haha... ma pametnice su tomIRCerka wrote:Radili su anegdote u skoli. I sad, treba im primjera. I zove me na telfon i kaze "hej, sta mislis da proguglam to, hajd se i ti konektuj da guglamo zajedno"...zena21 wrote:ma danasnja djeca su cudo
nisam guglo, ali sam serovo resurse..mIRCerka wrote:Radili su anegdote u skoli. I sad, treba im primjera. I zove me na telfon i kaze "hej, sta mislis da proguglam to, hajd se i ti konektuj da guglamo zajedno"...
Ha ha ha kako si zustra samo!!!mIRCerka wrote:Postovana amrino,amrino wrote:Haj ba Selam Sceri isfuravaj pubertet...kasni...mIRCerka wrote: jadna ne bila, nije. Ako je tako, onda ti kao bogobojazna osoba mozes grijesiti koliko ti je klincu cejf, jer je tvoje da rasiris noge, primis metak, izneses trudnocu i rodis i to je to - makar po tebi.
Oj, bosanac, kakvo je ovo neslaganjeby the way...nemoj mene i BosanCa dirat nemoj sujem!!!
ako si ti odgojena na nacin da se smatras reproduktivnom mashinom, nemoj drugima nametati to shavatanje.
To biti vrlo ruzno.
Amra, malo se kontrolisi maco, secer ce ti skociti od tolikog razmisljanja
bosanac, imas li ti pauzu danas?
Za vrijeme mog trudnickoga, moj sef je pokrao novac ( izmedjuostaloga od mog trudnickog koje sam uplacivala drzavi), ostavio nas sve 4 mjeseca bez ikakvih primanja i pokrao nam na hiljade eura. Sto znaci, da se u narednih 5 godina necemo izvuci iz finansijske krize jer nam je ustedjevina otisla na stanarinu i osnovne potrebstine.
To sve stoji...ali sam sigurna da se cak ni u tim momentima kad ti je bilo tesko (tempora wrote:U Holandiji je trudnicko 16 cijelih nedjelja, od cega 4 sedmice do 6 prije poroda i ostatak poslije poroda. Sto ce reci, da beba nema ni tri mjeseca, kada mama mora poceti raditi.
Mimo ove cinjenice, uredjenost skolstva i radna vremena obdanista, ( o cijenama da ne govorim) manje vise tjeraju majku da ostane kod kuce, jer vrlo je tesko uskladiti radna vremena skola i obdanista te licno radno vrijeme.
Djeca ovdje idu u skolu od 4 godine i mora ih se voditi dva puta dnevno u skolicu i nazad, a ako nemate lijepo uredjen zivot tj rodbinu ili prijatelje koji ce vas pomoci, e onda se snadjite.
Poslodavac je takodjer duzan, da majci dopusti dojenje za vrijeme radnoga vremena, sto znaci da ista moze da izabere izmedju "cijedjenja" mlijeka pomagalima ili da trci negdje da podoji djete ili da joj ga donesu na posao.
E sad, da razbijem amrinu tezu o nepostojanju socijalnih slucajeva na forumu
A u drzavi u kojoj se ne oprasta niti 5 eura dugovanja, niko te ne pita, da li ti je firma otisla pod stecaj.
Pozitivno u svemu tome, je da ja kao majka, sada apsolutno znam, sta znace neprospavane noci i razmisljanja kako ces svome djetetu dati ono osnovno-kao sto to cine roditelji sirom svijeta koji su u jos gorim situacijama!
A da ne govorimo o cijenama buduceg skolovanja djeteta ( ukoliko bude zeljelo) i sta ono nosi!
Naravno da se djete ne moze tacno isplanirati. Niti ce losa ekonomska situacija nekome zaustaviti zelju za djecom. Ali i dalje smatram, da je odgovornost kljucna stvar! I da se na odgovornost polaze jako malo!
Niko nista ne moze predvidjeti ( evo moj primjer ) niti sa sigurnoscu moze tvrditi da svome djetetu moze obezbjediti sve. Niti se ljubav da nadomjestiti novcem i poklonima.
