#176
Posted: 08/02/2007 21:49
sve je to lijepo sto si ti radila ali mi dodje nekako previse okolo...puno je lakse i jednostavnije zavrsiti skolu pa sa diplomom traziti poslic... pa ako treba neka dokvalifikacija onda OK ...tempora wrote:Jednom prilikom procitah nekakav clanak o nostalgiji zaposlenih zena, koje sanjaju kako ce kada budu slobodne provjeravati svoje kulinarske sposobnosti i vise vremena posvecivati "ugodjajima toplog doma" I ta mi pomisao bi smijesna.
Dok se neki dan ne uhvatih kako pravim slane kiflice, slatke kiflice, ove kolace, one kolace, skidam recepte sa interneta.
Po prvi put ne radim duzi period ( vec 6 mjeseci), a radim od svoje 14g i iako imam malu bebu i diplomski na grbaci, nikako da se uskladim sa vremenom-ili da ga "racionalno" koristim. Katkada mi se cini, da nemam vremena ni za sebe samu.
Sta je dream job? Valjda za svakog nesto drugo. Evo nekima je izlezavanje i ljencarenje na poslu idealan posao. ( bez da kudim) A meni licno bilo bi to apsolutno gubljenje vremena.
Cini mi se da velika vecina u BiH na zalost ne moze birati posao-vec mu je on nuzno zlo! I uopsteno u svijetu, koliko ljudi radi zaista ono sto zeli, a koliko njih bira platu ili neke druge faktore koji su ispred njegovih zelja?
Ja sam radila poslove od cistacice do docenta, od konobarice do staklenika, od socijalnog radnika do molera, od uciteljice do nekakvih koordinirajucih funkcija i kada se vratim unazad, svi ti poslovi bili su interesantni na svoj nacin, katkada teski ili dosadni, katkada fizicki naporni. A sve i jedan pomogao mi je da steknem iskustvo i da ostvarim neke licne ciljeve.
Posto sam po prirodi nemirnog duha i potrebno mi je stalno uciti, rijetko ostajem dugo na odredjenim funkcijama, tj onog momenta kada shvatim da mi nesto ide od ruke i da sam dosegla plafon funkcije iz koje vise nemam sto nauciti, moram dalje. A sve dok budem imala mogucnosti da to cinim, uvijek cu imati dream job.
Ili za mene mozda vazi ona Velerijeva: " Ja prije no sto pocnem, moj momenat za pocetak, vec je istekao!"
.
