je motivacija i to koliko zivot nekoga primora na emigraciju. Ja sam jednostavno u svojim mladjim danima bio veliki medvjed (pardon zivotinji) negdje do svoje 19 godine. Bio sam dobar relativno u svim predmetima, ali uvijek mi je falilo motivacije da nesto dovedem do kraja ili da se u necemu specijalizujem. Znao sam filozofirati satima, o pravima crnaca u Brazilu, ili o podjeli Britanske Indije na Indiju i Pakistan, ali sam bio jednostavno van zivotnih tokova. Sto se tice mojih gresaka i propustenih prilika meni je svako bio kriv za sve, npr. kriv mi je bio otac sto nije htio nikada uzeti domovnicu zbog toga sto Tudjmana nije mogao ocima pogledati, pa nisam mogao nigdje putovati bez vize sa bosanskim pasosem (dobro poznata procedura). Krivi su mi bili neki gimnazijski profesori jer sam imao za prosjek mrsav vrlodobar, pa nisam mogao ni za jednu razmjenu studenata ili kakav program konkurisati, kriva mi je bila profesorica njemackog jer me nije htjela pustiti da prodjem bez znanja Konjuktiva II, pa joj eto u 'inat' taj svabski nisam htio nauciti,. Kriv mi je bio nas mentalitet, ili to sto sam imao pogresno ime u Sarajevu (ovo je objedljivo najgore i toga se najvise sramim, otvoreno kazem stid me je sada pred svojim prijateljima koji imaju muslimanska imena i koji od svoje 17 godine kao najveci tezaci rade, dok sam ja gubio svoje vrijeme gledajuci gluposti na internetu), pa sam prestao sportske treninge sa 12 godina i poceo i postao debeo. Drugim rijecima, desila se svjetska zavjera protiv mene, i uvijek sam se pitao zasto bas ja, zasto se to meni desilo, i stalno sam nalazio krivce. Kada sam nakon 19 godine, poceo da razmisljam ili zbog toga sto je bilo krajnje vrijeme ili sto me je zivot stegao, onda sam dosao do zakljucka da sam ipak ja bio veliki krkan, ali mi je opet trebala godina ili dvije da se pokrenem. Pored toga, i dalje se sam bio u onoj fazi razmisljanja, ako odem na zapad, tamo ce mene sve cekati gotovo, ja cu se snaci jer eto su se mogli toliki nasi ljudi snaci gore bez ikakvih kvalifikacija, pa eto mogu i ja. Onda sam igrom velike srece, dobio priliku da odem u Englesku, e tu sam tek dozivjeo udar realnosti. Shvatio sam da jedino ja sam sebi bio najveci neprijatelj, mozda zbog vremena u kojem sam zivio, mozda zbog toga sto sam bio krkan, ali sve je bilo do mene. Nazalost, tek kada sam nekako skuzio Englesku, shvatio sam da je u Londonu dok si zelen jako tesko opstati (slicno nesto je rekao Svemirski o NYC), ali da su kasnije zivotne prilike nevjerovatne. Nakon toga, sam opet imao enormno mnogo srece pa sam zavrsio u Becu, ponovo startam iz pocetka sa katastrofalnim znanjem njemackog. Prvih pola godine, sam polozio prvi kurs, ali nekako mi se nije dalo, dok nisam dosao na jedan kratak vikend u Bosnu i nakon toga sam bas dosao sebi (ponovo). Sjeo sam narednih 6 mjeseci, i svu njemacku gramatiku sam sam dio po dio preradio, kao uz redovno odlazenje na kurs, slusanje radija, kao i gnjavljenje austrijanaca oko sebe da sto vise pricaju sa mnom. Rad dadne rezultat, uz to sam se poceo redovno sportom baviti i skinuo sam sve kile (visina 185 cm, 77kg, trcim pola maratona, uz male prekide mogu i cijeli).
Studiram u Becu, idem na gradjevinu, perspektivno zanimanje, njemacki i engleski su mi vise-manje kao maternji jezik. Planiram upisati jos informatiku, ucim francuski intezivno, takodjer amaterski ucim italijanski (imam dosta prijatelja italijana) i ruski, gledam da se druzim sto vise mogu sa austrijancima, nase ljude uglavnom izbjegavam.
Jos nesto, Bec (ali i Austrija) je daleko od ''idealne'' sredine. Dozivio sam dosta neprijatnosti, ali sam shvatio da jednostavno postoje samo dvije vrste ljudi, dobri i losi, i da to ne zavisi od jezika, religije ili boje koze, vec samo i iskljucivo od covjeka. Zivot u Becu je sada velika borba, i stalno hrvanje, pored zivotnih briga, moram biti maksimalno uredan po pitanju vize i legalnog boravka, jer u Austriji politika je takva da se stranaca rijesavaju pri aplikaciji za vizu, jer ih se ne mogu na drugi nacin rijesiti, tada si, bez obzira na svoje znanje i kvalifikacije, samo broj, i zbog najmanje greske mozes letiti. Ali opet, bez obzira na poteskoce, Bec je ipak zdrava sredina, i ako trenutno ne znam da li cu ovdje trajno ostati, siguran sam da bio u Austriji, Njemackoj, Francuskoj, Australiji, Engleskoj ili SAD-u, da je to bolje za moju djecu (nemam jos djece, niti sam ozenjen, niti sada imam djevojku ) i za njihovu buducnost, nego da su dolje u Bosni ili Dalmaciji.
Govorim, onako iz svoga iskustva i kako ja stvari vidim, bez zelje da se ikome namecem.