Ali niti je zenina primarna uloga da bude rodilja ( iako je bioloski time nadarena!) niti joj se ta uloga treba tako grubo nametati. Ona je ta koja bira i treba da izabere, da li je zeli. Postoji jos uvijek izvjestan taboe o radjanju, ali se lakse oprasta muskarcima koji ne zele djecu, nego zenama.
Danas zena mora biti supruga, majka, kolegica i izvrsavati podjednako milion uloga koje su sve kompleksnije. Naravno, ni to ne smije biti prepreka u zelji za potomstvom ( ako je ta zelja istinska a ne proizvod zahtjeva okoline ili nekih drugih sebicnih razloga) =ali cinjenica stoji, da zeni ni u ovom stoljecu drustvo ne olaksava njene zadatke.
Na milione samohranih majki, koje muku muce da prezive i izvedu svoju djecu na pravi put, su na najnizoj ljestvici drustva, ogrnute siromastvom, nerazumijevanjem okoline, nedostatkom pomoci-i nedostatkom finansijksih sredstava.
Dovoljno je da pogledamo brojke rastavljenih, pa da se zapitamo o licnim odgovornostima!
Dovoljno je da procitamo cifre zlostavljanih, pa da se upitamo, kakvi se to sve ljudi odlucuju za djecu?
) nisi pokajala sto si rodila dijete...prleitihi wrote:A Emir?Suicidal Siberian wrote:ja cu imati troje...akobogda....
jednog stopera tipa Nemanje Vidica...
jednog veznog tipa Deco....
i jednog poluspica tipa Piksi Stojkovic..
(neka jednog režisera!)
Vingo wrote:E ako ovo nije motiv za radjat djecu, ne znam sta je....Da te ima ko pripazit u starosti.....
Ta racunica od 100 KM mjesecno mi je u najmanju ruku cudna....Narocito kad dijete malo odraste, pa troskovi pocnu podrazumijevati i nekakve sadrzaje, a ne puki potrosni materijal...
Naravno, sve ovo ne znaci da ne treba radjati djecu....Treba, jer je taj jutarnji osmjeh i jos milion sitnica koje uz to idu, zaista smisao zivota.....Ali nekad nije lose i malo planirati.....Vijesti o porodici sa petoro djece (sesto na putu), oboje nezaposleni...bla bla....traze pomoc....svaki put me tjeraju na razmisljanje o nedostatku planiranja...
amrino, u troskoku o...odmakniamrino wrote: Ha ha ha kako si zustra samo!!!
S ostrokondze na filozofa, s politicara na Majku Terezu, s defanzive na ofanzivu...suje, vrijedja a onda jos o odgoju prica...ma saltas ko Fap masina sa sedam brzina...rekla ti sam davno ingnor mi end den aj ignor ju---Selam Sceri...
Maksuz mi poselami BosanCa i daj mu pusu jednu u desni obraz...
Samo da podvucemDAJ SE MUZU KAD GOD ISCE I DJE GOD ISCE
kolektivni PMS sta li..zoom66 wrote:dobar dan...
kad budem isla u Kakanj, vodim te sa sobom da te upoznam sa doticnom gospodjom Sve ja to razumijem...nije da se ni ja nisam svega nagledala...ali nazalost, ljudi koji tako nesto mogu da urade svojoj djeci...kod njih razmisljanje i planiranje...ma ne znaju oni ni sta to znaci...Od takvih stvari, naravno ne treba okretati glavu ali tesko je nesto konkretno uraditi (osim u pojedinacnim slucajevima)...covjek se osjeti bespomocnim...tempora wrote:Naravno amra, da se ja ne kajem i naravno da mi jutarnji osmijeh moga djeteta, donosi najvecu srecu. No ja iskreno zalim, za svim momentima brige i maltretiranja oko papira i rjesavanja papira povodom stecaja, koji su mi uskratili one prve momente sa mojim djetetom.
I niko mi nikada nece nadomjestiti to vrijeme. A poznajem na desetine majki, mojih bivsih ucenica, koje su toliko utucene svojom licnom nesrecom, neimastinom i cime ne, da nisu u stanju da odgajaju svoju djecu-barem ne sa minimumom korektnoga.
