#176
Posted: 25/01/2007 20:34
Bojim se da cu zapasti u beskorisnu raspravu o trinitarizmu.
Naravno Bog nje egoista i zato je u jednom posve svetom trenutku, činom osebujnog stvaranja radost postojanja podijelio sa bezbroj drugih duhovnih bica, andjela.
Tko je bio prvi skim je podjelio tu radost?
"On je slika nevidljivog Boga, prvorodjenac sveg stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, bilo vidljivo ili nevidljivo, bila to prijestolja ili vladalacki autoriteti ili vladavine ili vlasti. Sve drugo stvoreno je preko njega i za njega. Osim toga on je prije svega drugoga i posrdstvom njega sve je drugo nastalo"
(Kolosanima 1: 15-17)
Obratu pozornost na rijec "prvorodjenac sveg stvorenja."
Isus nije Bog, i nije drugo lice svete trojice kako uce gotovo sve denominacije kršćanstva. Na to dodatno upucuju brojni biblijski odlomci, dok odlomci koji na prvi pogled izgledajau kao da podrzavaju tu nauku izvaleče seizvan konteksta.
Za svakog Izraelca predodzba o trojedinome Bogu bila bi u najmanju ruku zbunjujuca jer im je dobro poznato: "Cuj izraele. Gospodin je Bog nas jedini Gospodin" ( 5 Mojsijeva 6:4).
Prvi krscani nisu imali razloga vjerovati da se to promijenilo, pa bi i oni bili zbunjeni da im je netko htio nametnuti ideju da je trojedan.
Trinitaristicko glediste i formulacija "jedan bog u tri osobe" nije prihvacena u krscanskom zivotu prije kraja 4. stoljeca.
To je crkveni nauk koji vodi porijeklo iz raznih paganskih trijada bogova i rezultat je raznoraznih kompromisa nastalih u svrhu da se objedine šaroliki religijski osječaji.
S druge strane uveliko je otupio savsjest širokih narodnih masa tkzv. laika. Razbijanje glave tom filozofskom zavrzlamom ostalo rezervirano visokim crkvenim dostojanstvenicima.
Jer, shvatiti kršćansku poruku više nije bilo moguće naročito ne uz predodžbu o mističnom svetom trojstvu inkorpororanom u grčke fiozofske ideje o besmrtnoj duši. To je crkvi, koja je sebi gradila put ka nedodorljivom utjecaju na politoicka zbivanja, odgovaralo.
To bi se moglu sublimirati u stav crkve koji bi mogao zvucati ovako: "Šta tu narod ima da se petlja po tim naukama"
Upravo zbog toga narod je duhovno gladan, neuhranjan i mršav već stoljecima.
Naravno Bog nje egoista i zato je u jednom posve svetom trenutku, činom osebujnog stvaranja radost postojanja podijelio sa bezbroj drugih duhovnih bica, andjela.
Tko je bio prvi skim je podjelio tu radost?
"On je slika nevidljivog Boga, prvorodjenac sveg stvorenja; jer je posredstvom njega sve drugo bilo stvoreno na nebesima i na zemlji, bilo vidljivo ili nevidljivo, bila to prijestolja ili vladalacki autoriteti ili vladavine ili vlasti. Sve drugo stvoreno je preko njega i za njega. Osim toga on je prije svega drugoga i posrdstvom njega sve je drugo nastalo"
(Kolosanima 1: 15-17)
Obratu pozornost na rijec "prvorodjenac sveg stvorenja."
Isus nije Bog, i nije drugo lice svete trojice kako uce gotovo sve denominacije kršćanstva. Na to dodatno upucuju brojni biblijski odlomci, dok odlomci koji na prvi pogled izgledajau kao da podrzavaju tu nauku izvaleče seizvan konteksta.
Za svakog Izraelca predodzba o trojedinome Bogu bila bi u najmanju ruku zbunjujuca jer im je dobro poznato: "Cuj izraele. Gospodin je Bog nas jedini Gospodin" ( 5 Mojsijeva 6:4).
Prvi krscani nisu imali razloga vjerovati da se to promijenilo, pa bi i oni bili zbunjeni da im je netko htio nametnuti ideju da je trojedan.
Trinitaristicko glediste i formulacija "jedan bog u tri osobe" nije prihvacena u krscanskom zivotu prije kraja 4. stoljeca.
To je crkveni nauk koji vodi porijeklo iz raznih paganskih trijada bogova i rezultat je raznoraznih kompromisa nastalih u svrhu da se objedine šaroliki religijski osječaji.
S druge strane uveliko je otupio savsjest širokih narodnih masa tkzv. laika. Razbijanje glave tom filozofskom zavrzlamom ostalo rezervirano visokim crkvenim dostojanstvenicima.
Jer, shvatiti kršćansku poruku više nije bilo moguće naročito ne uz predodžbu o mističnom svetom trojstvu inkorpororanom u grčke fiozofske ideje o besmrtnoj duši. To je crkvi, koja je sebi gradila put ka nedodorljivom utjecaju na politoicka zbivanja, odgovaralo.
To bi se moglu sublimirati u stav crkve koji bi mogao zvucati ovako: "Šta tu narod ima da se petlja po tim naukama"
Upravo zbog toga narod je duhovno gladan, neuhranjan i mršav već stoljecima.