Jos nesto, za vas mladje (14-19) koji tezite necemu boljem, iz sveg srca vam savjetujem da samo ucite, radite i obrazujete se. Ucite jezike, jer nas je jezik uopce beskoristan (osim ako kao stranac ne ljetujete u Hrvatskoj), radite, bavite se sportom, i tezite ka svojim snovima i ako mozete idite malo vani, i vidite kako svijet funkcionise. Nemojte traziti krivce u svemu i svacemu kao sto sam ja radio, nego postavite stvari na svoje i kako god odlucite idite dalje.

Eto toliko od mene, sada ako nije problem i ako vam se da, molim kritike.

Upravo tako.

I, jel´ ode?

Ode, ode...

Ne znam sta je, ali evo ga opet

fantom slobode wrote:Ode, ode...

Jel´ ga zato nema?

Nema, a volio bi... Ubi to sto nema...

Mjenjam stan u Sarajevu za klupu u Americi

aida05 wrote:Mjenjam stan u Sarajevu za klupu u Americi

javi se na pp, organizovacemo, koliki je stan i gdje je?

fantom slobode wrote:

aida05 wrote:Mjenjam stan u Sarajevu za klupu u Americi

javi se na pp, organizovacemo, koliki je stan i gdje je?
Ako je ozbiljna ponuda u pitanju-odmah ti saljem PP

aida05 wrote:Mjenjam stan u Sarajevu za klupu u Americi

ljudi nemojte se zavaravati
evo ja sam dosao u ameriku. mogao bih vrlo lahko izganjati papire da ostanem, ali ovdje (st.louis) nebi zivio sve da mi daju 10.000 dolara mjesecno a da nista ne radim.
nije apsolutno rijec o nostalgiji ili nekom patriotizmu
jednostavno sve predrasude koje ste imalui o americi (u koje ja nisam vjerovao) su TACNE
ko je spreman da iz temelja promijeni zivot (arbeit od zvijezde do zvijezde, beskonacna voznja automobilom umjesto poneke setnje, totalno asocijalan zivot, druzenje sa popuprimitivnim bosancima ili alterbativa sa zagl;upljenim amerikancima..... i jos hiljadu primjera)
ako neko u BIH ima i iole pristoje uslove zivota neka ne pomislja na iseljenje