U firmi u kojoj sam ja radila svojevremeno, postojalo je besplatno obdaniste, za ucenice, samohrane majke. Sefica tog obdanista, zavrsila je na duzem bolovanju, jer se do tada nikada nije srela sa tako zapostavljenim i tako zlostavljanim bebama. Ne postoje rijeci, niti skice, koje mogu opisati rane na guzama zbog nemarnosti, emotivne i fizicke zaostalosti kao posljedica zlostavljanja i sl. Flasice koje smrde na septicke jame, jer ih majke nisu nikada otkuhale ili propisno oprale. Dijete od 5 godina, koje je 100 puta u skolskoj godini izostalo, jer ga majka nije odvela u skolu, a ono je budilo da ga vodi. Petogodisnji djecak koji je slucajno dva puta pao niz stepenice kao beba od 6 mjeseci. Majka koja svojoj kcerki govori: " vidi te kakva si, debela krmaco!" i da ne nabrajam.
Kada razgovaras sa ovim roditeljima, svi ce ti reci da svoju djecu najvise vole na svijetu. Ali ih odgajaju kako znaju i umiju. A nerijetko su licne stvari, odrednica u tom odgoju. I svima njima, sve gore opisane situacije su "normala" One u tome ne vide nista lose, niti smatraju da grijese. Razlozi su uvijek negdje drugjde, u drustvu, u muzu, u svekrvi, u novcu, u milion milion stvari, ali rijetko u sebi!
I to je sva moja poenta! Licna odgovornost, koju nemaju svi ljudi i apsurdno je da smatramo da svako onaj koji dobije djecu, biva uistinu roditelj.
Kroz osmogodisnje iskustvo, bila sam svjedok velikog broja zlostavljane djece i mozda zbog toga ja "zastranjujem" u potrazivanju odgovornosti i licnim odabirima.
Vec sam pisala o tome, ali jos jednom da naglasim, samo u Holandiji, znaci tako visoko razvijenoj zemlji, godisnje biva zlostavljano 80 000 djece. TO su brojke za koje se zna! Svake sedmice od zlostavljanja podlegne jedno djete.
Ako to nije zastrasujuce, onda ne znam sta je. I zato, hvala svima onima, koji imaju tu dozu odgovornosti da donesu odluku i kazu da ne zele djecu-jer zasigurno imaju dobre razloge, ako nista njima validne!
Na zalost, ja osjetim i u svojoj okolini otpor ljudi koji me upozoravaju, da se ne trebam toliko osvrtati na zlo koje se desava, jer kako vele, nista se tu ne moze promijeniti. Ovakve statistike ili situacije, tek na trenutak dotaknu ljude, ali ih oni sto prije uklone da im ne kvare vec kompleksnu svakodnevnicu. A cinjenice stoje. I tu su. I treba ih iznova ponavljati, kako bi smo svi, razmislili o svojim postupcima, o svojim odabirima i onome sto cinimo.Jer nema teze( niti ljepse) uloge, do uloge roditelja! A nisu svi ljudi takvi, da svoju sebicnost ostave po strani, niti da se odreknu navika koje bi eventualno mogle skoditi njihovom djetetu. Na zalost.
Svemirski_Jebach wrote:tempora, vrlo fino napisan post.
Nisam iskljuciv ni po jednom pitanju, dakle imati dijete je, da se razumijemo, APSOLUTNO licni izbor i niko nikoga ne bi smio niti na to nagovarati niti osudjivati ako nece.
Planirati porodicu, koliko je to moguce, a znamo da nije uvijek moguce jer se ponekad stvari dese i uz sve mjere opreza, je vazno. Vazno je biti odgovoran prema sebi i prema djetetu.
Vazno je da se osoba osjeca spremnom za to. I spremnom da preuzme odgovornost. I po mom skromnom misljenju to je vrlo stresno.
Ali, treba imati neku granicu u tome, ne mozemo postici sve kako bismo htjeli. Velika vecina nas nikad nece biti u mogucnosti (finansijskoj) da svojoj djeci obezbijedi sve sto bi htjeli i to je surova realnost.
Nije mi bitno toliko hocu li moci djetetu kupiti svaku igracku koju njegov/njen drug iz skole Amar ima, jer to niti zelim. Ne zelim da odgajam dijete na takav nacin. Ne zelim da ga odgajam da je bitno da ono ima istu ili bolju igracku kao i njegov/njen drug ili drugarica pa cak i ako dodje kuci placuci zbog toga.
Naravno, obezbijediti cu mu dovoljno ali ne zelim pretjerivati i takmiciti se sa drugima cije dijete ima bolje igracke.
Zelim mu/njoj objasniti da postoje stvari u zivotu koje su mnogo vrijednije, koje cine prave vrijednosti.
Zbog toga, nece mi biti bitno da li ce imati sve - bice mi bitno da li ima dovoljno i ono sto je potrebno za jedan fin zivot i nas i tog djeteta (ili vise njih) a dovoljno nije toliko mnogo - iako je na zalost za mnoge kod nas jos uvijek nedostizno.
I za dijete se treba mnogo toga odreci - imao ili nemao para - i na to treba biti spreman.
Imali smo po 29 godina kada se malecka rodila, a pet mjeseci po rodjenju kcerkice, skontali smo da cemo za devet mjeseci dobiti jos jedno Upravo sve ovo sto si tako dobro uoblicila govori u prilog tome da se zena danas nimalo manje diskriminira nego prije. Jedino sto su ovi oblici diskriminacije "umotani", sofisticirani, bas u stilu "modernog, civilizovanog covjeka"-tempora wrote: Ali niti je zenina primarna uloga da bude rodilja ( iako je bioloski time nadarena!) niti joj se ta uloga treba tako grubo nametati. Ona je ta koja bira i treba da izabere, da li je zeli. Postoji jos uvijek izvjestan taboe o radjanju, ali se lakse oprasta muskarcima koji ne zele djecu, nego zenama.
Danas zena mora biti supruga, majka, kolegica i izvrsavati podjednako milion uloga koje su sve kompleksnije. Naravno, ni to ne smije biti prepreka u zelji za potomstvom ( ako je ta zelja istinska a ne proizvod zahtjeva okoline ili nekih drugih sebicnih razloga) =ali cinjenica stoji, da zeni ni u ovom stoljecu drustvo ne olaksava njene zadatke.
Na milione samohranih majki, koje muku muce da prezive i izvedu svoju djecu na pravi put, su na najnizoj ljestvici drustva, ogrnute siromastvom, nerazumijevanjem okoline, nedostatkom pomoci-i nedostatkom finansijksih sredstava.
Dovoljno je da pogledamo brojke rastavljenih, pa da se zapitamo o licnim odgovornostima!
Dovoljno je da procitamo cifre zlostavljanih, pa da se upitamo, kakvi se to sve ljudi odlucuju za djecu?
Sve ovo zvuci tako divno, humanisticki i pomalo romanticarski. Slucajno radim sa djecom (gotovo svih uzrasta), pa provodim sa njima duplo vise vremena nego njihove majke i ocevi. Bas me zanima, jebacu, KAD ti planiras svoje dijete uciti svim tim divnim humanim, duhovnim i moralnim vrijednostima? Dok sjedis 10 sati u kancelariji? Krasno.Svemirski_Jebach wrote:tempora, vrlo fino napisan post.
Nisam iskljuciv ni po jednom pitanju, dakle imati dijete je, da se razumijemo, APSOLUTNO licni izbor i niko nikoga ne bi smio niti na to nagovarati niti osudjivati ako nece.
Planirati porodicu, koliko je to moguce, a znamo da nije uvijek moguce jer se ponekad stvari dese i uz sve mjere opreza, je vazno. Vazno je biti odgovoran prema sebi i prema djetetu.
Vazno je da se osoba osjeca spremnom za to. I spremnom da preuzme odgovornost. I po mom skromnom misljenju to je vrlo stresno.
Ali, treba imati neku granicu u tome, ne mozemo postici sve kako bismo htjeli. Velika vecina nas nikad nece biti u mogucnosti (finansijskoj) da svojoj djeci obezbijedi sve sto bi htjeli i to je surova realnost.
Nije mi bitno toliko hocu li moci djetetu kupiti svaku igracku koju njegov/njen drug iz skole Amar ima, jer to niti zelim. Ne zelim da odgajam dijete na takav nacin. Ne zelim da ga odgajam da je bitno da ono ima istu ili bolju igracku kao i njegov/njen drug ili drugarica pa cak i ako dodje kuci placuci zbog toga.
Naravno, obezbijediti cu mu dovoljno ali ne zelim pretjerivati i takmiciti se sa drugima cije dijete ima bolje igracke.
Zelim mu/njoj objasniti da postoje stvari u zivotu koje su mnogo vrijednije, koje cine prave vrijednosti.
Zbog toga, nece mi biti bitno da li ce imati sve - bice mi bitno da li ima dovoljno i ono sto je potrebno za jedan fin zivot i nas i tog djeteta (ili vise njih) a dovoljno nije toliko mnogo - iako je na zalost za mnoge kod nas jos uvijek nedostizno.
I za dijete se treba mnogo toga odreci - imao ili nemao para - i na to treba biti spreman.
tempora wrote:Naravno amra, da se ja ne kajem i naravno da mi jutarnji osmijeh moga djeteta, donosi najvecu srecu. No ja iskreno zalim, za svim momentima brige i maltretiranja oko papira i rjesavanja papira povodom stecaja, koji su mi uskratili one prve momente sa mojim djetetom.
I niko mi nikada nece nadomjestiti to vrijeme. A poznajem na desetine majki, mojih bivsih ucenica, koje su toliko utucene svojom licnom nesrecom, neimastinom i cime ne, da nisu u stanju da odgajaju svoju djecu-barem ne sa minimumom korektnoga.
U firmi u kojoj sam ja radila svojevremeno, postojalo je besplatno obdaniste, za ucenice, samohrane majke. Sefica tog obdanista, zavrsila je na duzem bolovanju, jer se do tada nikada nije srela sa tako zapostavljenim i tako zlostavljanim bebama. Ne postoje rijeci, niti skice, koje mogu opisati rane na guzama zbog nemarnosti, emotivne i fizicke zaostalosti kao posljedica zlostavljanja i sl. Flasice koje smrde na septicke jame, jer ih majke nisu nikada otkuhale ili propisno oprale. Dijete od 5 godina, koje je 100 puta u skolskoj godini izostalo, jer ga majka nije odvela u skolu, a ono je budilo da ga vodi. Petogodisnji djecak koji je slucajno dva puta pao niz stepenice kao beba od 6 mjeseci. Majka koja svojoj kcerki govori: " vidi te kakva si, debela krmaco!" i da ne nabrajam.
Kada razgovaras sa ovim roditeljima, svi ce ti reci da svoju djecu najvise vole na svijetu. Ali ih odgajaju kako znaju i umiju. A nerijetko su licne stvari, odrednica u tom odgoju. I svima njima, sve gore opisane situacije su "normala" One u tome ne vide nista lose, niti smatraju da grijese. Razlozi su uvijek negdje drugjde, u drustvu, u muzu, u svekrvi, u novcu, u milion milion stvari, ali rijetko u sebi!
I to je sva moja poenta! Licna odgovornost, koju nemaju svi ljudi i apsurdno je da smatramo da svako onaj koji dobije djecu, biva uistinu roditelj.Kroz osmogodisnje iskustvo, bila sam svjedok velikog broja zlostavljane djece i mozda zbog toga ja "zastranjujem" u potrazivanju odgovornosti i licnim odabirima.
Vec sam pisala o tome, ali jos jednom da naglasim, samo u Holandiji, znaci tako visoko razvijenoj zemlji, godisnje biva zlostavljano 80 000 djece. TO su brojke za koje se zna! Svake sedmice od zlostavljanja podlegne jedno djete.
Ako to nije zastrasujuce, onda ne znam sta je. I zato, hvala svima onima, koji imaju tu dozu odgovornosti da donesu odluku i kazu da ne zele djecu-jer zasigurno imaju dobre razloge, ako nista njima validne!
Na zalost, ja osjetim i u svojoj okolini otpor ljudi koji me upozoravaju, da se ne trebam toliko osvrtati na zlo koje se desava, jer kako vele, nista se tu ne moze promijeniti. Ovakve statistike ili situacije, tek na trenutak dotaknu ljude, ali ih oni sto prije uklone da im ne kvare vec kompleksnu svakodnevnicu. A cinjenice stoje. I tu su. I treba ih iznova ponavljati, kako bi smo svi, razmislili o svojim postupcima, o svojim odabirima i onome sto cinimo.Jer nema teze( niti ljepse) uloge, do uloge roditelja! A nisu svi ljudi takvi, da svoju sebicnost ostave po strani, niti da se odreknu navika koje bi eventualno mogle skoditi njihovom djetetu. Na zalost.
Hierarchia wrote:Sve ovo zvuci tako divno, humanisticki i pomalo romanticarski. Slucajno radim sa djecom (gotovo svih uzrasta), pa provodim sa njima duplo vise vremena nego njihove majke i ocevi. Bas me zanima, jebacu, KAD ti planiras svoje dijete uciti svim tim divnim humanim, duhovnim i moralnim vrijednostima? Dok sjedis 10 sati u kancelariji? Krasno.Svemirski_Jebach wrote:tempora, vrlo fino napisan post.
Nisam iskljuciv ni po jednom pitanju, dakle imati dijete je, da se razumijemo, APSOLUTNO licni izbor i niko nikoga ne bi smio niti na to nagovarati niti osudjivati ako nece.
Planirati porodicu, koliko je to moguce, a znamo da nije uvijek moguce jer se ponekad stvari dese i uz sve mjere opreza, je vazno. Vazno je biti odgovoran prema sebi i prema djetetu.
Vazno je da se osoba osjeca spremnom za to. I spremnom da preuzme odgovornost. I po mom skromnom misljenju to je vrlo stresno.
Ali, treba imati neku granicu u tome, ne mozemo postici sve kako bismo htjeli. Velika vecina nas nikad nece biti u mogucnosti (finansijskoj) da svojoj djeci obezbijedi sve sto bi htjeli i to je surova realnost.
Nije mi bitno toliko hocu li moci djetetu kupiti svaku igracku koju njegov/njen drug iz skole Amar ima, jer to niti zelim. Ne zelim da odgajam dijete na takav nacin. Ne zelim da ga odgajam da je bitno da ono ima istu ili bolju igracku kao i njegov/njen drug ili drugarica pa cak i ako dodje kuci placuci zbog toga.
Naravno, obezbijediti cu mu dovoljno ali ne zelim pretjerivati i takmiciti se sa drugima cije dijete ima bolje igracke.
Zelim mu/njoj objasniti da postoje stvari u zivotu koje su mnogo vrijednije, koje cine prave vrijednosti.
Zbog toga, nece mi biti bitno da li ce imati sve - bice mi bitno da li ima dovoljno i ono sto je potrebno za jedan fin zivot i nas i tog djeteta (ili vise njih) a dovoljno nije toliko mnogo - iako je na zalost za mnoge kod nas jos uvijek nedostizno.
I za dijete se treba mnogo toga odreci - imao ili nemao para - i na to treba biti spreman.
Posmatram djecu svaki dan, iz godine u godinu, odnose s njihovim roditeljima, nacin na koji ih on (ne) odgajaju, proces u kojem ih odgaja skola, ulica, Amari itd.
Vasa djeca su sve manje prepustena vama, jer trcite za lovom, da biste ih prehranili, da biste imali sve sto svaki moderan Evropljanin ima. Nece vasa djeca puno nauciti od vas kad krepani dodjete u 5-6 predvece kuci. Znam to pouzdano i imam milion konkretnih primjera.
I da, SVA djeca zele Amarov kamion. Pitaj ih.
mashala, da se i ja nekada slozim s tobomSvemirski_Jebach wrote:normalno je da sva djeca hierarchia zele kamion kao u amara. Ali ga nece dobiti. Ni ja nisam dobivao sve sto sam htio, cak sam dobivao puno manje od toga ali sam imao sretno djetinjstvo.
Kad mislim da ga odgajam i usadjujem prave vrijednosti? Sigurno je da je tesko i to znam i sam sam to isto rekao. Ali ovo nema veze sa finansijskim stanjem - imao nemao para ovo je isto, zar ne?
Dakle, dosli smo na to da nije vazno imas li puno ili onako - vazno je ko ga i kad odgaja.
Pricas mi o tome sta djeca zele - ali to nije tema. Tema je imati djecu i koliko novca treba.
Ja se nadam i trudim se da u svom zivotu napravim nesto cime bi pruzio mojoj porodici finansijsku stabilnost tako da se majka moze posvetiti djeci (bar neko vrijeme) a bez da strahujemo hocemo li imati dovoljno. Ja se nadam da ce mi to ako bog da uspjeti.
Ali i ako ne, sigurno je da odgoj u krajnjoj liniji nema veze sa novce. Dakle, da ponovim, ovdje pricamo o finansijskom aspektu a ne o odgoju. Moja teza je da djeci treba dati dovoljno, i uciti ih da su vazne druge stvari...i da se za vise treba boriti.
I jos nesto, moji roditelji su radili non stop kad sam bio dijete i ostajao sam sam kuci i sam isao u skolu od 6 godine...i na neki nacin me je ulica odgojila ali i dalje su mi roditelji ti cije rijeci pamtim.
Mozda me je ulica naucila da se trebam vise i jace boriti nego drugi da bih uspio.
Potpisujem ti sve ovo, naravno da je tako. Samo sam reagovala na tvoj idealizam, koji si i sam uocio. Ne sjecam se bas da su nam roditelji radili non-stop. Imali su svoje fiksno radno vrijeme i svoje fiksne odmore. U kapitalistickom drustvu ces ostati prekovremeno na poslu ako znas da ces dobiti povisicu od sefa. I ja govorim o finansijama. Nazalost, one nam danas sve odredjuju - pa i djecu. Samo je pitanje koliko smo spremni priznati tu groznu istinu. Ili ostati zivjeti u nekim iluzijama i snovima o divnom svijetu.Svemirski_Jebach wrote:normalno je da sva djeca hierarchia zele kamion kao u amara. Ali ga nece dobiti. Ni ja nisam dobivao sve sto sam htio, cak sam dobivao puno manje od toga ali sam imao sretno djetinjstvo.
Kad mislim da ga odgajam i usadjujem prave vrijednosti? Sigurno je da je tesko i to znam i sam sam to isto rekao. Ali ovo nema veze sa finansijskim stanjem - imao nemao para ovo je isto, zar ne?
Dakle, dosli smo na to da nije vazno imas li puno ili onako - vazno je ko ga i kad odgaja.
Pricas mi o tome sta djeca zele - ali to nije tema. Tema je imati djecu i koliko novca treba.
Ja se nadam i trudim se da u svom zivotu napravim nesto cime bi pruzio mojoj porodici finansijsku stabilnost tako da se majka moze posvetiti djeci (bar neko vrijeme) a bez da strahujemo hocemo li imati dovoljno. Ja se nadam da ce mi to ako bog da uspjeti.
Ali i ako ne, sigurno je da odgoj u krajnjoj liniji nema veze sa novce. Dakle, da ponovim, ovdje pricamo o finansijskom aspektu a ne o odgoju. Moja teza je da djeci treba dati dovoljno, i uciti ih da su vazne druge stvari...i da se za vise treba boriti.
I jos nesto, moji roditelji su radili non stop kad sam bio dijete i ostajao sam sam kuci i sam isao u skolu od 6 godine...i na neki nacin me je ulica odgojila ali i dalje su mi roditelji ti cije rijeci pamtim.
Mozda me je ulica naucila da se trebam vise i jace boriti nego drugi da bih uspio.
)... ...al fakat... jer me uvijek enrvira kad u uređenje života dvije osobe neko počne da petlja nekoga sa strane pa tamn bili to roditelji...